Skip to main content

Full text of "Vjesnik"

Google 



This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct 

to make the world's books discoverablc onlinc. 

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct 

to copyright or whose legał copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journcy from thc 

publishcr to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commcrcial partics, including placing lechnical rcstrictions on automated querying. 
We also ask that you: 

+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
person al, non-commercial purposes. 

+ Refrainfinm automated ąuerying Do not send automated querics of any sort to Google's system: If you are conducting research on machinę 
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributłonTht Goog^s "watermark" you see on each file is essential for in forming peopleabout thisproject and helping them lind 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legał Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legał. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can'l offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders 
discoYcr the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the fuli icxi of this book on the web 

at |http: //books. google .com/l 



Mcklgm 



JWaries. 




1 817 



ARTES SCIENTIA VEIIITAS 



YIESTNIK 



HEYATSKOGA 



ARHEOLOSKOGA DRUSTYA. 

NOVE SERIJE GODIM I. 1895. 

SA TKl TAIJLE I I^TOSESTDI-IKKTIJED.NOM SLIKOM.'u TEKSTU. 
TJREDNIK 

D" JOSIP BRUNŚMID. 



UCslik [rOfiinkoc porLik. |5tr, Tl.) 



U ZAGREBU. 



TISKARA 1 LITOGRAFIJA C. ALBRECHTA iJOS. WITTASEK). 

IS^—IBW. 



Z^B 


:-^l 


■ h r 



> 



-•CW"^ 



i ^f- Gssr^o 



V 



SADRZAJ „YIESTNIKA" ZA GODINU 1895. 

SŁrana 

BoJnIćlć-KnInskI Dr. Ivan: Gh:bovnica kraljeyine „Slayonye" 14 

— — — Sfragistidka iztraSiyanja I. i II 23 

BrunSmid Dr. Josip: Arheolośke biljeśke iz Dalmacije i Panon^'e 148 

— — — Nadgrobni spomenik M. Yalerija Sperata iz Yiminac^ja ... 1 

— — — Njekoliko nasasća noyaca na skupu u Hrvatskoj i Slayoniji I. — IV. 96 
Brusina Spiro: Noyija literatura o etrusóanskim poyojima zagrebaćke mumije . . . 184 

Jelić Dr. Luka: Zyonik spljetske stolne crkye 29 

Klalć VJeko8lav: Croatia superior et interior 137 

Laszowski EmiliJ: Prilog k hryatskoj sfragistici I j[20. 

Miler Ferdo ; Prilog numizmatiókoj terminologiji hryatskoj . 144 

Musió Dr. August: Homeroya Troja 139 

Purló Josip : Spomenica na borayak njegoyoga yelićanstya u Zagrebu 187 

Tkalćić Ivan: Paylinski samostan u Dubici 189 

FleiSCiier Gustav : Izyjestaj o iztraźiyanju u Klostarskoj okolici 208 

Dopisi muzejskib poyjerenika: Ignjat Jung u Mitroyici 206 

Jakoy Payeliću Kostajnici 208 

Despot Teodoróeyiću Kutini 208 

Ferdo HefeleuSisku 209 

Bulić Frań : Iztraźiyanja „Bibaóa** 209 

Sitne viesti : Podpora kr. zemaljske ylade za izdayanje Yiestnika str. 211. Yaźna yladina na- 
redba u pogledu ćuyanja starih gradjeynih spomenika str. 211. Nabaya dyijub spec^'a]nih 
numizmatiókih sbiraka za narodni muzej str. 212. Daroyi etnografskoj sbirci nar. muzeja 
str. 213. MuzeJ sadrenih otisaka u Zagrebu str. 214. Biha6, hry. drustyo za iztraźiyanjo 
domaće poyjesti u Splitu str 214. f Vaclav Radimsk str. 214. Spomen knjiga otyora 
pryoga muzeja hry. spomenika str. 218. Ephemeris Bihaóensis, £. Salonitana, E. Spala- 
tensis str. 218- Yodja po Spljetu i Solinu i druge knjige, sto ih dobise 61anoyi spljetskoga 
kongresa str. 218. Auctarium inscriptionum musei Salonitani str. 219. Die neolithisohe 
Station vou Butmir str. 220. Materijali od Dobruskoga str. 220. Folkloristióki zbomik jugo- 
slayenske akademije st. 220. Literamo-historijski zbomik jugoslayenske akademge str. 221. 
(Dr. Josip Brunsmid). -- Series nobilium od Bojnićića str. 219. (E. Laszowski). — Museum 
Nugent str. 211. Bizoyaóki broncani depot str. 213. f Giambattista de Rossi str. 215. 
f Henrik pL Bninn str. 215 f lyan Oyerbeck str. 216 Starohryatska Prosyjet* str. 217. 
Szent Simon eziistkoporsója Zdraban 219. (Josip Purić). — f Gustay Hirschfeld str. 216. 
(Josip Sarkotić). 

Zapisnik glavne skupśtlne hrvatskoga arheoiośkoga druśtva, obdrźayane dne 

25. oźujka 1895., str. 221. 



.J 

^*-^' 



■*■- — 'i*^ 
^■•.ł**^ 



IMENIK DOPISNIKA „YIESTNIKA" 



ZA GODINU 1895. 



Bojnició-Kninski Dr. Ivan, ravnatelj kr. zemaljskoga arkiva u Zagrebu. 
Bruna mid Dr. Josip, upravitelj arheoloskoga odjela narodnoga muzeja u 

Zagrebn. 
Brusina Spiro, syeucilistni profesor i raynatelj zoolośkoga odjela narodnoga 

muzeja u Zagrebu. 
Bulić Frań, ravnatelj arheoloskoga muzeja i gimnazije u Spljetu. 
Fleiscłier Gusta v, upravitelj realne gimnazije u Beloyaru. 
Hefele Ferdo, gradjanski ucitelj u Sisku. 
Je lic Dr. Łuka, profesor bogoslovije u Zadru. 
Jung Ignjat^ uoitelj u Mitroyici. 
Klaió Vjekoslav, syeucilistni profesor u Zagrebu. 
Laszowski Emilijan, pristay kr. zemaljskoga arkiva u Zagrebu. 
Miler Ferdo, gimnazijski profesor u Zagrebu. 
Musie Dr. August, syeucilistni profesor u Zagrebu. 
Payelić Jakoy, ucitelj u KostajnicL 
Purió Josip, gimnazijski profesor i kustos arheoloskoga odjela narodnoga muzeja 

u Zagrebu. 
Sarkotić Josip, gimnazijski profesor u Zagrebu. 
Teodoroeyió Despot, mjemik u Kutini. 
Tkalció lyan, akademik i prebendar u Zagrebu. 




w 



?' 



»p 



NADGROBNI SPOMENIK M. YALERIJA SPERATA 

IZ YIMINACIJA. 

Prije njekoliko godina nadjen je u srpskom selu Kostolcu, gdje je njegda 
bio vaźiu rimski utvrdjeiii logor i grad Viiiiiiiaciuiii, po prilici 1*60*' duboko pod 
zemljom medju razvaljeiiim zidovima, ogroman 2<X)*" yisok, 076*^ sirok a po prilici 
019^ debeo, u tri komada razlupan mramomi spomenik. Gospodin Ignjat Weifert, 
koji ga je kiipio i poklonio gimnaziji rodnoga si grada Panćeya, dao je ove ulomke 
umetnuti u sanduk i dobro ucvrstiti liidraulicniin yapiiom i źeljeznim prjeckama, 
od kojili ae jedna iznad napisa i na slici vidi. Tom su prigodom vapnom zamazane 
pukotine, koje su razstavljale pojedine ulomke kamena, te im so na nasoj slici jedva 
tragovi poznaj u. Na gornjemu ki'aju ove stele nalaze se udubine, da se u njima 
ucvrste sada manjkąjuća nianja kamenita aki^oteńja, a dolnja je strana kamena 
bila tako usjecena, da so je kamen mogao okomito utaknuti u odgovaraju6u 
cetyerouglastu udubinu drugoga horizontalno lezećega kamena.^ 

Lice je kamena horizontalno razdieljono u cetiri nojednako velika pojasa 
sa skulpturama i nay)isom, docim je nalicje kao obicno ostało prazno. U najgomjemu 
pojasu, koji zaprema po prilici jednu ti-ećinu prostora, u dosta je uzkomu okyiru 
nacrtana otmica Korę. Uzka pruga sa lovackiin prizorima dieli ovaj nacrt od ploce 
sa napisom, omedjene sa obje strane po jednim polustupom korintskoga reda. Izpod 
OYOga trećega pojasa, kojc^mu je trebalo njesto preko jedne trećine cieloga prostora, 
nalazi se mnogo uzi sa skulpturama, koje prikazuju otmicu Em'ope i Dioskure sa 
njihoyim konjima. 

Najodlicnije mjesto na spomeniku nije bez razloga zapalo nacrt sa otmicom 
Korę. Teźko da bi se Ijei^se dało izraziti cuvstvo pijeteta svojte za izgubljenim 
pokojnikom, nego uporabom ovoga krasnoga gi'ckoga mytha, u kojemu se tako 
rjecito zrcali ocajna boi i tuga za izgul)ljenom milom osobom. Medju figurama, 
izradjenim u yisokomu relijetu, koje su sve oki'enute s desna na lievu stranu, kao 
glavna se iztice osoba posve gologa Hada, ledjima okrenutoga spram gledaoca. 
Bradatu glavu, ui^esenu Yi-jDcom u kosi, kojoj mu uvojci padaju na lievo ramę i 
ledja, bog je oki^enuo na desnu stranu. Podignuta mu desnica horizontalno drźi 
kentron mjesto patrećega ga żezla. Konjske uzdę biti će da su pricyrsóene na 
kolima, na koja je stao desnom nogom, trudeci se kako bi na njili podigao svoj 
plien, liepu Koru. Obulwatio ju je iznad lievili bedara, te joj słabo koristi zivo 
otimanje, u cemu je natrag bacila glavu, gornji dio tiela i nogę. Mladoj bozici, 
koju riese gusti uvojci, kod toli zestoke kretuje spuznuo se je himation, koji joj 



* Takov kameni podstavak od stele Yalentiuije Andrija Rakiń, obćinski nai^^.olnik u Topu- 

Feste, nasao je i darovao nasenni muzojn gosp. skoniu. 

1 



2 Brunsmid, Nadgrobni spomenik M. Valerija Sperata iz Yiminacija. 

obavija jos jedino dolnji dio nogu. U skrajnjemu se je sdvojenju uhvatila po- 
dignutom desnicom za glavu, ne mai-eći za liepe utjesljiye rieci otmicara, koji ju 
zalud nastoji umiriti. Hadova kola nalice na goriijoj 8ti*ani letvoin iiriesenoinu 
camcu, rudo im se pojavljuje na dolnjoj strani, a imaju dva tocka, od kojih se 
vidi samo lievi sa osam źbica, okrećući se oko veoma debele osovine. Kako su oba 
konja, kojim se glave vide s lica (de face), biesno poskocila i kako je Hades nagło 
od ostrag na kola stao, ova su se nadigla strmo sprani prednje strane. Pred ko- 
njima stoji, okrenut spram gledaoca, Hermes sa krilatim petazom na glavi ; kerykeion 
u Ijeyici mu naslonjen je na njegovo ramę, a desnicom je bozanski yiestnik uhvatio 
uzdę lievoga konja. Iz cieloga mu je drźanja ocito, da ta Ijudina jedva może, da 
suzdrźi yatreni bies ono par vilovitih konja. Tomu biesu po svi)j prilici nije povoda 
dala żmija, koja podignute glave pred njima na desno puze, htonska źivotinja, 
koju ćemo redovito naci na nadgrobnom kamenju sa nacrtima Korinoga mytha. 
Dvie kosare sa cviećem i voóem, jedna pod konjima, a druga izpred njih, sjećaju 
te, da je Hades zatekao Koru i njene drugarice kod branja cvieća (anthologije). 
Od Koiine druźbe vidimo na nasemu relijefu jedino Athenu, koja je desno do nje 
gotOYO ukoceno stalą. Glavu joj krije kaciga sa perjanicom, a lievo ramę okrugli 
stit sa uzkim obodom naokoło i yelikom gukom u srodini; desnica joj drźi okomito 
na zemlju stavljeno koplje. 

Figurę ovoga veoma ukusno grupiranoga nacrta pune su źivota. Jedini 
kontrast ćini Athona, koje kao da se, sudeći po njezinomu drzanju, cieli dogadjaj 
ni ne tice. Ocito je, da se ona ne misli proti\dti otimanju, ali nam nije odmali u 
prvi mah razumljiy razlog njezine pasivnosti, koje na većini slicnih kompozicija 
na rimskim sarkofazima ne opazamo. Je li umjetnik kanio niythus ])redstaviti u 
smislu orpliijske poezije: Athenu, koja se ne protivi otmica, jer i sama akti\Tio 
kod nje sudjeluje? Hi će biti da ju je skłoniła na pasivitet pojava munje, kojom 
je otac bogova izjavio, da je sporazuman s odlukom, stvorenom u vieću bogova, 
da ima Kora biti Hadovom źenom.* Tz samoga nasega nacrta prayoga razloga ne 
bi mogli ustanoviti, a]i će nam ga protumaciti drugi spomenik. Xa jeduoj' kalenskoj 
zdjelici Lucija Kanuleja* yidimo i Hada i Koru i Athenu u rclijelii kao na kosto- 
lackomu kamenu, samo kao da je umj<'tniku. kada je rezao onu musku osobu pred 
konjima, bio na umu Triptolem mjesto Herma. Pre<l Atheno"!!! jasno se vidi Zt^v80va 
munja, koja joj nalaźe, da se okani otmićara. (.)l»a ova naerta izvedena od rimskih 
umjetnika pod uplivom su posve slicnoga shvaćan ja priće. l^obna je razlika obijuh 
doduse velika — Kanulej iz Kala (Cales) ra<lio je u drugo j polovini trf^ćega vieka 
prije Isusa, a kostolacki će spomenik b^ti skoro 4()(> godina mladji — , ali kako je 
obima zajednicka bitna misao, drźim, da je moguće, da i jedan i drugi potice iz 
jednoga te istoga praizvora, stvorena moźda pod uplivom Euripidove poezije u 
drugoj polovici V. iii u IV. vieku prije Isusa. Od yelikih umjetnika, koji bi mogli 
bili styoriti za dugo vrieme mjerodavan idealni nacrt, może se pomislit samo na 
Praxitela, koji je po predaji tako vje.sto znao nacrtati t7. tyi; 'W/yi; Tuiih) * i na Ni- 
komacha, slikara thebansko-attićke skole, koga su i stari pisci uvaźavali kao jed- 

* Enripidis Helena v. IWl.— IH^H ^i yoerfiffr u Annali d€lV inłituło 1883. p. iK> -75. 

' Diodor. exc. L XXVI, 1. 



Bninsmid, Nadgrobni spomenik M. Yalerija Sperata iz Yiminacija. 



noga od najboljih slikara.^ Od Praxiiela spominje Plinije* otmicu Persephone i 
Katagusu. To će valjda biti dvie raźne grupę iz istoga mytha, koje nisu bile medju 
sobom u aavezTi. Za Praxitelovu otmicu obćenito se misli, da je bila ogranicena 
na glavnu grupu, Hada, kako se vozi na kolima sa ugrabljenom Korom. Kako 
likovi na novcima njekih maloazijskih gradova, koji obicno daju vjeme kopije 
glasovitih skulptura, nalazećih se u koj emu hramu doticnoga grada, predocuju 
obicno takodjer samo glavnu gi'upu iz Korinę otmice, onaj bi nazor bio veoma 
YJerojatan. (i-dje se je nalazila grupa Praxitelova nije doduse poznato, ali mogućnost 
nije izkljucena, da je bila u hramu karskoga grada Nyse^ koji kao da je prvi za- 
poceo kovati novce sa ginipom Korinę otmice.^ O Nikomacliovoj slici znamo samo, 
da je predstavljala otmicu Proserpine i da se je prije Plinijeve dobę nalazila u 
Minervinoj celli kapitolinskoga lirama iznad aediculae Juventatis.* Nema sumnje, 
da su umotvori radi svoje zenijalnosti i yjestine priznatih umjetnika morali znatno 
uplivati na sve kasnije umotvore sa slicnim predmetom. Kod Rimljana, koji su u 
umjetnosti sasma ovisni od svojili grckih ucitelja, mogła je NikomacłiOYa slika 
imati tim prije meritorni upliv, posto se je jos u pr^o carsko doba nalazila u 
Rimu. Yjerojatno mi je s toga, da je ona onaj praizvor, iz koj ega poticu svi oni 
mnogobrojni spomenici rimske carske dobę, a s njima i naort na kostolackomu 
kamenu. 

Kod j;>otanje analizę pojedinih detal ja kostolackoga nacrt»a brzo ćemo se 
osYJedociti, da ga nije izradio umjetnik, koji je nacrt sam koncipirao, već sasma 
obicni klesarski majster. Narayna razlika u velicini zrelili muźkili i mladjanih 
źenskili figiu*a sasvim je dobro iztaknuta. ali velikih pogi*iesaka ima u crtanju 
ekstremiteta. Docim ruko svili osoba izgledaju, kao da su zakrźljale, Hermoye su 
nogę izpale nenaravno debelo. U mnogii je ruku manjkavo i izvedenje żiyotinjsldh 
likova. Uza sve iztaknute mane mora se priznati, da cjolina nacięta cini veoma 
ugodan dojam, te da je klesar upotrebio svu svoju yjestinu, da kraśni uzorak, 
koji mu je sluźio, sto yjornije ko]>ira. Spoiiienute pogi;jeske u poslu, koji je izveden 
sa yelikom pozornosću, samo se daju ]>rotumaciti, ako uzmemo, da klesar nije imao 
pred sobom modela već sliku iii risariju Kod plasticne re[>rodukcije nije pravo 
znao izraditi perspektivno skraćivaiije sYOJega slikoYiioga uzorka, te su mu stoga 
spomonute pojedinosti słabo uspjele. 

Iz OYOga, kako mi se cini, jasno utvrdjenoga slucaja dało bi se naslućiYati, 
da se u rimskim klosarskim skolama nije uvjek radilo po ])lasticnim modelima, Yeć 
da je cesto moralo biti u ])orabi sYozaka sa crteźima. iz kojih si je klesar u praksi 
mogao izabrati ono, sto mu je u pojedinomu slucaju trebalo. Prama prostoru, koji 
mu je na kamenu bio na razpola^anjo, mogao je majster takoY uzorak modificirati, 
dodajući iii izpustąjući koju pojedinost. Pot\Tdu OYOga mojega nazora, koji mi se 
stYarno cini posYe opravdaniin, mislim da bi mogao nacH sraYnjiYajući s naśim 
naciiiom relifeje srodnih mu nadgi-obiiiłi spomenika. Na yecini nadgrobnoga ka- 
menja izraźena je samo glayna gi'upa, uz koju se kadkada pojayljuje po koja od 



> Cic. Hiut. 18, Plut. de mul. virt. praef'., P^m. - N. h. U, t)9. 
n. h. 85, 50. ^ Sr. Oyorbeck Doineter und Kora p. ()51. 

* Plin. n. h. Ijf), 108. 



* 



Bmnśmid, Nadgrobni spomenik M. Yaleiija Sperata iz Yiinm&c\ja. 



ostalih figura. Na kostolackomu je relijefu yise likova nego na ijednom od iste 
vrste, ali ipak nije nemoguće, da je na uzorku mogła biti jos koja figura. Dało bi 
se tu jos pomisljati na Erosa, na koj ega tu kadkada nailazimo, bilo gdje leti nad 
konjima/ bilo na kolima, gdje tjera Hadove konje.* Za Artemidu i Aphroditu, 
koje bi mogle biti nacrtane kao drugarice Korinę kod anthologije, poznaj em ana- 
lognih nacrta samo na sarkofazima. Svili tih figura klesar na nasemu spomeniku 
nije mogao izyesti, jer u jednu ruku nije imao za njih dosta prostora, a u drugu 
je trebalo izbjeći pogrjeski, da mu slika ne budę premnogim figurama i detaljima 
prenatrpana, kako to yidimo na yecini relijefa na sarkofazima. 

Otmica Korę veoma je zalivalan predmet za pjesnika i umjetnika, te stoga 
ni nije cudo, da je od klasicnih naroda p^eostalo mnogo literamih i umjetnickih 
spomenika. Najpodpuniju radnju o njima napisao je Richard Foerster,* a o vaź- 
nijima govori J. Overbeck,* koji je publicirao i slike ponajglaynijih spomenika.^ 

Pjesnici i umjetnici natjeću se u U8avi'8avanju najljepśe price darovitoga 
helenskoga plemena. Da joj u Ilijadi i Odiseji nema traga biti će po Foersteroyom 
mnienju razlogom, sto se slucajno nije pruzila sgoda, da se o njoj progori. Kora 
je tu u ostalom već źena Hadova. U Hezijodovoj se Theogoniji^ pjeva o otmici 
već u dosta dotjeranoui obliku. Za veliku starost price govori, sto je bila veoma 
rano po svim grckim krajevima razsirena, a sluzba Demetre i Korę na mnogim 
mjestima lokaliziraiia. Kod svecanosti Demetre i Korę, koje bi se prŁredjivale u 
jesen (xidoSo;) i proljeće ('avo8o;), davale bi se mimicne predstave, kojima je predmet 
bio uzet iz price. Na glasu su bile slave u Eleusisu i Syrakusi. Rimljani, koji su 
sicilsku pricu poprimili, izticu veseli karakter syrakuźkili svecanosti. 

Pricom o otmici i povratku Korę pokuśao je greki naród protumaciti pre- 
stajanje vegetacije u jeseni i njezinu pojavu u proljeću. Kora, kći neba (Zevsa) 
i zemlje (Demetre), koju je Hades oteo, u zemlju je metnuta i tamo źivuća sje- 
menka, kojoj se kroz vise mjeseci (u Grrckoj cetiri) ne vidi traga; Kora, koja se 
poyratila, da boravi uz svoju majku, proklijala je sjemenka, sto no će da procvate 
na zemlji. 

Iz lokalnih legenda hramova, kojima se je tumacio povod utemeljenju po- 
jedinomu syetistu, razvila se je poezija liymiia, pjevanih prigodom svecanih cinova 
po Attici (Pamphos, t. zv. liomerski hymnos i oi-phijski piev). Veliki athenski tragicari 
uveli su, kako se vidi iz sacuvana kora Euripidove Helenę, u prici samo neznatne 
promjene, odgovarajuće theoloskomu shvaćanju njiliova vremena. Aleksandiinski 
pjesnici poprimiśe sicilsko slivaćanje price, a za njima se povedose i Rimljani.' 

Kod izradjiyanja nacrta drźali su se umjetnici shvaćanja suvremenih 
pjesnika, sto monumentalna predaja — za gi^cku dobu dosta manjkava — potvrdjuje. 
Poeziji hymna odgovarale bi tri arhajske terakotę iz epizephyrskoga Lokrisa i 



* Overbeck Demeter und Korę p. 644 br. 3. * Griechische Knnstmytbologie III. Band IV" 

* Oyerbeck ibid. br. 10. i 11. Buch. Demeter und Kora p. 590 — 667. 

* Der Raub und die Rtickkehr der Persephone ^ Atlas der griechischen Kunstmythologie Taf. 
in ihrer Bedeutung liir die Mythologie, Lite- XVII. und Xviii. 

ratur und Kunstgeschichte. Stuttgart 1874 • V. 913. i sL 

' Ovid fasti IV. 417-620.; metamorph. V. 346-661. 



Brunsmid, Kadgrobni spomenik M. Yalerija Sperata iz Yiminacija. 



likovi dvijułi dolnjo-italskih vaza.* Euripid i pjesnici njegove dobę uplivali su na 
umjetnike mladje atticke skole. (Praxiteles, Nikomachos), s kojima bi se mogle 
doYeati u svezu slikarije na 4 — B vaza i relijef na Kanulejevoj kalenskoj phiali.* 
Aleksandrinska i rimska poezija sa svojim varijacijama źiva su slika i prilika brojnih 
spomenika, sto no su sluzili za ures rimskih sepulkralnih spomenika (^slikani nad- 
grobni nadpisi"). Foerster navodi u ovomu razredu 58 sarkofaga, 11 komada nad- 
grobnoga kamen ja i njekoliko drugih spomenika sa nacrtima iz Korinę price, od 
kojih se nijedan nije naśao u greki m predjelima.* 

Nacrti na sarkofazima rimske carske dobę sastoje redovito od yise ne bas 
najspretnije sbijenih kompozicija, koje obicno ilustriraju jedan te isti mythos. Ovo 
neukusno izvedeno spajanje raznolikih nacrta mythskoga sadrzaja, pri cemu se ipak 
nije mogła postići liepo zaokruzena cjelina/ uslo je u Rimu u modu u prvoj po- 
lovini n. vieka poslje Isusa. Strogo normiranili propisa o izbom pojedinih sastayina 
dakako da nije bilo, pa je klesar po volji mogao birati uzorke za pojedine samo- 
stalne dielove cieloga nacrta, kako su mu se najbolje svidjali. I za raźne dielove 
Korinoga mytha nioralo je biti vise priznato dobrih nacrta, a to će valjda biti 
razlog onolikim razlikama u pojedinostima relijefa na sarkofazima. Medju nacrtima 
jasno se razabire po smjeru, u koj emu su figurę poredane (lva razreda, a u obil- 
nijemu od njih cetiri glavnija tipa. Usuprot bitnim razlikama u detaljima, drzi 
Foerster da su ti nacrti, kojim svima sluzi temeljem sicilsko shvaćanje price, po- 
stali iz zajednickoga originala. Ovomu da odgovara njegov tip a sa 14 figura, na 
koj emu je nacrtana Korina otmica (aprayri) i Demetrino tumaranje (7:>.avYi). Iz njega 
da se je razvio tip y (sa 25 figura), na kojemu se jo dodała anthologija, a variji- 
ranjem jednoga i drugoga da su nastała ostała tri. Od potonjih da je tip £ doźivio 
najvise promjena, tako da su na njemu pod uplivom oi^pliijske poezije sve tri bozice 
(Athena, Artemida i Aphrodita) nacrtane, kao da pristaju uz otmicara, i da su figurę 
nacrta okrenute na protivnu stranu. Cini mi se, da bitna razlika u shvaćanju price 
i izvedenju nacrta ne govori za Foersterov jodinstveni prauzorak. Po nacinu crtanja 
nikako nije opravdana pomisao na Praxitela, Nikomacha iii drugoga koj ega velikoga 
maj stora. TJ najboljemu bi slucaju mogła biti od koj ega od njih scena otmice, docim 
su ostale scenę valjda bile predmetom drugili slika, kojim originale ne poznaj emo. 
Za nadgrobne relijef e sa Korinom otmicom, misli Foerster, da su samo ekscerpti 
obilnijih kompozicija na sarkofazima. Ovo bi onda mogło biti vjerojatno, kada bi 
se dało dokazati, da je koji od sarkofaga stariji od o viii nadgrobnili relijefa. Ob- 
ćenito se uzima, da jedan dio sarkofaga potice iz końca II. vieka poslje Krista, a 
vecina da je izradjena u III. vioku. Kostolacki relijef, koji Foersteru nije bio 
poznat, jer dosele jos nije bio publiciran, s epigrafskih je razloga morao biti na- 
cinjen u doba cara Hadrijana, kako ću to dalje dole nastojati da dokaźem. Stoga 
ne może biti o kakovoj ovisnosti njegovoj od kompozicija na sarkofazima ni govora. 
Ovisnost nadgrobnih relijefa od onih na sarkofazima cini mi se u ostalomu i stoga 
dosta neyjerojatnom, sto na potonjima nigdje ne nalazim traga onoj zmiji pred 



» Overbeck ibid. p. 591—595. » Overbeck ibid. p. 607—658. 

• Oyerbeck ibidem p. 595 — 607; Annali 1883. * Gdjekoja se je figura morala dva puta na 
p. 66 —75. crtati. 



6 Bninsmid, Nadgrobni sponienik M. Yalerya Sperata iz Yiminacija. 

Hadovim konjmia, koja je cieloj seriji nadgrobnih spomenika karakteristicna. 
Obicnomu klesarskoniu radniku, koji se je kod reprodukcije sliepo drźao uzorka, 
ne mogu iiuputirati toliko saniostalnosti u iiivenciji, da. bi ma kakov detalj sam 
dodao, već bi mi se y)rije dało vjerovafci, da je dosta toga izjmstio. Cudno bi mi 
se cinilOj da su se svi ti klesari sami sjetili, da taj detalj treba umetuuti. I medju 
nadgrobmm relijefima opaźamo po smjeru, u koj emu su figui*e poredane dva raz- 
reda. Kostolackomu je rolijotu donjekle srodau samo onaj iz Pighianskoga kodeksa 
(fol. 46), ko jemu daiias vise nema traga. Na jednomu i drugomu oki'enute su figurę 
na lievo, ali su razlike u izvedenju pojedinosti veoma velike. 

Po svemu tomu mogła bi dakle jedino biti opravdaiia izreka, da su 
obim YTstima spomenika sluźili sliriii uzorci, koje su raźni umjetnici tecajem 
yremena stvońli po istomu izvoru, literarnoj pro daj i. Moguće je, da se je 
kasnijih umjetnika osobito dojmila kako\a vrstiiija umotvorina, sto se je i u nji- 
liovim djelima izraźavalo. Je li na njih tako djelovala Nikomaełiova slika, koja 
je već u drugoj poloNnni I. vieka bila propala ne znamo, ali se mora priznati, da 
je lahko moguće. 

Uzka pruga sa figurama izpo<l opisanoga glavnoga nacrta ima samo dekora- 
tivnu svrhu, sto se jasno iztice povrsno izradjenim malenim figurama u plolio- 
rezbi (bas-relief). Mogli bi ju smatrati : Irizom (partom) urieśenim arhitravnim bal- 
vanom, koji leźi na ona. dva polustu])a, s obje strane plolie s napisom. Na nacrtu 
dva su, kako mi se ćini samostalna lovacka ])rizora sa figurama, okrenutim na lievu 
stranu. Cetiri stabla ( to])ole iii ciprese), porfMlana u ponjesto nejednakoj udaljenosti 
jedno od drugoga, tipicna pojava na lovackim slikama rimske dobe^ oznacuju 
sumaki predjel. Na d(^snomu dielu nacrta bjeźi prama sredini jeleń — kako se 
cini sa cetiri parozka — ])red ogi'omnim lavom silne gi-ive, koji ga progoni. U pri- 
zoru na lievoj polovini opaźamo muźku łiguru, odjevenu kratkim liitonom do kukova, 
koja u desnici drźi njekakav góro. na nacin sr])a zavinuti instrumenat. Lovac kao 
da je izasao iz zaklona, oznacona nakrivljenim stablom. Os\TĆući se troi na lievu 
stranu k' jednoj źivotinji, koja je pala na ])rednje nogę. Pod njom lezi ocbubljena 
joj glava sa kratkim rogovima (srna?). Iza uluvlj(»ne na strażuje se je nogę osovila 
druga bjezeća źiyotinja sa dugim nerazdieljenim rogovima (koza). 

U starim piscima o lovu nigdje nisam nasao spomena porabi srpolikiłi sprava 
na lovu. Xenophon* spominje (^pe-av7., kojim se je sjeklo gi-anje, da se s njim zacepe 
luknje pod mrezama i oko njih iii da se ])Osieee. motka, na kojoj bi se ulcndjena 
divljac kuci nosiła. Da mogu sluziti za navedene svrhe, morali su ovi srpo\n sastojati 
od jakoga komada źeljeza te imati oblik t. zv. |y-i/at:3c, koja je jos i danas u Lykiji 
u porabi. Taj instnimenat ima £i'apantnu slicnost sa onom sprayom u lovcevoj 
desnici, a tko ga je kada vidio, biti će uvjeren, da je mogao biti veoma pogibeljan 
za neoprezno srnec^, koje bi se u zasjedi cekajueemu lovcu preveć pribliźilo. Sprava 
veoma slicna onoj na nasemu relijefii nalazi se u sbirci bronsa muzeja u Karls- 
ruhe,® te drźim, da se je u tomu komadu sacuvao oblik antiknoga lovaćkoga in- 



* Sr. Ludolph Stcphani u Compte remlue 1872. - Kyn. 2. 9. 
n. 1 i 2. ^ K. Sc-humacher l^eschreib. der Samnil. ant. 

Bronzen. p. 149. Tabla XIV. 56. 



Brunśmid, Nadgrobni spomenik M. Yalerija Sperata iz Yiminacija. 7 

strumenta, kojeinu se poraba vidi na kostolaćkomu relijefu.^ Nas je lovac upotrebio 
sgodu, kada se je njegovom zaklonu kraj iizkoga puta kroz gustaru, koj im divljac 
obicno prolazi, domakla źrtva, te joj je s tiin oruzjem nepoznata imena odsjekao 
glavu, a sada se źuiń^ iie bi li ga ista sreća ])Osluźila i kod one dnige źivotinje, 
sto je pred njekakvom na nacrtu nenaznaćenom zaprekom (moźda mreźom) u 
propanj skocila. 

Na nadgrobnim spomenicima diiuavskih pokrajina rimske drźave veoma su 
se rado lovacki prizori kao iizgi'ediii iires rabili, docim tomu ne nalazim analognih 
primjera u poranjskim zemljama i drugdje. Iz Panonije poznaj em dva veoma sliona 
spomenika, valjda tako dj er iz prve polo vice II. \neka, koji i maj u prizora slicne 
naravi na istome mjestu. Jedno jo nadgi-obni spomenik centurijona M. Herennija 
Yalenta iz Vinkovaoa, sada kao dar mojega prijatelja umirovljenoga profesora 
Josipa Riesla u narodnomu nmzeju,^ a drugi P. Titija Finita i njegove zene, 
Jucunde iz Beca, sada u tamosnjem dvorskom muzeju."^ Nepubliciranih slicnih 
spomenika vidio sam u lapidariju beogi-adskoga muzeja, a biti će ih yise i drugdje. 
Na neobjelodanjenomu relijefu Aurelija Simplicija u Mitrovici klesar je izradio 
psa, koji progoni zeca, ali su ovo zivotinjo razdieljene jedna od druge grupom 
źrtvujuóih osoba. Cini so, da jo natjerayanjc^ o viii źivotinja sa zlokobnom po zeca 
prognozom imało simbolicno znacenjo. Obicaj motati ovaj prizor na sepulkralne 
spomenike veoma so je dugo sa(juvao, te nalazimo uve zivotinjo jos i na muzejskom 
sarkofagu krsóanko Sovorille iz Siska (po prilici V. stoljoóe). 

Ostavljajuó citaiijo i tumaconjo napisa za konać ovoga opisa, prelazim na 
treći pojas sa skulpturania predocujući otmicu Europo, koji se nalazi na dolnjemu 
dielu kamena. Na nacrtu, oko kojoga nema nikakova ok\ara, vidimo ne posvema 
u sredini već vise na liovo buźanskoga bika, gdjo trci na liovu stranu. Na njemu 
leźi Europa, pricesljano i u sredini razdiel jeno koso, okronuta licem spram gledaoca. 
Desnicom se je ulivatila za lievi bikov rog, docim joj ljevica drzi od vjetra nad 
glavom naduliani liimation, stono joj poki'iva jos samo dosnu nogu. S obje strane 
ove grupę stój o okrenuti sy)ram glavnoga nacrta Dioskuri, kojiui je rudasta kosa 
pokrivena sa karaktoristicnom im kapom ipilos). Od joveni su jedino hlamidom, nad 
desnim ramenom pricvrsćenom. Desni Dioskiu', uprt o desnu nogu, pred koju je 
lieva nepiisiljeno postavljena, drźi u ljevici na ramo naslonjeno koplje, a desnicom 
iizde iza njega stupajućega konja. Njegov brat na protivnoj strani, koji je od svili 
figura najviśe trpio, poradi simotrije je zauzeo bas protivnu analognu poziciju. Na 
nijednomu od dosele poznatili spomenika iz Europinoga mytha* ne nalazimo 
Dioskure u savezu sa otmicom Europę. Sa dva razloga njihova jo prisutnost posve 
opravdana. U jednu su ruku Dioskuri cuvari putujućih po moru, a bik je po prici 
])replivao sa svojim krasnim bremenom morę, da se sustavi na otoku Kreti. U 

' Jednakim se onidjem brani Aktaeon od svojih " Mittheilungen der Central-Conimission 1888. 

pasa na slici vaze fkratera) barona Beugnota p. 270. 

u Moniimenti deU' istitiito II. Tabla VIII. * Sr. Ludolph Stephani u Compłe rendue 1860. 

Sr. Schdp^ u Annali 1870. p. 847. j). 79 i sl. ; O. Jahn u Denkschriffen der Wiener 

« Yiestnik XIV. p. 38 i sl. Akademie XIX. 1870 p. 1 -5ti Otirheck Kunst- 

mythologie II. p. 420 — 405. 



8 Brnnsmid, Nadgrobni spomenik M. Yalerija Sperata iz Yiminacija. 



(Irugu i'uku kao sidericiii bogovi (jutarnja i vecemja zyiezda) oznacuju ovi bozanski 
momci izhodiSte i kraj dogadjaja, odnosno doba, kada se je dogodio. To se nije 
mogło Ijepse iztaknuti nego kako je to uinjetnik ućinio, koji je nas nacrt kompo- 
nirao, podielivsi ili simetiricki na obje sti-aue glavnoga nacrta, ciine je izraźeno, da 
i oni bdiju nad sretnim uspjehoin pustolovine otca bogova. 

Napis spoin enika urezan je na pomno izgladjenoj plohi. Korintski polu- 
8tupovi, koji BU sa obje strane toga prostora, imaju surovo izradjene kapitele, ne- 
kanelirana gore sve to tanja debla i jednostavne bazo. Napis glasi: D(is) M(anibus)« 
M(arcus) Val(erius) Speratus, vet(eranus) legCionis) VIL Cl(aiidiae), ex b(ene) f(ioiario) 
co(n) 8(ularis), dec(iirio) m(unicipii) A(elii) V(iminacii), praef(ectus) ooh(ortis) I. Aq(uit- 
anorum) vet(eranae), v(ixit) a(nnos) LV., o(biit) in Britt(annia). Lucia Afrodisia con- 
iugi b(ene) m(erenti) et sibi vivae posuit. 

Prv'0 Sto mora covjeku upasti u oci je posve neobicna karijera pokojnikova> 
koj oj se dosele nije para naslo. Speratus je bio veteran sedme klaudijske legije, 
koja je od g. 68. stojala u gomjoj Meziji, te kao beneficiarius bio dodieljen kon- 
zularskomu legatu te provincije. S tim ćinom umirovljen naselio se je u munici- 
piju Aelium Yiminacinui, ko jemu je bio i dekiuijonom.^ Kako se je kod podjeliyanja 
municipalnoga prava, gi-a(lo\'ima redovito dao i pridjovak po obiteljskomu imonu 
onoga cara, koji im je to pravo podielio, mogao ga je municipium Aelium Vimi- 
nacium dobiti samo od cara P. Aolija Hadrijana (117 — 138) iii njegova nasljednika 
T. Aelija Antonina Pija (1.-^8 — IGI). Da znademo tribus, kojoj je grad pripadao 
— Hadrijanova je tribus Sergia — za sigurno bi znali, koji je od njiłi dvojice 
podigao ovu vojnicku naseobinu (canabae) na municńpij. Cini mi se, da su razlozi, 
koji gOYore za velikoga organizatora Hadrijana, odlucni. Tu je spomenuti aolijski 
pridjeyak, tu je skoro izvjestna yjorojatnost, da je ITadrijan bio u ovomu yaźnomu 
utvrdjenomu logora, kada je posjetio Meziju i Daciju, tu je nadal je i ta cinjenica 
da je — valjda istom pri^odom — podielio bas on municipalno pravo i rlrugim 
mjestima dunayskili provincija. Protiv toga da bi aelijsko imo Yiminacija mogło 
poticati od Antonina Pija govori osim drugih razloga i ta okolnost, da je isti 
veoma riedko rabio ol)iteljsko i me svoga poocima, a kao car gotoYO nikada.* 

Na yiest, da su Roxolani provalili u Daciju, doleti no vi car Hadrijan końcem 
god. 117. iz Orijenta na Diinav i sakupi u Meziji, kojoj je glaviiim branikom bio 
utvrdjeni logor u Yiminaciju, jaku vojsku, s kojom je rat brzo i sretno svrsio. 
NjegOYU prisutnost u Meziji i Daciji spominju Spartianus^ i Dio Cassius.* Yjero- 



* Zastnpnike i magistrate municipija Yiminacija spominju i drugi napisi: 
C. J. L. III. 1654 dec, ąuaest. mun. AeL Vim., ob honorem dec. 

1655 . . . . ati Restituti de[c. et ponti] ficis mun. Ael. Vim. 

Telesphonis aug(ur) mnn. eius[dem] 
8102 C. Seyerus Yalens, dec. et ąuaest. II mnnic. Ael. Vim., ob hon.[d|ecur. pojs). 

8127 L. LuciL [L. f]iL Herculanus, dec. aedil. mun Ae[lJ Vim. 

8128 Sec. Val. VaL, dec. mnn. Ael. Vim. 

8129 (= 65309) L. Qnesidio C. filio Praesenti . . . dec. [mun.] Vim. 

(?) Lucf[o] Begulino U vir(o) q(uin) q(uennali) mti[n]. 
Aurel. Floro q. q. munL Vim. 
* Izporediilfom?;wen. DieromischenLagerstJidte ' Hadr. 6. 
u Hermes \TL p. 299 i sl. * LXVIU, 13, 6. 



n 
a 

^) 
e 

li 

:e 

• • 

.o 

• 

)1 
u 
r. 
o 
e 

i- 

d 

ti 

LI 

a 
a 
e 

I- 
e 
a 
o 
1 

n 



.9 

j 

3- 



l. 
U 
1 
1. 

>- 

b. 



.z 
■e 



ilnigu 
momcj 
mogło 
mrao, 
i oni 

Btupo\ 
kaneli: 
M(aroi 
oo(n) a 
anonr 
iugi b 

faojoj 
kojft j 
zulars 
piju j! 
munic 
onoga 
nadni 
T. Ae 
- Hi 
podig 
koji £ 
pridje 
utyrd,' 
daje 
ląjeafe 
potios 
veoiiu 

god. 

utrrd 

Njegt 



m 

3 



T) 
im 
k- 



8 



drug- 
mom 
mogl 
nirao 
i oni 

8tup( 
kane 
M(ar 
oo(n) 
anor 
iugi 

kojo; 
koja 
zulaj 

mun 

ono£ 

naci' 

T. A 

- 1 

pod] 

koji 

prid 

\itvi 

da: 

mje 

poti 

veoi 

god 
utv: 
Nje 



C. J 



^ l! 
G 



Bmnsmid, Nadgrobni spomenik M. Yalerija Sperata iz Yiminacija 



jatno je, da se na nju odnosi pocastni napis, koji je u Sarmizegethusi, glaynom 
mjeatu Dacije koncern g. 117. njemu na cast podignut,^ a nedvojbeno ju utvrdjuju 
novoi sa napisima: Adventu8 aug(usti) Moesiae,* Exercitu8 Moesiacus,' Exerc(itu8) 
Dacicus* i Exercitus Dacicus.* Zabavljen vaźnim i nuźdnim posłom organizacije 
tamosnjili prilika car je na dolnjemu Dunavn boravio jos pocetkom god. 118., ali 
pocetkom kolovoza veó je bio u Rimu.® 

Prigodom ovoga syojega boravka u Meziji imao je Hadrijan valjda prilike 
osobno upoznati veliku sposobnost izsluzenoga vqjnika M. Yalerija Sperata, koji 
je 11 novo osnoyanomu municipijii Yiminaciju postao dekurijonom. Jedino ako 
uzmemo, da se je samoniu caru svidio taj covjek, koji je u svojoj prvoj sluzbi 
dotjerao samo do konzularovoga beneficijarija, moźemo raziimjeti izvanrednu 
njegOYU karijeru, kojoj će se u rimskoiii svietu teźko ikada naci analogan primjer. 
Najyise sto je takov covjek nizka roda mogao iiz najpovoljnije prilike postići, bilo 
bi, da je postao centiirijon. Uzmemo li, sto je najyjerojatnije, da na napisu nije 
izpusten ni jedan stepen njegovo karijere, da dakle nikada ni nije bio centuri- 
jonom, to se ovaj iznimni slucaj inose jedino shvatiti kao osobito odlikovanje od 
careve strane. Car je tako promaknuo izvanrodno sposobna i poiizdana covjekai 
kojega jo dobro u]>oznao prigodom svoga boravka u Meziji, kada mu se je isti 
prije polazka stavio na razpolaganje. Yjerojatno je, da je Speratus, polucivsi viteźki 
cin, stupio kao primipilar u osobnu sluźbu carevu, bilo to prigodom povratka careva 
iz Mezije u Kim, bilo prije polazka iijogova na britansku ekspediciju. Na toj mu 
je vojni car podielio izpraźnjenu prefekturu prve akvitanske veteranske kohortę 
koju su cast mogli obnasati samo Ijudi viteźkoga cina. 

O akvitanskim koliortama, kojih je svega bilo sest — I. Aąuitanorum ve- 
terana, II., III. i IV. A(|uitanorum, te T. i II. Aąuitanorum Bituingum*' — pisao je 
Hubner (Exercitus Britannicus u Hermosu XVI. p. 561). Od toga se je vremena 
naslo njekoliko spomeiiika, koji njegovf^ nazoro dielom nadopiuijuju, a dielom bitno 
mienjaju. Iz sest se vojnickih diploma może ustanoviti gdje su izmedju god. 74. i 
1B4 bile one dvie akvitanske kohortę sa brojem L, od kojili jednu (COH-IAQVET) 
spominje kostolacki napis, (rodino 74. obje se nalaze pod Cn. Pinarijem Comelijem 
elementom u CTermaniji;^ g. «S*2. jo coh. I. Aąuitanorum, kojoj je onda bio ] prefek- 
tom M. Grennius M. f. Caui. Cai-finianus, u (TCTmaniji pod Q. Corelijem Rufom ;^ 
godine 90. i I. Biturigum i I. Aąuitanorum vetorana, kojoj j'e prefektom M. Arre- 



* C. I. Ij. iii. 145-1. cenili eistor u Tjimesblattn 8), C. I. L. III. 

* Cohen moiin. imiJ. 11.' p. 112. br. 72. 120Ji, na napisu płocice iz Langenhaina u 



» 



Coh. II.' p. 153 br. 554. Heskoj (Zangenmeister u Limesblattu br. 1 

* Coh. U.» p. 154 br. 557—561. pag. 23) i valjda D. XX\T1.). Praef. coh. n. 

* Coh. 11." p. 157 br. 571. Bituricum kojoj inaóe nigdje vise nema spo- 

* Izporedi 7>/żrr Die Reisen des Kiiisers Hatlrian mena, spominje napis iz Mainza (Hranib. 
p. 16. i sl. 1120). 

' Akyitanski pridjevak bituriskih kohorta samo * C. I. L. III. p. 852 Dipl. Xli. (IX.) iz Sika- 

80 jedanjiiit spominje CD, IX.). Tnaóe redoyito torą n budimpestanskomii muzeju. 

glasi shiźbeni naziv cohors I. Biturigum • C. I. L. III. p. 19<>0 Dipl. XIV. ('LXVIII.i iz 

[D. LXX IX., iliplom iz Neckarburkena (Zan- Debelca u Bugarskoj, izdan ex peditihus iste 

kohortę L. Yalerio L. f. Pudenti Ancyr(a), 



10 



Brnnśmid, Nadgrobni si^omenik M. Yalerija Sperata Iz Yiminacija. 



cinus Gemellus, stoję pod Javojenom Priscom u gomjoj Grermaiiiji;* g. 116. je 
I. Aqiut;anonim, te valjda i [. Bitimguin, koj oj iia sacnvaiionm ułomku nema imena, 

pod Kan u gornjoj Germaniji;* godiiie 124. je I. Aquitanorum pod Platorijem 

Nepotom u Britaiiiji;^ godiiie 1134. napokon opet su obje — I. Aquit. [veter.] i 
L Bitur. — pod Claudijem Quartianom u gornjoj Germaiuji.* 

0\'i spomonici svjedoce, da su coliors L Aquitanonuii veterana^ i cohors 
L Aquitanoruiii Biturigum, koja se od g. 90. nazivlje samo cohors I. Biturigum 
bez akvitanskoga pridjevka**' izmedju g. 74. i IIG., te ouda ojiet barem od g. 134. 
stój ale u Germaniji i to u gornjoj poki-ajini toga imena.' Za veteransku kohortu 
znamo, da je tu u I. vieku imała i ciglane.® Diplom XXX. javlja, da je g. 124« 
jedna od njili bila u Britaniji. Da je to bila cohors yeterana, bilo bi već stoga 
yjerojatno, sto ona druga ne nosi vise akvitanskoga imena. Sada to utvi'djuje ko- 
stolacki napis, spominjuói smrt njezinoga prefekta M. Yalerija Sperata u Britaniji. 
Speratus je po svoj prilici umro iii poginuo prije, nego sto su dovrseni poslovi 
na HadrijanoYU bedemu, kod kojihje ova kohorta sudjelovala, posto napis iz Pro- 
colicije,^ koji se na te poslovo odnosi, spominje drugoga prefekta. 

Veoma ozbiljni dogadjaji prinudiso Hadrijana, da jo po prilici s proljeća 
g. 122. sam pośao u Britaniju.^® Cini se, da su Briganti navalili na logor u Eboraku 
i sasjekli tamosnju legio V1III. Hispana, koj oj ne staje spomena skoro iza g. 108. 
U Yojsci, sto ju je car sobom poveo, bila je le*;. VI. victrix, do toga vi*emena 
stacijonirana u Yetera, koja je imała da zamieni izgubljenu britansku puko^^liju, 
tri odjela po 1000 moniaka od spanjolske leg. YII. gomina i obijuh gornjoger- 
manskih YIII. aug. i XXII. primigenia,^* kojim jo bio zajcdnickim zapovjednikom 
Pontius Sabinus, te pripadajuće auksilijarno kohorto i ale. Da se je na ovoj vojni 
upotrebio razmjemo velik brój potonjih ceta, svjedocł diplom od g. 124, koji sam 
već spominje G ala i 21 kohortu. Stalna britanska vojska sastojala je od dvijuh 
legija, n. aug. i XX. Yaleria victrix, koje nisu stradale od brigantske navale, sa 
pripadajućim pomoćnim cetama. S ovolikom je vojskom car mogao poki-ajinu brzo 
nmiriti, ali da joj osjegura sjevemu medju i da se uzmognu stalno obuzdati samo 
prividno pokorena plemena sjeyerne Englezke, dade Hadrijan sagiaditi 80 milja 
dugi ucvrsćeni bedem, koji se je prozvao njegovim imenom.^* 

Na britansku je vojnu posła i cohors I. Acjuitanorunj veterana, ducim su 
ostale akvitanske i bituriźke kohortę ostale u Germaniji. Je li u obćc u Britaniji 



» C. I. L. Ul. p. 1%5 Dipl. XXI. (LX XIX.) 
iz Mainza, sada u muzejima u Mainzu i 
Wormsn, ]łodieljen eąuiti (cohortis yeterana e) 
Mucapori Iptacentis f, Thrac(o), 

« C. 1. L. m. p. 870 Dipl. XL. (XXY1I.) iz 
Wiesbadena. 

» C. I. L. Ul. p. 872 Dipl. XLLII. (XXX.) iz 
Stanniii^tona, sada dieloiu u Londouu. 

^ Diplom iz Neckarburkena sada u muzeju u 
Karlsroho, izdan od Zangenmeistcra ii Linies- 
blattu 1893. br. B. p 68 i sl. i C. I. L. III. 
p. 1979 Dipl. L. 



•' I). IX., LXVII]. (?), LXXIX., XXVII. (V) 

« Dipl. IX., LXXJX., XXVII. (?) i Limesblatt 

1893. p. (W. 
' 1). LXX1X., XXYn., Liuiesblatt. 
" Brambach 14J7 d. iz Friedberga i I4U^ h. iz 

Arasburga u porajnakoj Heskoj. 
'•» C. I. L. VII. (;20 a. 
**^ Fronto p. 217; Spartian. 5.; izp. Juvenal. 14, 

196 i novce kod Cohena II.' p. 109 br. 28 i 

p. 158 br. 555. i 556. 
^^ Izp. C. L L. X. 5829. 
*' Izp. Mommsen Rom. Gesch. V. p. 1()9 i sl. 



Brunsmid, Nadgrobni sponienik M. Yalerija SperatA iz Yiminacija. 11 



doslo do okrsaja, u koj emu bi njezin prefekt pac, neda se iz riecili kostolackoga 
napisa „o(biit) in Britt(ania)" zakljucivati. Nevjerojatiio i nemoguóe bas ne bi bilo. 
Osim spoinenutoga diploma i kostolackoga napisa spominju prisutnost njezinu i 
dva napisa, koja su u Britaniji nadjena. Jedan je na kamenu iz Deve, stono ga 
je po8vetio Martu Q. Sittius Caecilianus, praef. coh. I. Aquitano(rum),^ drugi je 
ulomak iz Procolicije, sedmo śtacije na bedemu,* iz koj ega doznaj emo, da je direktno 
8udjelovala kod poslova oko utvrde limesa. Dugo ova kohorta na nikakav nacin 
nije ostała u Britaniji,' jer je već g. 134 opet dodieljena gornjogermanskoj vojsci.* 
Stoga ne może vise biti izpravno ono, sto je Hubner njegda^ na temelju nedo- 
statnoga materijala uztvrdio, da je naime ova akvitanska kohoi^ta zajedno sa oetalim 
u Yojnickomu diplomu od g. 124. spomenutim odjelima pripadala pr\^obitnoj oku- 
pacijonoj vojsci, te da je samo njeko \Tieme stojala izvan Britanije. Meni se cini, 
da je danas posve sigurno, da je ova kohorta pripadala gomjogermanskoj vojsci, 
jer je u Germaniji od g. 74. — 116., te onda opet g. 134., pa daje samo oko g. 122. 
dosla u Britaniju, gdje se je jos g. 124. sigurno nalazila, da sudjeluje u ratu i 
kod utvrde limesa. 

O dvioma akvitanskim kohortama sa brojem I. osim spomenutih podataka 
mało se sto znade. Vojnici jedne, i to valjda prve veteranske, spominju se na dva 
napisa iz Dalmacije dobę iza Hadrijana.^ Akoprem se pokojnici nazivlju mi- 
lites a ne v eter a ni, kako su obojica veoma dugo sluzila, prije će se u ova dva 
slucaja morati pomisljati na ohskrbu izsluzenili rojnika, nego na privremeni bo- 
ravak koje akvitanske kohorto u Dalmaciji. 

Kao pripadiiike obijuh na])Oinenutih kohorta spominju jos napisi po jednoga 
praefectus cohortis priuiae Bituri|g|um (Tarraco C 1. L. II. 4203); praef. coh. I. 
Aąuitanor. equit. (Ferentinum C'. I. L. X. 5831); trib. coh. T. Aąuitanicae g. 240. 
(Roma C. I. L. VT. 2131); jednoga vujnike ex cho. Acjuit., rodjena u Yalenciji — 
valjda sardinskoj (Caralis G. I. L. X. 7596). 

Yraćajući se kostolackome spomeniku valja mi jos spomenuti, da je taj 
kenotaf (spomenik za mrtvaca, koji nije u tomu gi'obu bio zakopan) dala naciniti 
pokojnikova supruga Luińa Afrodisia, po imenu sudeći libertinka grckoga poriekla, 
koja je iza odlazka svoga muza ostała u novoj im postojbini Yiminaciju. 

Premda mislim, da mi je poslo za rukom, da prilicno sigui'no ustano vim 
dobu, u koju SperatoY spomenik spada, valja mi ipak racunati i s tom moguć- 
nosću, da „toboznji" łironologijski podatci nasega napisa samo slucajno pristaju 
na HadrijanoYU dobu. Terminus antę quem i u tomu slucaju ne może biti prije 
pocetka Hadrijanova yladanja, posto Yiminacium prije nije bio municipium. Ter- 
minus post quem opet mora biti doba, kada je ovaj municipium dobio naslov 

» C. I. L. Ml. 176. 6 Hermes XVI. p. 559. 

' C. I. h. VII. ()20 a coli. I. Atiuit ... ^ Nadgrobni napis iz Spljeta C. I. L. 111. 2053. 

fecit . . . io Nepote [pra]ef(ecto). (Tarcho Tarbunnis f., mil. coh. Aqu. ann. 

• Poznajerao joj sada tri prefekta za yricnie bo- X L V. stip. XXV., dom. Camu[l(oduni)] i 
ravka u toj provinriji, nadgrobni napis iz Ćitluka C. I. L. III. 9760 

* Limesblatt 1898 p. <18. (Burnus Betuloni f. Trebocus, miles cho 

Aąuitanorum, annorum LV, stip. XXIX.). 



12 Bmnsmid, Nadgrobni spomenik M. Yalerija Sperata iz Yiminacija. 



kolonije.* Za drugi gomjomezijski logor Singidunum znamo, da je u doba Septi- 
mija Severa jos bio municipijem,* a vjerojatno mi se cini, da su oba grada u casti 
intodobno promaknuta bila. 

Kao koloniju, koja je dapace imała pravo kovati novce, nalazimo Vimina- 
cium pocam od cara Gordijana III. (vL 238 — 244). Na nalicju (reverzu) većega 
diela* viminaoijskih novaca izrazena je źenska figura, okrenuta spram gledaoca, 
kadkada sa dva bojna legijska znaka u rukama, na kojima su napisani brojevi 
(llll. i Vn.) obijuh gornjomezijskih legija. Desno od figurę, koja bi mogła biti 
personifikacija pokrajine Mezije, stoji lav, a lievo od nje bik. Ove źivotinje biti će 
u njekoj svezi sa obim legijama, bilo da su to bili znaci, koje je koja od njih nosiła 
na svojoj zastavi (a to mi je vjerojatnije), bilo da se je tim źivotinjama simbolioki 
htjelo iztaknuti jakost legija, koje brane provinciju. Na nalicju novaca stoji napis: 
P(rovinciiae) M(oe8iae) s(uperiori8) col(onia) Vim(inaciumj. Izpod figura redovito na- 
lazimo datum, koji pocima sa AN-I, te ide do ANXVL,* tako da 

Gordianus HI. biljeźi AN-I— V. (240—244) 

PhiUppus pater, OtaciUa i PhiHppus filius AN-V— Vnil (244— 24S)^ 

Decius, Etruscilla, Herennius Etruscus i Hostilianus^ ANXI — Xli (250 — 261) 

Gallus i Yolusianus ANKH— XIV (251—263) 
Aemilianus AN-XIV (263) 
Yalerianus, Mariniana (diva) i Gallienus AN*XV i XVI (264 i 255). 

Izvan 8vake je sumnje, da ta data nisu nista drugo, nego aera koloni je, te je po 
tome jasno, da je Gordijan III. godine 240. podielio Viminaciju naslov kolonije. 
SchilleroYO mnienje (Rom. Gescli. I. p. 799), da se je to tek godine 242 dogodilo, 
kada je car valjda grad posjetio, oprovrgavaju novci, koji svjedoce da je Vimi- 
nacium za Gordijanove vlada bio vise već 4 godine kolonijom, tako da godinama 
I. — V. gradske aere odgovaraju po prilici godine 240 — 244 poslie Isusa. Kanitzovo 
mnienje (Rom. Studien in Serbien p. 16 u Denkschriffcen der Wiener Akademie 



^ llazne liinkcijonare kolonije spominjn napisi 

C. I. L. III. 1474 (Vś,rliely) Aurel. Constantio ecj. r. dec(urioni) col(oniae) Viniiri. vixit annis VI. 

C. I. L. m. 8102 (Smederevo) dec, aedil. coL Vim. 

C. I. L. III. 8130 (Kostolac) ? Trofilmas, aug (ur co[l. Yim.]. 

■ C. I. L. in. 10.495. i 10.496. (Budim) .... dec. col. S[elpt(imiae) Aq(uinci) item dec(iirio) 

m(iinicipii) Sing(idiini). 

• Na Gordijanoyim noycima ima i miiźka pred postao Deciiis carem (Pacatiaiius) i odmali 
oltarom stojeóa s^rtyujuća osoba, a na noycima iza toga. Biti će dapaĆe da je Yiminacium 
starijega Philippa Nika. g. 249. za odsatnosti rimske yojske, kojfi je 

* Godine 265. iii 256. oduze Gallienus Vimina- krenula u Ttaliju, pao u mke barbara (Gota 
cijii pravo kovanja, koje je uzkratio skoro iii Karpa). Stoga se te godine nije ondje ni 
avim gradoyima rimskoga carstya izuzeysi mogło koyatL 

Aleksandriju i B — 4 maloazijska grada. ^ Na noycima Hostilijana, kojega je Gallus 

^ Iza godine \^III. nastaje prazoina. Dosele priznao suyladarom, joś nalazimo i g. XIII. 

nije nijedan noyac sa AN.X sigumo usta- (252). Hostil^jan je uskoro umro od kuge, 

noyljen, doóim oni iz dnigih godina nisn moida jo§ koncern godine 251, ali su kalupi 

riedki. Tomu nalazim tuma?/a u neredu, koji yeć bili rezani i noyac se je koyao prye nego 

je bas u Meziji zayladao pr^e nego sto je je yiest o smrti stigla u Yiminacium. 



Bronsmid, Nadgrobni spomenik M. Yalerija Sperata iz Yiminacija. 13 



XLL 1892), da je Hadrijan podielio Yiminaciju pravo kovanja novca, sasyim je 
neizprayno. Takovih se novaca dosele nije naslo, a niti neće, kada ih nikada nije 
ni mogło biti. 

Po postignutim podatcima mogao je M. Yalerius Speratus biti dekurijonom 
aelijskoga municipija Yiminacija samo izmedju godina 118 — 239, njegov bi 
dakle spomenik mogao spadati najkasnje u prvu polovicu III. vieka, ali svi nas 
gore napom enuti razlozi pute na to, da je signmo stariji i da je gotovo sigumo 
podignut u HadrijanoYO doba. 



Dr. Josip Brunśmid. 



GRBOYNICA KRALJEYINE „SLAYONIJE". 

U kr. zem. arkiyu u Zagrebu nalazi se u tako zvanoj skrinji privilegija 
pod reg. br. 70. izvoma listina ugarsko-hrvatskoga kralja Yladislaya II. od 8. })ro- 
sinca 1496., kojom ovaj kralj potvrdjuje kraljevstvTi „slayonskomu" stari grb. Po«to 
nam do sada nije ni jedan slucaj iz starije dobę pozuat, da bi koji kralj podielio 
kralj evini grb, za to se ova listina imade smatrati praviin, nej)rocjenivim unikom. 
Tekst ove listine bio je doduse već viso puta izdan, ali uvjek pogresno, docim 
je najvazniji dio njezin, to jest slika podjeljenog grba, do sada obćinstvu nepo- 
znatim ostao. Ne će dakle biti suvisno, da na ovom mjestu priobćimo tocan opis 
te listine zajedno sa facsimilom grba. 

Listina, pisana na pergameni, duga 69 em. i sir oka 32 cm., providjena je 
sa yelikim, na crvenoj syilenoj vr}:)ci visećim dvostrukim kraljevskim pecatom 
(sigillum diiplex) te glasi ovako: 

Commissio proj)ria Domini Rogis. 

Wladislans, Dei gracia Hungarie, Bohemie, Dahnacie, Croacie, Ramę, Seriiie 
Gallicie, Lodouierie, Comanie, Bulgarieque E,ex, nec non Slesie et Luxenbiirgensis 
Dux, Marchioque Moravie et Lusacie etc. Ad perpetuam red memoriam. Decet Regiam 
Maiestatem iiistis et conginiis precibus condescendere subditorum et ipsos sub 
ditos de plenitudine gracie sue continuis lionoribus atficere, et dum suo subjecti 
dominio, suaue iugum se portare senserint, torcius accendantur ad obseruanda 
suscepte debiteąue fidelitatis exercitia. Tunc enim sub('iiti in virtute letantur boni 
presidentis, cum eos non in antiquis solummodo logibus et consuetudinibus suis 
studioee fouet et conseruat, sed insuper nouis oxtullit lionoribus, et Regalis mag- 
nificentie adomat donatiuis. Proinde ad uniuersorum noticiam harum serie volumus 
penienire : Quod cum liis diebus in hac ciyitate nostra Budensi, ona cum nonnullis 
dominis Prelatis et Baronibus Regni nostri fuissemus constituti, fideles nostri No- 
biles et Egi*egii Bemaldus de Thwrocz, Georgius Capitantfy de Desnycza ac Nico- 
laus Woikfy de Woykowcz, nomine et in persona Vuinersitatis Nohilium liegyii nostri 
SclaiwnWy nostre Maiestatis accedentes in conspectum, exponere ciu'auenmt, ąuod 
quamuis illud Regnum nostrum Sclavonie ab antii^uo habuerit pro armorum insigni 
vnum Mardurem et hys armis usque in presenciarum semper vsum fuerit, et eius- 
dem Yniuersitas yniuersaliter vsa exstiterit, tamen propter certłis causas et raciones 
cuperent Idem Regnicole, lioc armorum insigne per nostram Maiestatem ronouari 
et sibi de nouo ad perpetuam memoriam renouatum condonari. Nos igitur, qui 
prefatum Regnum nostrum Sclauonie et eiusdem Regnicolas, nicliilominus, quam 
alia Regna et dominia nostra et eorundem incolas cupimus, non solum in antiquis 
legibus, iuribus et consuetudinibus suis conseruare, sed etiam maioribus honorum 



Bojnióió, Grboynica kraljeyine „Slavonije". 16 



titulis de Regia nostra prouidencia et libertate decorare. Nam Regnum hoc inter 
duo liumina, videlicet Sawm et Drawum constitutum, contra et aduersus ThurcoB^ 
Christianitatis perpetuos hostes et inimicos, sibi proxima loca tenentes, continua 
bella exercet, et ita se armis tutatur et conseruat, vt vix eam Regionem Thurcus 
vnquam ingreditur, quin accepta grauissima clade et calamitate ex eodem Regno 
nostro recedat. Quapropter non immerito hoc ipsum Regnum nostrum vnum pre- 
cipuum scutum vel potius antemurale huius Regni nostri Hungarie apellaverimua. 
Ut itacjue hoc ipsum Regnum nostrum Sclauonie atque Yniuersitas fideUum nostro- 
rum in eodem constituta, nostram regiam munificenciam persenciat et experiatur 
liberałom, hec arma: videlicet m vno scuto triangulari duo flumina superius denamt- 
nota, per łransuersuni directe depicła, in eorumąue niedio superstitio, campo scilicet 
peniłus rudicundo, predictum niardurem, antiquum eorum insigne, coloris naturahs et 
proprii, reliąiii aidcfn duo campi elundem scułi, duas partes exteriores predictorum flu- 
minum occupantes, sunł prniiwi colorc dcpicti ccleslino, in ąiwrum superiori imam słellam 
quod propter bellicas exorcitaciones contmuas, in quibus prefatum Regnum nostrum 
Sclauonie et eiusdem incole aduersum ])redictos Thurcos continue agitantur, Sidus 
Mai'tis yoluimus appellare; preferpa mpra scidunt galeam mam in rero colore, pro- 
pricuiue figura y variis florihus rcluti rento aaiłatis, rniuersian gynim eiusdem galee atque 
scułi, tołamrjue armormn descriptionem pulchra diuersitałe amhitntihus, prout hec in 
principio sev capite presenciuni littorarum nostrarum figurata sunt et distinctius 
expre8sata; animo deliberato et ex certa nostra sciencia, ac de consilio predictorum 
dominorum Prelatorum et Baronum nostrorum, pleni tu dinecpie potestatis nostre 
Regie, eidem Regno nostro Sclauonie, Vniuersitatique Nobilium eiusdem duximus 
danda et conferenda. Annuentes eisdem et concedentes, \'t» ipsi amodo deinceps in 
perpetuum his armis in Banderiis suis et aliis quibusuis rebus et exerciciis mili- 
taribus, Yniuersitatem illius Regni nostri concorneutibus, fruantur et vtantur, atque 
vt iidem pul)lice vtilitati sue caucius et prouidencius consulere possint, eisdem 
armis in sigillo per improssionem cerę rubree, quantum in litteris et epistolis missi- 
libus omnibus in rebus nomino Viiiuersitatis sue vti, frui et gaudere possint et 
valeant. De talismodi igitur singularis et specialis nostre gracie antidoto merito 
exultent, et tanto ampli ori studio ad honorem Regi o Maiestatis ipsorum de cetero 
solidetur intencio, (juan to se ipsos largiori fauore Regio preuentos esse conspiciunt 
et munere gi^aciarum. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam presentes 
litteras nostras pendentis et authentici du]:)])licis Śigilli nostii, quo vt Rex Hungarie 
vtimur, consignatas, eidem Rogno nostro Sclauonie. Regnicolarumque eiusdem Vni- 
uersitati duximus concedendas. Datum per maiius Reuerendi in Cłiristo patris domini 
Thome Episcopi Kcclesie Agriensis. aule nostre summi et secieti Cancellarii et 
fidelis nostri delicti. Builae predicta in tosto Concepcjionis beatissime Alarie Yirginis? 
Anno Domini Millesimo quadringentesimo nonagesimo sexto, Regnorum nostrorum 
Hungarie etc. Anno septimo. Bohemie vero vigesiino sexto. 

(Sigillum dupplex pendeiis.) 

Na pocetku ove listine nalazi se u zelenoiu i zlatnom okviru na tamno- 

crvenoj, sa zlatnimi ci-ticami ukraśenoj płoci slika novo podieljenog grba. Ovaj se 

grb sastoji od modrog dole zaokruźenog stita, kakovi su se poceli rabiti u XV. vieku: 

u stitu dvije popriecne srebrene gi'ode (po tekstu listine predstavljaju rieke Savu 



16 Bojnidió, Orboynica kra][jevme „Slayonije". 



i Dravu), izmedju ovih u crvenom polju polagano koracajuća kuna naravne boje; 
nad gomjom gredom u polju stita zlatna zyiezda sa sest zraka. Nad stitom stoji 
siljasta kaciga (Stechhelm) sa modro-zlatno-zeleno-orvenom calmom, iz koje viri 
nakit kacige (cimier, Kleinod): zatvorena kreljut sa slikom grba. Sa kaoige yisi 
u krasnom gotskom slogu izradjeni, omamentabio cifrani zlatno-modri piast (Heim- 
decke). Kaciga sa piastom vrlo su liepo i umjetno izradjene, te podpur^o odgo- 
varaju heraldickomu slogu najbolje dobę; nu stit sa grbom je teźko i nespretno 
stilizoyan, docim je nakit kacige vrlo stisnut te ne sjedi pravilno na sredini 
kacige. Na prvi pogled bi covjek mislio, da su ovu sliku gi'ba dva ne jednako 
yjesta umjetnika izradila, iii da je stit sa nakitom kacige mozda u kasnije doba 
preslikan bio. 

Tocan faksimile ovog grba u naravnoj yelićini, izradjen dozvolom yisoke 
kr. zemaljske vlade na trosak kr. zem. arkiva u umjetuićkom zavodu C. Angerer i 
Gtóschl u Becu, priloźen je ovoj razpravi. 

Kako tekst listine pripovjeda, stupili su dakle łirvatski plemići Bernai^do 
Turoc Ludbreźki, Gjuro Kapetanović Deznicki i Nikola Vojković Vojkovecki u ime 
citayoga plemstva lirvatskoga pred kralja Vladislava sa molbom, da ponovi grb 
njihoYOg kraljevstvłi. Kralj sbilja potvrdjuje stari grb kunę u polju obtecenu 
dviema riekama, nu dodaje joste za ures davor zviezdu u znak njihova yelikoga 
junactya, nęka se na zastavah vojske łirvat.skoga plemstva ovaj gi'b svietli, jer je 
ova zemlja, kako sani ki*alj veli, stit i predzidje (antemm^ale) njegova kralj evstva 
ugarskoga, jer imade neprestane ratove sa Turci, jer se od njih tako brane, da 
neprijatelj nikada bez najvećega gubitka na zenilju njihovu navalio nije. 

A sada da vidimo, ciji je to grb? Danas ga rabi sadasnja kraljeyina 
Slayonija, t. j. źupanija sriemska, viroviticka i pożeźka. Da li opraydano? 

Smiciklas (Poyjest hryatska sy. I. str. 679.) t\Tdi, da je ki'alj Yladislay 
oyom listinom jedini dio kraljeystya hryatskoga, koji je jos sav od Turaka nepro- 
supljen ostao, t. j. źupanije zagrebacku, kriźeyacku i yaraźdinsku, uzyisio na cast 
kraljeystya pod imenom „Slayonija", da je dakle oyąj grb grb danasnje kra- 
lj eyine Hryatske. Mi mislimo, da tomu nije tako. Po naisem bo pojmanju ime 
je „Slayonija" prije Habsburgoyaca, dakle i za Vladislaya IL, samo t^tnografski 
pojam te posyema istoyjetno sa imeni „Hryatska i Dahnacija"; oyo je dakle 
grb citayoga kralj eystya hryatskoga, t.j. ciele da nasnjetakozyan e 
trojedne kralj eyine Hryatske, Dalmacije i Slayonije. Pokusati ćemo 
to u sljedećem dokazati. 

Za yrieme nasili domaćih yladara i kraljeya sluzbeno nije bilo poznato ime 
Slayonije. Nasi se yladaii uyjek'pisu samo knezoyi iii kraljeyi „Hryata", „Hryata 
i Dalmatinaca" iii „Hryatske i Dalmacije". Za dokaż toga eyo nasloya nasili yla- 
dara iz nedyojbeno istinitih listina: 

Godine 852.: „ego, licet pecator, Trpimirus, dux Chi^oatorum." (Racki, Do- 
cum. p. 2.) 

God. 892.: „Muncimirus, diuino munere iuyatus Chroatorum dux" (Racki, 
Docum. p. 16.). 

God. 1062.: „Ego Oresimir, qui alio nomine uocitor Petras, Cliroatorum rex 
Dalmatinorumque" (Doc. p. 62.). 



Bojnidid, Grboynica kraljevine „Slavonije**. 17 



God. 1076, : „Ego Demetrius, ąui et Suinimir nuncupor, dei gratia Chroatie 
Dalmatieque dux" (Doc. p. 103.). 

Gad. 1078. : „Ego Smnimir nutu dei Chroatorum atque Dalmatinorum rex." 
(IzYomik u zem. arkivu.) 

Na napisu crkve sy. Łucije na otoku Erku: „^iimnun^i n^ajii k^i^bati^ciii'' 
(Starine, VIL, 146.). 

God. 1089.: „Stephanus ego nutu dei Chroatorum et Dalmatinorum rex." 
(Izyomik u zem. arkiyu.) 

A tako i sye ostale do sada poznate autenticne listine iz dobę nase domaće 
dinastije. Iz toga se yidi, da u ono doba nije bilo kraljeyine Slayonije, da nasi 
domaći yladari nisu poznayali oyakoye kraljeyine. A tako je bilo i za yrieme pryih 
Arpadoyaca sye do Xin. yieka. Eyo nasloya ugarsko-hryatskih kraljeya i hryatskih 
yojyoda iz autenticnih listina te dobę: 

God. 1102.: „Ego Colomannus dei gratia rex Hungarie, Croatie atque Dal- 
matie." (Kukuljeyić, Jura Regni. I., 23.) 

God. 1124. : „Ego Stephanus, Colomani regis filius, rex Hungarie, Croatie 
atque Dalmatie." (Kukuljeyić, Cod. dipl. II., 26.) 

Bela II. god. 1138.: „Ego Bela, dei gracia Ungarie, Dalmacie, Chroacie 
Eameąue rex." (Cod. dipl. II., 31.) 

Gejza II god. 1142. : „Ego Geycha, dei gratia Hungarie, Dalmatie, Chroatie, 
Rameąue rex." (Cod. dipl. II., 36.) 

Słjepan III, god. 1163,: „Ego Stephanus, domini regis Geise filius, dei gratia 
Hungarie, Dalmatie, Chroatie, Rameąue rex." (Cod. dipl. II., 66.) 

Bela III. god. 1175.: „Ego Bela tercius, secundi Geisse regis filius, dei 
gracia Ungarie, Dalmacie, Croacie, Rameąue rex." (Cod. dipl. II., 93.) 

Enierih III. god. 1197. : „Regnante domino nostro Hermerico, inuictissimo 
rege Hungarie, Dalmatie, Chroacie atąue Ramę.'' (Cod. dipl. IL, 183.) 

Vojvoda Andrija god. 1198.: „Andreas, tercii Bele regis filius, dei gracia 
Dalmatie, Croatie, Ramę, Chulmeąue dux in perpetuum." (Cod. dipl. H., 199.) 

Isłi kao kralj god, 1209.: „Andreas dei gratia Vngarie, Dalmatie, Croatie- 
Ramę, Seryie, Galitie, Wladomirieąue rex in perpetuum." (Tkalcić, Mon. episc* 
Zagrab. I., 17.) 

Imenom „Slayonije" krstili su tudjinci syaku zemlj u, u kojoj 
stanoyahu Slayeni. Inostranci bijahu oceyidno uyiek yeći panslayiste od samih 
Slayena, koji su syagdje upotr«bljayali syoje posebno plemensko ime. Tako se citaju 
yeć u pisaca grckih YH. i Viii. yieka imena „Sclayinia" C^x.'kx^wix) i „Sclayoi" 
(i^x>.a^oi), pod kojima su oni razumjeyali Trakiju i Makedoniju i njezine bugarske 
stanoynike. Isto tako zyali su njemacki pisci domoyinu Bodrika i Veleta na Łabi 
„Slayonijom" (Sclayania, Sclayinia); drzaya Koceloya oko Blatnog jezera dobi od 
njih takodjer ime „Slayonije" (Sclayinia, Sclayanisca). 

Isto tako bilo je i sa nasom domoyinom, koju su takodjer tudjinci nazyali 
Slayonijom. Papa lyan YIU. zoye yeó god. 879. stanoynike Dalmacije „Sclaui" 
(Racld, Mon. YH., 11.) i pisę „Sedesclayo glorioso comiti Sclauorum", t. j. hryat- 
skomu yladaru (Mon. VII., 7.). Papa Ivan X. god. 924. naziylje zemlju kralja To- 
mislaya „Sclayonia. et Dalmacia'', i jezik, koji se ondje goyori, „barbara seu scla- 

2 



18 Bojni^ić, Grboynica kraljevine „Slavonije". 



ninica lingua" (Mon, ViL 189.). Gk)d. 10G7. dozvoljuje papa Aleksander II. biskupu 
dukljanskomu, da może dati pred sobom nositi kiiz „per Dalmatiam et Slauoniam 
ubique" (Mon. VII., 202.). God. 1177. zove papa Aleksander III. Dalmaciju „Sla- 
YOnijom" (Kukuljević, Cod. dipl. II., 101.). Godine 1180. pisę Roger, hrvatski ban 
bizantskog cara Manuela: „in ducatu Dalmatie et Croatie €xi8tente domino liogerio, 
ScUmonw duca^^ (Cod. dipl. II., 113.). God. 118G. veli papa Urban III., da ninska 
źupanija leźi u Slavoniji (Cod. dipl. II., 136.) itd. Iz ovih citata, osobito iz zadnjili, 
proizlazi jasno, da prije XIII. vieka nigdje nije bilo posebne kraljevine Slavonije, 
već da su ovim imenom tudjinci krstili nasu kraljevinu, kao zemlju slayensku, da 
je dakle prije Xin. vieka „Slavonija" posvema istoyjetna sa „Hr- 
yatskom i Dalmacij om." 

To se vidi i iz okolnosti. da kadkada i nase domaće listine prije XIIL vieka 
oznacuju Hrvate, stanujuće u Dalmaciji, imenom Slavonaca, zemlju Hrvatsku imenom 
Slavonije i jezik hrvatski imenom jezika slayonskoga t. j. alavenskoga. Tako n. p. 
pisać njeke listine kralja Kresimira od god. 1069. zove jezik lirvatski obicnim 
slayonskim (vulgaris slavonica. Mon. YII., 73.). Prvi ugarsko-brvatski kralj Kolo- 
man veli u svojoj povelji od god. 1111., kojom potvrdjuje crkvi rabskoj povlastice 
podjeljene joj po hrvatskomu kralju Kresimiru, da se grad Murula kod Raba zovo 
„slayonski" (sclauonice) „Stenico" (Cod. dipl. II., 17.). God. 1172. zove Deseń, zupan 
sidraźki, okobcu kninsku „Sclauonia" (Cod. dipl. IL, *.K).). Hrvatski plemići u Dal- 
maciji naziylju se sami god. 1181. „nobiles viri Sclauonie'', a hr\'atski źu])ani iste 
zemlje god. 1182. „iuppani Sclayonio" (Farlati, lUyr. saor. IV. p. 11.). God. 1195 
naziylje jedna u Zadru pi.sana listina lii-yatske syjedoke toga pisma „Slaui" (Far- 
lati, 111. sacr. V, 05.); dapace i prastara beogradska i Beogr. na moru) listina od 
god. 107G. yeli za kralja S\4nimira, da je bio kralj Slayt^ua (apud Scluuos Syini- 
miro regnante." Kukuljeyie, Jura Reg. L, 19.\ 

I iz oyili dokaza proizlazi, da je ime „Slayonija" samo skupno ime etlnio- 
grafsko, kojim se oznacuje zemlja, u kojoj stanuju Slayeni; docim so je ta zemlja 
u istinu sluźbeno zyala „Hi^yatskom" iii „Hryatskom i Dalmacij(;m". Kada se kraj 
Hryatske spominje jos i Dalmacija, tada so pod oyim imenom ima razumjeyati 
bizantinska pokrajina toga imena, naime dalmatinsko priiiiorje sa gi'adoyi Zadrom, 
Splitom, Trogirom, Dubroynikom i sa otoci Liburnije; docim se je cielą ostała 
zemlja od rieke Cetine pa do Draye zyala Hryatskom. Isto tako razumjoyali su 
se pod imenom Hryata slayenski źitelji nase domovine, docim su se Dalmatincima 
zyali stanoynici latinskog iii gi-ckog poriekla. 

Mogao bi tko primietiti, da je doduse istina, da su tudjinci zemlju hryatsku 
nazyali Slayonijom, ali da je osim oye pogrjesno Slayonijom nazvane zomlje bila 
jos i jedna druga praya Slayonijłi, koja nije spadała pod ylast liryatskih kraljeya 
domaće dinastije, za to ju oni niti ne spominju u syojom sluźbenom nasloyu, — 
a to da je zemlja izmedju Saye i Draye, danasnja Hryatska i Slayoni ja. Da tomu 
nije tako, dokazuje prije syega okolnost, da osim gore nayedenih spomenika neima 
ni jedne listine prije XIII. yieka, u kojoj bi se spomenulo ime Slayonije, docim 
se u gore spomenutih listina pod oyim imenom razumjeya uvjek kralj eystyo hi^yatsko, 
a niposto druga koja kraljeyina iii zemlja. Da je pako zemlja izmedju Saye, Kupę 
i Draye Ł j. danasnja Hryatska i Slayonija uyjek spadała drźayi hryatskoj, da je 



Bojnióid, Grboynica kra]jevme „Slayonye". 19 



bila dio te drzave, da ju je tekar ugarski kralj Ladislay na kratko vrieme osYOJio, 
dok ju je konacno njegov sin Koloman zajedno sa danasnjom Dalmacijom pod 
imenom „Hrvatske i Dalmacije" sdruzio sa svojom kraljevinom Ugarskom, o tome 
ne może biti niti najmanje dvojbe. Magjar Fridrik Pesty i njegovi predsastnici 
tvrdili su doduse protivno, ali nasi slavni historicari Racki, Klaić i drugi dokazali 
su tako temeljito neistinitost Pesty evih tvrdnja, da bi ovdje suvisno bUo, obazrieti 
se na Pestya i njegove drugove. Najstarije bo yiesti, koje o danasnjoj Slavoniji 
imamo, dokazuju jasno, da su źupanije Virovitica, Poźega i Vukovo (to je pravo 
ime Vukovara), dakle citava zemlja od granice danasnje Hrvatske do Iloka u 
Sriemu, isto tako kao sto i źupanije Zagreb, Yarazdin i Krizevac, bile dio one 
kraljevine iii vojvodine, koja je prije X.TTT. vieka jedino i izkljucivo pod imenom 
„Hrvatske" iii „Hrvatske i Dalmacije" poznata bila. Stare źupanije Virovitica, 
Poźega i Vukovo, kao i źupanije Zagreb, Eoiźeyac i Yarazdin bile su uvjek su- 
stavan dio kralj evstva hryatskoga. 

Kako smo vidili nisu dakle nasi domaći yladari narodne dinastije, a ni 
prvi ArpadoYci poznavali kraljevine Slavonije ; vojvode i upravitelji ciele zemlje 
juźno od Drave rabili su pako do końca XII. vieka sluźbeno uvjek samo naslov 
„dux (gubernator) Dalmatiae et Croatiae". Nu kraj ovog sluźbenog naslova pocelo 
se je već końcem XIL vieka u ne sluźbenih spisih rabiti i naslov „dux Sla* 
yoniae'', to jest tudje ime Slavonije pocelo se je u nasoj zemlji udomljivati. Tako 
se n. pr. u jednom privatnom pismu iz dobę kralj a Bele III. oko g. 1185. ci ta, da 
„dux Sclauonie" kralju plaća svake godine 10.000 maraka srebra (Kukuljevió, Cod 
dipl. II. 91.) Za vrieme vojvode Bele (1221. — 1226.), sina Andrije, već se i u 
sluźbenih spisih rabi naslov „dux totius Slavoniae" kraj staroga naslova. Tako se 
Bela u jednoj listini od god. 1222. pisę „dux tocius Sclauonie" (Tkalcić, Mon. ep. 
21 L p. 60), a u jednoj drugoj od god. 1223. „gubernator Dalmatiae et Croatie" 
(Fejer, Cod. dipl. III. 4D4). Ovdje se dakle jasno vidi, da je „citava Slavonija" ono 
isto sto „Dalmacija i Hrvatska". Njegov brat i nasljednik vojvoda Koloman (1226. do 
1241.) samo se prve godine 8voga vladanja 1226 pisę: „Colomanus, dei gratia 
Ruthenorum rex, et largitate gloriosi patris nostri Andree, Hungaroram regis, dux 
Dalmatie atque Croatie" (Jura Reg. I. B2.). Easnije pako do svoje smrti (1241.) 
rabi samo nasloy „dux totius Sclavonie". U njegovo doba posvema izcezava stari 
nasloY, tudj« je dakle ime iztisnulo domaće hryatsko ; nu ipak se vi di i iz ove 
promjene vojvodina naslova, da se pod imenom „citave Slavonije*' jos nije razu- 
mjevala posebna kralj evina „Slavonija", već da je ime Slavonija" bilo samo 
skupnaetnografskaoznakaza cielu vojvodinu, tojestzaHryatsku, 
Dalmaciju, Ramu i zemlju Humsku. Dapace u jednoj listini od god. 1231. 
veK sam vojvoda Koloman, da je Slavonija isto sto Dalmacija, i Hnratska, kada 
uzima u zastitu „omnes templarios, qui infra duccUum Sclav(mie sunł, łam in Dal- 
maila, ąuam in Croatia^ (Katona, H. crit. V., 574—82.). Da je ime Slayonija u to 
doba bilo ime etnografsko, dokazuje i pismo papę Grgura IX. od IB. lipnja 1240., 
upravljeno na vojvodu Kolomana sa naslovom „Carissimo in Christo filio Colo- 
manno, illustri regi et duci Sclauorum" (Mon. civit. Zagr. I., 13.). 

Hryatski se banovi u cielom Xn. vieku pisu samo „banus" bez oznakę zemlje, 
u kojoj su banoyali. Tekar u jednoj listini nadbiskupa kolockoga Bertholda od 



20 Bojni^ić, Grboynica kraljeyine „Slavonije". 



god. 1216. citamo prvi put ^I. bano Sclauonie exi8tente" (Mon. episc. zagr. I., 36.) ; 
a godine 1242. već oitamo „Dionisio, bano totius Sclauonie" (Mon. civit. Zagr. I., 16.) 

Pocetkom XTTT. yieka pocima polagano ime Slayonije uużem 
smisln prelaziti na zemljn izmedju Gyozda i Drave, t. j. na da- 
nasnju Hrvatsku i Slavoniju. Kada je kralj Andrija IL god. 1217. podnzeo 
knzarsku vojnii, posjetio je uz put i Zagreb te je tom prigodom biskupiji zagre- 
backoj podjelio njeki privilegij. U doticnoj listini veli Andrija: ^kada smo dosli 
u zagrebacku biskupiju i u manastir zagrebacki, utemeljeni po svetom kralju Ladi- 
slayu, koji je zemlju slayonsku iii banovinu obraćao od krivovjerstva na krsćanstvo 
i podlozio kruni ugarskoj te ujedno u istoj banoyini utemeljio biskupiju i t. d." 
(Mon. episc Zagr. L, 46.) U zlatnoj buli kralja Bele IV. za grad Zagreb od god. 
1242. citamo: „hospites in districtu Hungarie, Dalmatie, Chorvacie, Sclauonie" (Mon. 
civ. Zagr. L, 16.), on dakle veó razlikuje zemlju „slayonsku" od ostale kraljeyine. 
U listini istoga kralja od god. 1266. nazivlje kralj sina svog Belu „inclitum ducem 
tocius Sclauonie et Crovacie", nastała je dakle već i u vojvodinom naslovu razlika 
izmedju Slayonije i Hryatske (Mon. ciyit. Zagr. L, 40.). God. 1267. yeli isti kralj, 
da Zagreb lezi „in partibus Sclauonie" (Mon ciy. Zagr. I., 44). 

Pryi put nailazimo na ime slayonske kraljeyine u njekoj poyelji 
kralja Bele IV. od god. 1246., u kojoj se zoye „kraljem Ugarske, Dalmacije 
Hryatske, Slayonije, Srbije, Halica, Vladimirske i Kumanije" (Jura Reg. I. 67.) 
nu isti kralj ne rabi nikada vise toga nasloya. Niti njegoyi nasljednici iz kuce 
Arpadoye i iz mjesoyitih kuca do Habsburgovaca ne rabę nikada nasloya kralja 
Slayonije; dapace eyo kralj Vladislay IL ne rabi toga nasloya niti u oyoj oydje 
priobćenoj grboynici, kojom „kraljeyini Slayoniji" podjeljuje novi grb. Iz oye se 
okolnosti jasno yidi, Ja je „Slayonija" yeć aadrźana u nasloyu „kralj Dalmacije i 
Hryatske", iii drugimi rieci, da je Slayonija ono isto, sto Dalmacija i 
Hryatska. Ako bi kralj Vladislay iii koji od njegoyih predsastnika htjeo rabiti 
nasloy kralja Slayonije, mogao bi to di^zayoprayno uciniti samo u obliku „rex 
totius Sclayoniae" to jest „rex Dalmatiae et Chroatiae", kao sto je „dux totius 
Sclayoniae" isto sto „dux Dalmatiae et Chroatiae". Tekar Habsburgoyci poceli su 
oko god. 1627. rabiti stalno nasloy kralja liryatskoga, dalmatinskoga i „slayon- 
skoga", te je tako diplomaticki nastała tako zyana „trojedna kraljeyina". Oni su to 
samo ucinili zato, da im nasloy budę sto yeći i sjajniji. Da su to nasi knjize- 
ynici jos u XVII. yieku yrlo dobro znali, dokazuje primjer naseg slaynog Jurja 
Krizanića, koji pisę, da yladari Ijube duge nasloye, pa da je stoga hryatako kra- 
Ijeystyo razdieljeno na tri kraljeyine: „Dalmatia, Croatia et Slayonia sunt tria 
nomina et scribuntur quasi essent tida Regna, yerum haec tria nomina unam rem 
significant et nemo potest ostendere confinia, quando istae regiones aliquando aut 
nunc distinguerentur". 

Posto se je tecajem Xin. yieka tudje ime Slayonije u nasoj zemlji udo- 
milo, pocela se je danasnja Hryatska zyati „Slayonia superior", a danasnja Slayo- 
nija „Slayonia inferior". Listine, koje to dokazuju, bezbrojne su, te je syakomu, 
koji se iole bayi sa hryatskom poyiesću, poznato, da je tako ostało do końca 
XVin. yieka. 

Posto je danasnja Slayonija oslobodjena od turskog jemna, nastojase 



Bojnióió, Grboynica kraljeyine „Slavonije". 21 

hryatski sabor, da ju otme i izpod vojnicke vlasti, pod koju bje 8tavljena poslije 
8vog oslobodjenja. ZakonsŁd clanak CXViii. od god. 1716. każe narocito, da je 
kralja Karla HE. i sabor ugarski samo molba sabora hrvatskoga sklonula, da se 
Dolnja Slayonija opet spoji sa ostalom kraljevinom. Ali Dolnja Slavonija osta 
ipak pod Yojnickom oblasti sve do god. 1741., kada sabor hryatski iznova zahtje- 
yase izvrsenje clanka 118:1715. te budę Dolnja Slayonija napokon sdruzena sa 
Gornjom (Decret. I. Mariae II. Reg. art. 50. Corp. iuris.) 

Oko god. 1790. pocele su źupanije Zagreb, Yarazdin i Krizeyac opet rabiti 
syoje staro zakonito ime: „Hryatska", docim je Dolnja Slayonija sa Sriemom i 
nadalje do danas ostała ,,Slayonijom." 

Iz oyih nasih razlaganja, koja smo crpili jedino iz jaynih izpraya (zakona, 
poyelja i t. d.), dakle sarao iz nedvojbenih dokaza, o kojih istinitosti se ne może niti 
posumnjati, te koja bi mogli jos sa mnogimi drugimi podatci pomnoźiti, jasno 
proizlazi : 

1. Hryatski kraljeyi i yojyode domaće dinastije i kuce Arpadoye sye do 
sredine XIII. yieka ne poznavahu sluźbeno imena Slayonije, dakle u njihoyo doba 
nije bilo kraljeyine toga imena. 

2. Ime „Slayonija" nije bilo ime geografsko iii politicko, yeć samo ime 
ethnografsko (ime narodnosti), kojim su tudjinci oznacili nasu zemlju, jer u njoj 
stanoyahu Slayeni, docim se naSa domoyina u istinu politicki zyala kraljeyinom 
„Hryatskom" iii „Hryatskom i Dalmacijom". 

3. Oyoj drżayi hryatskoj iii hryatsko-dalmatinskoj spadała je yeć u naj- 
starije doba citaya danaSnja Hryatska i Slayonija do Iloka u Sriemu, koje zemlje 
nisu-prije Xin. yieka imale nikakoyog posebnog geograf skog imena, yeć su se 
zyale, kao i cielą ostała kraljeyina, Hryatskom. 

4. Geografski pojam Slayonije nastao je u XIII. yieku, kada se je tudje 
ime Slayonija pocelo kod nas udomljiyati i prelaziti na zemlju izmedju Draye i 
Saye. Toboź posebna „kraljeyina" Slayonija nastała je tekar u XVI. yieku i tada 
jos samo na papiru u nasłoyu kraljeya kuce habsburźke, docim je to ime „kra- 
ljeyine Slayonije" poslije oslobodjenja Dolnje Slayonije preslo na oyu, koja ga 
jos danas ne opraydano nosi. 

Iz syega toga pako nepobitno sljedi, sto smo htjeli dokazati, naime, da 
jegrb, kojije kraljYladislay II. „kra Ij ugarski, ceski,dalmatinski, 
hryatski itd." dneS. prosinca 1496. podj elio krałjeyini „slayonskoj", 
u istinu grb citayoga kraljeystya hryatskoga t. j. ciele danasnje 
trojedne kraljeyine Hryatske, Slayonije i Dalmacije. Da su to sta- 
lisi hryatski sami oyako shyaćali, dokazuje najbolje okolnost, da su si yeć sljedeće 
godine 1497. dali naprayiti pećat sa oyim grbom i napisom f SIGILLVM-NOBI- 
LIVMREGNISCLAVONIE-1497. (izyorni pecatnik u zem. arkiyu), koji ie od 
tada do końca XVin. stoljeća słuzio sluzbenim pecatom citaye trojedne kralje- 
yine. U zemaljskom arkiyu imademo izyorne zapisnike syih hryatskih sabora od 
połoyice XVI. yieka. U oyih se zapisnicih uyijek stalisi pisu „status et ordines 
regnorum Croatiae et Slayoniae" iii „Croatiae, Slayoniae et Dalmatiae" ; to su 
dalde sjedinjeni sabori citayog kraljeystya hryatskoga. I eyo, pod syakim izyomim 
zapisnikom saborskih sjednica nalazi se oyaj pecat. Na syakom pismu, upraylje- 



22 Bojnidió, Grbovnica kraljeyine „Slayonije". 



nom po kryatskom sabora na kralja, ovaj je pecat. Sabori hryatski izdayaJi su 
8voje drźayne zapovjedi o daći, porezima i o yojsci pod ovim pecatom. 

Nasa kraljeyska povelja veli, da je Yladislay na molbu plemstya lirvat- 
skoga ovaj grb samo obnovio i mało promijenio, ali da je to u glavnomu već od 
starine grb kraljevstva „slayonskoga". To je istina, ali već u najstarije doba 
bio je to grb citavog kraljev8tva hrvatskoga. Eno na pecatu vojvode 
„citaye Slayonije" Stjepana od g. 1267. nalazi se stit sa kunom (Knauz, Mon. eccl. 
strig. I. Tab. V.) ; isto tako na pecatu lirvatskog vojvode Bele, mladjeg sina kralja 
Bele rV^ od god. 1268. (Ug. drź. arkiv. DipL lev. br. 662). Svakomu je poznato, 
da se i na banskili iii „slayonskih" noYcih", koji poticu djelom iz vremena zadnjih 
Arpadoyaca a većim djelom iz yremena Anzuyinaca, takodjer nalazi kuna izmedju 
dvije zviezde. Ovo su pako bez dvojbe novci citave vojvodine hryatske t. j. 
Hryatske, Slavonije, Dalmacije, Ramę, i zemlje Humske ; ta znademo, da su kovani 
u Zagrebu, u danasnjoj Slavoniji i cak u Dubrovniku. 

A wada moramo jos koju o danasnjem hi'vatskom i dalmatinskora gi'bu reći. 

Dalmacija ima danas za grb: na modrom polju tri (2,1) zlatne okru- 
njene leopardske glave, a za nakit kacige (Kleinod, cimier) : izmedju otvorene crne 
kreljuti okrunjenu zlatnu leopardsku glavu, za kojom vise dugacke zlatne vrpce sa 
zlatnimi listići lipę (Tako u : „Siebmachers Wappenbuch", staro izdanje od g. 1604:. 
8V. II. str. 1.) Kako ovaj nakit kacige, koji se slaźe sa nakitom kacige kuce luksem- 
burźke, dokazuje, potice ovaj grb od kralja Sigismunda, te dolazi prvi put na 
drzavnom pecatu od god. 1406. bez ikakvog drugog grba nasili zemalja. Cini se 
da je Sigismund ovaj grb podielio citavom kraljev8tvu hryatskomu, jer na crkve- 
nom saboru u Kostnicu dolazi ovaj grb kao grb kralja hryatskoga. To dokazuje 
znameniti rukopis kr. bav. knjiźnice u Monakovu : „Des Conrad Griineberg, Edtters 
und Burgers zu Constanz, Wappenbuch etc." od god. 14S3., gdje na listu XXIII- 
b. dolazi ovaj grb sa napisom: „Kung von Croaccien". U istom rukopisu na istoj 
strani dolazi grb Hrvojin kao grb tadasnje Dalmacije („Der kung von dalmatien") 
sto odgovara tadasnjim politickim odnosajima. Od Sigismundoyih vremena dolazi 
grb dalmatinski neprekidno na svakom drzavnom pecatu. 

Hrvatska rabi (po Siebmacheru od g. 1604.) ovaj grb: u pet reda dva- 
desetipet crvenih i srebrenih kocaka. Na stitu okrunjena kaciga sa nakitom: otvo- 
rena kreljut, na kojoj su crvene i srebrene kocke, kao u stitu. Cini mi se, da je 
to grb primorske Hrvatske, nu dokaza za to za sada neima. Po svom heraldickom 
liku ovaj je grb svakako vrlo star, nu dokazati se może tekar god. 1625., kada 
uz grb Dalmacije dolazi na spomen-kolajni kralja Ljudevita II. (Catal. SzechenyL 
Tab. XV. br. 6.) Od toga vremena dolazi na ugarskih spomenica redovito uz grb 
dalmatinski. 

Sva tri grba (łirv., dalm. i slav.) zajedno dolaze prvi put na taliru 
kralja Matije II. od god 1616. (Weszerle, Tab. VII., br. 8.) a kasnije, do najnovijih 
vremena, vrlo riedko. 



Dr. Ivan Bojnićić Kninski. 



SFRAGISTIĆKA IZTRAZIYANJA. 



Listine nasega kralja Karla IL Drackoga vrlo su riedke, ne samo za 
to, jer je taj kralj jedva dva mjeseca vladao (od 31. prosinca 1386. do 24. veljace 
1386.), već osobito stoga, sto je priyrźenikom kraljice Marije 8ve bilo sumnjiyo, 
sto je poteklo od Karla IL, te su radi toga posjednici doticnih listina ove poslije 
źalostne smrti kralja Karla unistili. Do sada bile su samo tri njegove listine 
poznate: dvije se nalaze u tako zvanoj „Cista Keservata" komorskog arkiva u 
Budimpesti (izdane u Hazai Okmanytar sv. VII. str. 420.-423.) a jedna u obitelj- 
skom arkivu obitelji Kisfaludy (izdana u „Turul" sv. YDI. str. 82. — 83.), 

Tim vise me yeseli, da mi je dana prilika, umnoźiti ovaj brój sa jos 
jednora listinom Karla II., koja je tim znamenitija, jer na njoj yisi do sada posve 
nepoznati dvostruki kralj eyski pecat.^ Listina, duga 34 centim. i siroka 
17 centim., pisana je na pergameni te se nalazi u kr. zem. arkivu u Zagrebu. 

Glasi ovako : 

Karolus dei gratia Ungarie, Jerusalem et Sicilie, nec non Dalmatie, Crou- 
atie. Ramę, Seruie, Galicie, Lodomerie, Comanie, Bulgarieąue rex, Prouincie et For- 
calgrii* ac Pedimontis comes. Uniyersis presentes litteras inspecturis tam presen- 
tibus (^uam futuris. Gratis et meritis ad coUaciones beneficas ex debito naturali- 
tatis astringimur, sed illis propensius rependium nostre munifice liberalitatis per- 
soluimus, qui gratum nobis exłiibuerunt obseąuium, prebendo aliis laudabilis imi- 
tationis exemplum. Sanę attendentes sincere et constantis devotionis et fidei merita, 
ąuibus vir magnificus Stephanus Vegle et Modruxii comes, affinis at fidelis noster 
dilectus, erga maiestatem nostram evidentibus operibus claruit, ipsius quoque ' 
grandia, utilia et fructuosa seryitia, que nobis hactenus personę et rerum suarum 
non parcendo periculis, laboribus et sumptibus indefexe prestitit, ac ad presens 
prestat ac prestare poterit utiliter in futurum, ex quibus nedum sibi, sed suis 
etiam posteris ostendere nostre liberalitatis gratiam obligamur, eidem comiti harum 
serie de certa scientia nostra concedimus, quod in casu, quo eundem comitem sub- 
trahi ab hac luce contigerit, legitimis liberis masculis ex suo corpore non relic- 
tis, in eo casu magnifica infantula Elizabeth, ciusdem comitis filia primogenita et 
legitima, ac si esset masculus et legitime descendentes ex ea, qni tunc superstites 
fuerint, succedant et succedere debeant eidem comiti in comitatu Vegle et Mo- 
druxii omnibusque aliis terris, castris, villis et bonis, que ad presens idem comes 



* Ovu je listinu doduse već I. Kukuljević priobóio (Jura Kegni L sv. str. 163.), ali u 
vrlo losom prepisu i bez peóata. 

' Francuske grofoyije Proyence i Forcalguier. 



Bojni6ić, Sfrsgiatidka iztroliTopja. 



habet et possidet ac btibere et acąoirere poterit iusto titolo in futurum, et ad eos 
in premisso oasu huiuBmodi Buccessio devolvatur. Nos enim iam dictam Elizabeth 
et legitime descendenbee 6x ea ex nunc in casa premisso ad successionem huias- 
modi et omues alios actus legitimos ac quelibet alia ad successionem ipsam perti- 
nentia de dicta certa noatra scientia et regie nostre poteetatia plenitadine babilea 
reddimus et capaces, legę yel constitutione regni noBtri Yngarie contraria non ob- 
stante. Nec etiam obsistentibus quibii8cmique litteris, cedulis yel scriptoiis, facfcis 



8L 1. Ffldat Karla DnSkoca (predąja strona). 

per recolende memorie dominum Ludovicum dei gratia Ungarie regem etc., reye- 
rendum duminum patrem nOBtrum, aut alios quoacunque aeu per nos vel alios 
similiter factis yel impostenuu faciendis de translatione liaiasmodi BucceBsionis et 
ipsius comitis bonorum in alinm quemcimque et illius habilitationem ad succeasio- 
nem eandem, ąaaa et que de dicta certa nostra scientia tollimus et revocamus ac 
yiribuH et efficacia totaliter yacaamus. In cuiua rei testimonium presentes litteras 
exiudo fieri et pomleuti maiestatis noatre sigillo iuwaimaa commnniri. Batum BudO) 
auno domini mdlealmo trecenbeaimo octuagesimo sexto, die yicesimo secundo Janu- 



Bojnidić, Sfr&gistifka iztnutiTuija. 



arii, nonę indictionis, regnonun nostrorum Tngarie, Dahnatie etc anno primo, 
Jeruaalem v6ro et Sicilie anno c|umto. 

Na listini yisi dva centimetra śiroka vrpca od pergameue, a na ovoj od 
crvenog voska napravljem dv08truki kraljevski pećat, kojega aliku ovdJ6 
priobćimo. Promjer krasnoga, u ranom gotskom slogu izradjenog pećata iznaŚa 
9 centim. Na prednjoj strani vidi ae u sa liljaui posatom polju na sjajnom prie- 
atolu ajedeći okrunjeni kralj aa zezlom u desnjci i jabukom drzave u lievici, a 



SL 9. Fedat Karla Drafikoca (atrażnja strana). 

obnćen u dugacku kraljevskii taniku aa palUjom: kraj prientola desno vidi s© 
okrunjeni obifceljski grb napuljskili Anzurinaca aa tako zvanim tumirekim ovrat- 
nikom (Turnirkragen), znakom mladje grane, a lievo okrunjeni grb kraljeva jem- 
eolimskih, pod ovimi grbovi pako po jedau atojeći lav. Napis prednje atrane glasi: 
+ KKROLVS • TeRTlVS ■ 001 • 6RK(tia Rex Sici)LI9 • DVaKTVS • KPVIjia • 

PROvinaie . er ■ HOROKiiGRu ■ sa • paoisROiiTis ■ aosBas. 

Na straźnjoj strani pecata jasi u takodjer aa liljani poautom polju kralj 
u oklopu na konju, obaćenom ii li^jajno pokrivalo sa, uvezanimi Liljani. Crlava kralja 



26 Bojnióió, Sfragistidka iztraSiyanja. 



pokiiyena je tumirskom kacigom (Kubelhelm) sa krunom i poznatim nakitom 
anzuyinske kuce : glavom ptice noja sa podkovom u kljunu, Kralj drzi desnicom 
mac a Kevicom stit, na kojem se nalazi sdruzeni grb kuce Anzuyinaca i kralj evine 
Jerusolim. U polju su cetiri jerusolimska kriza. Napis ove strane, u koliko se citati 
dade, glasi ovako : 

* DIIilGITa . IVSTITIK$H • VOS • QVI • I VDiaKTIS • TflRRHfltt • Itt • VIT 

Kako se vidi iz napisa, ovo je pecat Karla kao napuljskoga kralja, 
nu posto ga je Karlo — ne imajući ugarsko-hrvatskog pecata — rabio na ugar- 
sko-hryatskom kralj evskom priyilegiju, za to se ovaj pecat imade svakako UYTstiti 
u red ugarsko-hryatskih kralj evskili pecata. 

U listini spomenuta „magnifica infantula Elizabeth", kojoj je kralj ovom 
poveljom obecao pravo nasljedstya na imanjih ujezinog otca, je nesretna kćerka 
Stjepana grofa Krckoga i Modruskoga i njegoye supruge Katarine Optujske. Jeli- 
sava udała se već god. 1B96. za Fridrika Celjskoga, brata kraljice Barbarę, koji 
je syoju zenu poslije nesretnog braka god. 1422. ubio. Iz nase listine yidi se, 
da je Jelisaya bila pryorodjeno djete Stjepanovo i da su se njezina braća Gjuro 
(umro prije 1412.) i Nikola (umro 1432.) tekar poslije godine 1386. rodili, po tomu 
ima se dakle genealogija krckih knezoya (Nagy J. Magyarorszag csaladjai, sy. IV. 
str. 239.) izprayiti. Sada spomenuti Nikola, koji je kasnije postao drugom Hermana 
Celjskoga u hryatskom banskom dostojanstyu, bio je prvi kiecki knez, koji je po- 
primio ime i grb talijanske obitelji Frangipani^ te time postao prayim utemelji- 
teljem obitelji Frankopan, koja je u ugarskoj i hryatskoj poyiesti toli sjajnu ulogu 
igrała i kasnije tako źalostno syrsila. 

Naknadno nasao sam u arkivu plemićke obćine turopoljske u Vel. Gorici 
jos jednu do sada ne poznatu i ne izdanu listinu Karla Drackoga od god. 1371., 
kada je jos yoJYoda slayonski bio. U ovoj listini prepise i potvi'di on starije pri- 
yilegije turopoljskih plemića. I na ovoj listini visi do sada ne poznati pecat. Na 
ovom se vidi trouglasti stit sa obiteljskim grbom Anzuyinaca (sa lUjani) i u grbu 
sa tumirskim oyratnikom. Napis pecata glasi : 

S . KHROLI . DQ • DYRHOIO • DVa(iB tocius Sclav)Ome. 



II. 

Prigodom mojih arkiyalnih iztraziyaiija naisao sam u bogatom i yrlo zani- 
miyom arkiyu kr. slob. grada Varaźdina na poyelju kralja Matije Koryina od 
godine 14(54., koja je sa heraldickog gledLsta osobito yaźna, jer njom podjeljuje 
spomenuti kralj obóini grada Varaźdina pecat sa grbom, Ovo je dakle grboynica 
(litterae armales). Posto su stariji grboyi domaćiL gradoya u obce vi*lo zanimiyi, 
ovako stare gi'adske grboynice pako do sada nismo poznayali, za to drźim posyema 
opraydanim, ovu znamenitu listinu ovdje u slici i opisu priobćiti. 



* Yidi moju razprayii o starom grbu i porieklu krćkih knezoya u „Yiestniku" god. VTU. 
br. 3. str. 76.-77. 



Bojnićić, Sfragistićka iztraiiwija. 



U Budima izdaua, od 12. srpnja \4&Ł datirsua, sa na zeleuoj sviIenoj 
Trp<^ yisećim, dobro 8acavamin kraljevskim tajmm pecatom providjena Ustana 
ovako glasi: 

Commissio propria domini Begis. Nos Matliias dei gracia Itex Huugarie, 
Dalmacie, Croacie etc. Memorie commendamus tenore presencium significautea 
ąuibas expedit Yniuersis, quod nos consideratis fidelibus seruiciis fideliam nostrorum 
Ciiiium et conununitatis Ciuitatis Waraadiensis, per eos sacre Corone Regni nostai 
sab locoram et tempomm yarietate cum sincera fidelitate eshibitis, ąuorum intuita 
uolentes prefatam Ciuitatem 'Warasdiensem et consequenter dicto8 Ciues et Com- 
manitabem eius specialis gratie nostre fauore releaare, eidem Ciuitati et predictis 
Cimbiis ac Oommunitati auimo deliberato et ex certa nosbra scientia Sigillum 
bonestum cum forma, {quae) in capite sen principio presencium iiterarum nostrarum 



BI. 8. Orb ^ftda V«raidica. 

arte pictoria flguraba est et diatiuctius expreaaata, et quo ab aDtiquo ex conces- 
sione diuorum Regiim Hungarie, predecessorum noatrorum, dicta Ciuitas ac eius 
Ciues et commnnitas v8que modo, vt dicitur, vsi sunt, nunc de nouo damus et 
conferimus, Annuentes, vt ipsi Ciues et communitas huiusmodi sigillum, per nos 
eis concessum, sub mo<lis, figuria et circumferenciis, supra in capite harum Iite- 
rarum nostrarum espressia, in argento vel alio, quo uoluerint, metallo sculpifacere 
et scnlpto, i n star Ciuitatum nostrarum liberanim, perpetui-s semper successiris 
temporibus vniaersia vti, frui et gaudere atque cum eo omnes literas eorum iuri- 
dicas et teatimoniales ac alias qua8cmiqae aigillare et conaignare in pendenti vel 
in appreso valeant et ad id plenam et liberam habeaut łacultatem. Quas quidem 
literas, aub dieto sigillo per nos eiadem dato emanandaa, tanti yigoris esse decer- 
nimus, quantum literę sub sigillis Ciuitatum nostrarum liberarum robor optinent, 
ex presenti nostra annueutia et concessione speciali. lu cuius rei memoriam firmi- 
tatemqae perpetuam presentes literas nostras, Sigilli nostri secreti, quo vt Kex 



28 Bojnidió, Siragistidka iztraźiyanja. 

Hungarie Ytimar, munimiiie roborates, eisdem duximus concedendas. Datum Budę, 
feria quiiita proxima antę festum Beatę Margareihe yirginis et martiris, Anno 
Domini millesimo quadringentesimo 8exagesimo quarto, Itegni nostri anno septimo, 
coronacionis vero prima 

Na pocetku ove listine vidi se sljedeća slika pecata: u modrom, sa zlatom 
damasciranom okruglom polju drźi angjeo żute kosę i cryenih krila, obucen u 
smedje odjelo, kasnogotski, dole okrugli stit sa ovim grbom: osam crvenih i bjelih 
greda (stari grb drźave Ugarske) ; nad ovimi bieli cetverouglasti gradski toranj sa 
modrim krovom, a na ovom zlatni kriz i zlatni gumbi; toranj u polju praćen od 
zlatne zyiezde i zlatnog polumjeseca. Oko ove slike pecata cita se u bielom okyiru 
sljedeói napis u gotskoj minuskuli: Sigillum .*. maius .*. civitatis .'.Warasdien .'. 
Cielą ova slika nalazi se na zelenoj, svietlo-zeleno damasciranoj płoci. 

Ovaj grb, doticno pecat, rabi grad Yarazdin jos danas. 

Dr. Ivan Bojnićić Kninski. 



ZYONIK SPLJETSKE STOLNE CRKYE. 

I. 

Spljetski ZYOnik, posadjen usred Dioklecijanove palące, gordo se koci nad 
rimskim sgradama i podrtinama, u koje se grad ugnjezdio; ali tako, da skupa s 
Dioklecijanovim mauzolejem, od sedmoga vijeka do danas stolnom crkyom 8V. 
Dujma, sa arhikolonatom peristila, sada plokatom sv. Dujma, sa prótirom i okruglim 
yestibulom carskih odaja i kriptoportikom juznoga kiila, sacinjaya monumentalnu 
skupinu, koj oj nema para na daleko. 

Na prvi mah bi se pomislilo, da bi romański zvonik, sto se zapoceo graditi 
deset viekova potla sgrada, posred kojih se nalazi, morao najjacom opriekom izticati 
se u toj zanimiyoj skupini. Ali samo jedan pogled na tu zaniniivu monumentalnu 
grupu uvjerava o protivnom. Zvonik nesamo podpuno składuje sa oblicima Dio- 
klecijanoyih gradjevina, nego nam s' umjetnickoga gledista predstavlja usayrsena ona 
graditeljska nacela, koja se prvi put na zapadu pojavljuju bas u Dioklecianovoj 
palaci. Zvonik je sazidan slogom punoga luka, kojega je najstarijim i najljepsim 
uzorkom arliikolonat Dioklecijanove palące. Poraba punoga luka u zapadnom gi'adi- 
teljstyu, premda gdje i gdje već prije Dioklecijana pokusana, sveosve je zavladala 
za Dioklecijanova carevanja. Slog punoga luka, dakako usavrsen i oplemenjen 
romanskom fantazijom, vlada cijelim zvonikom. Uz to i materijalni izgled zvonika 
składuje sa okolostojećim sgradama. Veći dio zvonika sazidan je i uresen starim 
gradivom ; bieli kameni krsevi, stupovlje, mramor i vajarije, iii su uzeti iz Diokle- 
cijanove palące iii dovuceni iz Solina. Zvonik se dapace dize na starom temelju 
prostaze medju mauzolejem i arhikolonatom i premda stoji samostalan o sebi, 
ipak u prospektiyi njegovi puni lukovi harmonicno se stapaju i popunjuju sa luko- 
vima arhikolonata i trulom mauzoleja. Jer su graditeljima zvonika bili uzorkom 
oblici Dioklecijanovih gradjevina, te su oni nasliedovali stare oblike usayrsujući 
jih duhom svoje dobę, spojenje arhikolonata i mauzoleja sa zvonikom urodilo je 
takoYom cjęlinom, da o njoj za cijelo car Dioklecijan u svoj svojoj sili nije mogao 
ni sanjati; ta monumentalna skupina dikom je ne samo Spljetu, nego i citavoj 
umjetnosti. 

Ali ima i jedna razlika medju zvonikom i około stojećim rimskim sgra- 
dama. Ghraditeljima spljetskoga zvonika opravdano se spocitava nedostatak i nemar 
s tehnickoga gledista. Doista spljetski zvonik ima samo jednu manu, koja sacinjaya 
ujedno i njegovu izvornost. Nije bio sazidan od jednoga graditelja, ni u jedan 
mah, niti po jednoj zajednickoj omovi; gradilo ga kroz sest viekova vise gradi- 
telja, Stoga se u tom spomeniku ne zrcali zamisao jednoga umjetnika, nego po- 
mjestna umjetnost tolikih i tolikih pokolenja, bas kao kod yelikih sredoyjecnih 



Jelii, Zyonik spljetske Btolne crkye. 



franouzkih i □jemackili katedralk^. Ali pomanjkanjem zajednićke osnoTe prigodilo 
ae, ila pozniji graditelji ne pogodili vazda zamisli 8vojih prediastnika. Hotijući 
se okoriatiti u staticne avrlie cisto (3ekorativiuin elementima atarijih ćesti, kojim 
od prijainjih graditelja dosudjena samo uresca uloga, dodijelise im ataticnu funk- 
ciju, te pogrijeŚiśe u racunu razterećivaiija teźine. A jer pak ne zidali zidove onom 
ĆYratinom, koju je takova vrat gradjeyine neobhodno zahtjevala, i jer ataro rimako 



81. 4. Spljatak* stoln* orkv» s jng*. 

obilato upotrebijeno gradivo ne odolilo Tazda zubu Yremena, zvonik poceo straJati 
prije nego li je bio dovr5en. Stradavanju zvonika doprinelo je nemalo i uda- 
ranje munje. Ovo su povodi tolikim starijim popravcima zvonika, pak napokon 
najnoyijemu korenitomu poprayljanju, sto se od 1890. god, joś izvadja. Mana zvo- 
nika je dakle ta, da ujeki graditelji ne naslijedoyaae a ćvrstoći zidanja rimske 
nsorke onako, kako ih svi naalijedovaŚe u umjetnim oblicima. 



Jeli^ Zvonik spljetske stolne crkye. 



Domaći i inostrani pisci obasiplju udiTljenjem i zanosom spljetaki ZYonik;* 
njeki su mn strukovnjaci posvetili svojii paznju,* ali ipak prAva umjetna yrijed- 
no^t toga spomenika nije joS bila pobliże oznaćeiia. I poYJest spljetskoga ZYOnika 
joŚ je dosta neizyjestna, te vladaju dosta razrocna mnijenja o dobi gradjenja. 
Ovoj neizYJestnosti poYodom je s jedne strane zapostavljanje izrazivanja umjetiiih 
oblika i detalja na samom zv0Diku, a a druge nestaśica poyjestnih podataka. 

Tako n. pr. Eitelberger, iztióuć samo veliku razliku, sto dieli dalmatinske 
romanake apomenike u obce a napose spljetski zvonik od talijanskili romauskih 
gradjerina, veli: „Kakov je sada spomenik, razgOYJetno se razabire vise razdoblja; 




81. S. Tlorifl SioklttctjKnoT* mausolejR. 

(Obnoya.) 



. Uimetft DioklealJanovA maniolajk. 

(Obnoya.) 



uajatarijoj dobi pripadaju bez dvojbe dva prva reda (prizemlje i prvi sprat). Ne 
imatno izprava o dobi kada bjeśe sagradjeni, ali je izYJeatno da pripadaju roman- 



' Stai-ija literatura nahotli ne kod Farlatija lUy- 
ricum Sacruta I. (1751.), str. 488 sa. — Adams 
et Cleri^nean Huins of tite palące of the empe- 
reur JHocletian at Spalafro,, 17C4. — CjwaBS 
Voijage pittoTM<pie hUforiąMe <le llKlrie et ih 
Damalie, 1802. — Wilkin.son Dalmatien and 
Montenegro I. (1849.), atr. 84. — Peter Dal- 
malien II. (1857), str. 57. 

* Eitelberger Die mittelatłerlichtn Kwtetdenkmale 



Dalmalien.1, 18(il; dnigo izdaiije 1884, str. 269. 
33. — Hauser Spij et. i r i mak i spome- 
nici Drtlmacije (prev. Buliń) 1884., 3tr. 26. 
S3. — Freemann Jalltre archeologicht eulla 
Daimatia, 188C., atr. 52. aa. — V. Ranjina n 
Hryatskoj ViH 18811., atr. 91. ss. ; gdje ae 
navadja Ljubićevo i Liibkerovo mnenje. — 
Jackson Datmatta tke Quamert, aml letria. II. 
(1887.), 62. B3. ; Atmeo Tmeto, 188a, str. 22. 



Jelió, ZTOnik Bp^'et3ke atolne crk^e. 



i 

pravljanje zvomka od 1880. 
do 1890. god. iznielo na 
yidjelo novih podataka, dje- 



61. 8. ProBJek D loki boIJ ano va mAUaoleja. 



' N. Ąj. str. 2G7. 
» N. dj. str. 25. 



' Daimatia, II., str. 63. 

• AUneo wrnrfo, 1888., str. 22. 



» BuU di arch. e Bi. Dalm. 1887, str. 168. i 



Jelić, Zyonik spljetske stolne crkye. 83 



lomice veó objelodanjenih/ a poslo mi za rakom pronaći opet novih povjestnih 
biljezaka, koje takodjer djelomice već objelodanih,' te mi uspjelo pniziti u Vodji 
po SpljetuiSolinu izcrpiviju povjest zvonika.' Izvrsuju6 obećanje tom pri- 
godom zadano, pokusat ću da popunim jos bolje poyjest gradjenja zyonika i 
upozorim na najljepsi, najvaźniji a najmanje iztraźeni najstariji dio, koji smjela 
romańska fantazija, obuzdana klasicnim uzorima iznasa nedvojbeno originahiim 
djelom, valjda ponajsayrsenijim i najzanimivijim pojavom u romanskom slogu. 
Istodobno će biti bjelocano, da je spljetski zvonik plod klasicne umjetnicke ideje, 
u samom Spljetu usadjene i odgojene, remek-djelo domaćega graditeljstya, sto no 
za srednjega vieka i poznije samoniklo i tradicijonahio se razyijalo na iztocnoj 
obali Jadranskoga mora, a koljevkom mu po svoj prilici bio sam Spljet. Pak da 
vanjski upliv na spljetskomu zvoniku je samo djelomican i tako podredjen pomje- 
stnoj tradiciji, da na prvi mah i ne odskace, te da mnenje njekih, da je pri spljet- 
skom zYoniku glavni cinbenik vanjski upliv, bilo iz Italije bilo iz Madzarske, nije 
no naga neoanovana slutnja! Docim je izvjestno da su domaći graditelji zamislili 
osnoYU spljetskoga zvonika i izveli ju, nije izvjestno da li je i cigli inostranac 
graditelj iśta samostalna na zvoniku izveo. 

n. 

Priglayio sam već nazore strukovnjaka o dobi sagradjenja zvonika, pak 
moje poviestne doprineske k istom predmetu. Nego pomoću novoga povjestnoga 
gradiva i kronologickim podatcima, koje nam sam zvonik pruza, jos bolje se povjest 
ZYOnika popunjava: sada se może opredieliti pet razdoblja gradjenja, a pet raz- 
doblja popravljanja. 

PrTO razdoblje. — Spljetska predaja, koju nam vec nadbiskup Cupilli*, 
pak Farlati* navadjaju, pripisuje pocetke spljetskoga zvonika Jelisavi Kotromanović 
bosnjaldnji ugarskoj kraljici (t 1387.); njeki noviji pisci pak nagadjaju, da pocetak 
gradjenja pada 1300. iii 1322. godine novcem Marije, sestre kralja Vladislava, 
supruge napuljskoga kralja Karla II. Hromoga i majkę Karla Martela.® Kako je 
nastała ta predaja iii nagadjanje, premda sam nastojao, da im udjem u trag, ne 
mogoh izYJestno doistiniti. 

IzYJestno je ipak, da pocetak zYonika pada u jos stariju dobu. Kao sto 
óemo u opisu prYOga reda zYonika Yidjeti, umjetnicki oblici odaju nedvojbeno 
poloYinu trinaestoga Yieka kao najkasnji rok pocetku gradjenja. Ali osim toga 
imamo i drugih podataka, po koj ima se pocetak gradjenja dade jos pobliże opre- 
djeliti. 

Dragocjena je za dobu postanja zYonika biljeźka spljetskoga kanonika 
Jerolima Bernarda pocetkom osamnaestoga Yieka u rukopisu ,,Spalałensia et Sibe- 
nicensia^ y. YIL, 96., u Garanjin-Fanfonjinoj knjiznici u Trogiru: 

* Stratimirović Buli dalm. 1888, str. 21. ss. ; pulcherrimum, a quadaiii ut lertur Bosniae 
1890., str. 71. ss. regina erectum". 

* Baccolta di documenti relałiri ai monumenłi ^ UL sacr. III., 305. 

artistici di SpcUato e Salona. 18fU. • Eitelberger n. dj. 267. ; Ranjina n. dj. 31. ; 

' str. 114. ss. Jackson Balmatia II. 54; Mon, d*architettura 

* Nadbiskup Cupilli 1713. god. : „Campanile in Dalmazia^ 1888 u Ateneo Veneto, 22. 

3 



34 



Jelić, Zvonik spljetske stolne crkve. 



^Cólapiza uxor domini locmnis SpalcUinorum comitis pro animoL viri sui iam 
defundi in hac opera cenłum BomancUos exposuił. Anno domini J257.^^ QiiesV istessa 
inscritłione si ritrova nel campanil di ąuesto duomo, 

Biljeźka na rubu: 

„Ełiam hoc : inscritłione nel muro del campanil di s. Doimo dalia parte sinisłra 
sopra un presepio scolpito di pietra, qual ii giorno d'oggi si ritrova**^ 

Poloźaj nadpisa u zacelju pod krunoin prvoga reda dokazuje, da je gradnja 
ZYonika pocela svakako prije 1267. godine, a da dogradjenje prvoga reda je izvr- 
seno oko iste godine. 

Koje je bas godine gradjenje zvonika zapocelo ne imamo izvjestna podatka. 
Za cielo gradilo se je na pretrge, te gradnja podgradka i prvog reda, kao sto je 
navadno bilo za srednjega vieka i na samom zvoniku se dogodilo za poznijih doba, 
bit će preko pedeset godina trajala. I zato nam je jos jedan dokaż naporuci. 

Uvaźit naime moramo cinjenicu, daje kameni sarkofag dviju kćeri Bele IV., 
1242. god. preminulih u Klisu, bio polozen na vanjski komis arhitrava glavnili 
vrata stolne crkve,^ te zaklonjen plocom sa nadpisom, koji nam Lucić, pak Farlati 
prepisase.' Polozaj sarkofaga, i zaklonjenje nadpisnom plocom, tako da do Farla- 
tove dobę (1761.) nije bio vidiv sarkofag, ni nadpis na njemii,* svjedoci nam, da 



* Farlati JII. i5G5. priobći ovaj nadpis, ali bez 
naznake godine, te ga pogresno pripisa XV. 
vieku a po njenm i poóetak gradnje zvo- 
nika stavio mnogo poznije. Kolafizin muz 
Modruski i YinodoLski knez Ivan Frankopan, 
bio je spljetskim knezom zadni i krat 1242. 
do 124B. godine. V. Alarević Serie dei reggi- 
tort di Spalato u BulL dalm. VIII. (1885.) 74. 

* Nadpis na sarkofagu glasi: f Hec esł sepol- 
tura fiUarum domini Belle regis Ungarie 
MCCXLIL die XIIIL martii, huc fugieyis[a fa) 
cie Tartarorum, V. Thom. Archid. Bist. Salon, 
c, XL. Sr. Jackson, Dalmatia, 71. 

' Nadpis na ploći glasio je: 

Całharina inclyta et fulgens Margari. 

In hoc arcto tumulo jacenł dbsąue vi 

Belle IIII filie Regis Hungaro 

Et Marie Lascari Begine Greco 

Ab impiis Tartaris fuerunt fuga 

Mortue in Clissio huc Spaletum transla 

Suh annis Domini mille ducen 

Cuadraginta duo insuper prehens legen 

T. Mamayid, Biscorso del priorato delia Wrana, 

rokopis u knjiźnici Corsini u Rimu, F. Rossi 

Lni., str. 19. Lucius De Regno Dalm. 473. ; 

Farlati, III., 262. Jackson Dalmatia, 71. ne- 

to6no. Nadpis je druge polovine osamnae- 

stoj^a yieka postradao, kako u sliedećoj opazci. 

* Sarkofag je ostao neopaźen 8ve do 1767. god. 
kad no prigodom popravakA na portalu (V. 
JBu/«. daZm. X. (1887.), 176.) odkrilo ga. Ćudan 



ta 



rum 



>te 



tis 



doźiyljaj je sarkofagu donielo to sluóajno od- 
kriće, kako nam pripovieda suyrenien putnik 
u Dalmaciji : „Ma peró e stata in essi (Mle- 
(''.ići) una cura piu decisa per la Dalraazia di 
togliere ogni nioniunento, che attestasse ii 
dominio de're Ungari su que.sta provincia. 
Da ogni marmo ne han fatto abradere le 
insegne e le iscrizioni. Awegnache fossero 
indiretti questi attestati, non furono esenti 
dalia sollecitudine delia publica gelasia. Sopra 
la porta del Duomo di Spalato v'e un luiia 
eon iscrizione a cai*atteri detti gotici, dov'era 
mentovato, che riposavano due figliuole del 
re Bela IV. d'Ungheria, morte in Spalato 
quando col re loro padre litiraronsi sul lito- 
rale delia Dalmazia, invaso o devastato ii 
suo regni dai Tailari. Venne ordine, che si 
leyasse quel profano monumento da un luogo 
si sacro ; ma raccoi*tezza di qualche buon 
patriota seppe eseguire lo spirito delFordine 
supremo senza togliere quel monumento dalia 
.>toria del secolo XIII. Vi fA posto a nascon- 
derlo un leone alato, che non si guidicó niente 
contaminare ha sentitjl del luogo, perche indi- 
cava ii dominio Veneto." Rukopisc. kr. dvor- 
skog arkiva u Beću, Fon do Ragusana No. 573. 
Fo. IG. Sarkofag ne bi sakrit mletaókim 
lavom, kao sto putopisac veli, već bi prenesen, 
u izdubinu nad shodom (Stratimirović Buli. 
dalm. XII. (1889), 60.). a na njegovo mjesto 
dospje lav. Za poprayljanja 1887. god. sar- 



Jelió, Zyonik spljetske stolne crkve. 35 



8u za smjestanje trebala osobita lazila. Za cielo nije yjerojatno, da su bas za tu 
radju bila napravljena lazila, radje se namice misao, da su 1242. god. lazila za 
gradnju zvonika već obstojala, te s njih lako bilo na onu visinu staviti sarkofag 
i udesiti izpred njega nadpisnu plocu. Po tom bi zakljucio, da je 1242. god. prvi 
red bio već u gradnji. Boravak kraljice Marije u Spljetu i spljetskoj okolici 
1242. god., odnosaj groba njemh kćeri sa splitskom stolnom crkyom, nagoni na 
zakljucak, da je to ona tradicijonalna kraljica, kojoj spljetska predaja pripisuje 
pocetke zvonika. 

O prvom graditelju spljetskoga zvonika pisani izvori muce. Sravnitbom 
umjetnickih oblika najstarijega diela zyonika sa dalmatinskim sgradama trinae- 
stoga vieka opaza se, da je prizemlje spljetskoga zyonika djelo iste śkole, koja je 
gradila 1207. — 1271, god. trogirsku, a 1203. — 86. zadarsku stolnu crkyu. Poznije 
ćemo yidjeti po njekim potankostima, da se graditelja spljetskoga zyonika mora 
yaljda poistoyjetoyati s onim zadarske stolne erkye. 

Iz izpraya, sto se odnose na gradjenje zyonika poznijih razdoblja, razabire 
se, da je yeć u pocetku gradjenja bila utemeljena osobita zakłada za gradnju 
zyonika: pro fahrica ecclesiae iii campanilis. Oya zakłada sastojala se je iz prihoda 
godisnje desetine, iz zaduźbina i zapisaka priyatnih osobah, iz daroystina yladara, 
iz pobiranja gradjeynog drylja od brodoya pristajućih u luku sa dryljem i t. d.^ 
pa je imała i posebnu blagajnu. Narociti financijalni odbor, procuratores fabricae^ 
sa predsjednikom magister fabricofj i utjeracem prihoda, exactor^ petitor^ uprayljase 
zakładom; blagajna imadjase obicno tri kljuca, od kojih jedan bijaśe u rukama 
odbora, drugi u gradskoga kneza, a treći u nadbiskupa iii kaptolskoga zastupnika, 
sto skupa imadjahu nadzór racuna. Samom gradnjom pak uprayljase tehnicki odbor, 
operaria, operarii^ sa tehnickim predstojnikom magister operis, suprastans, operarius, 
Kad i kad su oba oya odbora, fahrica i operaria stopljena u jedan sami, te nose 
jedno iii drugo ime iii obadya kao sto je slucaj za drugog razdoblja gradjenja.* 
Ne imamo izrayna syjedocanstya, kada su bas ti odbori bili ustrojeni za spljetski 
zyonik, ali daroystina tradicijonalne kraljice, kojoj izyjeatno jos za ime ne znamo, 
Kolafizina zaduźbina, te izrjeciti naziy u nadpisu 1267. god.: „iw hac opera^^^ kao i 
ugoyor 26. lipnja 1416. god., o kojem ću odmab goyoriti, syjedoce nam, da je i 
za pryoga razdoblja po tadasnjem obćenitom obicaju obstojao yeć i tełm^icki i 
financijalni odbor, a syim prayom smijemo predpostayiti, da se je njihoyo ustro- 
jenje oyrsilo jos prije pocetka gradjenja. Ja se nadam, da će nam spljetske izpraye 
trinaestoga yieka, kad budu sye iztraźene, i oyu tocku bolje razjasniti. 

Drugo razdoblje. — Za cetmaestoga yieka prihodi zaklade za gradnju 
zyonika znatno ponarasli, tako da gradnja prye poloyine petnaestoga bi nastay- 
Ijena. O oyom drugom razdoblju gradjenja sacuyala nam se yaźna izpraya, koja nam 



kofag bi prenesen u krstionicu S. lyana, gdje Archaeologie''^ ^ 11., 494.),. te ju, osiiu kod gradnje 

se i sada nahodi. Madźarski patriotę traźili spljetskoga zyonika, siisretamo i kod gradnje 

su, da se taj spomenik daruje Ugarskoj; do- trogirske stolne crkve (Sr. Lucio Mem. di 

gOYoranja su se sazbila. Trau 478.) Nuzgredice da spomenem, da sadas- 

njim popravljanjem stolne orkve i zyonika 

* Ova sredoyjećna ustanova bila je obćenita ravna takodjer mjesovit odbor, sto nam pred- 

po srednoj Eyropi (Sr. Otte „Hndb. d. Kunst- staylja starinsku fahrica Ecclesiae i operaria. 



Jelić, Zvonik sp^jetske stolne crkve. 



sTJedoĆi da je gradnjom ravnala domaća ruka. To je ugovor eklopljen medjn nad- 
biekupom Dujmom <le Judicibus {1409. — iiO.) i kaptolom u jedne, a plemićem ser 
Nicolaus Tverdoy de Spalato a druge, clneva 26. lipnja 1416. kojim se majsfcor 
Tvrdoj prima predstojnićtya tehnićkoga i financijalnoga odbora {„operarium et supra- 
stantem campaniU s. Duymi et fdbricae eiusdem") podpunom vlaati, da priskrbi 8ve 
potrebito za gradnju, da njom ravna, da utjerava 8V6 priliode zaklade i podmiriTa 
troskoye, a da pak prikaźe konacao racune o posloyanjn svoniu nadbiskupu i 
kaptolu. * 

O graditelju Tvrdoju ne imamo ine Yieati; 
u jednoj izpravi 1431. god. 6. srpnja epominje 
se Michele de Tverdoj, valjda Nikolin sin, 
spljetski plemić imajući pravo pristupa u grad- 
sko vieóe;' obitelj Tvrde, Tvrdić joś obstoji u 
spljetakom Velom Yaroau. 

Po grbovima, koje je Tvrdoj dao uzidati 
u 8voje djelo, moźemo opredieliti eesti sazidane 
u ovom drugom razdoblju. Porajaci, kojima Tvr- 
doj htio prićvTstiti Iukove, sto no sa juźne i sje- 
Yerne yanjake atrane rese prvi red, nose grbove 
nadbiakupa Dujma da Jiidicibiis (1409. — 1420. 
SI. 9.) i gradonacelnika Lovre Ivana de Griso- 
gonis (1418. SI. 10.), a iiadyratnik na vratima 
na zać«lju drugoga reda nosi grb nadbiakupa 
Petra X. (1420.— 26. SI. 11.) Po tom je izvjestno, 
da je Tvrdoj od 14H>. do 1420. radio oko pri- 
i3vr8Ćenja prvoga reda, a od 1420. do 14'26. na- 
atayio gradnjom drugoga reda, te da on nije 



ai. 8. Orb nftdbiBkupa Dujnut de 
Judlołbiu. 



zapoćeo graditi ZYonik, nego naatavio 
V6Ć zapoćeto djelo. 

Treće razdoł)lJe. — Za viśe od 
pol vieka gradnja bi pretrgnuta, te 
nastavljena tek oko 1606. godine, ViŚe 
izprava nam tumaĆi uzrok, zalto gra- 
dnja zapela: lole vladanje sa priho- 
dima zaklade zYonika. 

God. 1466, na 10. siecnja nadbi- 
skup spljetski sklopi nagodbn a ob- 
ćinom o pobiranju desetine; obcina ae 
obveza izplaćivati godimice na Badujak 
20g dukata u ime desetine, i to 101 
nadbiskupu, W/j kaptolu a 50'/, za- 

' Farlati III., 306. Jelić Raceotta, str. 4. 

* Spljetska zlatna knjiga, rukopia śto 



8L. 10. Orb nafielnUcA de iTana da GrUogonla. 



se ćuva u obćinskom domu, fo. 112' b; Jelió 
BaccoUa, str. 4, of. 1. 



Jelić, Zyonik spijetske stolne crkve. 



37 




81. 11. Qrb nad- 
biskups Fetra X* 



kladi za gradnju zvonika. Bi utanaceno joster, da se novac za gradnju zyonika 

sahrani u blagajnu na tri kljuca, od kojih jedan da drźi knez, drugi elan kaptola, 

a treći tehnicki odbor, sa izrjecitom klauzulom: j^ąiiod operarii 

laici non excludanł ipsum sacerdotem, et ipsum tenere non permittunt 

clavem, neąue denarios contra consuetum,^ U ovoj nagodbi jos bi 

sporazumno utanaceno, da se povrati u kriepost pobiranje za 

gradnju zvonika od gradjevnog drylja, od syakoga broda, koji 

ud je u luku natovaren drvljem: ^^Septimo occasione certae re- 

gdliae lignaminum, quae solita erat observari, ąuoniam unusąuisąue 

veniens cum navigio in portu ofierato lignaminihus dare debehat unum 

lignum fabricae ecclesiae, qime in presentiarum non observatur. — 

Super septimo, quod fiat regalia pro fabrica campanilis et ecclesias 

de lignaminibus quae veniunt in Spalato iusta statutum.* Dukała pak 

1461. god. 16. travnja dokida zloporabu, sto nitko ne pregledava 

racune zaklade zvonika, te nalaźe da jih nadbiskup ima pregle- 

davati.' Ali ne prudile te odluke! Novcem se zaklade zyonika 

razmećali redom i obcina i knez mletacki i odbomici, te se nadbiskup ponoyno 

prituziya duźdu na te zloporabe. Duzd Andrea Yendramino naloźi dukalima 1476., 

26. i 29. srpnja, da se razduźeni iii neutjerani novac zaklade zyonika — y^cuius 

reparationi multis iam annis non vacatur, et ob id campanile ipsum in ruinam tendit, 

tendetąue in dies tnagis, opportun^ nisi prospiciaiur^ — neodylacno utjerava po dr- 

źaynoj błagaj ni u Spljetu, i da błagaj na zaklade zyonika budę na tri kljuca, od 

kojih jedan da se poYJeri nadbiskupu, drugi knezu spljetskomu, treói drźaynom 

blagajniku.* 

Joś tri ukaza baye se istim predmetom. Dukała lyana Moceniga 1479., 
22. traynja nalaźe spljetskom knezu Marku Bandumeriju, da dozvołi duznicima 
zaklade zyonika poyoljniji rok za izplatu, a da se dug njegova predsastnika Nikole 
Michaeli izpłati drźaynom soli.* God. 1483. dne 25. studenoga Jeronim Marcellus 
„sindaco e proyveditore entro e fuori deł Golfo" terminacijom danom iz Sibenika 
zapoyieda spłjetskoj obóini, da izpłati syoju godisnju isu od 60 dukata za gradnju 
zyonika drźaynoj błagajni u Spljetu.^* Nego syeisto zakłada zyonika nije u redu 
uprayłjana, te duźd Agostin Barbadico 1496. god. 27. koloyoza nalaźe knezu spljet- 
skomu Jakoyu de Eenier, da neodylacno utjera dugoye iz zaduźbine, te da kljuceyi 
błagajne zyonika budu cuyani jedan u kneza, drugi u kaptolskog syećenika, a treći 
u graditeljnoga odbora.'' 

Medjutim nadbiskup Bartol II. Ayeroldi preseli se iz Spij eta u Mletke 
1496. god., zanemariy skoro za tri godine syoju nadbiskupiju dogoyarase se sa 
Bresijanskim biskupom Bernardom Zane o zamjeni stolice. To su Spljećani teźko 



* Spljetska zlatna knjiga, fo. 24'. Jelić 
Raccolła, str. 6. 

« Zlatna knjiga fol. 24', 25'. 

■ N. mj. fo. 36., Jelić, Raccolta, str. 6. 

* Farlati, n. dj. 401. ; Jelić, n. dj. str. 8. sl. 

* Noyiji prepis sbomika dukała spljetskoga 
nadbiskupa Bonifacija Albani (1668. — 1678.) 



kod gosp. Dr. S. Karamana Br. 24., f. 11. 
Jelić n. dj. str. 10. 

• Spljetska Zl. knj. fo. 42., Jelić n. dj. 
str. 12. 

' N. mj. fo. 46. Farlati IH., 408. Jelić n. dj. 
str. 13. 



38 Jelió, Zvonik spljetske stolne crkve. 



snosili, te se vise puta prituzise; najskoli paka na zapustenje i siromastyo stolne 
crkve.* Tako 1497. god. na 8. travnja prikazase izvjesće knezu spljetskomu med 
ostalima i o losem stanju crkve i zvonika s predlogom da se poprave : „Cose neces- 
sarie per la chiesa. Un organa conveniente per la chiesa metropolitarna, — Cose neces- 
sarie per la fabrica delia chiesa. Campanile, — Et primo: a muta/r di capitelli delie 
colonne delia chiesa, i ąuali se non se renova[no] sono per ruina/r da breve, — A far 
i poeoli^ intomo la chiesa de drento, sia inferiori et superiori per la comodita del popolo, 
— Reparar ii Campanile qual sta molto mole et ha bisogno di moUa reparazione come 
appar manifestamenfe.^^^ Ovo je izvjesće, velevazna izprava za poviest popravljanja 
stolne crkve i gradnju zvonika, imało źeljeni uspjeh, te je urodilo popravkom 
stolne crkve, prvim sto ju pocelo nagrdjivati i nastaykom gradjenja zvonika. 

Duźd Agostin Barbadico uvazi prituzbe, te dukalom 20. travnja 1498., koreć 
nadbiskupoY nehaj, naredi da kaptol odabere cestita vikara, koji bi syjestno uredio 
tolike potrebe crkve spljetske.* God. 1500. bi izabran yikarom Thomas de Nigris ; 
njegovim zauzimanjem doista treći put nastayilo se gradnjom zvonika. On je naj- 
prije nastojao da uredi blagajnu zvonika. U tom ga sam duźd Leonard Lauredano 
SYOJski podupirao, te trima dukalima, 10. studenoga 1501. i 1502. 3. i 5. ozujka, 
naredi da obcina izplati po ugovoru 10. sjecnja 1456. svoju godisnju isu od 50^8 
dukata za gradnju zvonika, jer: ,,illud campanile ruinam minari nidetur, volumus 
ąuod pecunias Uli deputatas expendi faciatis pro eius resłaiiratione^' , da sve prihode 
zYonika smjesta utjerava drźavni błagaj nik Marco Antonio Pasąualigo, da se i 
same clanove graditeljnoga odbora prisili, da predadu „veliku svotu novca pripada- 
juća gradnji zvonika, sto su ju proti svakom pravu prisvojili, te da se uloźi u 
gradnju zvonika i zvonova."^ 

Treće razdoblje. — Treće razdoblje gradnje pada od 1506. do 1529. godine, 
kako se razabire iz vise izpraya, koje nas obavjesćuju o osobama, koje su sudjelo- 
vale kod gradjenja. 

Nadbiskup Bernardo Zane prituźio se duzdu Leonardu Lauredanu: ,^che le 
entrade d^una ma decima da ducati 101 sieno scossi — e spesi senza licenza, et eon- 
sentimento suo, adeo che delV anno 1506 et 1507 vesta aver ducati 120 vel circa, ąuali 
li vengono recusati dar eon diverse excusationi, che sono sła spesi in fabrica delia chiesa 
parte e parte non siano scossi''' ; te duźd naredi, da mu se dug od 101 dukata „spesi 
in fabrica, delii denari d' essa fabrica li faciate pagar'".^ Ponovno se tuźi radi istoga 
zaostatka 1506., 1507. i 1508. godine. "^ Najprije su izvedeni popravci u stolnoj 
crkvi, predloźeni već 1497. g., na ime restauracija kapitela i naprava dviju drvenih 
galerija; na donjoj galeriji pak bjese smjestene nad glaynima yratima orgulje. ® 

* Sr. Farlati, III., 409. ' Dukała 1510., 16. listopada, n. mj. br. 48, fo. 
' t. j. pogginoU^ drvene galerije. 18; Jelić n. dj. str. 23. 

* Spljetska Zl. knj. fo. 75', Jelić n. dj. ® U raóuuiina desetine 1528. godine, sto se óu- 
str. 16. vaju u namjestnistvenom arkivu u Zadru 

* Farlati III., 419 ; Jelió n. dj. str. 16. (v. niże str...) ima i namimica orguljareva: 

* Karamanoy sbornik br. 36. f. 18; Carrara „lo ser Carlo organuita de San Dojmą necesij 
Arch capit. di Spalało^ 37, n°192., Jelić n. dj. ma messer Yeronimo Papalj per nome del mio 
str. 18. ss. salnrio deli organa del millefsimo) 1528 — 

* Dukała 1508, 10. kolovoza, Sbor. Karamanov Vale — Lirę 6, 4 soldi, piccoli 12 " fo penul- 
br. 46, fo. 23; Jelić d. dj. str. 22. timo verso. 



Jelić, Zvonik spljetske stolDe crkve. 89 



Nego, kako se je pri popravljanju stolne crkve 1884. god. doistmilo, kapiteli, sto 
no od hrdjanja senova po pucali, ne bjese izmjenjeni noyima, već naprosto stukom 
zakrpljeni; a na nje pak bjeśe naslonjene drvene galerije. Po doyrsenim ovim 
radnjama medju godinama 1497 — 1506. preslo se na popravljanje i gradjenje zvo- 
nika. Po svemu se da zakljuciti, da je gradnja nastavljena tek potla 1506. go- 
dine, a povod tomu je med ostalima i tursko provaljivanje na Spljet do 1606. 
godine. * Oradilo se mało godina a ne dovrsilo se, te duzd Anton Grimani 16. 
travnja 1523. zapoviedi knezu Marku Antunu de Canali, da utjerava strogo pri- 
hode zYonika, koji su od njegovih predsastnika lose uprayljani i ne bili ułożeni 
„nel conłinuar essa fabrica. II che essendone sta da nuovo fatto intender per tl nohil 
nosłro Giacomo Corner per nome del reverendo archiepiscopo di ąuella citta e per U 
fedel nosłro Giacomo Giacobbich al presente procuraior et operario delia chiesa sopradetta 
non esser sta eseguito eon ąuella diligenza, cVera IHntenzion nostra, et ricerca U debito 
delia giustizia, supplicando per łanio suffragio nosłro opporłuno, occib si possa perficere 
cosi laudabile opera, ąiiale alłramenłe ruineria non se li rimediando" .* 

I, doista, gradnja bi nastavljena, te dovrsena 1529. godine. Tri vazne iz- 
prave o radnjama na zvoniku 1528. godine su u knjizi racuna desetine 1528. go- 
dine^, tri namirnice naime. Dvie su namimice predstojnika teŁnickoga odbora 
Jakova Jakovcića za klak i drvlje: 

1529 adi 1 zenaro. — Riceiń io Jacomo Jakomillich operario del campanile di 
Santo Doimo da messer Hyeronymo Papalis ąuondam Aluise per presa lirę centocinguanta 
cinąue. Yale — Lirę 155, soldi — . 

1529 adi 9 zugno. Ricem io Jacamo Jacomillich come operario del campanile de 
Santo Dojmo de messer Hyeronimo Papalis come esfajtor in piu partide in standij et 
tavole n^50 — Lirę 73 soldi 16 piccoli 1. Yale Lirę settanła łre soldi sedici piccoli i." 

Treća izprava jest Papalićeva biljezka o potrosku za drvlje krova i prso- 
brana na vrhu zvonika: 

Adi 2 august i 1529. — Delii domini aspeltanti al campanil per mano delii 
operarij furono comperate et pagate role numer o novanła una a soldi diesi I una rolic 
per magisiro Antonio Badicich in pini fior . . . per li argini fatti in cima del campa- 
nile preditto et per mano a Piętro Lissaz pt^ alcuni traviselli d^ulivi .... per ii ditło 
campanil Lirę 1 soldi 16 piccoli 8 . . . era debitor delia decima in , . . , 

Lirę ąuaranta sette soldi sie piccoli otto. Yale — Lirę 47 soldi 6 piccoli 8.* 

U ovoj biljeźci je najzamjeritija uspomena o drvenom prsobranu, koj im je 
zvonik zavrsivao. U kruni petoga reda opazaju se cetverouglaste izdubine, u kojima 
su morale biti pricvrśóene okomite grede, pa jih za proslijedjenja dogradjivanja 
petoga reda djelomice napunilo zamazom. Ocevidno te izdubine stoję u savezu sa 
prsobranom 1529. godine, sto ga naprą vio drvodjelac majster Radicić. 



* Sr. Farlati 111, 42G. sy." Utjeraó desetioe bio je glavom pjesnik 

* Dukała u Karamanovu sbomiku br. 49, fo. 24; Jerko Papalić, Marulićey prijatelj, kako nam 
Jelić n. dj. str 24. P>anjo de Natalibus pripovieda u Maruliće- 

* Namjesniśtyeni arhiyu Zadru, spljttski odjel, vom źivotu, kod Farlata III, 435. 

br. 70, papimati rukopis 32x0 22 pod na- * Sve tri biljeske nahode se na predzadnjem 

sloyom: — „Xa anni MDXXVIIL Exacłor listu reóenoga nikopisa, koji je bez pagina- 

huius libri Hieronymus Fapalis ąuondam May- cije. Sr. Jelić n. dj. str. 26. 



Jelii, Zvonik sp^etake atolne crkve. 



Osim oToga podatka cetyrti red pruza nam jos jedan drtigi, eto nam 8vje- 
doći, da je za ovoga trećega razdoblja od 1606. — 1629. godine taj red bio već sa- 
gradjen iii u gradnji. Na ajeyeroiztocnom pilovu na juznom licu po aredini uklesan 
je Ovaj nadpia: f ioannes ■ milutivs ■ canonicvs ■ spALatensis Anno Domini m ■ d • vi, 
Iztocna strana (zaĆelje) cetrrtoga reda bijaie dakle 1506. godine već do polovine 
dogradjena. 

Na proćelju trećega reda u sredini pri vrhu uzidan 
je grb Frana Celsi, spljetskoga kneza 1516. — 1520. godine. 
(SI. 12.) Po udeśaju krsa, na kom je grb izklesan, razabire 
se, da grb nije bio uzidan za same gradnje, nego poznije 
umetnut. Gradjenje trećega razdoblja zapocelo je dakle 
popravkom rrlia trećega reda, pak nastavkom gradjenja 
ćetyrtoga reda, koji bijase već prije 1606. godine do polovine 
po prilici sazidan. 

Po nayedenim izpravama razabire se, koji su majstori 

sudjeloYaH trećem razdoblju gradjenja. Od 1623., a izvjestno 

i koju godinu prije, predsjednik tehnićkoga i £nancijal' 

noga odbora bijaee majstor Jakov Jakovćić, s kojim je za 

cielo ista osoba Jakov „Jacomillich" na namimicama 1629. 

godine. Majstor Antę Radićić je izveo 1629. godine drvo- 

djeUke radnje prsobrana na vrhu ćetvrtoga reda i valj(la 

privremeuoga ki-ova. Izprave nam ue kaźu aamo jęli majstor 

JakoYĆić i zapoćeo gradjenje 1606. godine. Njeki pisci, koji su se bavili povieśću 

ZYonika, spominju takodjer u ovom razdoblju graditelje Andriju Aleksijeva Dra- 

canina, Kikołu Floreutinca i Jurja Orsinija. ' Svakako, yjerojatno je, da je Andrija 

Braćanin zapoĆeo radiiju li'M)6, godine, jer doista njeki oblici ćetyrtoga reda zvo- 

nika za ovog razdoblja sazidanog sudaraju sa onima na sgradama, gilje je Andrija 

radio. * 

Grb grada Spljeta, śto predafcavlja zidine Dukljauoye palaće i ZYonik, yaźnom 

je izprayom za poyiest zYonika. Nu najstariji primjerci teźko «u pobliże po dobi 

opredjeljivi, a uz to ne smije im se pripisiyati yelike vaźnosti, sto se toĆnosti tiće. 

Ali uyaźiti nam je jednu predstayu zvonika na gi^bu grada Hpljeta, sto je 

minijatarom naslikan na 2. listu kronikę Tome naddjakona, koja bijaŚe vlaatniĆtvom, 



81- 13. Orb grftdoaaeel- 
ntkft Cslel. 



' Ljubit Diiionario hiografico, 1856, str. 151 : 
„Giorglo — nel 1443 — e iiiemoria si trova 
che ayesse bkIi altresi iiualche patte nella 
cOHtmzione di <)uel mapiitico campanile " 
Banjina n. mj. 91.; „God. 1498. poprayio je 
ZYonik graditelj Mthajl Mcljnnić, ig. 1497. slayni 
Andrija AlektiijeT Dradanin ea Nikolom FLo- 
rentincem. I j^odine 1472. i 1501. radito se 
na tomju." Jesu li ove viesti oanoyane na 
i prayania ne znam. 

' Andrija Dradanin radio je u liabu 1VA. do 
1-462. god , a iKprave ga sporainju oi 14tj2. 



apljeCakim gradjaninom (Srav. Kukuljeyićey 

Slovnik, Eitelberger n. dj. 80); Andryaje 

radio jos i u Trojjiru 1H18, god. (Eitelberger 

u, dj 223). Da je bio spljet.^skim gradjaninom 

i pltimićem, to nam syjedoći nadgrobni nadpis 

za żivota Hgotoyljen 1503. godine, sto se u 

Spijetii u crkvi av. Duha joH vidi: 

ANDBEAS ALEX1VS EPIROTA 

DIRACIUNUS NOBUS GENERE 

CIVIS SPALATiNYS OB MERl 

TA EACTYS S{ancti) SPIRITUS COL 

LEGIARIVSH(oc)SIBIM(onumentum)VlVENS 

POSYIT ANNO S(aluti8) MDUI. 



Jelić, Zyonik spljetske stolne crkve. 



kako nam biljeźka na końcama avjedoći, bas onoga Jerka Papalića, koji je 1628, 
godine bio utjeraćem desetine zvonika i koji je rukopisu dao uvez, ito ga jos danas 
ima. Zvoiuk ima cetiri cetvrnasta reda (donji 
radi perspektiv6 prekrit zidinama Dukljanove 
pałace), te zayrsuje oktagonom i śiljaetim kro- 
vom, (Vidi sliku 13.) Izradba slike svjedoći 
nam, da je slikar viŚe pazio na ukupni oblik, 
nego li na potankoati. Zamjerito je pak to, da 
doĆim su dekoracije donjih redoTa i bojama, 
i ako naokrupno, naznaĆene, ćetvrti red je 
jednostayno orisan, bez ikakye oznakę deko- 
racije. To bi nam syjedouilo, da kad je Blika 
izradjena, ćetvrti red ne bijaśe joś izgradjen, 
ali da mu oblik bijase već opredieljen; nije 
li sam Jerko Papalić taj naris izradio, da 
ukrasi svoju knjigii, kada je radnja ćetvrtog 

reda bila tek zamisijena iii zapoćimala? ' Po «'■ '»• Ki^i»t»" u rukopUu kronikę 
vec spomenutim racunima tek 1629. goume 

bio je doYTŚen ćetyrti red; slika, dakle, pada meJ 1506. — 1529., te valjda ju i iz- 
radjena bila kao osnovni oris oblika, sto ga je zvonik imao dobiti. 

Prigodimice nam je uz ime Jerka Papabća sjetiti se i glasovitoga pjesnika 
Marka Marulića, koji se je u nvojoj opomci 1524. godine sjetio zvonika: .,Agelltts 
meas ad S. Atidream vrełenorum scptem, (/ui fuit oUm Atancij Joannis eendaiur et 
expendatur in fabricani Campanilis s. Domnij." * 

Na ikonostasu av. Marije u Poljudu, sto ga 1549. godine naslika Jerko di 
Santacroce,' sy. Dujam drźi lievioom sliku grada Spljeta; zvoniku je slikar dao 
oktagonalni oblik i cetiri reda s kroyom. Ovoj slici ne smijemo pripiaiyati ikono- 
grafićne toćnostL 

Isti oktagonalni oblik nalazimo na prezaniinivoj slici grada Spljeta 1688, 
godine izradjenoj od Andrije Andreisa (v, sl. 15,} na jednom rukopisu u rizuici 
spljetske stolne crkve;* Coronebjey nans 1684—7. godine (v. sl. 14.), koji, śto se toÓ- 
nosti tiće, zaostaje daleko za Andreisoyim, predstavlja zvonik sa 6 eetyorokutnih 
redova i kłobukom bez oktagona, oblik, koji zvoiiik nije nigda imao.' 

CetTrto razdobljc. •— Za treće dobę zvoniku je bio dogradjen ćetvrti red 
sa drvenim praobranom, te zavrsivao privremenira oktagonOm i kłobukom. Nego 



' Sam rukopia Tomine kronikę iipisan je 1349. ' Izyorna oponika u obitel.ji Maroli u Spljetii 

do 1412. godine, nu za XV. i prve poIovine pod naslovom: „Testamentum Marei Mantli 

XVI. vieka dodano r.:u je biljeżaka i minja- ^,.,^ SpalaUmU- 
tura; najpoznija oiljezka jest 1445. godine 

(foL a). Oaiiu mnogih gibova, raznantih po j y. BmH. dalm. III (1830^, I8». 
prvini stranicama (p. 2, 4, b, d, tl','C}T i koji 

se odnose na obitelji, u ńijem je vlastni(itvu * Rukopis na pergameni u 4ini pod naslovom : 

nikopis bio, ima i prrdstaya HI djeve Ma- „MaMeoia delia confraUrnila di S. Doimo''. 

rije aa av. DujnLom biakupora i sv. StaSem j-^^ g ^^^ Eyhemcri. Spalatcmis 1894, atr. 1. 
tangarom sa zrvnjem o vratn na fo. 3; pred- 

8tava ta opetnje se na to. c'. ' Republica di Yeitttia, 63. 



8 



Jelić, Zvonilc epljetske stolne crkve. 



time nije dovrlena bila zasnoyana gradnja zvo- 
nika, niti zakłada za gradnjii bila izcrpljena. 
O Nadbiskup Andrija II. Corner tuźi se duźda 
1^ Andriji Gritti, da mu ae prieći uadziranje ad- 
r ministracije zvonika, te duŹd dukalom 26. svib- 

O nja 1635. naredjuje knezu Urbanu Pollano iz- 
y^ vr3ivanje dukale 16. traynja 1461. i strogo utje- 
^ ravanj6 prihoda: accio detło campanile possi esser 
C9 fjniin. ' Nego obcina apljetska zanemaruje 8ve- 
W isto izplaćivanje godiŚnje iee od 60Yt dukata, 
^ te ae opetaju ćesto ukazi izplate, dukali naiine 
M 17. TeljaĆe 1547. i 1. kolovoza 164a' 

Druge polovine Śestnaestoga vieka i za oie- 
■ loga sedamaestoga rek bi da se na zvoniku nij© 

>. ^U Tiśe radilo, nego da se je noTac zvomka ula- 

hjH gao u popravke i razSiiivanje crkve. Popravcima 
14ił7. — 1606. godine u nutriui atolite crkve nije 
bila provedena nikakva bitna promjei 



•ti 



' ^ one pronijene, koje oatetise sbilja atolnu crkvu, 

f^ bjeśe izvedene ualied iialoga apostolskoga vizi- 
, tatora AgoHtina Yalerija, yeroneźkoga biskupa, 

S koji no odlukoni '20. oźujka 1679., vidjev, da je 

1 C3 crkva preuzka, jer ju skoro cielu zatyaća kon 
lj tako da vjemici imaju mjenta samo na dviema 

drveuiina galerijama , naredi, da ye probije iz- 
toćna izdubina, te da ae van uje kor sgradi: 
„ Chorus licet eriguus totatn ferc ecelesiatn occupai, 
ifa ut ligneae machinae in aJtuin e.rfrudae sint — 
ordinatit, quod dejrda dla muri parte quae post 
<dtare łnniuaadjacii, capillam ullfrius eaiendaf — 
^ . in ra dumtodat partr, quai- rrrin discriniine duas 
P3 •ii)Pciosaf formiw cołum»as comprahendit, (dtaire ali- 
(jitaiditlum inłiriuK rrporitiur, mai-ms cb^rus post 
alfarc morę romann construaliir — Ligneac ma- 
fhmac. disfruaiifur, * Ta OMnova bi ostvarena tek 
za nadbiskupa Mark Antuiia de Doniinisa go- 
dine 1602. du 1616. (HI. 7., D). Njegov uasljednik 
Sforza Ponzoni (1616.^ — 41.) sagradi danasnju 
riznicu (SI. 7., E), kują bi 1832. popravljena; za 
njegova biskupoYanja zvonik ne bi kouaćno do- 

7 1. k n j. Ib. 08 ; Jelić n. dj. 



<1 



S 



.aramanoY abor 


nilt br. 


52, to. 25 i ' R p 1 i e t s k ( 


); JeUĆ n. dj. str. 27 




str. '20 8S. 




■ Sl-lje 


t. Ki. knj. Ib. 106; Karani 




sborn 


lik br. 112,ib. 7Si Jeliń u. dj. 



Jelić, Zvonik spljeteke etolne crkve. 



TTsen, kao eto Farlati trrdi bez naznaĆenja iicvora;' moguće daje bio uSinjen 
popravak na starom krovtL U crkvi se je 1653. i 1654. godine kanilo joi njesto 
poprayljati, nu koji U su to naumljeni poprayci bili, jesu li se tioali ZTonika, te 
jesu li bili izYedeni, ne zna se Izyjestno. ' 

Sgradjenjem novoga kora (SI. 7., D) za nadbiskupa M. A. de Dominisa 
bjeie uklonjena sa 8voga mjeata dva stupa peristila {v. 81. 6,, br. 17 i 18), koja su 
po nayedenoj odluci apostolskoga rizitatora Yalerija joś 1579. godine bila na 
sYom mjestu. 

Nije izvjestno, da li je gradja zYonika za OTog razdoblja isla napried; 
vele vjerojatno je, da se je 8av rad ograniĆio na najnuźdmje popravke. 



SI. 16. SpUet e mi>» 1688. (odln». 

Pcto razdoblje. — Nadbiakup Bonifacy Albani, koji je raźne izprave o 
prayima i pOYlasticama spljeteke crkve sabrao u sbomik „Libro delie ducaW*^ sto 
nam se djelomice aaćuvao u prepisu, u ovoin clanku ćesće pod imeiiom Kara- 
manOY abornik navedenoin, već u nastupu svoga vladanja ożiyi zamisao, da 
bi se napokon zvonik popravio i dovTaio, te se obrati na mletacku vladu, da ga 
podupre : „ad oggetto, che accumulata la summa nmggiore possi ąwilo resłaurarst, prima 
di ąuełlo che precipiti eon danno e łotal ruina d delia chiesa eattedrale, e di buona 
parte delia ciłta." I doista providur Antonio Barbaro izda 17. listopada 1669. god. 
strogi ukaz duźnicima, utjeracima i upraviteljima zaklade zYOnika, da jih ajeti 
njihoyih dtiżnosti. ' Jos vruće se za gradnju nove atolne crkve zauze nadbiakup 
Stjepan II. CupiUi, kako nam syjedoći njegovo izvjesće o stanju nadbiskupije 1713. 
godine: „Cum vero ecclesia haec caikedralis ingenti populi numero recipiendo sił omnino 

' III, 502: ^Fomono arehiepiseopo , fasłigium dokinuta temiinacijom 10. eiefinja 16&4. od 

imp<mtum est celeberimae (um* s. Domnii." proveditura Ivana Antona ZenR i Lovre Del- 

fina. K a r a m a n o V s b o r n i k br. 170, Ib. 

' KnezapljetskiLoyroTiepoloodlukomSapro- io9; br. 189 fo. 100'; Jelić n. dj. str. 37 Bs. 

Binca 1653. zabranio je naumljene popravke; > Namjestn. arktv, Atti dtl proweditore generale 
kaptol prosvjedova proti toj odluci, koja bi j_^ Sarbaro, L. I, str. 33 ; Jelić n. dj. str. 99. 



Jelić, Zvonik spljetske etolne crkve. 



incapax, — placuił wiorfemo archtcpiscopo cum serenissimi Yenefiarum prindpis con- 
setisu, iUiws amplificandae mediłałioncm admUtere, templo vctcri prorsus intacto. Mes 
sanę difficilis, magnicue imitemiii." ' On bijaśe već izhodio od mletacke vlade dozyolu, 
da Binije na ujckom mjestu u stnrome Solina vaditi kamenje i mramor za hoyu crkva.' 
Za razgradjiyanja zYonika 1886. godiue bi naSast uzidaii u petom redii 
nadpis graditeija C. Fr. de Mattheis sa 
5r-r-»-5T-,-r-. \ ^ A .-ni godinom 1719 (V. sL 16.). Nije poznato, 
da je kamenje, za nadbiskupa Oupilla 
iz Solina izvadjeno, bilo upotrebljeno za 
Stolnu crkvu; de Mattheis ga ulozio za 



CE FR-DE MAT 

THEISw 



8L le, HftdpU graditolia de Uattheia 171». sgradjeuje petoga reda zYonika. O gradi- 
teija de Mattheis nije mi poznato nista; 
stariji Ijudi u Spljeta mi pripovjediśe, daje bio Bracanin i prayim imeuoni Matejević. 
Sesto razdobije. ■ Za razgradjivanja 1886. godine bi nasast a zadnjem 
oktagonabiom redu nadpis graditeija J. Ayijana bez oznakę godiue (SI. 17.). Po 

obliku pismena sadeći iiadpis 

pripada pi'voj poloyini XVin. 

vieka. Potanjili viesti o gradi- 

teljii Avijanu i ob ovoro zad- 

R ujem razdoblju gradjenja no 

imamo. Na Fariatov opis j 

naris 1761. g. ^ predstavljajvi 

nam zvonik podpuno dovrśen 

1 u onom obliku, u kojem je 

81. 17. NadpU gradlteljk AvijAita. bio svedo razgiai!jivanja 1886. 

godinc i kako ga nasa sl. 4, 

predstavlja. Po tornc je izvjeatno, da sgradjenje Sostoga reda i kłobuka pada u 

razdobije 1719.— 1751. godine. 

Kod Farlata se saćuvala nejasua uspomena o razgradjenju dvaju redova, 
na mjesto kojili nadosao zadnji oktagoualni, * ali to mi se ćini tek tljelomićno 
vjerojatuo, te se ona uspomena odno.si samo iia otyoreim galeriju i krov, kojom 
je zavrśivao njegda ćetvrti red. 

Yise putopisaca po(3am od Spona i Whelera (167(5. g.) bavilo se spljetskim 
spomenicima, kao Adams et Clarissen (1757 g.), Carsas (1782 g.), ali sto se zvouika 
tice, opisi i narisi su mało pouzdani. 

Po navedeuim poYJestmm biijeżkaina zakljucuje se, da se je zvonik od 
prve polovine trinaestoga do poloviue osamnaestoga vifka na sest pretrga gradio 
i popravljao; i da je, raóunajnć samo prihodo desetine, na gi-adnju ulożeno do 
30.000 dukata. 



' F&rUti, III, 646. tignatianes superiftructax fuisne: sed giiperiori 

• Odluka i.roviaur. V. Vc,.dr.min.i 12. tra.nja •°""'° "'"""■ "'" '"'""'" *"-'"'°' "■» "" 

1711,; nm,i«,lni6ki »rtiv, MU dd jre.wl.- ""'■ ""' ""' »■'»««'•»' '"*./-«el« .ali. ™«» 

lor, ,,«,,«;, r. V™.l™,», L IV, .tr. *XJ-. •"■ ■'"" '"'" "'"'■'"'". "I" ™<" .trtKcInm 

molem pratgractrr, nihil nuperaiidere firaeter 

" "i* ^' "'■''■ '^''l- fastigiitm, quwl uctugoni — upeciem gerił." N. 

' KAi\mt olim duoi praetena ordinet mw eon- n^. 1, 491. 



Jelić, Zvonik spljetske stolne crkve. 45 



Nego poprayljanje ZYonika, koje je zapocelo jos prije, nego li je bila 
gradnja dovrsena, a pak po dovrsenju gradjenja u cetiri navratka nastavljano, 
moralo je kudkamo vise novaca zapasti. 

Sediiio razdoblje. — Ne minulo ni pol vieka, a zvonik poceo tezko stra- 
dati, bilo s elementamih nepogoda, bilo s tehnickih mana. 

Zamasna visina ga iznosila munji na lak udarac. Striela ga sinula veó iz- 
makom sedamnaestoga vieka;* pak opet potla godine 1751. Te elementarne ne- 
pogode izazvase prvi popravak, koji bi 1789 god. povjeren graditelju Ivanu Nikoli 
Vujnovióu-Nakiću, kako nam njegova molbenica syjedoci: Nel 1789 passo in Dal- 
mazią (t. j. U tcnenłc ingrgnerr, Gian Nicolh VujnovicJł'NaJcich), Dalia ciita di Spalato 
fu ricrrcało per assicurarr queir antiro campanilc minarcianłe ndla cima, per lo scroscio 
d'un fulmine, sfasciamenło e rorina; lavoro ehe fu da lui eseguiio eon piena saddisfazione.^ 
Ali ovaj popravak nije vele pomogao. Stanje zvonika od dana do dana postajalo 
sve to kriticnijim, te marsal Marmont već pomisljao na ozbiljni popravak, ali ne 
dospio da ga izvede. ' 

Osmo razdoblje. Opet grom osinuo zvonik, te zaprietila ozbiljna pogibelj. 
Graditelj Gale ga pregledao te podastrao predlog za popravak. U izyjesćii 10. 
oźujka 1817. god. veli: ,^Sono saliło fino al ąuarto ordine^ del campanilc e posso assi- 
eurare francamente, ehe tutti i quałtro ordini ad un altro pieeolo ordine sotłoposto alla 
eupoltty dalia parte settentrionale si trouano in roinna e che tali riparazioni meritano 
una seria considerazione, e nel tempo stesso una ri/Iessihile spesa, * Nu, opetovano uda- 
ranje gromova, Sto je iste dobę sliedile, svjedoci, da je zvonik sbilja tvrdji bio, 
nego se na oko cinilo. ^' Putovanje carice Karolinę Augustę kroz Dalmaciju, gdje 
ju divni syjedoci davno minule kulturę odusevili, urodilo dobrim płodom; ona do- 
priniela znamenitu svotu, a 1821. g. car doznacio 1858.42 for. za popravak zvonika 
i namjestenje munjovoda; medjutim politicka vlast ogranicila zvonjenje, „jer je 
ZYonik tako klimay bio, da je za zvonjenja yelikoga zvona osibljivao" ! ^ 

Napokon doslo do poprą vka. Maj stor Jerko Mazzoni bijase 1821. godine 
zato sklopio ugovor sa crkovinarstvom , ® nu sliedeće godine uze cielu stvar na se 
graditelj V. Andrić. ® Ovaj drugi popravak bio je samo djelomican. iVndrić snimi 
zeljezni kriź sa kruglom sa vrska zvonika, te namjesti munjovod, promjeni dva 
stupa na sjevernoj strani i polu jednoga na zapadnoj strani trećega reda. *^^ Pri- 
godom ovoga drugoga poprą vka bjese zvona prenesena iz petoga i cetvrtoga reda 
u drugi, te mjernik Justenberg 1825. godine nacini drvenu napravu za zvona, 
tako da se ne doticala zvonika. '* 

Nego sve to vise se stalą izticati misao posvemasnjega popravka i crkve 
i ZYonika. God. 1826. narociti odbor izvidi popravke, sto su se imali izvesti na 



* Farlati I, 491. • N mj br 8, 1817. 13/3. 

« Esłratto di un' istanza del tenente ingegnere ' N nij. br. 17373, C, 1821. 18/10. 

Vuinović-Nakić del 22 agosto 1797 u namjest- « N. inj. br 19190, C, 1821. 81/12. 

niókom arkivu u Zadni ' « N. nij. br. 8523, C, 1822. 24/7 

^ Ranjina n. nij. 91. **• Po kaziyanju surremenika g. Tortija, pred- 

* t.j. ne nra(5unav pryog prizemnog reda, dakle, stojnika crkovinarstva. Kriź i knigla sahra- 
popeo se do petoga reda. njeni su kod crkovinai\stva. 

** Arkiv spljet. crkoyinarstya. br. 7, 1817. 10/3. " Arkiv spljet crkoy. br. 821, C, 1825 9/7. 



46 Jelić, Zyonik spljetske stolne crkye. 



zyoniku i na crkvi, kao i na okolisnim sgradama:^ ali poprayci, ucinjeni tek od 
1830. do 1836., bijahu neznataii. * 

Deyeto razdoblje. Medjutim Solin syojim izkopinama, a Spljet svojim spo- 
menicim stali dovabljivati umjetnika i ucenjaka; svi sloźan glas podigli u syojim 
putopisim, po novinama i specijalisticnim radnjama, da se toli yazni i zanimiyi 
spomenici potomstyu obezbiede. Yelezasluzni muzejalni ravnatelj Franjo Carrara 
1846. god. stao o tom źivo raditi; naslo se pak odziya kod novoustrojenog c. k. 
srediśnjeg povjerenstva za proucayanje i saouyanje spomenika. Po njegoyom nałogu 
1848. i 1849. graditelj Andrić, koji je svoj zivot posvetio (f 1866.) proucayanju 
spljetskih spomenika, i koga pryoga je sva zasługa, sto se kadli tadli stało pri- 
stojno poprayljati one spomenike, naprayi krasne i toćne snimke zyonika, kao sto 
je 1852. god. uz pripomoć risara D. Mareochia ucinio snimke stolne crkye i ciele 
Dioklecijanoye palące. Andrić, da syoje osnove zagoyara, podje glayom u Bec, te 
sredisnje poyjerenstyo, akademija umjetnosti i ministarstyo njegoyu osnoyu odo- 
brili, car naredio, da se Andrićeya osnoya namah izyrsi, i dozyolio 1864 godine 
godisnju isu od 20.000 for., dok se djelo doyrsL Licnim neprijateljima Andrićeyim 
poslo je za rukom styar odgoditi; Andrićevi predlozi bjese 1866. godine dani na 
pretres posebnoj komisiji; nepovoljni politicki odnosaji snimili osnoyu s dneynoga 
reda. Za Andrićeya nadziranja poprayilo 1849. munjoyod, a 1863. god. poprayilo 
samo nutrnji shod medju crkvom i pryim prizemnim redom zyonika, * docim 
yanjska sjeyema strana prvoga reda, odakle oki-uzno sudiste zalitjeyalo, da se od- 
strani trosno i padaj uće kamenje, ostała nepoprayljena. * I tako oyaj treći poprayak 
ne postigao syoje konacne syrhe. 

Komisija 1866. god. zasnoyana nikąd na lvraj sa svojim izradkom, da ju 
1867. sye to yeća pogibelj pućanstva, źivo zanimanje namjestnictva ne sldonulo, 
da se napokon malinę; 1868. god. biło pocelo yeć podizati łaziła oko zyonika, za 
poprayit ga, kad na jedan mah sye bi poruseno i radnje odgodjene. * 

Deseto razdoblje. Nego napokon se stało źivo raditi. Crkoyinarstvo, naj- 
skoli predsjednik linez Antun Payloyić, 1872. godine stadose zahtjeyati presnost 
popravljanja zyonika i stolne crkye radi slirajne pogibelji obćinstya (za sluzbe 
bozje stało odpadati kamenje sa zidoya) makio se i namjestnictvo, te njegoyom 
inicijatiyom 1873. god. sastao se mjesoyiti odbor, koji da ustanoyi pogodbe za po- 
prayak crkye i zyonika.* 

Oyaj odbor u głaynom usypjio Andrićeyu osnoyu i sldonuo ministarstyo, 
da se ozbiljno stało misłiti za styar, koja se od toliko godina yukła. Ministarstyo 
nalozi uz to arkeołogicnoj ekspediciji, sto je koncern 1873. g. bila na poyratku iz 
Samothrake, da pregleda spljetske spomenike, te da izjayi syoje mnenje o poprayku. 
Profesori Conze, Hauser i Nieman podastriese izyjesće, koje napokon syede na 
cistac osnoyu o poprayljenju stolne crkye i zyonika. 



* N. mj. 1209, C. 1826 4/10. piano,^ To su bili satrveni zaglaynjaci na 

* Ranjina n. mj. 92. lukovima,kojejepomjacimaTvrdoj poduprao, 
» N. mj. br. ą 1853 9/3, B. 51, 1853 15/9. i grbovi na pornjacima. 

* N. mj. br. 3628. Pręt. pol. 1863 11/10 upozo- * Spisi konseryatora Andńóa u spljetskom mu- 
nge poglavarstvo : „esaer necesaario levare U zeju; arkiy spljet crkoy. br. 15, 1872 26/1. 
parti coeUanti dal lato di horea aoUo U primo * Muzejalni arkiy. br. 28/0, 1878 19/3. 



Jelió, Zyonik spljetske stolne crkve. 47 



Andrić je u svojoj osnovi stajao na strogom cistunackom gledistu: osamiti 
sasvim mauzolej Dioklecijanov i povratiti ga u izvomo stanje, lisiv ga svih ne- 
rimskih prigradaka; i zyonik sam morao je pasti zrtvom Andrićeva purizma. Mjestna 
komisija god. 1873. ustanovljena, sastojeća se od sest clanova (biskup, kotarski 
poglavar, gradski nacelnik, predsjednik crkovinarstva, konservator starina i pokra- 
jinski mjernik). Spomenuti clanovi samothracke ekspedicije sloźiie se u tomu, da 
se Andrićeva osnova osamljenja i popravljenja stolne crkve izvede tom preinakom 
da zyonik se poprayi i sacuya, i da se koru nadogradi noya sakristija, ostale około 
stojeće zgrade da se poruse, te da se izyedenje oyih radja poyjeri graditelju stru- 
koynjaku.* Sya je zasługa samothracke ekspedicije, sto je ta osnoya nasla pod- 
puna odziya; strukoynjacke raduje bjese poyjerene gi^aditelju prof. Aloisu Hauseru 
koji izradi konacnu osnoyu, a ministarstyo je odobrilo, te yeć god. 1874. preduj- 
milo zakładu za radnju. Yrłioyni nadzór radnje pridrźa graditełj prof. Hauser, a 
izyrsba radja poyjeri yjeśtom spłjetskom majstoru A. Perisióu, koji je sayrseno 
obnoyio i nutrinu stołne crkye. 

Obnayłjanje stolne crkye pocelo je 1880. god.,* te bi dogotoyłjeno 1885. go- 
dine; tada je bas red dolazio na zyonik. Nego pogibełjno stanje zyonika izazyało 
je pospjesenje. Po nałogu ministarstya' majster A. Perisić sagradio 1882. godine 
oko ciełoga zyonika tyrda łaziła, tako da ga sa syili strana obuliyaćaju a da se 
o nj ne upiru ; łaziła su zapala 60.000 for. Tad se presło na izradbu tocnoga narisa 
ciełoga zyonika u yelikom injeriłu. 

Nacin poprayljanja je, doista, remek djelo naimarske yjestine, da recem 
smjełosti, te je na diku i prof. Hauseru i izyadjacu majstoru Perisiću, a drzava 
koja ga izdasno podupire godisTijim noycanim isama, će se syim prayom podiciti, 
da je to naj monumentalni je djelo nasega yieka u Dalmaciji, te da może stojati o bok 
uz epoliałne gradjeyine ciele careyine. 

S yise uzroka je zyonik postradać. Grom, sto ga je yise puta sinuo, raz- 
trojio je gomja dya reda, a razklimao i donje. Kako je zyonik dobrim dielom 
sgradjen yapnencem iz starih rimskih gradjeyina, tako nijo mogao odoliti upłiyu 
atmosferskom, te se najskoli uslied słane morske parę, sto ju juźni yjetar donosi, 
dobrano izsołio. Spój alom zidoya bi upotrebłjiyan kłacni zamazak uz gyozdene 
spone; zamazak nije yazda bio najbolje yrsti, te na mnogim mjestim popustio 
u cyrstoói; a źełjezne pijayice uslied rdjanja poyećałe syoj yołum, pa razdrobile 
kamenje. Osim toga pogreske u razterećiyanju tłaka gomjili redoya na donji pri- 
zemni, osobito nespretno Tyrdojem dodani pomjaci u pryom redu, koji ne biłi ye- 
zani, nego prislonjeni uz zid, sdrobiłe zagłaynjake łukoya i razciepałe stupoye, 
te osłabile mnogo pryi red, koji uzdrźi syod, na kojem pociya citaya tjełesina 
zyonika. Poprayłjenje dakłe morało je zaliyatiti i donje i gomje redoye zyonika^ 
a istodobno radi yełike yaznosti umjetnicldli mu obłika sacuyati ga nepromjenjena. 
Zaista mnogo manje truda i noyca bi biło stajało porusiti zyonik, te s noya ga 
graditi, ałi zahtjey znanosti i umjetnosti je bio, da se zyonik poprayi a ne promjeni. 

' Izyjes/je na ministarstyo 1873 31/12; muzę- u. 182 (Buli. dalm III. 1880) 117. sl. Spljeł i 

jalni arkiy br. 30, C; V. Buli. dalm. I, G — U. rimski spomenici Dalmacije (prey Bulić 1884) 

' Hauser, Beilage zur Wiener Ahendpost 1880. 42. sl. 

» Odluka br. 12136, 1881 %• 



48 Jelió, Zyonik spljetske stolne crkve. 



Sestoga rujna 1886. zapocę poprayljanje. Najprijebjese razgradjen krov sa 
oktagonalnim sestim redom, te peti red do krune cetvrtoga. (Vidi tablu HE. a.). 
God. 1890. preslo se na obnovljenje podgradka i prvoga reda. Da se bez pogibelji 
może raditi, na osobitoj napravi odiglo se gornja tri reda od prvoga. Za smjestaj 
naprave bilo red ukloniti stepenice preddvorja. Vadi se 8ve trosno gradivo, te se 
zamienjuje cvrstim brackim i korculanskim vapnencem, koji se umeće u yelikim 
kockama od 2 — 3 kubicna metra; zidanje je u suho sa pobroncanim pijavicama. 
Yanjsko lice novib komada oponasa fugature staroga zida. Sve dekorativne cesti 
8 nova umetnute vjemo oponasaju oblikom i izradbom izvorne nzorke. Razciepani 
stupovi privezuju se broncanim kljucevima iii se zamjenjuju novima. U prvom 
redu, na sjevemoj i juznoj strani, gdje je najvisa trosnost, ladi prilepljenili por- 
njaka i sdrobljenib zaglavnaka lukova, zid bi za O60 izneśen u vani; i tako novi 
pornjaci, kao i stupovi ostadose do polovine uzidani i svezani sa zidom. Ve6 je 
dovrśeno popravljanje prvoga reda^ u kojem su 8ve cesti bile s nova promjenjene.* 
Tekuće godine poceo se poprayljati drugi red; tu radnja pocima biti laksa, te će 
se pospjesnije izvadjati. Kad budu popravljeni treći i cetvrti red, uzpostavit će se 
peti red u prvobitnom ob liku; a sesti oktagonalni s kłobukom u skladnijem i vise 
odgoyarajuóem obliku po narisu prof. Hausera. (v. tab. III. b.). Dosadasnji poprayci^ 
uracunay trosak za lazila, zapali su 117.000 for.; za proslu godinu bilo je dozna- 
ceno 30.000 for. — ;* daljnje popravljanje ne će po 8voj prilici prekoraćiti dosa- 
dasnjih troskoya, ali će syakako zapasti dosta znatnu syotu. 

I oyim cetyrtim popraykom spljetski zyonik bit će napokon od neizbjeziye 
propasti spasen ])oyiesti i umjetnoati, na diku cieloj drźayi, a najskoli Dalmaciji ! 

III. 

Zyonik je smjesten na polozaju prostaze Dioklecijanoyog mauzoleja (sl. 6)« 
Podnoźje prostaze yisinom odgoyarase (3.70 m.), danasnjem yisokom italskom pod- 
noźju, sto tece izpod peristila hrama, a poyrsina jos saćuyanoga podzidja (zonolo) 
iznosi 10*80 m. X 9*10 m. Uzmet prostaze bijase na triem sa 8 stupoya na dya 
reda (sl. 6. i 6., br. 1 — 7, 28), koji zayrsiyahu ucelkom na zabat sa lukom u sre- 
dini (sl. 8.). U zarayanjku izpred triema u sredini bijase usjecena stepenica 3*05 m. 
siroka, docim dya poboćna osjecka no«ahu svaki po jednu sfingu. (Slika 6., 6. 
i 8., e, f, 

Podnoźje. Da se priprayi jako podnoźje zyoniku, ukłoniło najprije sest 
stupoya prostaze (br. 1 — 6), te porusilo citayi podgradak zarayanjka do podzidja, 
ocito s naumom, da se okusa tyrdina temelja. Obe sfinge bjese prenesene na noye 
podgradke pod stupoylje peristila; jedna je jos na tom mjestu (sl. 20), a druga 
je iza toliko doźiyljaja dospjela napokon u arheologicni muzej. Tyrdina rimskoga 
temelja bi nasasta doyoljna za teret noye sgrade, i tako zyonik bi podignut na 
rimskom temelju, koji je doista i odolio za toliko yiekoya ogromnemu teretu. Pod- 
gradak zyonika, na rimskom podzidju, bi sazidan po osnoyi staroga podgradka, 
sacuyay na istom mjestu i stepenicu; sazidalo ga rimskim krasnim skyadranim 



» Sr BuU. dalm XIV. (1891) 128; XV. (1892), « V. Buli. dalm, XVI. (1893), 184. 
200; XVI. (1893), 184. 



N 






1^ 



> 



^ la 

to g . 
■Si"! 






Jelić, Zyonik spljetske stolne crkye. 49 



krseyima yaljda iz pryanjega podgradka. U pryanjem podgradku, kao u cielom 
hramu, ti krseyi bijahu spojeni zeljeznim pijayicama i jakom zamazkom; u pod- 
gradku zYonika upotrebilo samu zamazku, te udubine starih pijavica sada gledaju 
syjetlo. Kao sto je gosp. Stratimirovió konstatoyao,^ podgradak triema prostaze osta 
netaknut, izim sto mu oba ćoska za 1*77 m. pregradilo, ocito s namjerom, da se 
novi podgradak priyeźe uz stari podgradak triema. 

Stepenica sacuyala syoj pryobitni poloźaj i izmjere, promjenilo joj samo 
oblike stepena i nutamju osnoYU. Ne sazidalo ju na nasipu, kao sto je yjerojatno 
stara stepenica bila, nego na konicnom syodu (sl. 22. A), tako, da se dobiło za- 
masit pokriyen prostor, koji bi upotriebljen za kostumicu; onizka yrata (sL 22. a; 
Tab. III.) yodjahu sa sjeyeme strane u kostumicu. 

Dyama pobocnima osjeccima podgradka, spojenima sa podgradkom triema 
prostaze, bilo dosudjeno, da snose saykoliki teret zyonika. I doista, sya promjena 
med starim i noyim podgradkom bila ta jedino, da dya stara pobocna osjecka, sa- 
zidana po syoj prilici u obliku nejakoga kiparskoga podnozja, da dovoljna bila za 
teret sfinga, zamjenilo jacima i masiynijima za teret zyonika. Noyi podgradak 
kao i stari zayrsuje podyratnikom, uresenim zubcem, po imitaciji podyratnika na 
obliznjem podgradku hrama, docim yienac bi pretyoren u podstayak pryoga reda. 

Na ovom podgradku bi podignut i pryi prizemni red, a na njem pak citaya 
tjelesina tomja. Zyonik se sastoji od sedam diela: podnoźje, pet cetyerokutnib 
redoya, te sesti oktagonalni red sa klobucastim kroyom. Svaki red sadrzi po jedan 
sprat, tako da pocimljuć ih brojiti drugim redom ima ih u sye pet. 

Ukupna yisina zyonika iznosi 51*03 m.; od toga odpada na podnoźje 3*69 m. 
(podzidje 0*646 m. podgradak 2*745 m., a podstayak 0.295 m.); pryi prizemni red 
najyisi je, iznosi 10.10 m., sliedeća cetri reda imaju postepeno smanjiyajući se 
izmjer: drugi 7*79 m., treći 6*83 m., cetyrti 6*93 m., peti 6*18 m., sesti oktagonalni 
red yisok je 4*83 m., a piramidalni kroy 4*68 m.* Samo cetyrti red ne składuje u 
postepenom smanjiyanju yisine, te je za 0.10 m. yisi od trećega, nu ta je razlika 
preneznatna, te bi se dala opraydati graditeljeyim naumom, kao sto ću niże spo- 
menuti, da cetyrtim redom zyonik zayrsi otyorenom galerijom, cime bi nesmanji- 
yajući se izmjer bio prayilan radi perspektiye s dola. 

Pryi red (prizemlje). Premda je zyonik gradjen za pet punih yiekova, 
dok se po Eyropi izmjenila tri sloga, romański, gotićki i preporodni, ipak je on 
citay, izim zadnjega reda, jednog kroją, cistoga romanskoga. Eako kod romanskih 
zyonika, tako i kod spljetskoga ylada karakteristicna razporedba i omamentika; 
syaki red je cjelina za se. Kao sto je duhoyito već gosp. Stratimiroyió opazio, kad 
bi mogli sprat po sprat nasega spljetskoga zyonika da poskidamo, imali bi toliko 
liepih spratoya, isto toliko i ubayih payiljona.* Uzmet syakog sprata je podpuni 
arhitektonicni red sa pravilno udesenim razmjerima podgradka, stupoylja i napusta. 

Nego spljetski zyonik odstupa od obicnog romanskog tipa bas onim dielom, 
koji je kod njega najljepsi, biya prizemljem. Prizemni dio romanskih zvonika je 



' Buli dalm, XI (1888.), str. 71. T. IV. yisinu zyonika 60-30, ne uraóunay yisine 

' Gosp. Stratimiroyió n. mj. 94, daje nknpna podzidja. 

• BM. dahn. XI. (1888), str. 22. 

4 



Jelió, ZTonik 8p^'etske stolne crkve. 



obicno glomazna masa bez osobitoga graditeljskoga uBtroja i mrśave dekoracije, 
j«r mu je dodieljena atatićna uloga podnoźja; a gomji spratovi su tek ukusniji i 
plemenitiji, kao dio, Sto predstaYlja dekoroYani uzmet ijgrade. Spljetski zvoiiik ima 
i gomje spratove dotjerane aa graditeljskoga i dekorati\-noga gledisŁa; ali na 



.. TLORISZYONIKA 



81. 18. Tlorlfl prvogn red* BvonlkR. 

snprot prizemni ilio je najukusnijl i najplemfnitiji. Uzmeino li na oko romauske 
Yaznije zyonike Dalmacije, naci ćemo, da apljetski zYoiiik se od iijih razlikuje 
ukusnoiću prizemlja, ali i joś mnogo bogatijom i duliovitijom dekoracijom poje- 
dinih 8pratova. Tako glasoviU zYOuik sv. Ivana u Rabu, koji ae uyim pravom mora 



Jelić, ZTonik spljetske atolu e crkTe. 



smatrati uzorom dalmatinsldh zvonika, sgradjen pńje trinaestoga vieka,' pak onaj 
sv. Petra u supetarskoj drazi na Rabu,' zadaraki sv. Marije* i ostali predatayljaju 
nam glomaznu masu, koja u prizemlju i donjim redoyima ima samo mało i to 
Jako uzkih otvora, te zavTsuie njesto lagljim redom i kiobućastim krovom, śto no 



STOLNA tilKVA u IPUtTU. 



BI. 16. Profielja prrog* reda sTonlkft 

bez razmaka stąpa se sa uzmetom, iii masa na vi3e spratova, śto no postepeno 
većim brojem prozora laglji poatajn, ali nijesu jedan od drugoga sasyim odieljeni 
tako, da bi svaki sacinjayao arhitektonski red o sebi. 

' Sr. Kitelberger n. dj. Tabl. IV.. str 75. Jakson ' Ob ovoj crkvi bavit ću fe obśirnije n izyjesćn 
n. dj. Ul., 210. o rabskim spomenicinia. 

» Jackson n. dj 1 , 300. 



52 



Jelió, Zyonik spljetske stolne crkve. 



Prvi red spljetskoga zYOnika predstaylja nam najprije sjajno preddvorje 
a onda tek podnoźje tomja, sto se na njemu dize. Tloris prvoga reda (sl. 18.) sa- 
stoji se od dva uzporedna piloya, koji stoję jedan od drugoga 3*06 m.; sa 
svih strana su arhitektonski dekorovani. Prostor medju piloyima jest odugi 
triem, koga sprednji dio zahvaóaju preudobne stepenice, duboko u podgra- 
dak zasjecene, te meću na pristupaonicu, sto vodi u hram. U cieloj dnzini 
triem je pokriven bacvastim svodom , sto pociva na piloyima ; a dva Inka 
ga zatvaraju: proceljni je luk na zapadnoj strani, a straźnji na iztocnoj (Tab. 
m., sl. 18, 19, 20, 21,22.). U nutamjoj supljini obadvaju piloya su udesene zi- 
dane stepenice, koje sa iztocne strane, gdje no su i yrata simetńcno spram 
crkye postayljena, yode na sprat. Dya uzka romańska prozorcića na procelju, 
razsyjetljuju stepenice (Tab. ITL, sl. 19). Yanjsko lice obaju piloya, sa sjeyera i 
juga, dekoroyano je izyomo sa dyama syodolucima punog luka na stupoye; syaki 
syodoluk pak poznijim dodatkom jednog pornjaka sa polulukoyima pretyorilo u 
dya sa ostrim lukom (y. sl. 23, 31). Ono izyornih sest stupoya, sto nosi yanjske 
arkadę, jesu sest stupoya iz razgradjene prostaze mauzoleja (sl. 5, br. 1 — 6.), 
jer gradiyom, bazama i kapitelima sudaraju se sa ostalim stupoyima peristila 
oko stolne crkye.^ Epistilij na stupoylju, slomljen kao u stolnoj crkyi, oponasa 
oblikom epistilij peristila, s kojim se sudara u yisini, te je uresen sa dya 
reda primogoyih palmeta. I tako uzmet yanjske dekoracije pryoga reda slaze 
se tocno sa uzmetom peristila, te istodobno oznacuje izyanjsku crtu petnjaka ba- 
cyastoga syoda. 

Nasuprot dekoracija procelja i zacelja pryoga reda ima samostalan uzmet 
nezayisan od onoga pobocnih strana, te se u yisini ne sudara sa oyim, nego sa 
uzmetom portala stolne crkye (y. sl. 19.). Uzmet dekoracije triema, na pornjake i 
stupiće sa arkadicama, te rebrenjacom na puni luk po sred syoda, sudara se 
8 uzmetom pobocnih yanjskih strana, jer je podredjena petnjacima syoda (sl. 22). 
Zacudna je na pryi mah oya dyostruka razlika uzmeta, te bi ju se mogło okrstiti 
neprayilnosóu iH hiroyitosću graditeljevom, ali pazi li se dobro yidjet je, da se 
osniya na genijalnoj zamisli. Dyostrukom gradacijom uzmeta pryoga reda, graditelj 
je postigao dya cilja. Daysi isti uzmet sjeyemoj i juźnoj strani, graditelj je naj- 
prije syezao harmonicno zyonik sa peristilom stolne crkve, tako da gledajuói ga 
s juźne iii sa sjeyeme strane, zyonik składuje sa peristilom i mauzolejem, har- 
monija orisa je takoya, da je prizemlje zyonika doista postało neobhodnim udom 
cjeline, sto ju kupola crkye sa pripadcima saćinjaya (y. sl. 4, Tab. TIT.). Osim toga, dayśi 



* Andrió je pryi (Illitsłrazione dd tempio di Giove 
nd PcUcuieo di Biocleziano^ 1852. str. 28.; m- 
kopis u spljetskom muzeju) stayio nagadjanje, 
da sest stupoya dignutiłi za gradjenja zyo- 
nika, sa prostaze jesu bas oni, sto su sada u 
crkyi ci na groblju u Sustjepanu, od kojih 4 su 
od cmo-cryenoga granita. To nagadjanje sam 
i ja u mom ólankn B, d. X. (1887), 156. na- 
yeo. Ali, yidim, da nije osnoyano Svih sest 
stupoya prostaze uzidano je u pryi red zyo- 



nika; pet ih ima stare bazę, a sami śestina 
sjeyero-izto6nom ćosku ima romansku bazu 
s listićem; svi pak imaju stare glayice. Stu- 
poyi prostaze su yisoki 570 m., a oni na 
Sustjepanu tek do 4*50 m. Ovi su najyjero- 
jatnije pripadali staroj crkyi sy. Stjepana de 
Pinis, te su tek poóetkom oyoga yieka do- 
spjeli na danasnje im mjesto, gdje je i dru- 
gih ruseyina reóene crkye uzidano. 



Jelió, Zyonik spljetske stolne crkye. 58 



procelju triema isti izmjer portala hrama, iztakao je graditelj pravTi ulogu triema, 
naime crkvenoga preddvorja, te je ovaj podredio visini 8voda, a nutamjom deko- 
racijom triema, podredjenom bacyastom svodu, okoristio se je u staticne svrhe, a 
i ukusno ukrasio sam triem (sl. 20 i 21). U tom deset metara dugom triemu, po- 
kriyenom smjelim, a na oko lakim bacvastim syodom triezmena romańska fantazija 
razyila je syoj fini ukus: dosadna rayna poyrsina zidova oziyljena je izmjenom 
lezena, stupova i stupića gladkih iii izźliebanih. Preddyorje je syojima izmjerima 
ozbiljno, yelicanstyeno, a syojom dekoracijom raznoliko, yeselo, pa te nadahnjiya 
onom syjeźom spokojnosóu, koja je u yelebnoj kuci gospodnjoj, kamo te vodi. 

Kruna pryoga reda i istodobno podgradak drugoga sastoji se od tri pro- 
liloyane i ukusno uresene cesti (sL 19). 

Prvi prizemni red nije neposredno prislonjen uz crkyu, jer divni rimski 
portal zasluziyao je, da se cjeloyito sacuya; s toga cieli zyonik izyomo morao je 
strsiti samostalno. Ali, jedinstyo i cjeloyitost zyonika sa crkvom postignuto je do- 
metnutim unakrstnim svodom, sto veze zyonik sa crkyom (sL 22y, 23y), dakako 
na stetu portala donjekle. Mislilo se je, unakrstni 8vod, sto spaja zyonik s crkyom 
(sl. 23y), nije suyremen gradnji prizemlja, nego poznije dodan, s toga, sto gradivo 
njekih cesti ima bolje sacuyano i noyije lice. Nego lievi petnjak svoda s juźne 
strane, sto pociya na stupu br. 4', sustjece sa petnjakom bliźnjega luka zyonika 
(4' — 5*), tako da sluzi odpomom tockom i pripomaźe snosenju tlaka tjelesine zyo- 
nika. To isto se opaza i kod suprotnog luka sjeyeme strane. Oyomu staticnomu 
razlogu, koji najbjelodanije jamci za suyremenost syoda i prizemlja, dodati nam 
je i drugi dokaż, kapitel sa figurama naime, na stupu br. 17', sto nosi drugi pet- 
njak syoda. Te figurę su iste izradbe kao i ostale yajarije prizemlja, kako ćemo 
pri opisu plasticne dekoracije yidjeti. 

OyakoYOg graditelj skog pojaya zaista mi ne susreóamo u cielom romanskom 
graditelj stvu; zamisao, uz najsjajnije preddyorje crkyeno, s podpunom harmonijom 
sa obliznjim rimskim sgradama, podići cyrsto podnozje najsretnije udeseno za no- 
senje ogromnoga tomja, a na preuzkom i ogranicenom prostom, mogła je izyesti 
samo yanredna darovitost i yjestina pod upliyom pomjestnih odnosaja. Darovitost 
i yjestina, koje granice sa sliepom smjelosću, jer u dya piloya, kojima bio dosudjen 
cieli ogromni teret tomja, jos izdubli prostor za stepenice, koje yode na pryi 
sprat zyonika (sl. 18). 

O dekoraciji pobocnih yanjskih strana moram napose iztaknuti yaźnu po- 
tankost za dobu gradjenja. Sjeyema i juzna strana su izyomo, kako yeć spomenuh, 
dekoroyane bile dvama syodolucima, pociyajućima na trima rimskima stupovima, 
koji syodoluci nosahu yanjsku oblogu zida, sto podrźi oyienjacu (v. sl. 7, br. 1' — 6', 
sl. 18, tab. m., sl. 23, br. 4', 5', 6'). Svi stupovi od granita imaju rimske glayice i bazę, 
izim onoga na sjevero-iztocnom ćosku (sl. 7, br. 10, koji ima bazu sa romańskim 
ugaonim listićem. Jer se za drugoga razdoblja gradjenja za Tyrdoja graditelja 
(1416 — 26) scienilo, da syodoluci neće odoHti teretu, poduprlo ih syakog dyama po- 
lulukoyima pociyajućima na prislonjenima, a ne sa zidom yezanima pomjacima; 
tako da od syakoga punog luka izpala po dya ostra luka goticka (sl. 23, «, fi.). 
Kapiteli pomjaka su (sl. 24, 26, 26) istoga mletacko - gotickog narisa i izradbe 



Jelić, Zvoiiik spljetalca stolne orkve. 



kao njeke glayice trećega reda, Tvrdojem sgradjeiia. Dodani pomjaci au na bab- 
cima nosili grbove, od kojih nain se dva saćuvala: onaj nadbiskupa Dujma de 



81- BO. Prvl red a Jugoa&pftdne aCrkne. 

Judicibufł (1409 — 1420), (al, 9),' i onaj spljetskoga gradonaĆelnika Lovi'e Ivaiia de 
Grisogonia (1418; al. 10);' cija su bila dva postradała grba, nezna se. Ovi grbovi 



' Isti jjrb iia sarkofnKii Dujmove majkę 1429. * Taj ({rh u^idun je takodjer u starinakoj kuci 

goil. u peristilu Jirama na sjevernoj strani. de OriaoKOnis, sto premoSćllje Manjakinu 

(Farlati III, 3*i7). Ovaj sarkofag je izduben iJicu. Za naflelnikovaiije L. I. de Griaojconis 

u komadu ejiistila Bnimljona s prostaze iii sr. AlaiKsić Serie dei reggittoń di Spalało 

peristila. Buli. dalm. XI H. {Itm) ICO, 173. 



Jelii, ZTonik spljetske stolne crkTs. 



nam dają toćnu doba sf^danja Setirija pomjaka, razdobije 1418. — 1420. godine, a isto- 
dobno nam svjedoce, dapriis^nlje pripada etańjoj dobi Dodanje ovib oetiriju pomjaka 



81. 21. Frofiolje prroica reda 'sroaika t portal atoln* orbn. 

ua statićnos glediśta bijase golemom pogreskom: teźina gornjib redoya smryila 
zaglavujake lukova. Graditelj prizemnoga reda bijaae svodolucima dosudio samo 
dekorativnu ulogo, b oĆitim naomom, da jednolićnom dekoriniijom vaiiJ8kom uni- 
formno 8veże zYonik sa bramom. Tvrdoj toga nije sbvatio, pak jib je loso ude- 
senim [ prićvr8Ćenjem litio pretvońti u statićue elemente. Ne samo .sto je obratno 
postigao, on je jośte i naruśio poletnu jednostavnost i kraaotu poboćne dekoracije 
prvoga reda. Dodatak ćetiriju pomjaka, kako grboyi avjedoce, pripada dobi 1418. — 1420. 



Jeli^ ZTonik sp^etske stolne crkTe. 



god^ naime drugoma razdoblja gradjeuja za graditelja Tyrdoja, te nam ietodobno 

dokazaje, da je prvi red Btarije djelo. 

Citava dekoracija uutamjih strana triema jest romańska; tu ne susretamo 

ui stnpa ni glavice starorimske; sve je sarreiueno gradjenjn prizemlja. 

Spomenati mi je jedna Tazna osobitost u dekoraciji triema. Cetiri drostroke 

arkadice, eto rese gomji kraj iizmeta bierna na obe strane, imaju sprednji SV0' 

doluk Baetayljen od praTilno iz- 
radjenih komada od bielog ka- 
mena i crrenozagasitog smrdelja, 
na izmjeua sa bjelima, te tako 
cieloj dekoraciji dają BJajan od- 
skok i yeseln raznolikosŁ Oya 
osobitost odaje nam manijerizam 
stanovite skole iii radje graditelja, 
te jn joś suBretamo a istom na- 
cinu na arkadama empora i pro- 
celja bazilike sv. Stosije u Zadru, 
(h. g^^j^ j® nijesto smrdelja npotreb- 
O Ijen cryenkasti mramor. Taj isti 
manijerizam u dekoraciji njesto 
promjenjenom tehnikom tradi- 
cijonalno se opetuje na drugom 
redu naśega zvoaika. Sudaranje 
n ovoj osobitosti dekoracije medjn 
prizomljem apljetskoga zvonika 
i zadarake katedjralke nije i^lu- 
ćajno, te sluti na 8Uvremenost 
gradj enj a, ' Gradnj a 8v, Stośij e 
zapoćeta potla 1203,, najźiyah- 
nija je bila 1247. — 86. godine.' 
Żaliboźe imena majstora sv. Sto- 
sije su nam nepoznata, kao i ona 
majatora prizemlja spljetskoga 
zYOnika. Preostaje eamo nagadja- 
nje, koje je podkriepljeno joś 
dmgim dokazima, d^ eu iati maj- 
stori gradili oba spomenika. 

BL 99. FroBjek podao^a i dolnłłb drajn rodova wonlka. 

Sto se gra<liva tiće, kako već spomenub, dekoracija obiliije starorimskim 
stupovliem i kapitelima, kao i većim krŚ6vima oduzetim iz razgradjene prostaze. 
(lolemi komadi, sto Baćinjayaju lica pilova većinom imają rimske izmjere, te su iz 
starih rimskili agrada, 8to se tiće nacina zidanja, zamjerito je i karakteriutićno 



' Bianchi Zara crwtiana I., 90. 



Jelić, Zvonik ap^etske stolne crkve. 



prema ostalima gomjinia cestinia zyonika poćam od vrlia dnigoga reda usapried, 
da glomazno kamenje ne oblaźe samo lice zlda, uego da zalazi daboko u zid. Oaim 
źeljeznih pijayica rabljena je takodjer zamazka sa pol vapna, a pol osrednje prźine 



81. SS. Nnort dolnjlh trijob redOTa lYoaika. 

lośe spojnosti. Nu skvadrovanje kamenja i vjesto udesaYanje odaju yrstne zidare. 
Isto gradivo i naćin zidanja jest takodjer u donjima dviema tretinama drugoga 
reda, po cem i bez inoga zakljuĆujemo na suTreinenost sgradjenja. 



Jelió, Zvonik spljetake sŁolne crkve. 



Plastićna dekoracija prvoga reda zTonika ne samo sto je karakte- 
ristiena, nego joś najmanje proućena. 

Bacvaati 8vod, sto pokriva triem preddyorja, zatvoreii je dvania lucima 
na procelju i na zacelju. Oba luka uresena sa oblim okvii-om oblućnikom poćiva- 
jiićim na dyama stapovima, te samostalno p08tavljeniiu u kvadratni ugao tako, 
da na oko je sasvim odlućen od zida (SI. 19.) Zaćelni oblućnik, kao i dra stupa, na 
kojiina poćiva, ureseni 8U zavojitim źUebom, do6im proćeljui, zapadni obluĆnik i 



BI. SI. Kapitol pomjRka u prvom r»da svonlka. 

stupovi ukraseui su veIicanstvenom yaiarijom romanskoga portala, kojom nam se 
pobliże baviti. 

Lavovi i podutupine na procelju. Na poduoźcima stupova leże dva 
lava ulazna wtrazara, Hvaki na samostaluom poiiloźku. Oba su lava napola otvorene 
ćeljusti, glavom su okreuuti spram aredine; lievi, muzkić, Śapama zakvacio kozi© 
(sL 27.), a desni (sl. 29.)) valjda lavica, ravno izpred sebe polożio prazne sapę, koje 
njegda takodjer drżale njeku zivotiiyu, kojoj danas viśe traga nije. Oba au stilizoyfr- 



JeliĆ, Zvonik apljetake atolne orkve. 59 

noga tipa, krepka i dobro svedena narisa, dotjerane proklene izradbe, da nad- 
kriljuja cak i glaaoyita dva ]ava trogirakoga portala, te mogu se 8vim pravoiii 
smatrati pouajijepsim uzorcima romanskih lavova. 

Na sapima svakoga lava atrśi stup sa dYostrukom podstupinom. Baza 
stupa iztesana je u istom komadu kao i lav, te je obavita jednim redom primo- 
gova lieća i dospieya oblim ovratmkom, a podstapina je uresena prezammivom 
Yajarijom u yisokom relievu. Stari stupovi od serpentina sa starorimskom glavicom 
oznaćuju uzmet proceija, koji je za 0"47 niźi od petujaka bacyastoga svoiia. Kapi- 



Bl. 26. Kapitel pornjaka u pTvoin redu SYonlka. 

telima na dva reda primogoya liŚća odgovara sarazmjoriii poja» ua istim niotivom 
na procelju pilova (SI. 19.). 

Predstaye na dviema podstupinama proćelja zashiźuju doista veliku po- 
zomosfc, ma i koliko bile dosele zanemarene (SI. 27^ 28^ 29.). 

Opazit je najprije, da njihoyo .saćuyanje nije najbolje; glaye, ruke i nogę 
njekih likova u starije doba već su postradale, te ih za pryifi jioprayaka oyoga 
yieka nadomjestilo dypuiijcima u stuku, a za najnoyijega popravka bielim kameuom. 
Lieva aadrżi dva lika muźka, a deana źenski lik u sredini, a postrance joj dva muźka- 
Nacrt likoya odaje jako sgodnu i anatomićno odgoyarajuću dispoziciju; ayi likoyi, 



Jelić, Zvonik apljetske stolne crkve. 



izim jednoga, oponaśaju telomone, koji snose velik teret, bilo u klećećem, bilo a 
etojećem pognutoin poloźaju kac i na trogirskom portalu. Draperijaje pak i mn- 
skulatui'a u obce dobro dotjerana. 

Li6va podstupina (SI. 27.) nosi dva likauvi9okonirelievu,razstavljeiia u Bredini 
plośtim, nizko iztaknatim relieyom. Lik na lievo pred8tavlja sućelice prema gle- 
daocu desniin koljenom klećeóega muza atletickog sustava, desnu raku opire o 
bok, a lievu o lievo koljeno. Odjeven je oplovibom i bogatom tunikom sa koźnatim 
pojasom pricvr3Ćeiiim sa okruglom fibulom, kojega aprednji rep siŹe pregibom do 



81 29' Kapitel pomjaka a prvom redu avoiitka. 

tla, to piastem takodjer bogato naborioia uresenim, prieyrŃćenim uz deano ramę 
uresDom fibulom ua pet Ćlauaka; plaśt jeduim krajem prekriva desno ramę, te 
pada do nogu; drugim krajem prekriva donji dio tiela i podiźe se na lievo ramę, 
te na dekorativni nacin vjesi iiiz lievu rtiku do lakta. Glava fali kao i lieva uoga. 
Na desnoj uozi ima firalu na usi. 

Lik na desno predstaylja takodjer lievom nogom klećećega muzkića manje 
bogato odjevena, gdje desnom rukom uzdrżi ovratnik podstupine, docim lievu opire 
o lievi bok. 



Jelić, Zvonik sp^etske stolne crkve. 



OpIovita tnnika pritegnuta Je uzkim pascem konopcem, o kom yjesi uz li6vo 
beilro povelik obićni kljuc. Piast je pricrrśćen o Iievo ramę prostim azljem, te 
prekriva gornji dio grudi i yjeai niz pieca. Glava i obe nogę fale. 

Medja ovim dvaina likovima opaźa se sada duboka udubina, na kojoj je 
plitki plosnati relief, predstavljajući jedan maskeron sa kninom i puźalinastima 
rogOTJma; nad maakeronom pako stoji petolaticna ruźa. Izradba i 8aeuvanje i pa- 
tiaa ovog plitkog reliefa ne sudara se sa ostalom radnjom; oraj je pozoije, pred 
200 godina najyiśe, dodan na mjesto srednjeg glaviiog lika, koji je naumice bio 



8L S7. Deinl lav na profielja prroKa reda. 

otuceti, tako da sada ma nije vidjeti traga, Svakako pobezi dlieta odaja mnogo 
pozniju izradbu maskerona i ruźe i joa to, da je tima oresima zamienjen bio 
naumice odatranjeni srednji glavni lik grupę. 

Deana podstupina sadrzi tri lika (SI. 28., 29.). Glavni lik u eredini predstaylja 
mimo sfcojeću źenaku osobu vrlo bogato odjevenu. Duga tunika pokriva joj tielo 
do nogu; povrh nje nosi do bedra aiźuću kotu iii prsluk, od koga yise vezeni okrajci 



Jelić, Zyonik spljetske stolne crkve. 



<lo koijena; oplovit plaŚt ogrće cielo tielo, ostayljajuć sprednju stranu otYOrenu, iz 
koga proviruje Heva ruka, koja pridrzaje k iivotu krilo piasta. Okrugla Hpona, śto 
na grudima sapinje krila piasta, noai liepo urezano pisme «. GIava i desna ruka 
fali; obuća se toćno ne razabire. Lieva raka, śto fali, morala je drźati njeki predmet, 
koji takodjer fali, ali je bio uzdrźan od izkoka, koji se vidi, do li6voga ramena. 
Cieli lik odskaće 8asvim od zadka, te svojiin polozajem i Bpokojnim drźanjem odaje 
se glaviiim likom predstave. 

Muźki lik na desno, atletićkoga 8uatava, u dugoj tunici do nogu, omotan 
je oployitim, uz tielo pritegnutim piastem, u polozaju, gdje stojeć drzi teret, 
okrenut spram źeuskog lika u sredini. Boaonog je, fali mu glava i desna ruka, a 
lieva drźi ovratnik podstupine. — Lievi lik predstaylja takodjer telamona, odje- 
v©na oplovitom tunikom i uzko uz tielo pritegnutim piastem, ovijemm oko pojasa 
i prebacenim preko grudiju; na nogama nosi cokule (drveni poplati sa remenjem 
oko gleźua) aa ćaylićima. Oki-enutje spram źenskog lika u sredini; deenom rakom 



81. 38. ReU}«f na deanoj podatapinl prodelja. 

drzi OTTatnik podstupine, lieva ruka faJi, a pod lievim pazuhom opire se o stakn. 
Glava fali. 

Izradbe sto se tice, desna podstupiua losija je donjekle od izradbe lioTo; 
umjetnik ove slobodniji je, te je draperiju Tise prema naravi dotjerao, docim je 
onaj desne podstupine pridrźao konvencijonalne uzporedne nabore. Nu obe su pod- 
stupine suvremene. Izradba ne samo odaje istu dobu i majstore dvaja basrelieva 
na iztocnoj strani zvonika, blagovie8ti i rodjenja, nego stoji u najtjeanjoj srod- 
nosti sa Buvinovim portalom (1214. god.) i starijim vajarijama trogirske katedralke 
(1213 — 1242). Na poi-talu trogirske katedralke susretamo ieti motiv telamona uz 
nalienu muskulaturu i postupanje s draperijom. ' Po izradbi sudeći vajarije su djelo 
umjetnićke pomjestne skole polovine trinaestoga vieka. 

O znaćeuju ovih dviju predstava izYJestno se to może reći, da nijesu na- 
boźnoga sadrzaja nego povjestnoga. Na desnoj podstiipini je grupa cjeIovita, doćim 



' Eitelberger n. dj. str. 2(B, 274, 



Jelić, ZvoDik sptjetske stolne crkve. 



na lieTOJ je lik protagoniste naumićno otućen bio sedamnaestoga Ul osamnaestoga 
vieka. U prvoj grupi protagonistom je źenakj lik, Sto sutleći po odielu, istoyjetnom 
odielu kraljica na raci 8V- Śimuna u Zadra, prerlatavlja njeku kraljicu. Pisme «, sto 
joj je naoprsnoj sponi, najprijeje micijalanjezinoginienaM(aria). To je tradicijoualna 
kraljioa, a kojom predaja spljetska prepliće postanje zvonika, naime kraljica ngarska 
Marija, źena Bele IV., koja je 1242. godine boravila u Spljeta i 8voje dyie kćerce 
pokopała a sarkofag nad glavmma vratima stolne crkve. I kompozicija tname pred- 
8tave aluti, da je tom kraljicom zasnovaD temelj zvoniku. 

Po analogiji sudeći lik protagoniste na lievoj podstnpini, sedamnaestoga 
iii osamnaestoga vieka otucen i zamjenjen maakeronom, najprije je predstavljao 

Marijina Belu IV. Poznato 



, kako su Mlećići suetayno uni- 



atavali po Dalmaciji 8V6 spomenike, 

koji sn spominjali hiratsko-ugarske 

kraljeve, kako su oni u Spljetu i 

okolici i to bal u spljebskoj stolnoj 

crkvi unistavali nadpise, spominjnće 

Belu IV.' Vjerojataio, da je lik 

Bele IV. bio oznaćen nadpisom, pa 

tako 8vratio na se paźnju unistu- 

jnćega mletaĆkoga dlieta, koje je 

kraljev lik zamjeuilo maskeronom, 

doćim kraljićin lik, oznaćen samom 

inicijalom m, nije se smatrao toliko 

pogibeljnim, pa mu samo gla\-u iz- 

ćasilo; isto tako i poboćnim tela- 

81. ae. Dwni 1.T B podataplnom na proieUu .tc- monima na obima podstupinama, 

nlka (o1inovlj8n). koji najprije da su predstarljali su- 

vremene drźavne dostojanetvenike, 

iii ine bogate dobroćince zYonika. 

Oblucnik na proćelju. Obli obluĆnik (SI 30.), sto na atapovlju poćiva, 

oponasa doista tocno polukmźni luk svoda, ali jer je, kako već rekob, uzmet pro- 

ćelja za 047 niźi od pete svoda, s toga sam obluĆnik je nadignut okomitima dvama 

podpetąjacima, yisokim 0'47, koji poćivaju neposredno na kapitelima 8tupova. Tako 

biva, da obluĆnik nam pred9tavlja nadignuti luk (surhasse), jedini u cielom zvoniku. 

Cieli obluĆnik sastoji se od deset valjaka od biolog yapnenca, razliĆJte 

duzine, jednaka promjera {>40 m.; valjei su medjasobno źeljeznim senovima pri- 

Ćvrsćeni. • Predstava je u krupnom polurelieva samo na vanjskoj polovini ; straźnja 

je naprosto ugladjena bez likoya. Podpetnjaci pak, na kojima poćiva obluĆnik, 

stoję okomito na kapitelima atttpova, te su njeśto Śiri i zayriuju plosnatim ovratnikonL 

' Della Daimatia Veneta, Ib. 15— 17, rukopis c. nati i fotografani razstayljeni, iiidi fiesa na 

dvorskog arkiva , Ita^usana N. 573; Jelió naiiojsIiciSO, izmjeri pojeilinih komada njeŃto 

Jłaccotła di documenti, str. 52 ss. su preinaAeni. 

* Prigodom popravljanja 189J. god. bjeśe mak- 



Jelić, Z von ile spijetske stolne crkve. 



Kazporedjaj likova opredjeljuje ćetiri skttpine: dyie na podpetnjacima, a 
dvie na samom oblućnikn. 

Na desnom podpetnjaku je predstavljena borba ćovjeka s lavom. Covjek 
golobrad, samim perizomatom 
odjeyen , lievoni je iihvatio 
Bpram njega krocećega laya za 
celjust, a desnom već zamah- 
nuo otruglim buzdovanom. 

Ka lievom podpetnjaku co- 
vjek dizući desnom rukom 
koplje trubi u lovaćki rog, a 
pred njim krilati zmaj b re- 
pom doYraajućim zmijakom 
glavom. 

Treća grupa od yise llkoya, 
Śto pooimlje na lievoj strani 
I oblućnika, te dosiźe preko za- 

' . glavnjaka, predstavlja nam lov 

* u sumj, Prizor otvara fcroćeći 

j lovac u tunici sa debelim po- 

l Jasom, desnom podigao u zrak 

\ okrugli tmzdovan, a zs njim 

E poskakiya privezan mu o po- 

■r jas paR. 

i Sliede atilizoyana stabla sa 

i cetiri brsteća ili cetyeronoźćeta 

■ i dyie ptice; za tim u śikari 

i syiiija dojeća dvojke, za ko- 

j jima se pseto zaletilo; napo- 

kon fietyoronozee, na koje već 
iovac u tunici s pojasom na- 
peta luka nilani. 

Cetyrta grupa zahyaća deanu 
stranu oblućnika , te sadrźi 
cetiri lika. Najdonji lik pred- 
staylja nagoga djecaka podig- 
nutih u via ruku. Nad njime 
je GOyjek u tunici dugih ru- 
kaya a pojasom i cunjastom 
kapom, doyraujućom u kvrgu; 
deanom je već podigao dvo- 
gub rayan mać, a lievicom size 
za djecakom pod aobom. Ovaj 
lik se od svili dnigili razliknjem veći izmjerom i osobitosću odiela, te Je nedvoj- 
beuo glavni lik ciele kompozicije. Treći lik golobrad, duge do polu pleća aiiuće 



Jelić, Zvonik spljetske stolne crkve. 66 



kose, odjeven je tunikom dugih rukava, te podize źivim kretom obe ruke spram 
letećega orla, koji drźi janje u pandjama. 

Tri grupę oznacuju raźne prizore lova u sumi, docim cetvrta sadrźi glavni 
cin. Razporedjaj grupa pak ustano vlj uje, da se glavni prizor sbiya u sumi, gdje 
se lov lovi. 

Znacenje ove predstave Eitelberger je obćenito oznacio „lovackim pri- 
zorom", ^ Jackson o znacenju muci, a Dr. Thallóczy s Drom. Hampelom* nazire 
u toj predstavi njesto „bogumilskoga" ! Dajmo citavoj predstavi naravski vodo- 
ravni razporedjaj, koji je radi oblika oblucnika donjekle poremećen, te će zna- 
cenje predstave biti s laka shvatljivo. 

Ocito je, da su prvi i cetvrti prizor samo nuzgredni, a da se glavna akcija 
razvija u dvama srednjima, i to bas u trećem, jer u njemu i u cieloj predstavi 
prednjaci već spomenuti Kk protagoniste. A ovaj nedvojbeno predstaylja Abrahama 
u casu, gdje veó zamahnuo macem da źrtvuje Isaka, ali ga zaustavlja lik pokazu- 
jući janje, sto ga leteói orao donosL Ostale tri skupine bogato oznacuju, gdje se 
taj prizor dogadja, u sumi, gdje se lov lovi. 

Kompozicija je triezmeno zamisljena i majstorski razporedana, te je i za- 
dojena duhovitom maśtom, i u tom se daleko odlikuje nad starokrsćanskom ' i 
bizantinskom ; ^ dodatak dolićuóega orla odaje romansku fantaziju. 

Za cudo tako liepoj kompoziciji opire se okrupna, kako ju obicno, ali ne 
opravdaiio okrstilo, barbarska izradba. Doista, likovi su naprosto onsani, detalj ne 
ima nikakova efekta, razmjerja cisto pogresna. Ali to je zahtjevao poloźaj vajarije. 
Ona stoji na 10 m. vise od gledaoca, te je suyisna bila izradba detalja, dapace 
pomnjivija izradba bila bi umanjila razgovjetnost likova. Vajari iste śkole, sto no 
izradila dotjerano lavove strazare i primogovo lisće na obliźnjoj parti, za cielo mo- 
gase proksenije dotjerati i likove na oblucniku; ali oni su u tom nasliedovali 
naumicnu okrupnu izradbu na nutarnjoj parti mauzoleja, koja je s istoga razloga 
udaljenosti samo u orisanom relijefu. Sto se akcije tice, predstava odise krepcinom 
i źiyahnosću, kakovu susretamo na trogirskom portalu. Za karakteristiku dobę 
vazno je odielo lovaca; tu su djetići prostije odjeveni od lovaca gospodara, koji 
nose dugu tuniku s pojasom. 

Zrtva Abrahamovaje u starokrśćanskoj umjetnostiponajobljubljenija pred- 
stava, kako nam to Grgur Nyssenski, sv. Augustin i Ivan Damasćanin poviedaju; 
u raznim inacicama tu predstavu nahodimo na svakovrstnim starokrsćanskim spo- 
menicima, u katakombama na slikama, na yezenom odielu, na sarkofagima, dona- 
pokon na prstenju. Abraham predstavljase cvrstoću vjere, a Izak źrtvovanoga 
spasitelja. * Isto tu predsfcavu cesto susretamo u bizantinskoj umjetnosti, te je 
presla u nasljedstvo i romanskoj umjetnosti. ^ Nas relijef je zanimiy i radi bogati- 
jega pozoriśta i radi inacice u kompoziciji prizora żrtve. Docim u obce na poznatim 

* N. dj. 272. "* Sr. Schafer Handbuch der Malorei von 

* W i s s e n s c h a f 1 1 i c h e M i 1 1 li e i 1 u n- Athos, 1855 ; 114. 

gen ans Bosnien und H e r c e g o- 5 p^antz n. dj. I, 45. 

V i n a, n. Bd. (189-1.) str 493. "^ 

» Sr. FrantzGeschichte der christlichen "* Schafer Handbuch der Malerei von 

Malerei I, 45, 144. Athos 1855, 115. 



Jelić, Zvonik spljetske stolo e crkve. 



stiorijmi pTedstaYama Abraham je n ^u da zakolje Izaka, te se nad njim po- 
javljuje nika boźja iz oblaka, iii Izak V6Ć oslobodjen moli, a ovan blizu stoji, iii 
Izak nosi breme;' na nasem prizora imamo dubovita inaćicu: doćim je Abraham 
u casu da zakolje Izaka, orao donosi oyna na koga Sara pokazuje, ćesa u ni- 
jednoj inoj predstayi nije. 

Kompozicija i akcija odaje iatu dobn, kac vajarije brogirskoga portala, a 
nedotjerana izradba, kako rekoh, odpada na perspektivu, a ne na nizki stepen 
mnjetnostL 

T^jartje zaSelja. — Premda je zacelje prizemnoga reda, jer aamom crkvom 
zaklonjeno, arhitektonićnom dekoracijom 8ii'omaśmje, ipak je ureŚenije vajarijom. 

Tri ga vajarije u relijefu reae, koje su za povje9t naŚe umjetnosti vele- 
yazne, a dosele mało prouĆene bile, te se s njima takodjer moramo obsimije bayiti. 



SL 81. BMreliJef na7j«Monjft (Naris). 

Jedna vajarija stoji na juznom piIovu nad vratascima, te predstavlja na- 
vjesćenje bL djeve Marije; druge dyie na sjevemom pilovn, u istom poloŹajn jedna 
nad drugom; gomja predetaylja IsukrstOTO rodjenje, druga apostolsko poalanje 
8V. Duj ma. 

1. Predstava navjesćenja je u krasnom visokom, mjestimice akrozimiÓnom 
reUjefu, izdjelana na ploei od bieloga grćkoga mramora, yisokoj 1'116 m., dugoj 
1"736, debeloj C^20, sto stoji nad ■yratascima na iztoćnoj strani juznoga pilova (HI. 
31 i 32). Ploća 8VOJom duzinom zabvaća svu śirinu pilova, uloźena je u zid, a 
nije bila o uj privezana; pod ujom je pojas sa dTostrukim redom zubaca pile, a 
nad njom ovijenjaĆa, kojom se dovrŚuje uzmet i oznaćuje peta bacvaatoga 8voda. 

Sto se aaćuvanja tiće, u obce je vajarija zdrava; izim njekoliko oljuśtina 
na okTiru, i odbiyene lieve piesti u lika a deanom razdjelku, nema znatue stete. 

* Frantz n. mj. i str. lU. 



Jelić, ZTOnik spljetske stolne crkre. 



Cielo 6etverokutiio polje liepo je sujato olmrom na tri stiramce, 6etvrtu 
predstaYlja na Tise ćlanaka profilOTano podnoźje. Polje je pak sunetrićno razdie- 
Ijeno a tri razdjelka, trima arkadama punoga luka i pilova na stupiće blizance sa 
sretno adesenim uzijem po aredini. Medjolućja sn oreseua plitkim relijefom liepo 
etalizoTamm primogoyim lietom, komu iz bokoTa ndaraju okrugli zaroji sa repićem. 

Sama predstavaje jednOBtayna i yelićansWene razporedbe; sadrżi tri lika, 
a STakoj arkadi stoji po jedan. 

U srednjoj arkadi je cetyerooglasti Źrtvemk, prekriTen stolnjakom, sto uz- 
porednim spram srediue 8vedemm naborima pada do tla. Na sred stola stoji nizki 
kaleź, caske Sirokog raba, a do ujega dya goreća syiećnjaka. O kuM posred ar- 
kadę yjesi na tri lanĆića sferoidalno kandjelo. Na luku kratica T(e m p 1 a m), tumaći 
nam veó po sebi dohitljivo pomjesće prissora: hram. 

U deenoj arkadi na krasno izrezanom priestolju okomitog visokog zaledja 
sjedi dostojanstyeno bl. dieva Marija. Priestolje stoji na lievoj strani arkadę, te 
je okrenato prema desnoj ; bl. dieya donjim dielom tiela u tri ćetyrta, a gomjim 
sucelice spram gledaoca, kao iznenada 
prennta, okreće se pram sredini; desnu 
ruku drźi uz pojas, a lieyu od lakta 
podigla na govor iii da podrźi predmet, 
sto joj je u tiaci stajao, te s njom sada 
poetradao (kudjelja?). Odjevena je du- 
gom tunikom uzkih rukava, oployitim 
piastem, śto prokśeno obavija pleća i 
grudi, te pada obilatim naborima na 
podlaktice, a pak oko drzka priestoija 
niz nogę do pod koljena. 

O-Iaya joj je umiljato obayijena 
koprenom, sto pada na desnu grud, BI. 82. BMraUJef nayJeM«nJa. 

rek bi da je okrajak piasta (palla); (Po fotografidnom animku). 

oko zadka glave joj okrągli syetaćki 

yienac. ćitayi poloźaj i kret odaje zaćudjenje i iznenadjenje. Kratica M(aria) na 
sredini luka oznaćuje lik. 

U lievoj arkadi u ziyo krofieóem poloźaju spram sredin© golobradi i duge 
kosę krilati angjel, do bosih nogu duge oplovite tunikę te oko tiela omotana piasta, 
kojeg lieyo krilo leprsa iza bedara. On drźi lieyom stąp, koji se prislanja o ramę, 
a desnom izpruźenom upria kaźiprsta pokazuje na bl. Djeyu. Kratica Gł(abriel) 
na sredini luka oznaćuje bk. 

Na dyiema poboćnima i na gomjoj strani okyira tece za njekoliko piamena 
ostećen nadpis, koji tnmaci prizor: [Ave MJaria gracia plena dominvs tecvm | ■ bene- 

DICTA TV IN MVLIER[BVS . QyE CVM AVD[S[s]eT TVitBA(t fl) EST IN | SERMONE El[u8] ET c(ogi- 

tabat) Q(ualis) E{8set) i(sta) s{alutatio) [et ait angclus hJe ■ T(iineas) maria 

i(n)v(eni8ti) [gratiam apud Deum ] 

Rieci iz Lukina Eyangjelja o nayjesćenju (I, 28 — 30). Pismena su goticka 
prye poloyine trinaestoga yieka, propupasto i Idćeno izradjena. 



Jelió, Zronik spljetske stolne crkve. 



Eotnpozicija je nase predstaye mjeiaYina afcarokrŚćanske i atarije bizan- 
tiDske, te sadrŹi sve elemente, koji ae susretaju na preJetayama XIIL i XIV. 
vieka. ' Ka nasem spomeniku dodan je oltar, oznaćajiići, da se prizor 8biva u 
hramu, doćim u atarijim predstavama neima pomjestnoga oznacenja. S dostojan- 
atyenom i jedno8tavnoin kompozicijom składuje apokojna ali krepka akcija Ga- 
brielova i Marijina; preyladjuje njeki naton umiljatosti. Izradba je dotjeraua, kao 
kod lavova atraźara na proćelju; nabori odjela bl. Marije diśu malko konveneijo- 
nalnom stilizacijom, doćim a Głabrieloyu su realiatiĆni. Dekoracija prestolja odaje 
umjetnika, navikla drvenoj plastici. Po oviin obiijeźjima i bez oblika piamena nad- 
piaa oĆevidno je, da spomenik oyaj spada u prvu polovinu triuaeatoga vieka, te 
da je u najtjeśnoj erodnosti sa relijefima trogirskoga portala 1240. god.; a oblici 
piamena na ućelku mu nanose mnogo na one naśega spomenika. (^ledajući pak 
ovaj reliev i Buviiiova vrata, cini se takodjer, da su suvreraena djela. 



81. 33> niom»k !■ BuTinoTa portala. (Navjesóenje i rodjenjs.) 

Prizor navjesćenjanaBuvinovom portalu (sl. 33.) sadrziadva odjelkaaugjela 
i bl. dievu, doćim srednji odjelak sa oltarom radl uzkooe prostora izvjeatno bi 
izoatavljen. Odjelci su baś kao na relievu zvonika, omedjaśeni punim arkadama 
na atupoylje; poloźaj angjeloy je iatoyjetan, doćim na portalu goapa stoji, a na 
relijefu zvonika sjedi. Draperija je iatim naćinom ayedena na obima spomenicima. 
Izradba u obce je u velike srodna na obima apomenicinia, doćim je iatovjetna 
a onom na trogirskom portalu, na komu suaretamo takodjer doata nalićnu kompo- 
ziciju. Prizor navjeaćenja je predatayljen na dvama podancima prvoga pojasa nad 
timpanom; na lievom je angjeo istovjetan u 8ve i posve angjelu na basrelijefn 
ZYonika, a na drugom bl. djevica stojeća u krętu govorenja, a do nje pak hramoić 
na atupov6 i kupolu. * Po Liku angjela sudeći, ista je ruka izradila oba ova pri- 
zora, naime majstor Radoyan, koji je 1240. godine dovrśio trogirski portal. 

' .Sr. Wilpert: Ein CycliiB christolo- liqut n BulUlin lU corresportdance hflUnujue 

Kischer Oomillde, 1891,3,19,20. T.I— IV; XVIII (1895), str. 4t,1». 

Kraue R. E. II, !I36 sl.; SchSter n. dj. 171; ' Po tbtofcrftli.ii , koju imam pred oiSima; sr. 

IlKHaens n. dj. I, 442; Millet (^ueli/uti rtpre- Eitelberger n. ilj. Tab. X\', (cdje naris tiije 

tentationa bytatUines de la Satułation Angc- sa3vim toćan. 



Jelić, ZTOnik spljetske Stolno crkve. 



Ots veUka srodnost u kompoziciji i istoTJetnoet u izradbi prizora naTJe- 
sćenja na zYOniku i na trogirskom portalu, kako je izTJestno pozuato djelom iuaj- 
stora BadoTana, te dosljedrio i podpuna auyremenost, jak su nam podatak za doba 
Bgradjenja prizemlja zYOnika. 

Oblik ploĆe, kao i dekoracija oko uje i snijeśtiŚte odaju, da je ona bila 
izradjena baŚ za ono mjesto, na kom ae nahodi, te je 8uvremena gradjenju pri- 
zemlja zyouika, koje pada dakle u prvu polovinu binaestoga vieka, potla iii vjero- 
jatnije jos prije 1240. godine. 

2, Na 8Jevemom pilovu, nad vratascima, nepoaredno stoji krs sa pred- 
Btavom ss. Dujma, Petra i StaŚa, tako da zamjeujuje nadvratnik, a nad njime pak 
ploca sa predstavom Goapodinovoga porodjenjenja (SI. 34. i 36.). 

Ova ploća je od bielog grckoga mramora, duga 1'766, visoka 0"636, a debela 
0*20 m. Ploća je ćetverouglasta, gornji desni ćosak radi doticaja sa obliźnjim Htupom 
već izvomo odsjećen. Sacuvanje je u obce dobro; odbijen je samo gomji rub na 
lievoin gomjem ćosku i mka do lakta 
prvog zenskog lika s desna i kusić posude, 
sto ova drżi, 

Citavo polje poćiva na ravnom pod- 
nóżku, a aam gomji kraj je uokviren 
ravnim obrubom, «to obtaće takodjer vrlk 
desnog krają. 

Predstaya, śto zaokuplja cielo polje 
bez razdjelaka, izradjena je u yisokom 
relijefu, te sadrźi dva prizora: lievo ro- 
djenje, a desno pranje novorodjenoga 

Spaaitelja. Na onizkom bizantiuskom kre- 81. 31. BaaralisT rodjanja soipodlnoTa. 

vetu sa pritegnutom priyjesom, Śto stoji 

u lievom kraju, leŹi bl. Djeva Marija, pokriveua pomno izradjenim mekim pokri- 
yacem, te pruźenom desnicom dobića pletenu koljevku nad kreyetom. Nad Marijom 
u kratici IVI(i5Tnp) (^(eo)'!;; nad noYorodjeneetom 'l{vioou); X(pi<rró);. 

Premda bl. dieya nije osjetila nikakye boli ni stradanja pri radjauju, te 
je dala na ayiet syog boźanskog sina kao śto cviet radja yoćem iii kao śto zviezda 
łiita Bvoju sjajnu zraku u nebesni prostor, ' ipak su greki umjetuici, a za srednjega 
yieka i zapadnjaci, predstavljali bL dieyu u polozaju poćiyanja, koje doHkuje samo 
majkama, Śto radjaju po obiĆnim naravnim zakonima, i koje u prizoru rodjenja 
oznacaje lib materinstvo. 

NoYorodjeni spaeitelj, opran i uredjen, poćiya u pletemoj kolieyci, iii 
dryenoj zibci, odakle su do onog dana yoĆić i oalić, śto ga svojim pakom griju, 



U prozi Laetabundus pbao je sv. Beraaid Pari Ibmia. 

Xn. yieka: Neque sidns radio 

Sicut Bidns radium Neque Yirgo filio 

Protert Virgo filium Fit corrapta. 



70 Jelió, Zyonik spljetske stolne crkye. 

zahióali sebi kranu. Povijeno novorodjence pńtegnuto je unakrstnim pasicama, kao 
sto je VL vieka pjesnik Yenanidus Fortunatus pjevao. ^ 

Po dno kreyeta, na kockastom sjedalu bez zaledja spram Maiije okrenut 
sjedi bradati sv. Josip, lievicom o pojas podyijenom podpacio lakat desnice, o koju 
natólonio zamisljenu glavu, stao da duboko promislja o yelikom otajstyu, koje se 
ostyaraya, i koje njega na njeki nacin ne zahyaóa. Izpred njegoya lica u dyie crte 
nadpis lo seb. 

Na desnom kraju dyie zene, zabayljene sa pranjem noyorodjenceta u okrugloj 
kamenici uzkoga podnóżka. Ona na lieyo zagaljeniłi rukaya, rubca poyezana na 
zatiljak, s obe ruke drzi nago dietę u kamenici, dooim ona na desno gologlaya i 
yjesećih pletenica izlieya na dietę yodu iz hidrije. Oyaj prizor pranja, koji Ja- 
koyljeyo protoeyangjelje pryikrat nayadja, najcesće pojayljuje se u predstayi ro- 
djenja potla Metaphrastoye legendę (pocetkom desetoga yieka): Salome je podyojila 
o djeyicanstyu Marijinu, na sto joj iznenada za kaznu ruka usahne, te Marijinom 
molityom opet se opomene. Nego toga cuda nema na nasoj predstayi Oye dyie 
primalje bivaju naziyane obicno Rachel i Salome, iii inace Zelomi i Anastasia. 

Na gomjem kraju, na rubu okyira, uklesan je donjekle ostećeni nadpis 
nadignutim gotickim pismenima prye poloyine trinaestoga yieka, koji nam izpo- 
raylja cin pmora. 

Pocetak i konać nadpisa manjkaju. Iza 10 cm. prostora za 4 — 7 pismena 
!!!!!!! OSEB TEHET CELITYS HOMINIBYS DATVM • AB INO. SUedi zatim cist 
prostor nad glayom Rachele, pak PI YIRGINE PVeRVM. SUedi za tim cist prostor 
nad glayom Salome, pak VEL SIC, te na yrhu pobocnog krają nastaylja i doyrsuje 
RECL. Sto se djelomice popunjuje: [® Ecce J]oseb tenet celitus homini- 
bus datum ab inopi yirgine pu[e]rum yel sic(ut?) recl(usum?) . . . 

Rek bi da su łosi stihoyi, po obicaju trinaestoga yieka. 

Kompozicija predstaye jest po apokrifnima eyangjeljima Matejeyom i Ja- 
koyljeyom, te je u njoj stopljena zapadną i iztocna predaja. * Razvijenija je od 
starijeg tipa, sto ga yidimo na Maksimianoyoj katedri u Rayenni, ^ te se yise pri- 
blizaya onoj od desetog do dyanaestog yieka, u menologiju cara Basilija u Vati- 
kanu, u Comarmontoyom psaltiru u Lyonu, na mozajiku florentinskoga baptistera, 
koja se pak trinaestim yiekom mienja.* U tiesnoj srodnosti je pak s kompozicijom 
iste predstaye na trogirskom portalu 124D. godine, kao sto je yeó Eitelberger upo- 
zorio,* kao i donjekle sa onom na Buyinoyom portalu 1214 god. (sL 33.), gdje je 
doista uzkoći prostora źrtyoyan simetricni razporedjaj likova, ali gdje su njeki 



* Himna Pange, lingua^ gloriosi praelium cer- burt Christi, 1886 ; Baldoria L* Italia 
taminis: illusłrata, V. 1888 

Vagit infans, inter arcta " ^^ ^^^^^ ^« ^** I^» T. 154. 

^ ^.. . * Sr. Cahier et Martin Młl d' arch. 1, 23; de 

Conditus praesepia; ^^^^ ^ ^^.^^ y^^^^ ^3^3 . p.^^^^ j^^^ 

Membra pannis inyoluta, christi. Bilderkreis, 1852; Gli studii 

Virgo mater alligat; »n I*aZia 1878 (Marucchi) ; Frantz n. dj. I. 49; 

Et Dei manus pedesque Reusens n. dj. I. 517, 200; Schafer n. dj. 

Stricta cingit fascia. ^^^'' ^^^^^^ ^^ Montault Archiffio storico delV 

arie, VI; fasc. 4. 

• Sr. Schmid Die Darstellung derGe- * n. dj. str. 200, 



Jelić, ZTonik sptjetgkft stolae crkye. 



likoyi istoYJetni onima na n^em basrelieTO. Samo mjesanje grckiłi i latiiukili nad- 
pisa najbolje oznaĆnje trsdicijonalna porabu ove kompozicije i mjelanje ktocnog 
i zapaduog uzorka. 

Izradba je dobra, njezna i s obiljem detalja, te nas uapnćnje najprije na 
majstora Radovaua, a donjekle i na BuYinu, koji su izradili trogirski i spljetski 
portal, proćelje nasega zronika i već opisanu predstaTu nayjesćeuja. 

Polozaj i oblik ploce odaju suyremenoBt ovog spomenika sa gradjenjem 
prizemlja i sa reć opiuanim relijefotn nav]esćenja. 

3. Treói relijef na arhitrava yratasca (SL 36^ 37, i 38.), sto se izradbe tioe, 
daleko zaostaje već na prvi pogled za sviin v6Ć opisanim yajarijama prvoga reda. 

Izradjen je na starorimskom Ikyadranom krsu od bieloga brackoga vap- 
nenca iz Spljetske, 1-062 visokom, 1755 dugom, a 0676 debelom. • Ovaj krs bio je 
oloźen doista kao nadvratnik u izvomi zid zyonika, ali njegoy adesaj odaje V6Ć, 
da to nije njegovo izvomo mjesto, te jer mu desni bok prisizao sirinu pilova, od- 



Sl. 8B. ITfialak troglnkos portkla. 

sjeklo ga pri ulaganju na danasnji mu poloźaj. Gomjikraj zaTTsuje arkitektonaki 
profilovanim okvirom, docim donji doyrauje zdrav bez podnóżka okvirena. A to već 
nagoni na slutnju, da prvobitni izvomi poloźaj ovog spomenika nije bio na yisini, 
nego na tlu, sto pak i sama izradba relijefa potvrdjuje, jer au Ukovi udeseni za 
gledanje sućelice, a ne odadola gore. 

Sacuvanje ovoga relijefa je mnogo losije od onoga neposredno nad njim 
stojećega relijefa rodjenja, kao i ostalih vajarija u prvom redu ZYonika, a uz to 
i jaca tamna patina joŚter avode na zakljucak, da je ovaj spomenik stariji od 
gradjenja zvonika, da je pripadao starijoj sgradi, te da je iz te tek dospio na 
zYonik. Najyise je pak postradao rub gomjega krają i nadpis na njemu: joe n sta- 
rije doba od uzidunja u zvonik izpod gomjeg ruba zatjerayalo źeljezne klince za 
YJeśanje Kagova, te lirdjom se rub oljustio i nadpis nastradao. 

Pred8tava je u krupnom polurelieTu i sadrzi cetiri Uka u centralnoj 
kompozioiji. 

' Za DajnoTijeg poprayka prepiljen na polo, te 
sada 022 deb«L 



Jelić, Zvonik sp^etske stolne orkve. 



TJ sredini, suĆclice prema gledaocu, sv. Dujam u podpunom nadbisknpskora 
odielu, lieyom drzi pastireki stąp, a desuom od lakta ravno azdlgutitom blag09ivlje 
na zapadnii. Njemu iia lievo o pastiraki śtap b obe ruke oHlonjen kleci djaĆić u 
dugoj tunici drzeć sferiodalni kadionik. Do nJBgove glav6 desno s{an)c(tu)s, a lieyo 
u dvie crte dom nivs (SL 37. a, 6). 

Na desnom kraju Btoji s. Petar, gologlav, oployite tunikę i plaSta pod 

Tratom okruglom zapinjacom zapeta, gleda aaĆelice, a podignutom desnom blago- 

siTlje na zapadnu 3V. Dujma, alieyicom o pojas poloźenom drzi lanac, o kom vjeai 

kljuć starorimskoga oblika. Do glave mu desno S(an)C(tu)S, a lJevo pe trvs.> (SL37.C.) 

Na !ievom kraju u kroćećem polozaju prema eredini sv. Staś tangar u 

okraćoj tunici s debelim pojasom, viralama obuven, nosi objeśen na debelom ko- 

nopu o vratu zryanj , na obodu koga 

S (a n) C (t u) S anastaslvs, (SI. 37. d.) Izpred 

njegova lica urezan je dugi kriź. 

Dva nadpiaa joster nosi nas spome- 
nik. Med Dujmom i Staśem pri dnu u 
sest crta podpia Yajarov : «* gis ter otto 

H OC OPV5 FECIT. (SI. 37. €.] 

Drugi nadpia, koji je urezan na 
gomjem rubu okvira, te je sto od źe- 
Ijezuih klinaca, sto od odpilenja na de- 
snom kraju postradao,* nu djelomiee a 
laka popnnjiy fcumaci nam ćin predstaye : 

f ACCIPEP R[im]VM SAIONE PONTIF[CATVM- DAL- 

MATIE REGNVMPLEBlQ(lie)LVCRARE.. ..(SI. 37./!) 

To SU rieci, kojima sy. Pefcar po 

wtarodaynoj predaji aalje 8V. Dujma iz 

81. 86. WaplB reUJefft bt. Dujma 1 rodjanja. Rima u Dalmaciju, da uayjeeta Krstoyu 

yjeru, te ih nalazimo u najytarijem źiću 

sv. Dujma, odakle ih je saatayitelj oye predataye i uzeo. ' 

Razdioba atributa kod pojedinih likova ima ayoje znacenje. 
Podpuno nadbiakapsko odielo u Dujma predstaylja nam pojam metropoli- 
tanake ylasti, koji cielom predatayom vlada. 

Kljuc u Petra, jedini atribut, oznacuje yrhovnu papiuaku ylast, izvor prei- 

mućtya solinske stolice nad ostalima Dalmacije. Staśoy atribut, źryanj, jest oznakom 

njegoya muceniótya. Zamjerito je, da docim sv. Petar na starokrSćanHkim spome- 

nidma kao atribut vrhoynog poglavarstva obicno nosi stąp, * na naŚem spomeniku 

' Za nadpia sr. Eitelberger n, dj. 168. et egrcMun r.i, omntm doctrinam catholicam di- 

' Za najnovijega poprałka troŚne fiesti bjeie dicisłi: pete liłun marin Adriatici, etrecto ctłrsu 

pokq>aDe; nu naia fotografija je uĆinjeim trans marę contra hi,rtam vectus reniens >n 

prije popTavka, te sam takodjer tada »niniio Dalmatiam, quae per fe ni/n pisł multos anttos 

nadpis mokrim papirom. Ovaj nadpis noiz- Chriffo crediliira esł. Vade, paj- Dei sit Itcum 

pravno vbć kod EifelberRora n. dj. 27i. Pwo ?.iće napisano [irijo VII. viekft, Farlati. 

' . . . . Ubi (Homae) beatus I'eti-uH — deatina- I, 4C6. Isti govor opetiye se skoro dosloyno 

vit — Domnium vero, inultis coram positia, i u poznijim Sićima; ar. n. dj. 121. 

dixit: Etee filii ab infamia rnecum ingressus * Kraus U. £. II, 778, 



Jelić, Zvoiiik apljetske atolne crkve. 



ima samo kijuc, a pastirski itap vidimo samo u Dujmovoj ruci. Ta okolnost slaźe 
se dobro sa 8redovjećnom predajom, da je 8v. Petar sYOJima ućeoieima podieljenje 
apostolskoga poslanja oznacio predajom avoga stąpa, kako se pripovieda o av. 
Hermagori oglajakomu i 8v. Eucliariju treyirakomu. ' Uiiijetnik Otto, koji je iz- 




Bl. 37. ITadplsl na ralljofta ■▼. Dojmą 1 Stafia. 

radio naŚ Mpomeuik, za ciolo je tu predaju ziiao, te ju i na Dajma iiporavio, a to 
bi dało »<Iiititi, da je Otto Mo iz ouih knijeva, Oglaja iii Ti-e\-ira, gdje je ta pre- 
daja za erednjega vieka źivjela. 



' Sr. n. Aj. II, str. 780: Dncliesne Oriffinet dtt 
eulU chritien, str. 383; Swoboda Friih- 



Uiln/.- u. Antiken-Cftbinets. (MiMh- 
der Centr. Commisaion, XVI., str. 14). 



Jelid, Zvonik Bpljetske stolne crłne. 



Kriż, urezan pred licem sv. StaŚa, ne ima Bimbolićnoga znaćenja, nego 
samo ritualno; takovim su se kriźem 08vestavali odi krievi i ploće, sto bu prije 
eluzile u pogańska Byrhe, kako to vidimo Ćesto na rimakim krseTuna, upotrebljenim 
za crkv6, kao primjerice a sv. Donata u Zadru, To bi 8vjedoeilo pak, kao sto po 
gradiyu opazib, da je kra uzet iz Dukljanova mauzoleja. 

Predmet predstaye je, dakle, udieljenje poslaiistva prrom solinskoma bi- 
akupu sarnim 8V. Petrom, to jest apoetoleko postanje solinske crkve i njeno pogla- 
varatvo nad crkyama kraljevine Dalmacije. Za to DnjmoT glaTni lik zauzimlje 
sredinu, stasom nadmaluje sve ostale i samoga 8v. Petra, te je odjeven svim obi- 
Ijeźjima nadbiakupskim, docim i aam Petar je bez crkvenog odjela i bez SYOga 
stąpa. Staś kao aapokrovitelj prati Dujma, jer mu je i grobom drug i u atolnoj 
crkvi do Dujma ima prvo mjeato; on je aamo podredjeni lik. Zamjerito je pak, 
da au 8va tri lika bez svetaćkoga vieDca; nu to nije neobićno na relijefima sredo- 

vjećnim, te izoatayljanje vienca au- 
sretamo takodjer na jednom sro- 
dnom i mało poznijem spomeniku 
spljetskom. ' 

Kompozicija je izvoma i aretno 
izvedena i sjeća na joŚ źiyuće ataro- 
krsćanske predaje, prije no ih je 
uzkomeśala romańska fantazija. Ma- 
jestozna je, priprosta i duboke za- 
misli, bez ikakvog auyisnog do- 
datka; a akcija pak je krepka, te 
sjeća na starokrsćanake mozajike 
bolje dobę. Kompozicija predstave 
i oblik ploće 8vjedoce, da je apo- 
menik izradjen bio za Źrtvenik 8V. 
81. »8. Baarolljef bt. Dujma. (Po fotograĄii.) Dujma, iii za zajedniĆki żrtvenik 

8v. Dujma i Stasa. 
Za cudo, raajestoznoj kompoziciji i krepkoj akciji nasega spomenika opire 
ae okrupna, lośa, yaryiirska izradba. Ilpi au yaryaTski, izmjeri pogreśni, detalj 
opór i primitivan: sve tliśe drvenom telmikom, iii bolje prvini korakom s drvene 
tebnike na kamen, te nam predstavlja onu fazu sredoyjecue crkvene umjetnosti, 
kada se u izradbi zabacuje aervilizam n oponaśanju atańh uzoraka, a pnmitivnom 
ailom zacima 86 s nova izvadjati; biva razkraće medju stai'okrśćanskora i roman- 
akom nmjetnośću za jedanaestoga i dyanaeatoga vieka po prilici. 

Nameće nam se dvojako pitanje, kojoj dobi pripada ovaj spomenik, i gdje 
je prvobitno stojao. 

Njekom pribliźnom izvjestno8Ću moźemo odgovoriti na prro pitanje, jer 
nam sam spomenik pruża \-ise podataka. 



' O 3em obSim^e Tidi moj ólanok Interessanti 
aeoperU nel Battittero di Spalato uBuH. dalm. 
XVni (1896), 8tr. 96 Bs. 



Jelió, Zyonik sp^jetske stolne crkye. 75 

Oblici nadbiskupskoga odiela, sto ga Dujam nosi, zanimiyi su po sebi, a 
preyazni za dobu spomenika. Tunika prekriya i same nogę izim sprednjeg diela 
stopę, a rukavi uzki sizući do zasacja, obrubljeni su sirokim yezenim obtokom. 
Oployita dalmatika, dugih a sirokih rukaya sa probusenim nizkim obrubom, pada 
takodjer do tla, tako da izpod nje jedva proviruje rub tunikę, i okrajci stole, koji 
sizu dalje od ruba same tunikę. Oployita kazula, premda radi nadignutik ruku na 
nadlaktice u nabore pribrana, size takodjer skoro do samih nogu. Oye Sesti odiela 
napuóuju nas na dobu stariju od końca jedanaestoga yieka, kada se oblici pokra- 
óiyanjem promienjuju. Yeliki palij, kojega sprednji trak size ćak do ruba dalma- 
tike, uresen je sa 3 jednakokracna kriźića, te takodjer odaje stariju dobu od iz- 
maka jedanaestoga yieka. ' Siljasta męka kamilayka na zaobljeni yrsak, nizkoga 
obruba, yaljda predstayljajućega koyni yienac, sto ju Dujam na glavi nosi, deyetim 
yiekom uyedena u liturgicnu porabu, predstaylja nam prototip kljunaste biskupske 
mitrę, koja se izmakom jedanaestoga yieka pojayljuje.' Jednostayni oblik pa- 
stirskoga stąpa, uyedena u porabu najprije desetoga yieka, na pnd pogled odaje 
stariju dobu od kićenijega romanskoga stąpa dyanaestoga yieka;' a sferoidalno 
kandilo, sto ga djace nosi, staroyinskoga je jednostaynoga oblika, sto dyanaestim 
yiekom prelazi u bogatiji i kićenijL* Po odielu, dakle, nas relijef pripada raz- 
doblju od końca deyetoga do izmaka jedanaestoga yieka. Opazit je takodjer, da 
kljuc, sto sy. Petru o pojasu yisi, jest starorimskoga oblika, docim onaj, sto na isti 
nacin yisi u desnog telamona na lieyoj podstupini procelja, oblika je kljuceya, rab- 
Ijenih trinaestoga yieka, a to nam yeć samo o sebi pokazuje starije postanje bas- 
relijefa od dobę gradjenja zvonika. 

Nego nadpisi nam pruźaju joś boljih podataka za dobu spomenika. Oblici 
pismena su prve polovine jedanaestoga yieka; pocetak mjesanja naime kyadratne 
kapitale sa oblim uncijalnim oblicima i kiaroskurom. Nadpis na gomjem rubu: 
t accipe pr[im]um Salon(a)e pontificatum, Dalmati(a)e regnum ple- 
biq(ue) lucrar[e] . . . ., kako yeó spomenuh, po pryom ziću sv. Dujma sastayljen? 
mjesto jednostayno „Dalmatia", ima „Dalmatiae regnum", a to ncun syje- 
doci, da je izradjen syakako potla 924. godine, kada Tomislay bi okrunjen prvim 
kraljem Dalmacije i Hryatske, * one kraljeyine Dalmacije od Base do Bojane, cijim 
cielim teritorijem protezase se jurisdikcija solinskoga nadbiskupa, ^ sto sam spo- 
menik kao najpoglayitiju misao iztice. A bas u spljetskom saboru 924 godine, u 
prisutnosti samoga noyoga kralja Tomislaya, pryi zakljucak glasi: Quum antiąuitus 
beatiis Domnius ab apostola Pełro pra^dicare Scdonam missus est: consłituitur, ut ipsa 
ecclesia et civitas, ubi sanda eius membra leąuiescunt, inter omnes ecclesias promndae 
huius primatum habeat nomen super omnes episcopos legitime sortiatur . . .,^ koje rieci 
dosloyce nas spomenik plasticno predstaylja. Sa syom izyjestnosóu. dakle mozemo 
stayiti godinu 924. kao terminus antę ąuem tu>n postanju nasega spomenika. . 



Sr. Reusens n. dj. I, str. 621. * N. dj. I, str. 417, 497. 

N. dj. I. 509; Jelió Sbornikjugoslay. * Sr. Smióiklas P o v i e s t hr yatska I,2188l. 

umjetnih spomenika I, str. 31. * Sr. Raóki Nut arn j e stanjeHryatske 

Śtap s jednostaynom yolutom pojayljuje se p r i j e XII. yieka, str. 40. (Rad jugoslay. 

samo desetoga i jedanaestoga yieka. Srav. akad. LXXIX.) 

Reusens n. dj. I. 502—8. ' Raćki Dooumenta hist croat., 190. 



7G Jelió, ZvÓDik spljetske stolne crkve. 



Ovaj spómenik je gradjen za onog razdoblja od 9241 god. do końca jeda- 
naestoga vieka, po prilici kad je Spljet priznavao supremaciju hryatskoga kralja, 
dakle iii za samoga Tomislaya i njegovog nasljednika (924. — 946.). iii za Drźislaya 
i Kresimira II. (999. — 103B.), iii najkasnje za Petra I. Kreśimira (1058 — 73.). Iz- 
radba spomenika, kao i pismeni oblici nadpisa najbolje pristaju drugomu razdoblju, 
biva pocetku jedanaestoga vieka, dobi Kresimira II. 

Jos za desetoga i jedanaestoga vieka i na nasim stranama predstaynici 
crkyenili umjetnosti su mónasi benediktinski. Bas za pocetka jedanaestoga vieka 
glasovit umjetnik benediktinski jest O do;* a na nadpisu nasega relijefa umjetnik 
se naziylje sam „magister Otto". Bez inog podatka, ne smijemo izyjestno za- 
kljuciyati na istovjetnost monaha Oda sa magistrom Ottom, ali svakako vjero- 
jatnost ju podpomaze, jer doba se sudara. A nagadjanje ovo postaje tim vjero- 
jatnije, cim kako već opazih, majstor Otto u kompoziciji predstave odaje, da mu 
je poznata oglajska i trevirska legenda o podieljenju Petrova poslanstya, stapom 
ucenicima, te ju on od sv. Eucharija trevirskoga uporayio i na sv. Dujma spljetskoga. 

Preostaje nam jos pitanje o prvobitnom opredieljenju basrelijefa 8V. Dujma. 
Stasa i Petra, te o dobi, kada je bio uzidan na danasnje svoje mjesto u zyoniku. 

Predstaya sama, kao i nadpis na gomjem rubu, izticu sv. Dujma protago- 
nistom; po tomu sliedi, da je basrelijef pripadao izvorno crkvi sv. Dujma. Oblik 
krsa pak i izradba predstave svje;loce nam, da je basrelijef mogao pripadati samo 
zrtyeniku sv. Dujma. Jer je pako u debljini iznosio 0*567 m., izyjestno je, da nije 
mogao stojati kao prsobran u pregradi syetista izpred źrtvenika, nego jedino u 
samoj mensi źrtyenika, i to kao procelni oprsnik (antimensale). A yeć sam opazio, 
kako je gomji rub s nadpisom postradao od caylića, koji su izpod njega zatje- 
rani. O te cayliće su mogli biti yjesani samo sago vi, iii biti pricyrsćena slikarija 
na daski iii sagu, kakoya se obicayala mećati pred źrtyenik, i odatle nazyana 
antipendij. 

Ja sam yeć izcrpiyo izyijestio o źrtyenicima stolne crkye spljetske za sred- 
njega yieka;* taj predmet dosele nije bio proucayan, a yele je zanimiy i za umjet- 
nostne prilike nase, da ću se jos o njemu morati napose bayiti. Za sada ću se 
ograniciti samo na onaj dio, koji se pobliże tice nasega basrelijefa i uzput zasieca 
neposredno u poyjest gornjih redoya zyonika. 

Kadno sedmoga yieka bjese prenesene iz Solina u Spljet syete moći Dujma 
i Stasa, nadbiskup lyan Rayenjanac sahranio ih je u jedinom glaynom zrtyeniku 
stolne crkye, koji bi uresen srebrenim ciborijem (SI. 7., C). G-od. 1059. yec je ob- 
stojao drugi źrtyenik u pobocnoj desnoj absidi (SI. 7. A), te se u njemu nalazUo 
tielo sy. Dujma. Prenos tiela sy. Dujma iz glaynog źrtyenika C u pobocni A ne 
zna se, kad se bas slucio, ali izyjestno prije 1059. godine. God. 1103. bio je źr- 
tyenik sy. Dujma prigodom pregleda sy. moci za nadbiskupa Kresencija poprayljen, 



* Mabillon A. SS. ord, S Benedicłi, IX, 345 : qu% sagaci intentionc sepulcra heatorum perqui' 

DecernunłfrcUresindusłriosfrałresTheodoricum^ rendo inppnirent. Springer A. H. De artificibm 

ex priorihus unum,Bo8onem praeposiłuraeprocu' manachift et laicis medii aevi, 18G1, 21: Odo, 

rałorenij Laelerium aediłuum et Odonem stu- architecturae studioms in Monasterio Micia- 

diomm operis inceptae fabricae ordinatorenif censi c a. 1025. 

" Buli. daim. XVm. (1895), str. 119 ss. 



Jelió, Zvonik spljetske stolne crkve. 77 



a god. 1210. za obćenitoga popravka nutrine stolne crkve za nadbiskupa Bernarda 
opet popravljan. Napokon 1427. godine bi ovaj zrtyenik zamjenjen danasnjim od 
yajara Bonina Milanca. Na retabli Boninova zrtvenika pak u basrelijefu predstay- 
Ijeno je ovo pet likova: u sredini bl. dieva sa sinom na krilu, s desna 8v. Dujam 
pontifikalno odjeven, gdje desnom blagosivlje, te njemu o desno sv. Staś sa źrvnjem 
o vratu, s druge strane na lievo bl. djevici stój i sv. Marko, a na kraju 8v. Petar. 
Izvadiv dva srednja lika, onaj bl. djeyice i sv. Marka, ostaju nam tri lika: 8v. 
Dujam u sredini, njemu o lievo sv. Petar, a na desnu sv. Staś, u istoj razporedbi 
dakle kao na basrelijefu zvonika. Ocevidno je, da je vajar Bonino na retabli żrt- 
venika sv. Dujma uzeo za osnovu kompoziciju nasega basrelijefa, umetnuy u sre- 
dinu bl. dievu, jer stolna crkva od svoga prvoga posvećenja nosi njezin naslov; 
a do nje pak, simetrije radi i s toga sto je źrtvenik za mletackoga gospodstva 
izradjen, lik sv. Marka. Ovo opetovanje istog motiva na Bonino vom źrtveniku i 
basrelijefu u zvoniku potvrdjuje, da je ovaj prije pripadao starijem źrtveniku 
sv. Dujma. 

Po ovomu pregledu je izyjestno, da je nas basrelijef iz źrtvenika sv. Dujma 
izyadjen i u zvonik uzidan syakako prije 1427. godine, i to iii za jednog od sta- 
rijih poprayaka 1103. i 1210. godine, iii najkaśnje za Boninoye dobę, koju godinu 
prije 1427., dakle iii za prvoga razdoblja gradjenja zyonika za trinaestoga yieka, 
iii za drugoga razdoblja 1416 — 1426., kadaje uprayljao radnjom magister Tyrdoj. 

Obzirom na sadasnji poloźaj basrelijefa i na raduje, koje su se izyele u 
spljetskoj stolnoj crkyi za nadbiskupa Bernarda pocetkom trinaestoga yieka, naj- 
yjerojatnije je, da je basrelijef sv. Dujma izyadjen iz źrtyenika i uzidan u zyonik 
jos za trinaestoga yieka. 

Krs sa basrelijefom sy. Dujma, Stasa i Petra stoji u sjeyeroiztocnom pi- 
loyu, izpod basrelijefa rodjenja, koji je izyjestno trinaestoga yieka (sl. 36.). Nad 
ovim basrelijefom pak stajao je Kolafizin nadpis (1257.), a to nam syjedoci, da je 
cieli piloy bio yeć tada dogotoyljen, i s toga nastaje dyobir: iii je basrelijef sv. 
Dujma, Stasa i Petra bio uzidan na danasnje syoje mjesto za trinaestoga yieka, 
naime suyremono pryom razdoblju gradjenja, iii pak naknadno umetnut, naime 
za drugoga razdoblja 1416 — 1426. Nego oyaj drugi slucaj je sasyim izkljucen. Pri 
najnoyijem poprayku bi konstatoyano, da je krs bio uzidan suyremeno u gradnju 
i cyrsto yezan sa zidom, a ne poznije umetnut. Krs, yelik 1*766 Xl'052 m., a debel 
0*667 m., dakle ogromna yoluma i teźine, ulozen kao arhitray yrata, zahyaća eielu 
sirinu piloya, sizuću u dubinu zida za preko '/s nietra. Da se poznije umetne u 
yeć doyi'sen zid, bilo je nuźdno oslabiti piloy preko ciele śirine, a to je sasyim 
neyjerojatno, obzirom na yeliku pogibelj, koja je odatle prietila cielom zdanju. 
S toga se może skoro izyjestno zakljuciti, daje basrelijef sy. Dujma, Stasa i Petra 
uzidan u zyonik prije godihe 1267., te da je prije te godine izyadjen iz syoga 
pryobitnoga poloźaja u zrtyeniku sy. Dujma. 

Koje je godine bio basrelijef izyadjen iz źrtyenika, ne imamo izravne yiesti; 
ali moźemo teineljito nagadjati, da se je to slucilo pocetkom trinaestoga yieka. 

God. 1103. nadbiskup Kresencij je sagradio noyi zrtyenik sy. Staśu u drugoj 
pobocnoj izdubini (Sl. 7., B) i tu prenio tielo njegoyo iz glaynoga źrtyenika, i tom 
prigodom pregledao moći sy. Dujma. Zrtyenik sy. Dujma bio je pred manje 100 



78 Jelić, Zyonik spljetske stolne crkve. 



godina 2 nova sgradjen, te ocito tako brzo nije mu trebalo popravaka iii korenitik 
promjena. Nego 1209. godine nadbiskup Bernard poduze popravak nutrine stobie 
crkve i poljepsa zrtvenik 8v. Sttóa; po majstoru Buyini 1214. dade izraditi sjajna 
nova yrata, a divna propovjedaonica i kamena posuda za krstenu vodu i po pre- 
daji i po umjetnim podatcima pripadaju ovoj dobi. Za cielo nadbiskup Bernard, 
kad se stao, da sasyim preuredi i poljepsa nutrinu stolne crkve, najveću paznju i 
brigu mora da je posvetio i pokrovitelju 8v. Dujmu, te s nova ukrasio i njegov 
źrtvenik. Najyjerojatnije je, da je on tada stari oprsnik sa basrelijefom izyadio iz 
mensę źrtvenika, te ga zamjenio novim antipendijem na sagu iii na drvu. Toj za- 
mjeni mogło je dati povoda loso stanje gomjega ruba basrelijefa, iztrosena od 
rdjanja cavlića. I na taj nacin je basrelijef sv. Dujma, Stasa i Petra mogao prije 
1267. biti uzidan na danasnje svoje mjesto; on je bio izyadjen iz źrtvenika sv. 
Dujma u razdoblju 1209 — 1214, iK koju godinu poznije. 

Nu ne samo da nam neizrayni poYJestni podatci syjedoce, da je n6is bas- 
relijef oprsnik źrtyenika sy. Duje jedanaestoga yieka, nego jos i ostatci istoga. A 
posto sam se dotakao sa povjestnoga gledista sredoyjecnih źrtyenika stolne crkye, 
mimogredce ću jos napomenuti i ostatke im, nasaste oko stolne crkye iii uzidane 
u zyoniku, jer odatle se takodjer crpi yaznih podataka za opredieljenje pojedinih 
razdoblja gradjenja zyonika. 

O najstarijem, glaynom źrtyeniku stolne crkye, sto ga je sedmoga yieka 
sagradio nadbiskup lyan Rayenjanac, i u kom su do jedanaestoga yieka bile po- 
kopane moći sy. Dujma i Stasa, znamo iz poyjesti samo to, da je bio sagradjen, a 
o poznijoj sudbini mu nije nam poznato niśta. 

Zrtyenik sy. Dujma jedanaestoga yieka, te zrtyenik sy. Stasa, sgradjen oko 
1103. godine, bjese 1209 — 1214 poprayljeni; tada se iz njih izyadilo komada. Od 
oyih komada je jedan uzidan bio u prvi red, a slutit se smije, da su i drugi biK 
uzidani u najstarijem dielu zyoniktu Zrtyenik sv. Dujma bi 1427. izmjenjen noyim; 
ostanke mu, dakle, mozemo traziti u drugom dielu zyonika, gradjenom za Tyrdoja 
1416 — 1426.; a napokon 1448 — 1460. godine bi zamjenjen zrtyenik sy. Stasa noyim, 
te demo mu ostatke naci u gradjeyinama suyremenim treóem dielu zyonika, gra- 
djenom za maj stora Jakovcića prye poloyine sestnaestoga yieka. Osim toga ostanci 
oyih źrtyenika su bili upotrebljeni i u druge sgrade oko stolne crkye. 

A. O-layni zrtyenik stolne crkye iz sedmoga yieka. Od njega 
sam nasao dya ostatka, uzidana u kuci sy. Filipa na zapadnoj strani, koji na syu 
sreću nose dobar dio nadpisa pismenima meroyinzke kapitale u yelike nalicnim 
onima na sarkofagu nadbiskupa Ivana Rayenjanina*: 

[ . . . et DJOMINICHS • MAEM^BARIO • Q^I TOBIS • IST^S CAUCELLMS • 

FABRICAHIM^S- 

Nadpis je zadnji dio teksta, kojim se yajar Dominicus i jos njetko drugi 
preporucuju syetcima (Duji i Stasu), jer su sagradili pregradu pred zrtyenikom* 
Onaj riedki napis nesamo da nam je jedini izyjestni ostatak najstarijega źrtye- 
nika, nego joste nam odkriya i ime najstarijega spljetskoga umjetnika Bominika 
iz sedmoga yieka. 



^ Ephemenis Bihaddnsis, 1894, T. : XXVin., 4 



Jelić, Zyonik spljetske stolne crkve. 



B. Żrtyenik 8V. Duje iz jedanaestoga vieka. Od OTOga źrtyenika, 
sagradjena prije 1069. godine, već razpoznasmo opranik sa basrelijetbm, a u spljet- 
skom muzeju ćuyaju se joa tri ułomka pregrade iz svetista: br. 61 E siljak tro- 
kutnog ućdka, te dva ułomka arhitrava sa nadpisom br. 218 E i 1808 A, śto ib 
prinosimo po odtisku na sKci 39. Prvi bi nasaet uz atolnu crkvu b juzne strane 
1876. god. prigodom iztopina, a drugi pak 1892. god. u kripti izpod etolne crkve. 
Na jednom komadu je pocetak nadpisa, a na drugom konać, sredina fali: 
tASPICE HOC CLAUSTRTM OE[natmn.]. TENIAM ILLI DAMISERANDO DEVS 

Nadpia je u atiboyima i istima pismeninia, koje Tidjeemo u nadpisu na 
basrelijefu već opisanom 8v. Dujma Stasa i Petra, njegdaanjem opreniku żrtvenika 
(v. al. B8e), te je izyjeatna njibova auYTemenoat. Sadrźaj je nadpisa bio taj, da je 
spominjao najprije aagradjenje pregrade źrtvenika elaustrum or[natum]. U aliedećoj 
Sesti, koja tali, moralo je biti apomenuto ime daroyatelja spomenika iii umjetnika, 
te ee na njega odnoai kouac: veniam da iUi miserando, Deus. 



BI. 89. Ulomol arhltraTa krtraolka at. DuJniR ii XI. Ttsk*. (Po fotografiji.) 

C. Żrtyenik ay. Stasa iz pocetka XII. y. Iztraźiyanjem Ijetoa podu- 
zetim od druztya „Bibaca" razpozualo se, da oatatoi źrtyenika sv. Stasa, aagradjenog 
oko 1103. godine za nadbiskupa Kreśencija, bjese upotrebljeni većim dielom za 
pregradu krationice u crkvi sy. lyana. Ta pregrada je bila dogotoyljena za nadbi- 
akupa Andrije Comelija medju 1527. — 1633. godinom, a żrtyenik sy. Stasa bio je 
zamjenjen danasnjim od majstora Jurja Orsina potle 1448. godine. Kećene godine 
bio je sklopljen ugovor za to djelo, ali se ne zna, koje je godine bilo bas izve- 
deno, ayakako medju 1448. i 1527. godinom. 

U pregradi krationice uloźeno je 14 mramomib praobrana, a petnajsti u 
zrtyeniku, sada je u muzeju od tik njeki aa yajarijama: prije su saćinjayali mensu 
źrtyenika i pregradu mu. Najyaźnija od syih je poloyina proĆelnoga oprsmka samog 
źrtyenika, sadrzeća figuralnu predatayu, manjkayu na desnoj atrani (sl. 40.). Tu je 



Jelii, ZtodjIc spijetske stolne crkve. 



predstav1jeii spaaitelj odjeTen kasEnlom, sjedeći na preBtoIju i blagosiyljaći daro- 

Yał.elfa żrtvRnika izpred njega potrbuśkfi prostrta, docim o desnti spaaitelja stojeći 



SI 40. Opranlk irŁvenlk& 8v. StftU ffod. 1104. n ipljetakoj kntljonlol. 

8v. Stas preporucuj« priiiositelja spasitelju. Na rubu nad predstavoin vide ae tra- 
govi alabo saćuYaiiog nadpisa (el. 41), odnosećeg se na cin predstaye: TIT[io 



Jelifi, ZTOnik apljetske stotne crkve. 



(iii ian)]0-E[t] E[v]FEMIE LEGEM [dominu]S DAt. Ob ostalim ploćama već se 
)6 opetovatio razprayljalo, • 

Od oetalih cesti ovoga zrtTeuika, naŚao sam joŚ alomaJdi arhita'ava pre- 
grade i zrtvenika, ali sto je Dajraźnije, s nadpisima tri nlomka od bielog kamena 
bjese uaśasta uzldana u zrtve- 
niku sv. Lucije u kripti pod Stol- 
nom crkvom; Bada su u spljet- 
akom muzeju br. 217 i 1808, te 
ih prenasamo na sl. 42. po odtisku, 
a na 8lici43. dva ułomka po na- Sl. 41. iTadpii na opraniku u apłjeukoj ta»tl]onloL 
risa, da se oresba u basreli- 

jefu bolje predoći. Joa sada se nahodi pak kod istog źrtyenika 3v. Lucije jedna 
ćitava straoica nebnice zrtvenika sv. Stasa; ona je ploĆa od bielog kamena 
1'66 X 1"00 m., sa profilovanim lukom od zdoła, a na vrhu ureśena niżom slijepih 
arkadioa; na petnjacima se vide joś zeljezni sjeni, kojima je bila pricvrsćena u 
kapitele. Na juźnom zidu riznice stolne crkve pod striehom uzidan je komad arhi- 



Bl. 43 Ulomol &rhitTava irtvenik» sv. StaSa (po fotografiji). 

trava od bielog kamena, uresom i izmjerima jednak trima već spomenutima, a u 
prozorćiću jedne kuce u Dosutu nedaleko od stolne crkve, nahodi se jedan peti 
komad, sto odgoyara toćno gornjima; ovi zadnji komadi imaju takodjer ostatke 
nadpisa. 

Prva ćetiri komada pripadaju istom tekstu, te se mogu djelomice sastayiti. 
DECVS ET CUIUS IM[perium ? . . . at] Q(iie} TANTA CV(m) LAVDE NITESC[at . . . 
muJLCEAT UT C0RDA[8erviant Deo cui sit gloria per 8aecu?]LA 
Na petom, u iztroiśenom nadpisu u dvie crte Ćita se: 
[bonę me] MO[r]IE DIEPRI(ma)-ME[nsis.... Anno Domini] MCIY. 



' Sr. Bulić Hrvataki spomonici u Knin- valjcla Tomislaya, dodim o tom tnmońenju 

ukój okolici, I. 1888., strana 38—12, Tabla dvoJŁŚe Ran.jina, a Bnlić je dokazao joj ne- 

XIV— XVI; Jeliu u Buit. daJm. XVIII (1895.) osnołanoat Uk Bulićevo mnen.ie priatajaoje 

atr. yi 8.1. O 7nacVnju opisane predstaye na i Dr. Fr. Rai!ki, a ja nam u navedenoj raz- 

oprsnikn od dulje se vremena vodila razpra. pravi dokazao, da je onaj spomenik Cisto 

Ivan Kuknljevi(; i ¥■ Radii: su nuzirali n toj nabożnoga sadrźaja i pozntji od izumrća na- 

predstavi prizor kiunisanja iii iispomenu na rodne dinastije. 
kruniaaDJe njekog hrvatskog kralja X. vieka, 



Jelić, Zyonik Bpljetske etolne crkre. 



P 



^ Prvi nadpie je a stihoyitna, po obliku ouih, 

śto se ćitaju joś na sarkofagu nadbiskupa Lovrincs 
, (t 1099), ' i na sada postradalom sarkofagu nad- 
J biskupa Kreaencija (t 1112)*. sto se pako grafiunik 
i oblika tice, 8raviiiv nas nadpis na opraniku źrtv6- 
nika {sl. 41.) sa onim, sto ga nadbiskup Kreśencij 
1109. godine dade urezabi na sarkofagu sv, DujmE^ ' 
te sa spomenutim Teć nadgrobnim nadpisiiaa nad- 
biskupa LoTTinca i Kresencija po jednom risauom 
prepiau prosloga vieka u knjiznici knezova Ga- 
ragnin - Fanfogna u Trogiru, opaźa se, da su po 
oblicima pismena nadpisi nedvojbeno suvremeni. 
A godina 1104i, koja ae cita na petom ułomku, naj- 
oceyidnije potvrdjuje suyreraenost im. Sudeći po 
P obliku ulomaka cienim, ila je prvi nadpie stajao 

9 na arliitravu pregrade, a drugi, od koga imamo 

I aamo jedan alomak, na arlutravu nel>nice nad źr- 

^ tvemkoin sarnim. PoSto pak ovaj ulomak nosi i go- 

g dinu sagradjenja, mora da je spominjao i ime sagra- 

9 diteljevo prije rieći [bonę me]MO[r]IE. A sa- 

J graditelj je po svoj priiici nadbiakup Lovre, koji 

m umrie 1099. god. ; on je tako<ljer podigao samostan 

3 koludrica 8v. Kufeniije (iii kv. Rainerija) 1069. go- 

g dine. 

» Proucavajut; praobrane u pregradi krstiouice 

|J u crkvi sv, Ivana prośiog proljeća, dośao sam bio 

9 do zakljućka, da su oni izvomo pripadali źrtve- 

j" niku sv. Staaa, a po umjetnićkim i povjeatnim 

^ audilima sam mu oprediolio postanje za nadbi- 

S. skupa Krescencija oko 1103. godine. Prosloga rujna 

"^ sam pak naaao ulomak, koji je pripadao arhitravti 

nebnice źrtvenika; on nosi godinu sgradjenja 

1104^ a to je najbolji pećat mojem prvanjem za- 

kljucku. 

Jos moram spomenuti i njeke neznatnije 
ulomke, koji sa opisanim spomenicima stoję u sa- 
vezu, 

Ućelak od bielog kamena nebnice źrtvenika 
u pet komada u apljetskom muzejii br. 13 E (314AX 
238 E (1644 A), 284 E, 213 E, od kojih su njeki 
bili izyadjeni iz krune petog reda zyonika 1887. 
godine. Na nutmjoj strani tuka tece nadpis, a lice 
je nreśeno pleterom u basrelijefu.* 

' V. Jackson n. dj., II, 70. ' V. Twlati HI, 167. ' Farlati I. Tab. I, k Mtr. 493. * Djelomice 
objelodanio već Bulić Uryatski spomeiiici. T. XVII, 60, 58. 



Jelić, Zvonik spljetske stolne crkye. 83 



U kruni drugoga reda zyonika bilo je uzidano yise komada od źrtvenika> 
koji su Ijetos preneSeni u muzej (jos ne dobili broją), jedan mramomi prag uresen 
lożom u relijefu, ulomak mramornog prsobrana,* drugi mramomi prag uresen 
primogoyim palmetama, mali kapitel od bielog kamena,' ulomak mramomoga prso- 
brana sa lożom i ruzom u kruznici, koga druga dva ułomka su uzidana u yratima 
vrta sv. Filipa. 

Pri sredini drugoga reda zvonika, u nasipu zida, vidi se ulozeno vise mra- 
mornih ulomaka, osobito na juźnoj fasadi, aU nije jos bilo konstatovano, da li na 
nutrasnjim stranama nose uresa iii nadpisa. 

U kripti stolne crkve, osobito u zrtveniku sv. Lucije, pak s juzne strane 
same stolne crkve, gdje je do 1876. stajała crkvica 8v. Matije, te u okolisnim zi- 
dovima, naslo se i nahodi se joste vise ulomaka, po slogu srodnih opisanima; njeki 
su od njih dospjeli u muzej, a njeki su jos na svom mjestu: ulomak mramomoga 
ucelka nebnice u muzeju br. 16 E;' drugi ulomak, mramomi petnjak ucelka 
nebnice sa odgovarajućim kapitelom, oba u muzeju bez broją; ulomak arhitrava 
pregrade iii źrtvenika sa nadpisom br. 210 E;* treói ulomak sa nadpisom br, 
301 E;* dva ułomka bez nadpisa, od kojih jedan već objelodanjen;* tri ułomka 
praga pregrade izpred źrtyenika od bielog kamena br. 276 E, 11 E, 263 E; ulomak 
prsobrana od bielog kamena br. 84 E, s jedne strane sa uresom u relijefu, a s druge 
s nadpisom ; ulomak kapitela od bielog kamena br. 229 E ; ulomak prsobrana od 
bielog kamena br. 46 E ; cetiri komada prsobrana od bielog kamena br. 60 E, 233 E, 
43 E, 236 E, od kojih dva već objelodanjena;' dva ułomka arhitrava br. 231 E i 
232 E; ulomak praga sa stupićem u jednom komadu od mramora na dvie strane 
sa uresom u relijefu br. 239 E; dva ułomka kamenog oprsnika br. 237 E i 237bi8 E; 
ulomak stupića od mramora na dvie stranice uresom u basreUjefu br. 238 R Osim 
ovili ima u muzeju jos omanjih ulomaka, kojim se izyjestno mjesto nasasóa ne zna. 

Njeki od ovili ulomaka, po gradivu i izradbi sudeć, pripadaju ve6 opisanim 
trima zrtvenicima stolne crkve, tako da rekonstrukcija istih u izvornom im obUku 
veó je omoguóena. Nu o tom ću se drugom prigodom baviti uz predocenje 
dobrih snimaka. 

Sravniv skupa sve ove ostatke triju zrtvenika stolne crkve sa basrelijefom 
sv. Dujma, Stasa i Petra, uzidanim u iztocnoj strani prvoga reda zyonika (SI. 37.), 
dolazi se do istoga zakljucka, do koga yeć dodjoh sa poyjestnim podatcima, daje on 
naime pripadao zrtyeniku sy. Dujma, sagradjenom prije 1069. godine, ali syakako 
ne starijem od prye poloyine jedanaestoga yieka. Paleograficni oblici nadpisŁ mu 
se ne sudaraju sa onima najstarijega zrtyenika sedmoga yieka^ opisana već pod A, 
nit sa onima zrtyenika sy. Stasa god. 1104., opisanim pod C, nego jedino sa nad- 
pisom na arhitrayu pregrade zrtyenika, cije ostatke opisah pod B. 

Tim zakljuckom dobiyamo takodjer i jedan podatak yise, da jos bolje 
opredielimo dobu zidanja pryoga reda zyonika. 



» BuHć Hrvatski spomenici. T. XVin, 59. * N. dj. T. XVI, 49. 
» N. dj. T. XVII, 55. * N. dj. T. XVn, 52. 

• N. dj. T. XVII, 56. • N. dj. T. XVni, 60. 

' N. dj. T. XVn, 54; T. XVIII, 61. 



Jelić, Zvonik spljetske stolne crkye. 



4;. Unakrstm svod medja zvomkom i crkvoin poćiva na ćetiri stupa; od 
ovih 8U dva zapadną izvorna stupa periatila (SI. 7., br. 7, 28), a dva iztoćna (17, 18) 
su postayljena pri gradjenju zvonika, suvremeno gradnji prvoga reda, te uose na 
aebi obiijeźja te dobę. Kapitel na sjeyeroiztocnom stupu (18) je romański kapitel 
na tri reda primogova lisća, inu* u yolutama karakteristiĆnu spojnicu romaneku, te 
se u izradbi i narisn slaźe sa partom proćelja. Deblo stupa i baza au pak stare 
rimske, uzete iz same Dioklecijanove palące. Jugoiztoćni stup (17') ima takodjer 
rimsko deblo, romansku bazu sa ugaonim listićem, te mjeśoviti kapitel, koji zaslu- 
żuje, da ga pobliże promotrimo. 

Oblik eadaŚnji kapitela nije izvomi, nego pri smjeśtaju na sadasnji poloźaj 
preinaćen. On je izvomo bio kapitel rimskoga pilastra iii antę, vi8ok 0"74 m., te 
pocięło izradjen na samo dviema stranicama, śirokima 0'94 m., doćim dvi© druge 
stranice bijahu uzidane i neizdjelane, a pripadao je prostazi Dioklecijauove drorske 
kapele, danasnje gradske krstionice, iii ugIovima 
arhikolonata ondje, gdje se opaźaju neizvomi 
kapiteli, sto zamjeujuju stare. Pri smjestanju na 
danasnje mjesto bi mu odpiljen ćolak stranice 
za 018 m., te se dobiła mała atranica, ureSena 
primogoviin liśćem. Pri vrhu ove małe stranice 
medju liśćem je izradjena n baarełijefu sirena. 
Treća stranica je takodjer preinaćeua; za OBSo m. 
bi uoblićena nalik na ostale stranice, i uresena 
predstavoin u vajariji, o kojoj ćemo se pobliże 
baviti, a ostali joj di o sa cetvrtom strauicom 
odpiljen, da se kapitel moŹe słjubiti sa zidom 
crkve, uz koji se prislanja. 

U velike je zanimiva, ałi żaliboże od vre- 

mena postradała figuralna grupa, predstavljena 

na juźnoj polnstranici kapitela. (SI. 44.) 

BL 44. Kapitol unakratnoB ■Toda Na desuoin kraju vidi se cjeloviti źenskilik 

(SL7.br.lT')BafiEuralnompredataTOm. 0"76 m. visok, odJ9ven dugom do nogu tunikom, 

pak nabranim prslukom do bedara sa vezenom 

ogrcom, nałićnom crkvenoj kuti, izpod koga uz desno bedro yise iłva okrajka vrpca 

iii dva noźića o lancu, a sav je bk zaograut opluvitim piastem, na prsima zakopćanim. 

GHava je gola, ali nad celom je kosa podyezana oki-uglom odebłjom ukosnicom u 

obłiku vienca; nogę su pokriven6 nizkima, otvorenima cipelama, koje snsretosmo već 

na predstavama proćelja. Cieli piast pak, kao i vrpca ukosnica nad óeloni i ogi-oa 

prsluka obasuti su eimetrićno razporedjenini sitnim kolobarćićima, koji oponaśaju 

bogato vezivo iii biserje. Doćim je pak kosa na celu podyezana ukosnicom, desna 

płetenica spusta se oko uha u zavoje te pada strąga niz pleća, a łieva nasuprot 

sa zatiljka pada sprieda na piast preko grudi do poja.sa. Ova źena stoji ołirenuta 

na pola na lievo, lieya ruka joj je pod piastem, a desna je pruźwia iz otvora 

piasta prama liku ujoj na desno. Od ovoga drugoga lika żaliboże su sacuvane 

samo njeke eesti, tako da mu se ni cielog orisa izvjestno ne razabire. Od desne 

gomje poloyice tiela ne yidi se nista, doćim preostaju nogę, odjeyene otvorenima 



Jelió, Zyonik spljetske stolne crkve. 



85 



cipelama, okrenute spram zenskog lika, srednji dio tdela (koljeno?), prignut u istom 
pravcu, lieva ruka pruzena u istom pravcu, te ogrca oko vrata uresena kolobarcićima. 
Akcija ovih dvaju likova rek bi da je ta: lieva figura pregiba se spram źenske 
na desno, te ju podupire izpod ruku. 

Nije lako odgonetnuti, obzirom na lose sacuvanje, koji cin nam predstaylja 
ova grupa. Kompozicija bi se donjekle sudarala sa onom u prizorima pohodjenja 
bL djevice kod 8v. Jelisave, kakovu susretamo na sredoyjecnim spomenicima, osobito 
na sarkofagu sv. Frane u Ravenni * i na njekim dalmatinskim spomenicima, * ali 
odielo i odsutnost svetackoga yienca jamce nam, da ovdje nije predstavljen nabożni, 
nego poYJestni cin, odnoseći se bas na gradnju zvonika, slican u sve i po8ve onomu 
na desnoj procelnoj podstupini preddyorja, koju već opisasmo. 

Zenski lik na kapitelu odjeven je jednako, kao kraljicin lik na podstupini, 
tunikom, nabranim prslukom i piastem zakopcanim na prsima. Dapace polozaj i 
akcija zenskog lika na kapitelu istoyjetni su onima kraljice na podstupini , a desni 
ostećeni lik na kapitelu je u istom poloźaju kao telamoni na podstupini. U obiin 
predstayama dakle sadrźan je istoyjetan cin. 

Da je na kapitelu predstayljena zenska yisoka staleza, kneginja iii kra- 
Ijica, imamo izyjestnih dokaza u odielu. Bas onaki nabran prsluk i piast, osutye- 
ziyom iii biserjem, nosi lik kraljice Jelisaye na raki sy. Simuna 1380. godine,' a 
biserjem osuta ukosnica nad celom, sto ju nosi zenska na kapitelu, za cijelo pred- 
staylja knezeysku iii kraljeysku krunu. Takoyu krunu je po svoj prilici nosiła^ i 
kraljica na desnoj podstupini procelja, ali joj je glaya jos od dayna postradała. 

Zamjerito je jos i to, da zenski lik na kapitelu ima spustene pletenice. 
Spustena kosa niz ramena u źenskih likoya znamenuje tugoyanje i źalost, kao na 
primjer u prizorima pokolja mladenaca, * te u nasem slucaju oznacuje kneginju iii 
kraljicu, koja je pripomogla gradnji zyonika, a borayila u źaloyanju. Po nayedenim 
već poyjestnim podatcima misao pada na kraljicu Mariju, iii barem posto je ta 
već predstayljena bila na desnoj podstupini preddyorja, na kneginju Kolafizu, 
udoyu kneza lyana Modruskoga, dobrociniteljicu zyonika 12B7. godine. 

Na polustranici kapitela predstayljena je u relijefu sirena, gdje obima ru- 
kama drźi krajeye u yis syedenih repoya. Ona nema krune na glayi. Sirena kao 
fantasticna źiyotinja dolazi yec za ranijega srednjega yieka na crkyenim spome- 
nicima,* ali za poznije dobę obicno se rabi na grbovima. Tako ju susrećamo na 
kruni zdenca samostana sy. Eufemije u Spljetu, s krunom i bez krune. * Ne znam 
da li je koja spljetska obitelj imała u grbu sirenu; syakako zasluiuje, da se iztraźuje^ 
nije li sirena grb obitelji udoyice Kolafize, iii kojega drugoga dobrocinitelja zvonika. ' 



* Garrucci St. d. a. er. T. 334' ; Reusens I, sL 629, 569. 

* Mitth. d. C. C. 1887, CLXXV; 1890, 219; — 
lig Kunsth. Cli ara et erb i Id er, 66; — Smi- 
rie La collezione di s. Donato in Zara u Ephe- 
meris Biha^censis^ 1894, br. 2, 15, 28. 

* Jaekson n. dj. I. Tab. X. — Dr. G. A. Meyer 
Szent Simon czust koporsója Zó,ra- 
ban, 1894. T. VIII. — Gereeze Der sil- 
berne Sarg desPropheten Set. Simon 



z u Zara u Ungarisclie Revue XV. (1895), 
str. 351, sL 3; sr. str. 359, sl. 10. 
Sr. Eitelberger n. dj. 135, sl. 27. 
Sr. Reusens n. dj. I, sl. 298. 
Eitelberger n. dj. Sl. 93, str. 295. 

Na kamenoj posudi izpod propovjedaonice a 
stolnoj crkvi, koja takodjer po izradbi rek 
bi da je suvremena najstarijem ditlu zyo- 
nika, na stranama ima ures u relijefu. sto po 



86 



Jelid, Zyonik spljetske stolne crkye. 



Naokrupna izradba oyih yajarija slaze se sa onom basrelijefa rodjenja i 
oblucnika na procelju, s toga sto je poloźaj grupę bio opredieljen na daleko od 
gledaoceya oka. 

A sad se moźemo odyaziti, da opredjelimo dobu sagradjenja pryoga reda 
zyonika. 

Dobu gradjenja pryoga reda zyonika to po poyjestnim biljezkama, sto 
smo ih u drugom poglaylju nayeli, to po podatcima umjetnickim, koje nam sam 
pryi red pruza, moźemo dosta priblizno opredjeliti. 

Dodatak cetiriju pornjaka graditelja Tyrdoja 1418 — 20. godine syjedoci 
nam već unaprieda, da je pryi red syakako stariji od petnaestoga yieka. Kolafizin 
nadpis pak dokazuje nam, da je prvi red bio dogradjen oko 1267. god Poloźaj 
sarkofaga Belinih kćeri syjedoci nam, da je pryi red 1242. god. bio već u gradnji 
i doista poyisoko. Poloźaj yajarije sy. Dujma i Stasa napokon syjedoci, da je 
gomja poloyina pryoga reda sagradjena potla 1209. godine, po prilici kada pada 
poprayak źrtyenika sy. Duje za nadbiskupa Bernarda. Gradja unakrstnog syoda 
medju zyonikom i crkyom, po predstayi na jugoiztocnom kapitelu, odnosećom se 
na kraljicu Mariju iii na kneginju Kolafizu, pada medju godine 1242 — 1267. Deko- 
racija procelja po predstayama, odnosećima se na Belu IV. i kraljicu Mariju, pa- 
dała bi potla 1242. godine, naime iza borayka oyih yladara u Spljetu. Najyjero- 
jatnije se cini, da je kraljica Marija zaduźbinu za gradnju zyonika udielila (jdmah 
pcttla poraża Tatara 1242. godine, kad je borayila joś u spljetskoj okolici, i da je 
tako pripomogla yeć zapocetoj gradnji. 

Kad je 1257. god. kneginja Kolafiza syojom oporukom ucinila zaduźbinu 
za gradnju zvonika, * radnja bijaśe doprla do yrha prizemlja, jer nadpis je stajao 
nad relijefom rodjenja. Stayimo li pak gradnju podgradka i dolnjega diela pryoga 
reda u pryu cetyrt trinaestoga yieka, za dobę maj stora Buvine, na obło moźemo 
reći, da je dolnji dio zyonika do krune pryoga reda sagradjen u razdoblju od 1209. 
do 1267. godine. 

I tako je najstariji dio zyonika spljetskoga suvi'emen najstarijim cestima 
trogirske (g. 1213—1271.) i zadarske stolne crkve (1203 — 1287.). Źaliboźe kao sto 
su nam nepoznati pryi graditelji ovih dviju crkaya, tako nam je nepoznat i gra- 
ditelj spljetskoga zyonika. Ja sam iztakao već jednu osobitost u nutmjoj dekoraciji 
triema pryoga reda zyonika, sto se sudara sa onom na emporima zadarske stolne 
crkye; ta potankost slutila bi na istoga graditelja iii na istu skolu. 

A najyjerojatnije je po sredoyjecnom obicaju, da su isti graditelji isto- 
dobno u raznim gradovima raclili monumentalne sgrade, te se i nasi gradovi na- 



glavnini potezima nanosi donjekle na lik si- 
rene. Nu izyjestno je, da je to bilinski ma- 
tiv, a ne sirena. 

* Mimogredce mi je'spomenuti, da se je grób 
kneginje Kolafize joś za sestnaestoga yieka 
nahodio u Spljetu, yaljda kod stolne crkve, 
kako nam syjedoci Antonio Proc u li ano: 
„Guesta citta anchora et le sue Chiese in 
circoito han dato sepoltura a R^ et a Re- 



ginę, et a famiglie regali: Come alla Regina 
Maria moglie del prelibato Rfe Bela, et doi 
figliuole di essi Caterina et Margherita morte 
in Clissa et sepolte qui a San Donnio, alla 
Signora Collaphisa contributrice gia detta 
nel Campanile, et alla Regina Helena, et al 
Re Crisimiro, et aląuanti altri R6, et Reginę 
successe delia Crouatia, sepolte nella Chiesa 
di San Stefano da essa Regina Helena fon- 
data." Oratione, Yenetia 1667, fo. 40. 



Jelió, Zyonik spljetske stolne crkye. 87 



tjeoahu medjusobno sa crkvenim sgradama, preotimljuć si umjetnike, a time i tu- 
macimo suyremenost spomenutih spomenika u Spljetu, Trogiru i Zadru. 

O yajarima, koji su izklesali dekoracije prvoga reda zvonika, bolje smo 
sreće. Bas za prve polovine trinaestoga vieka cvao je u Spljetu slikar i yajar 
Andrija Buviiia, koji izradi monumentalna drvena vrata spljetske stolne crkve 
1214. (iK 1308.?*) godine; valjda je Buvina izradio 1210. god. i srebrni kovcezció 
8v. Stasa. Buvini takodjer njeki pisci pripisuju, mislim netocno, i spljetski drveni 
kor. Yajarsku dekoraciju portala trogirske crkve izradio je majstor Eadovan 
1240. godine, koj emu źaUboze znamo samo za krstno ime. 

Opetoyano sam već iztakao veliku srodnost medju vajarijama, sto ukrasuju 
prvi red zvonika, i djelima maj stora Buvine i B»adovana, a najskoli ovoga zad- 
njega. Eitelberger je već upozorio na tiesnu srodnost Radovano\dh vajarija i opi- 
sanih predstava na podstupinama procelja, te relijefa rodjenja. * Meni se cini, 
da doista pripadaju skoli majstora Radovana, docim bih desnu podstupinu pro- 
celja i relijef rodjenja radje dosudio Buvini, a ostale vajarije B»adovanu. Svakako 
mi jos i o tom moramo slutiti, da li majstor Radovan nije Buvinin ucenik, a jós 
prije brat iii sin, te da li se nije punim imenom valjda zvao B»adovan Buvina. 

Ovo su skoro sasvim novi podatci za poyjest umjetnosti nase za trinae- 
stoga vieka, dosele premalo iztraźene; moramo ih izvjestno stayiti u savez sa ta- 
dasnjim politickim prilikama. Nastupom trinaestoga vieka dalmatinski su gradovi 
pretrpili strasnih udaraca od mletacke politike, budi dosta spomenuti razorenje 
Zadra 1202. godine. Oslobodiy se yanjskog pritiska, dalmatinski municipiji sta- 



* Nąjstarija je yiest sa6uvana u biljeźci ruko- sie sancti Domnij fuerant facte et posite in 

pisa Tonie arcidjakona fo. 2v, u knjiźnici loco in poi-ta magna de ecclesia et manent 

knezoya Garagnin-Fanfogna, XIV. v., i u toj usque in hodiemuni diem." Oya biljeźka skla- 

biljeźci, goticom napisanoj, ime umjetnikovo duje sa predjasnjom glede dana, dodim u 

je Audrija BuTina, a ne, kako se obióno oznaci godine se razilazi znatno. Treóa yiest 

drźalo, Andrija GuTiua: „Koc temp ore edifi- jest novije dobę: „ . . . qual porta h fatta di 

cate fueinint ianue maiores cum figuris et legno forte da un certo Andrea Bunina da 

istoriis de natiyitate et passione Domini no- Spalato, V anno 1214 e posta a di 23 Aprile 

stri Jhiesu Christi ecclesie sancti Dompnij nel medesimo anno." JDescrizione (di Spalato) 

de Spaleto, per magistrum Andream Buui- delStgnor Piętro Niccolini Spalatino d* anrU 

nam pinctorem de Spaleto; et sub eodem 79^ P anno delia nostra sdlute 1701 u ruko- 

tempore depicta fuit ymago et figura sancti pi su knjiźnice knezoya Garagnin-Fanfogna u 

Christofori in Plancato sancti Dompnij pre- Trogiru, Salonitana Spalat. X, n. 77. — U 

dicti per predictum A(ndream); sub annis yelike je zaóudno, da sam Toma arcidjakon 

Domini nostri Jhiesu Christi cun-entibus, (f 1268.), za óije dobę su bila izradjena yrata, 

MCCXIIII meusis aprilis die XXIII exe- nije nam ni riećce ostayio u syojoj poyjesti, 

unte." Oya je biljeźka bila yeó priobóena od s toga bi se mogło sumnjati, da Ii nąjstarija 

Farlata, Kukuljeyića i Ranjine, ali s kojom yiest ne sadrźaje pogreśno godinu 1214 mjesto 

pogreskom. Druga pak yiest saóuyana je u 1308. Syakako oyo zasluźuje da se bolje iz- 

biljeźci na fo. 122 y. izyornoga rukopisa Tome trazi , kao i izprayniji oblik umjetnikoya 

arcidjakona, sto se óuya u spljetskom arhiyu, imena, Gujina iii Bujina; ono jos dandanas 

ali je poznije dobę od yeć nayedene i glasi: obstoji u Solino, po syoj prilici od rieói 

„Anno Domini M(i)l(esimo) III. Viii. in die "«"J*"' * ^^^ ^^ "^^^ n^uha", u koliko se 

sancti Georgy q(ua)n(do) incise porte eccle- sjećam,nije obióajno, alije sasyim yjerojatno. 

> N. dj. str. 205, 274. 



88 Jelić, Zyonik spljetske stolne crkye. 



dose se opet slobodno razyijati u upravi i trgovini Ta samostalnost je poniela i 
dobrim prilikama za razvoj umjetnosti. 

Prva cetvrtina trinaestoga vieka za Dalmaciju je doba politickoga i umje- 
tnickoga preporoda, te ju moźemo sviin pravom nazvati „Domaldovom dobo m*^. 
Cetinski knez Domaldo 1202. zapocę obnavljati Zadar, razrusen od kriźara, dove- 
denih lukavom mletackom politikom. ^ 1209. godine Domaldo postaje knezom skoro 
8vih primorskih gradova, Nina, Sibenika, Spljeta i Omisa. U Omisu bijase on već 
obnovio utvrde i spojio Mirabellu sa gradom ogromnim zidom;* njegov prijatelj 
spljetski nadbiskup Bernard za njegoya knezovanja u Spljetu 1209 — 1210. godine 
daje poljepsati źrtyenik i izraditi srebreni kovceźcić sv. Stasa;* 1214. (?) godine 
vajar Buvina izradjuje glasoviti spljetski portal takodjer za Domaldova knezovanja, 
kada pada gradjenje zadarske i trogirske stolne crkve. Sretnoj umjetnoj dobi za 
Domaldova knezovanja nedvojbeno moramo pripisati i pocetak gradjenja spljet- 
skoga zYonika. 

IV. Crornjl redorl ZTonika. — Jer mi je poglavitom zadaćom bilo, da 
razjasnim povjest zvonika u obce, a napose pak najstariju dobu, gradnju naime 
prvoga reda i donjeg diela drugoga, s toga ne namjeravam za sada svestrano 
opisiyati gornjih redova zyonika, te ću se za sliedeće redove ograniciti samo na 
opis bitnijih oblika, ostavljajuć za drugu prigodu ponasitnije izti'aźivanje umjetnili 
im detalja. 

Tloris drugoga reda predstavlja skoro pravilnu cetvomu dvoranu sa ce- 
tiri fasadę. Na cetirima uglovima masivui zidani pilovi zavrsuju fasadę, docim de- 
beli zidovi na sve cetiri strane zatvaraju dvoranu. Tri fasadę, pobocne sjeverna i 
juzna, te procelna zapadną, uresene su sa cetiri arkadę punoga Inka na stupove, 
docim je zacelna iztocna bez yanjske arhitektonicne dekoracije; zanemaiilo ju, jer 
je zaklonjena kramom. Zidovi su razlicite debljine: iztociii, jer je u njemu izdubena 
stepenica, iznosi 1*60 m., docim tri druga 1*36 m. (zapadni je porezan u uzmetu, 
koji je samo 0*60). 

Nutrina zavrsuje bacvastim svodom sa jednom rebrenicom, te oponaśa po 
8vem bacvasti svod triema (SI. 22.). Procelna zapadną fasada ima dva uzka ro- 
mańska prozorcića, zacelna iztocna dvoja vrata, jedna na dnu u sredini (SI. 22. e), 
a druga pri sredini jugo-istocne strane; sjeverna i juzna strana imaj u takodjer po 
jedan uzki prozor. 

Stepenice, koje vode iz triema kroz oba prizemna pilova na svo(l prvoga 
reda, dospjevaju na onizka cetvornasta vrata (e). Ova sada meóu na shod na una- 
krstnom svodu (SI. 23. y), sto spaja zvonik sa łiramom. Sa shoda vanjska zidana 
stepenica mećala je na gomja vrata, koja vode u nutarnju stepenicu drugoga reda, 
te na arhitrayu nose grb* nadbiskupa Petra X. Diskoyića Paźanina (1420. — 2G.: sl. 11.). 

* V. Milinovió Cetinski knez Domaldo, h Tarme di Piętro di Pago la quale si trova 
1886, str 21.. in piu luoghi; cioe primieramente nei due 

* N dl 35 angoli superiori delia di lui lapide sepolcrale, 

che era ai piedi di S. Doimo ed ora e presso 
» Thomas Archid. H. 5. 25; Farlati III, 238, 368. ij scalini deli' altare maggiore. Di piu o sopra 

* Ovaj je grh narisan u rukopisu Garagnin- 1' arco del ciborio che st^ sopra 1' altare di 
Fanfonjine knjiżnice SpcUatensia Sihenicensiat S. Doimo, da lui edificato ; pure la si vede 
vol. YIŁ fo. 78 uz sliedeću opazku: Questa nella fabbrica del campanUe. 



Jelió, Zvonik spljetske stolne crkve. 89 



Poprayljanje zyonika jeseni 1896. god. doseglo je do yrha drugoga reda. 
Pregleday nutamji nasip zidova konstatovao sam, da ovaj bas pri vrhu kapitela 
ima dva słoja, razstavljena potezom cryenice 2 — 3 cm. debelim. Dobiji sloj je mnogo 
stariji, te zavrśuje crvenicom, koja je pri dospjevenoj radnji rabila pomazom, da 
ocuva nutrinu zida od probijanja vode; gomji sloj nad crvenicom je ocevidno poz- 
niji, te se razlikuje i boljom sastavinom pomazka. Ovaj izvid naknadno potvrdjuje 
navedeni već zakljucak, do koga sam bio dosao opaźanjem umjetnickih oblika, t. j. 
da prvo razdoblje gradjenja dosiźe do kapitela drugoga reda. 

Sto se tice gradiva i nacina zidanja, sjeverna, zapadną i juźna fasada dru- 
goga reda za dvie trecine yisine ślazu se sa prizemnim redom. Skvadrani rimski 
krsevi od bieloga kamena, isti su u spomenutim fasadama drugoga reda, kao u 
prizemlju; rabljeni su takodjer skoro izkljucivo rimski stupovi od cipolina sa od- 
govarajućim rimskim kapitelima. 

U sredini sjeverne fasadę susretamo stupiće blizance sa uzljem u sredini 
(Tabl. m.), motiv, koji se već pojavljuje na basrelijefu navjesćenja (SI. 31.); a na 
juźnoj fasadi srednji stup je sastavljen od tri manja okrugla stupića bez uzlja. 
Kapiteli stupo va u nacrtu i izradbi ślazu se samo donjekle sa romańskim kapi- 
telima prvoga reda. Nego već od kapitela stupova unapried opaźa se znatna pro- 
mjena. (Sr. Tab. III. sl. 15. yj). Tri kapitela, koji nijesu starorimski, drugog su nacrta 
i izradbe sa znacajnima vretenastima volutama i ugaonom sponom. Ova spona se 
opaza takodjer na kapitelima nutmjih pomjaka dvorane, cesa u prvom redu ne 
susretamo, nego samo na jednom kapitelu unakrstnog svoda med zvonikom i crkvom 
(sl. 39.). Srednji kapitel na sjevernoj fasadi dapace istog je mletacko-gotickoga na- 
risa i izradbe kao kapiteli cetiriju pornjaka, 1418. — 20. god., dodanih na pobocnim 
stranama prvoga reda (Sl. 24. — 26.). 

Gomji dio uzmeta od arkada do kruniśta uresen je obloźnim plocama od 
raznobojnoga mramora, koje su dekorativna cest starijega spomenika. Kruna pak 
na cetiri bogato uresene cesti odaje graditelja donjeg diela trecega reda. 

U njoj takodjer nahodimo upotrebljeno kao gradivo ulomaka iz starijih 
spomenika. 

Tako je svakolika komiźa od komada iz grckoga mramora sa modrim 
prujama (prokonezki mramor) ; od tili, kako već spomenuh, njeki, ureseni vajari- 
jama, iz oltara sv. Duje jedanaestoga vieka. Zubci su pak od bielog kamena, 
a tondino najyise od cipollino mramora. Iztocna fasada takodjer gradivom i iz- 
radbom, ne sudara se sa onima prvoga reda, i donjim dielovima ostalih triju fa- 
sada. Grb nadbiskupa Petra X. (g. 1420. — 26.), na nadvratniku odaje nam drugo 
razdoblje gradjenja, koje smo već susreU u popravcima prvoga reda (1418. — 20.). 
Na dvama ugalnima pilovima zapadnę procelne strane, spram petnjaka arkada, 
uzidana su dva lose sacuvana kipa: jedan predstavlja romansku harpiju (?), a 
drugi grifa grlećega nagu zenu (Tab. III. A., d, i). Ove vajarije odaju izradbom 
već drugo razdoblje, te se sudaraju sa onima trecega reda. 

Ujednuriec, drugi red do kapitela stupova na tri fasadę, pripada prvomu 
razdoblju gradjenja, polovinom trinaestoga vieka; docim iztocna fasada i gornji 
dio ostalih triju već su drugoga razdoblja, suvremeni gradnji trecega reda. 



90 



Jelić, Zyonik spljetske stolne crkye. 



U trećem redu zidovi su zamjenjeni drugom axłiitektonicnom razporedbom 
(Tab. m., sl. 23.); s toga citava sgrada je u velike olakoćena. Dekoracija je isto- 
yjetna na protupoloźenima fasadama. Sjevemaij uzna fasada oponasaju dekoraciju 
pobocnih prizemnili fasada, izpod njih stojećih: tri stupa, arhitrav i zubata kor- 
niza. Lezene pak, noseće arkadę, predstavljaju drugi red, a za ovim polukruzni 
prozori blizanci sa stupom u sredini; tako da cielą fasada ima cetiri prozorcića. 
Plastici fasadę daju yeliki odskok uz ugaone lizene dva yaljkasta izdubka, sto 
teku okomito od krune do baza. Vienac od krune ima dvostruki pojas na zubove pile. 

Znacajni elemenat dekoracije trećega reda jesu babci sa likoyima sgure- 
noga coYuljka i glave bika, kao i stilizovani lavovi na podstupinama u sredini 
juźne i sjeveme fasadę. 

Teknika trećega reda kao i vrh drugoga reda odaje lose zidare; pomazak 
je CYrsta sastava Yg klaka a 7a debele prźine; ali polaganje kamena je nespretno, 
i samo povrśno; krseyi su bez repa te ne załivaóaju duboko u zid; nasip zida je 
jaci od yanjskih lica. Njeki krsevi imaju klesarske sigle: 



G- S 

N 



2. M 
A D 



s- ^A. 



TSV 



Na stupu sjeyerne fasadę u sredini uklesan je iznutra nadpis 



NI 
RELOYIN 



1679. 



Vanredno je obilje nakitnoga starorimskoga i sredoyjecnoga gi"adiva. Kruna 
drugoga reda i podnoźak sadrźi mnogo fragmenata sredoyjecnih mramomih opr- 
snika, upotrebljenih kao gradiyo. Osim toga njekoliko debla stupo va, nesurazmjemo 
odsjecenili, kao i njekoliko podstupina, krsa starih stupo va uyaljeno je u dekora- 
ciju bez prayilnosti nacrta, ali ipak s liepim efektom. I jedan yaźni rimski bas- 
relijef, razpoloyljen u dva komada, koji dosle nije bio po fotografiji reproduciran, 
ulozen je kao dekoratiyna cest u podnoźje pilova. Veći komad nahodi se u jugo- 
zapadnom pilovu, a drugi manji i gore sacuvan, a dosle neopazen u sjeyero-iz- 
tocnom piloyu. 

Basrelijef je bio izyorno śiri, te i s bokoya uokvii'en, kao sto je na gornjoj 
i donjoj stranici; nego oba boka su mu odpilana. 

Na yećem komadu (Sl. 45.) sto nam preostaje, vidi se sliedeća predstaya: 
U sredini u zadku kod maloga zrtyenika s nadpisom: 

MESia Capta TEMPorum FELICITAS 

stój i Merkur, sa strana oltara Jupiter i źrtyujuća Roma sa Junoninim atributima, 
desno Mars i Cibela, a med njima dyie podkolnjace i oklop, a kao pendant njima 
na lieyoj strani Minerya sa cuyitom i Herakles. Ovaj spomenik se odnosi na 



Jelić, Zyonik apljetske stolne crkye. 



zauze&e pokrajine Moesije, i to ne za Dioklecijana, kako je Lanza cienio, nego 6 
godine po Kr., jer slog i izradba relijefa odajn prvi Tiek car8tva*. 

Manji jos neobjelodanjeiii komad sadrzi na desno jedan cieli lik, ali jako 
oitećen, a na lievo poloTinu drugoga okotnito odpUjena, te mu fali cielą desna 
strana; do likovili nogu ridi se prislonjena muzka maska. 

Predstaya se ne da izYJestno raztumaćiti, radi losa aacuvanja. O dekora- 
ciji zapadnę fasadę to se opaza, da je izradjena potla agradjenja samih zidova, 
iii barem popravljena ne yele nakon sgradjenja. Tako grb spljetskoga kneza Frana 
Celas 1518 god. medju petama dyiju arednjih arkada (SI. 12.) nije saTremen zddu 
nego za poznijeg popravka umetnut. 



81. 46. Blmskl basralljef u tre£om redu sTonUift. 

U pOYJestmom pregledu već nayedoh, da drugo doba zidanja zvonika pada 
u razdoblje od g. 1416. do potla 1426.; te da je glavnim graditeljem bio majster 
Nikola Tvrdoj Spljećanin, a Celsijey grb SYJedoci, da je treći red popravljen opet 
1618 godine. Po oatalim grbovima pako moźemo toćnije oznaciti pojedine Seati 
Tvrdojevog djela. Po grbovima na pomjacima prvoga reda sliedi, da je Tvrdo- 
jevo gradjenje najprije zapoĆelo prićyraćiTanjem prizemlja od 1416. do 1420. go- 
dine. Gradnja iztocne fasadę drugoga reda i doyrśenje ostalih triju pada od god. 
1420. do potla 142tJ. god. I doiata, mramoma oplata gomjeg diela drugoga reda, 
te ulomci mramornih opranika u kruni istoga, potjeću iz starog żrtvenika sv. Dujma, 

' Sr. Lanza Jl palatzo di DiocUiiano T. XII., str. 70.; JBlić,BuIi^Batiir Yodja po Sptjetu 

2; etr. 2L; Schneider Arch.-epigr. Mitt. i Solinu, att. 111. 

aaa Oesterreich-tlngarn, IX (1885.)> 



92 Jelić, Zyonik spljetske stolne crkye. 



koji bje razrusen 1420. — 1426. god. za nadbiskupa Petra X., te od majstora Bo- 
nina zamjenjen novim ^ 

Yjerojatno je, da je receni majster izveo i yajarije trećega reda; nijesam 
jos dospio, da sraynim njihoyu radnju sa onom źrtyenika sv. Duje, te ne mogu 
nista uztyrditi. 

Graditelju Tvrdoju, komu se obicno pripisiyao skoro cieli zyonik, doista 
ne patri nego iztocni dio i vrh drugoga reda i malosretni poprayak pryoga reda. 
A smijemo nagadjati, da se je treći red poceo graditi jos petnaestoga yieka, te ko- 
nacno doyrsio i poprayio 1618. god., a da su na njem radili majstori Boninus 
Milanac i Juraj Orsini. Poprayak izyeden za kneza Celsija jest onaj, o kom go- 
vore vec nayedene izpraye. (Str. 36.). 

CetTrtl red nam predstaylja ubayi laki payiljon na osam jakih i yitkih 
pilova tako razredjen, da svaka fasada zayrsuje dyama piloyima, a trećim je po 
sredini u dyie jednake poloyine razdieljena ; svaka poloyina nosi pak po dya yi- 
soka prozora blizanca sa stupom u sredini. Vanjski uzmet uresen je yitkim stu- 
poyljem, nosećim liepi krugopas cistog romanskog sloga, nad kojim je kruna, sto 
zayrsuje cieli red. Na gornjom rubu okvira krune opazaju se cetyerouglaste 
(K)7 X 0'15 izdubine, u kojima je bio izyorno pńcyrsćen prsobran, sto ga yeć na- 
yedeni racuni 1529. god. spominju. (V. str. 39.). 

Naris cieloga cetyrtoga reda odaje duhovita graditelja, koji je u izmjerima 
slikoyitu eleganciju postigao, a gradjeyina odaje daleko yjestijega majstora od 
Tyrdoja. Dekorativne cesti sadrźe znacajnih potankosti, kojih u donjim cestima ne 
ima. Sye bazę stupoya imaju romański ugaoni listie; kapiteli sa krtolastim zayojkom 
na ugloyima su ostra nacrta i radi yelike visine tek na pola dotjerane izradbe; 
odaju istoga majstora, sto je 1481. god. izradio dekoracije sy. lyana, na ime An- 
driju Aleksija Dracanina. * 

Kao osobiti uresni motiy jest list od krilolika, sto se yidi na glaynoj ab- 
sidi trogirske stolne crkye, koja cest dekoracije pripada yaljda poprayku Aleksija 
Dracanina. 

Karakteristicni su tako dj er i stupoyi blizanci, koji se pojayljuju yeć u 
drugom, pak opetuju u petom redu. Na sjeyero-iztocnom pilovu na juznom licu 
uklesan je nadpis: 

e IOANNES'MILLITIVS-CANONICVS SPAL aten sis A-nno 

Domini MD- VI. 

Taj nadpis osim suyremenosti gradjenja, sluti na bliźnji odnosaj kanonika 
IMilića sa zvonikom: graditelj je yaljda oyjekoyjecio uspomenu elana financijalnoga 
odbora, kaptolskoga zastupnika u odboru za gradnju zyonika. 



* Cat. Acutheianus: Petrus archiepiscopus er€xit mentis edotavił Farlati 1. 824, III. 368. Sr. Jelić 

capellam S. Domnii^ et eam pulcherrime pari- w Bul, dalm, XVin. 1895 str. 122. 



2 «,. 



Sr. Eitelberger n. dj. T. VI. 



Jelió, Zvonik spljetske stolne crkve. 93 



Sto se tice nacina zidanja opazit je najprije to, da su krsevi manji, sa 
gładkim obrubom 0*02 m. sirokim, cesa u donjim redovima nije opaziti, te da ne 
obiluje starorimsko gradivo. 

Cetyrto razdoblje gradjenja po poyjestnim biljezkama veó oznacih, da pada 
od 1606. — 1629. god. po prilici, te su nam i njeki majstori poznati. Vaźno je pri- 
pomenuti jos i to, da je vienac krune trećega reda (istodobno podnozak cetvrtoga) 
izdjelan od ulomaka znamenitoga milijamoga spomenika solinskoga iz dobę cara 
Tiberija, koji bi pocetkom sestnaestoga vieka prenesen u Spij et, i koj ega njeki 
ulomci ostase kod obitelji Papalića.* 

Ja sam već spomenuo u drugom poglavlju, u kojem je odnosaju Jerko 
Papalić stojao sa gradnjom zvonika ovoga razdoblja (str. 41.). 

Cetyrti red najyjerojatnije da je djelo majstora Jakova Jakovcića, a de- 
koratiyni dio da je izveo Aleksa Dracanin. 

U tom me osvjedocavaju kapiteli i bazę stupova sa ugaonim listićem u 
cetyrtom redu, sto se sudaraju sa onima sv. Ivana u Rabu 1481., djelom Andrije 
Dracanina Aleksijeva. ^ O prisutnosti Andrijinoj u Spljetu za ovoga trecega raz- 
doblja gradjenja već prije rekoh (str. 40.). 

Petl red za nnjnovijega popravka, kako već napomenuh, razgradjen, iste 
je osnove, razporedbe i dekorativnih oblika kao cetvrti red. Nego je ocito to, da 
je izradjen nasljedovanjem uzoraka cetvrtoga reda. Premda povjestne viesti ne 
imamo o dobi gradjenja, nadpis u prozom jugozapadnog pilova, prigodom sko- 
raSnjega razgradjivanja odkrit, odaje nam dobu dovi'senja, 1719. godinu naime i 
graditelja Caesar Franciscus de Mattliaeis (SI. 16.), kako se mnije, Matije- 
vića, rodom Braćanina, inace nama jos mało poznata. Po tom cetvrto razdoblje 
zidanja pada u pocetak osamnaestoga vieka. 

Ve6 rekoh da se smije nagadjati, da je zavr5ni scstl oktftgonalni red s 

krOYOm bez osobitoga ukusa, sagradjen med 1719. i 1751. god. (v. str. 44.). Nadpis 
na komizu odaje nam graditelja Ivana Avijana (v. sl. 17.), koga samo eto po imenu 
poznamo. Ovaj red biti će zamjenjen novim oktagonalnim redom po nacrtu prof. 
Hausera, koji bolje odgovara slogu zvonika. 

Napokon dodati mi je jos i to, da se u svim redovima opaza tragova 
prvima popravcima od sestnaestoga do devetnaestoga vieka. Jer ovi popravci s 
umjetnickoga gledista ne pruźaju nista zanimiva, izlisno je baviti se s njima. 

Da se pak pravo pojmi i s umjetnickoga i s teknickoga gledista velika 
yaźnost najnovijega popravka, sto ga pod Hauserovim nadzorom izyadja majstor 
Perisić, treba se syakako zamuciti do Spij eta i svojima ocima yidjeti to pravo 
monumentalno djelo, koje je na udiyljenje domaóim i inostranim graditeljima, a 
na diku Spljeta, koji se jos ponosi dostojnim nasljednicima Buyine i Jakoycića. 



* 



* Sr. C. 1. L. III. 3199.; Fuppl 10157. i moju • Eitelberger n. dj. T. VI. br. 2—4. 
opazku pri dnu. 



94 



Jelió, Zyonik spljetske stolne crkye. 



Spljetski je zvonik bas syoje vrsti spomenik sa povjestno-umjetnickoga 
gledista: u njem se zrcali dalmatinsko graditeljstvo za punih sest viekova. Pet 
viekova ga gradilo, a sesti popravljalo, te je po prilici racunajuć u samu gradnju 
ulozeno najmanje 30.000 dukata. 

Domaća umjetnicka predaja prevladjuje u svim cesiima spomenika; yanjski 
je upliv neznatan, te se gubi pred pomjestnom predajom. Izmjenjiyanje roman- 
skoga, gotickoga te preporodnoga sloga nije se dojmilo domaće predaje; ona je 
predobila sve vanjske uplive. Zalsta zamjerit umjetnicki pojav! 

Onaj preporodni dnh nasega vieka, koji zdravo shvaóa veliku yaznost 
umjetnih spomenika, obuhvatio je Spljet i njegove spomenike; njemu moramo 
pripisati, sto će se ovaj divni spomenik domaćeg graditeljstva do koju godinu opet 
osoyitŁ ponosito Ijepsi i tvrdji nego je igda bio, nad Spljetom gradom, koji će tada 
postati ono, cemu se već primice, źivotnim narodnim sredistem. 

S ovoga gledista spljetski zvonik je slikom proslosti i simbolom budu- 
ćnosti grada Spij eta. 

Slikom proslosti, jer u zvoniku je utjelovljena kultura i umjetnost narodna 
pocam od końca jedanaestoga vieka, biva od izumrća domace dinastije; one su 
doista osjetile dojam s vana, ali nijesu mu podlegle, nego ga sebi podredile; a i 
proslost grada Spljeta predstavlja nam bas krizanje domaćega zivlja s inostranim, 
ali prirodjena zilavost je napokon strani źivalj upiła, sebi podredila. U gradnji 
zYonika, graditelji zadarske i trogirske crkve zajedno sa yajarom Radovanom do- 
daju ruku Spljećanima Buvini i Tyrdoju; Dracanin Andrija Aleksie Spljećanima 
JakoYciću i Radiciću, te Bracaninu Matijeyiću, a milanski maj stor Bonin i mało 
poznati nam jos Ivan Avijan, pak majstor Otto, zastupnik benediktinskoga reda, 
jedinoga nositelja starije sredoyjecne umjetnosti, prestaynici vanjskoga upliya, pri- 
pomaźu takodjer. I već zapoceti korjeniti popravak zyonika predstaylja nam isto 
krizanje. Majstor Perisić, dostojni nasljednik Radoyana, Buvine, Tyrdoja, Jakoycića 
i Matijeyióa, predstaylja nam spljetsku tradiciju, dreyne aperarii zyonika; docim 
yrhovni nadstojnik radja magister operis, vrli graditelj prof. Hauser odlicno za- 
stupa preporodjeni klasicni duh bez natruhe pogibeljnoga purizma. 

U yisekrat nayedenima dvama govorima pod naslovom Spljet i rimski 
spomenici Dalmacije, prof. Hauser je iztakao syoje nazore o poprayku stolne 
crkye i zyonika. Tima nazorima, imenitosti i yrućem zauzimanju prof. Hausera 
moramo biti zahyalni, da se je poprayak stolne crkye i zyonika kadli tadli ostyario 
mimo strogih cistunjackih zadjeyica, mimo prigovora i zabadanja zyanih i nepo- 
zyanih cimbenika uzkoga obzorja. * 



* Pokojni Andrió u svom neogranióenom za- 
nosu za starorimskim spomenicima bio je 
odsudio zyonik na porusenje, jer da nagr- 
djuje rimski hram. 

UVaterlandii 1881. predlagala se gradnja 
noye stolne crkye, i porusenje zyonika, gradi- 
yom kojega bi se zidala noya crkya, a stara 
pretyorila u muzej. Graditelj Jackson n. dj. 
II, 52, ne obziruć se na stanoyiśte prof. Hau- 



serom o razlozima i naćinu poprayljanja 
stolne crkye i zyonika u spomenutoj brosuri 
nayedenim, nasao je, da zamjera najnoyijemu 
poprayku stolne crkye. Ali njegoyo zamje- 
ranje nije nit osnoyano nit umjestno, jer tu 
nije bilo pitanje o saóuyanju kakoye staro- 
yinske slikovite ruaeyine, liepe za oko samo, 
nego o saduyanju starog spomenika za bogo- 
stoyje, koje se u njem za dyanaest yiekoya 
obayljalo i bas tako ga spasilo od propasti. 



Jeli6, Zvoiiik spljetske stolne crkve> 



Kako je nntrma, stolne crkve već sinula poprayljena 'po cistim umjetmckim 
i znaDstyenim naćelima, tako će za cielo i zvonik, kojega donja i za radnju naj- 
teźa ćest već je dogotovljena. I svim prayoin se amijemo radovati, da je onaj 
zdrayi, umjetmcki i znanstyeni duh, ato nam ga prof. Hauser dicno zastupa, pod 
8V0Je okrilje napokon uhyatio i ostale spljetske i solinske spomenike, te au oni 
zadobili ono uyaźeuje, Śto su zasluztyali i sto ih pryima iznosi u cieloj drŹavi. 
A drzaya se eto od yiśe godina stalą ozbiijno brinuti, da im to prven8tvo i djelom 
zajamci. 

Premilostiyi kralj nas, car Franjo Joeip L izdasnim drzaynim pripomoćima 
i avojim priyatnim daroyima opetoyano je pokazao, kolito li on Żeli, da se sto 
prije doYTsi djelo, zapoćeto od kraljice Marije, źene Bele IV., i poprayljano već 
Franjom I., te će izyjestno poyjest zabUjeźiti, da je monumentalni oyaj epomenik 
u gradnji za sest viekova napokon sbiija doyrŚen prejaanim yladarom, koga resi 
takodjer hryatsko-ugarska kruna, kojoj i dugujemo poatanje spomenika, sto u 
poyjeati umjetnoati zauzimlje bas yanredno mjesto. 

Kad se obnoyljeni apljetski zyonik do koja godina opet aamostalno osovi, 
da prkosi munji, koja ga je yisekrat nemilo pomilovala, onda će syaki rodoljub 
s ponosom di\'iti ae ayomu yiśestoljetnoni spomeniku i s duhoyitim putnikom do- 
yiknuti Spljećanima: „VaŚ kampanilizam zahića dalje od obzomika yaśega zvonika!" 



Dr. L. Jelić. 



BI. 48. arb na doLnJo] itnuil minlJatnTe u Tukoplsa krontks 
Tom« aroidjakona (Isp. str. 41.).' 



* Poinetnjom cinkografa poseboo i u dru)^m tnjerilu izvedeno> 



NJEKOLIKO NAŚAŚĆA NOYACA NA SKUPU U 

HRYATSKOJ I SLAYONIJI. 

I, Naśaśee keltskih novaea u Narti. 

Mjeseca travnja 1894. nasla se je u Narti (uprav. obcina Ivanska, kotar 
Belovar) posuda puna velikih srebrnih novaca; lonac se je razlupao, a novci po- 
razgrabili i porazprodavali. Kako to već obicno biva u ovakim sgodama, uzprkos 
svim yladinim odredbama nitko nije niti oblast niti muzej o tomu nasasću oba- 
yjestio. Trideset je komada ovih novaca dobio belovarski srebrnar Milan Ratajić, 
koji ih pokaza revnomu muzej skomu povjereniku prof. Gusta vu Fleischeru, a po- 
sredoyanjem ovoga nabayljena je barem ova partija za narodni muzej. Osim ovih 
muzej skih komada vidio sam jos sest drugih, koje mi je jedan zagrebacki trgovao 
donio, da mu ih opredielim. Oyih komada nisam mogao za muzej kupiti, jer mi 
se je doticni gospodin izpricavao, da nisu njegovi, te da ih mora yratiti. Poblizih 
podataka o mjestu, gdje je ovaj skup novaca nadjen i koliko ih je svega bilo, 
nisam mogao doznati. 

Cieli skup sastoji izkljucivo od tetradrahama, koje su i panoński Kelti po 
uzorku tetradrahama makedonskoga kralja Filipa n. (3B6 — 336) koyali. Na prednjoj 
im je strani Zevsova glava, a na straznjoj konjanik. Promjer ovih debelih novaca 
iznosi izmedju 26 i 23 mm., teźina izmedju 14'20 — 12*42 grama. Radnja grckoga 
kovnicara u najboljem su slucaju samo tri komada (br. 1, 2, 13), svi ostali su sto 
yjemije barbarske kopije, većinom stilisticki prilicno dotjerane (br. 3 — 12, 14 — 22). 
Mnogo su slabiji br. 23 — 28, gdje je kovnicar htjeo u reverzu biti samostalan, 
okrenuYsi konjanika na lievu stranu i br. 29, gdje je dapace i glavu u ayersu 
okrenuo na lievo. Moźda se ta samostalnost ima pripisati slaboj vjestini rezbarovoj, 
koji valjda nije ni znao, da u kalup reźe negativni lik. 

Barbarski su kovnicari nastojali i napis grckili novaca ^PIAHl-IlOT sto 
yjemije kopirati. Kako valjda sami nisu poznavali gickih pismena, te kako im 
stoga nije mogao biti ni smisao napisa poznat, słabo im je to uspjelo. Yjerno su 
oponasali i raźne biljege i slova, koja oznacuju valjda makedonske kovnice iii 
kovnicare. 

Jedini će originalni dodatci biti kontrmarke, koje su se udarale i na grcke 
uovce i na njihove barbarske imitacije. Tim je znacima valjda htjela koja ylast, 
koja iii nije sama kovala iii nije imała dosta kovanoga novca, oznaciti, da doticni 
novac priznaje svojim i da mu u syojemu podrucju daje stalnu zakonom oprę- 



Brunsmid, Njekoliko nasaśóa noyaca na sknpn. 97 



dieljenu yriednost. Ovih je znakova i po vise na jednomu te istomu noycu. Na 
nasim sam komadima nasao sljedeće biljege (kontrmarke) : 



f' z. 



^. ^. 



"• V. ^. i,, ^ 

< ii e ® ES® 



9. 



© 



5. fo. if. n. 

VSP \U/ "& ^ 



O 
ł/. 



ts f(f. /;. //. f9- tó. 

O ''■* ® © > "* ^ 

«a. *s. li*. is-, 

i ^ f Po 

BI. 47. Kontrmarke i biljeai na keltskim novoima is naSadća u Narti. 

Osim toga ima njekoliko biljega, koji nisu vise jaśni. 

Osobito mora da padnę u oci, sto je 29 od ovo 30 komada novaca ostrim 
instrumentom yise iii manje jako zasjeceno. Obicno ae misli, da se je takovim za- 
rezima htjeo tkogod osvjedociti, da li ga neće tko da preyari novcem od losije 
kovine, samo izvana płocicom od bolje kovine prevucenim. Slicno zarezanih se je 
noyaca pojedince yeć i dosele naslo, te i narodni muzej yeć ima oyo njekoliko 
komada : 

Tetradrahmu Antijoha L, kralja sirskoga (zasjecena na glayi). 

Tetradrahmu prye makedonske pokrajine (zasjecena kraj buzdoyana u 
reyerzu). 

Tetradrahmu Filipa ITL Aridejskoga, kralja makedonskoga (zasjecena 
na glayi). 

Tetradrahmu grada Atenę (zasjecena na glayi). 

Barbarsku tetradrahmu drugoga nasega tipa, nadjenu u Mitroyici (Muz. 
kat. tabl. II. br. 20) (zasjecena na reyerzu). 

Kako mi jaylja prof. Celestina, kustos gradskoga muzej a u Osieku, i u ta- 
mosnjem muzeju ima jedna tetradrahma tipa A., zasjecena u reyerzu. Keltsku tetra- 
drahmu, zasjecenu triputa u reyerzu, yidio sam u sbirci g. Purgera u Rumi, a u 
sbirci g. Kaisera u Yinkoycima tetradrahmu Filipa Arideja, nadjenu u rimskom 
nasipu u Backoj, dyaputa na glayi zasjecenu. Gdje su noyci samo po jedanput 
zasjeceni, gore mi se izreceno mnienje cini sasyim yjerojatnim, ali u skupu iz 
Nartę jedan je noyac (br. 16) petputa, dya (br. 2, 30) po cetiri puta, dya (br. 6, 
27) po triputa, osam (br. 3, 7 — 9, 12, 19, 21, 22) po dyaput, a ostalih 18 po 
jedanput zasjeceno. Dosta je cudno, da onomu, koji se je htjeo osyje- 
dociti o kakyoći koyine, nije bilo dosta zasjeći unj jedanput sje^kirom. Moralo 
bi se dakle ostale zareze odbiti iii na barbarsku objest, iii na osobito ne- 

7 



98 Brunsmid, Njekoliko nasasća novaca na skupu. 



pOYJerenje. Moguće bi jos bilo, da je njetko 8vakoga, koji bi zasjeceni novac 
primao, htjeo upozoriti, da isti vise nema zakonite teźine. Svi su naime novci ovoga 
skupa dosta izlizani, gdjekoji dapace tako, da se jedva poznaju likovi. Razlika 
izmedju najteżega (br. 7), koji vaźe 14*20 gr. i najlagljega (br. 22) u tezini od 
12*42 gr., iznosi 1*78 gr., dakle preko 12%. Ni najteźi komad ne dosiźe zakonite 
tezine, na sto se u ostalomu u staromu vieku nije toliko ni pazilo. Kada se je 
novac porabom izlizao iii ga se je iznova prekovalo iii sprovidilo kontrmarkom, 
u koja je dva slucaja oblast preuzela garanciju za kolicinu kovine, koja se je pri- 
jasnjom porabom izgubila, iii se je sve stalilo i nov novac zakonite tezine kovao. 
Osakaóen novac, kako su to tetradrahme iz Nartę, teźko da je bio itko duzan pri- 
mati pod cienu, koja je bila zakonom ustanovljena za neozliedjeni, te je tako novac 
osakaćenjem fakticno postao robom, koja se je samo primala po tezini na vagi. 

Barbarskim narodima podunavskili krajeva i balkanskoga poluotoka u prvi 
su kraj sluźili greki novci, od kojih su se osobito rado primali oni makedonskoga 
kralja Filipa U. Kako je u njiliovim zemljama bilo dosta srebra, sto su ga iz rud- 
nika (n. pr. u Daciji) dobivali, već su u IV. vieku stali sami kovati, te su si uzeli 
za uzorke novce istoga Filipa IL, te Aleksandra Velikoga i Lizimaha. Nema sumnje, 
da su ovi novci kovani u Daciji, Panoniji, Noriku i u 8Jevemim krajevima bal- 
kanskoga poluostrya, posto se ovuda najcesće na njih nailazi, tako da ih medju 
njima ima, koje moźemo smatrati najstarijim u Hryatskoj kovanim novcem. Ob- 
seźnije radnje o keltskim novcima, koje su Eckliel i drugi stariji numizmatici tako 
słabo cienili, da su preporucivali, da se svaki komad, cim se nanj naidje, stali, za 
sada jos nema. U tako voj bi seradnji u ostalom imało svladati dosta velikih poteźkoća, 
da se dodje do povoljna uspjelia. Da se naime sto yjerojatnije ustanoyi predjel, u 
kojem je koja vrst kovana, valja najprije ustanoviti mjesta, gdje se na koji novac 
nailazL Veoma je yjerojatno, da je domaća ona vrst, koje se u kojemu predjelu 
mnogo nalazi, docim je u drugom kraju iii nema, iii se samo po koji komad od 
nje nadje. 

Za topografiju nasasća keltskih novaca u Hrvatskoj i Slavoniji imam za 
sada veoma mało podataka, akoprem ih se je veó sigurno na mnogim mjestima 
naslo. Zaliboźe kod velike većine muzejskih komada, izuzev one, koji poticu iz 
većega skupa, nadjena g. 1887. u Klostru kod Gjurgjevca (prvobitno po prilici 
400 komada), nije zabiljeźeno mjesto, gdje su se nasli. Yremenom će se tu ipak 
njeki lokaliteti moći konstatovati iz muzejskoga arliiva, kada budę proucen. Za 
njeke komade, većim dielom novo nadośle, znadem, da poticu iz Mitrovice (tetra- 
drahma muz. kat. br. 21), Petrijevaca (didrahma muz. kat. br. 27), Gibarca (polu- 
drahma), Novih Banovaca (tetradrahma, poludrahme i falicna tetradrahma od bakra), 
Starog Slankamena (tetradrahma, drahma, poludrahma i mali bakreni novac), Nie- 
maca (tetradrahma) i Sriema (drahma). Lokaliteti su mi poznati od novaca sbirke 
Lj. Kaisera u Vinkovcima i moje sbirke, koje obje sastoje većinom od novaca, 
nadjenih u Osieku i sriemskoj źupaniji. Kaiser ima tetradrahma iz Nestina, Petro- 
yaradina (dvie), Indjije, Rume i Laćarka, drahmu iz Vrdnika, poludrahme iz 
Osieka * (dvie), Dalja, Banostra (dvie), Staroga Slankamena, Surduka (tri), Indjije 

* Osiek je bio već Katarniiću (sr. Dissertatio i sl.) poznat kao nalaziste keltskih tetra- 

de cohimna milliaria. Prvo izdanje, str. 21 drahma. 



Brunamid, Njekoliko nasaśća d 



i Tomskih Petrovaca {dvie), obola iz Surduka (dva), bakrenih novaca iz Osieka, 
Ceme, Śiskovaca i Subotiśta. U mojoj je ebirci osim jedne tetradrahme iz klostar- 
skoga Dasasća, po jedna tetradrahma iz Starih Mikaiiovaca (gdje ili se je dosele 
već viae naślo) i Mitroyice {v60ma miesano srebro), dyie poludrabme i Setiri ba- 
krena novca iz Yinkoyaci^ a jedao je bakreni nadjen blizu źeljezuićke strazamice 
kraj Neudorfa kod Viiikovaca. GoIfOto svi su ovi novci dakle nadjeni po sriemskoj 
i virovitićkoj zupaniji. Iz ostalib zupanija znam samo za nasasća rećib skupoTa u 
Kloatru (1887.) i Narti (1894), te donekle za lokalitet dvajnli komada narodnoga 
muzeja, od kojili jedan potiće iz Dierichove sbirke — valjda iz Siska — , a dmgi 
iz BitzOTe sbirke u Ogulinu — valjda od njekuda iz gomje Krajine. (Ljubić u 
Yjestniku nar, muz. za god. 1870. p. 56). Po ovoj numizmatićkoj gradji ne da se 
reći, za koju bi vrstu tik n0vaca mogło biti v]erojatno, daje kovano u Hrvatakoj 
i Slavoniji, ali mi se ćini, da bi bilo labko moguće, da su novci klośtarskoga na- 
sasća njegdje u III. iii JL vieku kovani u Hrvafcskoj, O ovima iz Nartę nasaprot 
bi drźao, da su valjda uveźeu novac, kojemu je vlast utisnutim kontrmarkama 
dala pravo kolanja u ovim krajevima. 

U prilogu dajem opis novaca iz naśasća u Karti, koji su nabayljeni za 
narodni muzej, dodavśi od njekih komada i slike. 



Tłkodi 
brój 


SoYin* i 


Ttiina 


1 

Prednja i^trana Strażnjft strana 








A. Konjanik na desno. 


1. 


Ar.; 24 


14-10 


Zevsova glava, ovjenćana lovor- 1 'I'IAin-IIoT Konja- 






viencem, na desno. Naokoło krug od 


nik jasi na desno. 


i 




pikanja. 


Izpod konja orlovo 

krilo, izpod podig- 






nute mu lieve pre- 






dnja Doge snak bL 






47, br. 25, a na prsima 


' 


. kontrmarka.sastay- 




1 IjenaodSetiriakrst 




1 stavljena klina (br. 




1 1). Naokoło krug od 


1 


SL 48. pikanja. 




i Liep stil. Prednja je strana noyca dobro sacnvana, 








strażują dosta izlizana. 





Brunśmid, Njekoliko n 



Briinsmid, N.jekoUko naŃaiŚća 



KoTiai i ! T<*in 



6. Ar.; 

I 
I I 



Ista glava. Krug od pikanja. 



Ali (?) Lik kao br. 
1. Iza, konjanika tri 

debeleutrokufcstay- 
Ijene pikuje. Izpod 
konja kontrmarka 
(br. 9). 



I 
81. 01. 

Burbarski stil. Novac je s obje strane v6oma izlizan, 
na prednjoj strani na jednomtt, a na etrażnjoj na dva 
mjesta usjecen. 

lata glava. Krug od pikanja. i Tragovi posye iz- 

j lizanih sloYa. Lik 

kao br. 1. Znaci 

j do neznatnih tra- 

1 gova izlizani. Na ko- 

I iyflVoj glavi kontr- 

i marka, sastayljena 

I od trijuh u trokut 

I oko jednoga klina 

posŁayljenib karika. 

j (Br. 20.) 

Barbarski atil, Novac je s obje atrane yeoma izlizan, 

a na straźnjoj na dva mjesta duboko uajećen. 



Ista glava. Krug od pikanja. 



Barbarski atil. Novac je osobito i 



kojoj je na dya mjeata usjećen, yeoma izlizan. 



Tako izlizan, da se 
jedya pozna, da je 
iati lik kao u pre- 
djasnjega. Nad ko- 
njeyom je glavom 
kontrmarka, aasto- 
jeća od dvie uzpo- 
redne crte , iznad 
kojih su uiljkom gore 
okrenuta tri klina 
(br. 12). 
straźnjoj strani, na 



BrunSniid, Njekoliko naśasća n 



Str^nja stnuia 



Ar. ;2B 113-66 



Ista glava. Na zatiljku daguljasta 
koutrmarka sa krstoin (Br. 4), a iza 
njega druga nejasna ovalua. Kmg od 
pikanja. 



Od uapisa vidi se 

samo kouac.... | {i 

Lik kao br, 1. Znaci 
p08ve izlizani. . 



Barbarski stil. NoTac je Yeoma izlizan, a na straźnoj 
Htrani na dva mjesta usjećen. i 



lata glava. Krug od pikanja. 




Tragovi izlizanih 
slova. Lik kao br. 1. 
Znaci izlizani Tri 
kontrmarke : prva u 
obliku polumjeaeca, 
nad kojim su tri 
piknje (br. 13) iza 
konjanika; druga 
okrugla sa trokutom 
(br 17) na konjeyim 
prsima, a treća ce- 
tyerokutna sa pet u 
krst 8tavljenib pika- 
I nja (br. B) pod koujem. 



Barbarski stil. Novac je s obje straiie 
i straźnjoj na jednomu mjeetu usjećen. 



izlizan, a : 



Ista glava. 



lAll-o.Isti lik. Znak 
I pod konjem zarezom 

I uniaten. Na prsima 
I konja ostatak okru- 

gle kontrmarke (br. 

16), koja sjeća na 

onu br. 15. 



Baibarski stil Novac je a obje strane veoma izlizan, 
a na straźnjoj na jednomu mjestu duboko usjećen. 



BrunŃmtd, Njekoliko naŃaśĆA d 



12. |Ar.;24ril3-84 
23 I 



Ista glava. Napisa i znakova 

kao danije bilo. Isti 

I lik. Na konjevu tani- 
pu dyie kontnnarke : 
jedna saetayljenaod 
debele crte i dva u 
kut stayljena kliua 
(br. 2), a druga du- 
guljaiłtogaoblikasa- 
atoji od debele pi- 
kuje i tirijuli crta, 
smjesteiiili ca oblik 

. slova n (br. 8). 
Barbarski stil, ali dosta spretan. Novac je prilićno dobro 
saćuYan, samo je ua sbrażnjoj straui na dva mjetita usjećen. 



81. 68. 



13. !Ar.;yt;-;13-80l 
I 25 



Ista glava. 



Napiij i zuaci izU- 

< zani. Isti lik. Iza 

koujanika kontrmar- 

', ka na oblik pod- 

I kove. (Br. 19.) 



I Liep stil. Novac je osobito na atraznjoj strani, gdje je 

na jednomu mjestu i usjećen, yeonia izlizan. 

At.;25Ii3-90 Ista glava. Napisu nema traga. 

I ■ lati lik. Podkonjem 

A i nejasan znak. 
I i Dvie kontr markę, je- 

I i dna u obliku kari- 

' ke na konjevoj glavi 

! I (br. 14), druga u 

obliku ćoYJećjega 
I stopalananjegovim 
I ledjima (br. 21). 
Dosta liep stil. Novao je na obje strane veoma izlizan, 
a na straźnjoj na jednomu mjestu duboko usjeĆen. 



Brunlmid, NjekoUko i 



TtkMi 


Kovij].i 


Tfłini 


Prednja strana 


Strałnja strana 


IŁ 


Ar.; 26 


13«1 


Ista glava. 


Napis izlizan. lati 
lik. Pod konjem ko- 
lobar sa piknjom. 








Barbaraki etil. Novau je na olije stranc yeoma izlizan, 








a na straźnjoj na jednomu mjeatu zasjećen. 


16. 


Ar.;26- 
23 


14-01 


Ista glava. 1 

i 








Napisu 1 znacima 


1 








nema traga. Isti lik. 








1 

81. 65. 








BarbarHki stil. Novac je s obje wtraiie veomu, izlizau, a 








na sti'aźujoj na pet mjesta usjoćen. 


17. 


Ar.;2r>- 


13-62 


Ista glava. 


Napis i znaci su iz- 




23 




lizani. Obióuilik.Na 










koujeYomu zadku 










kontrmarka u obliku 










kruźnjce, sastaylje- 










ne od po tri izmje- 






; nice veće i manje 






Cite (br. 16). 






Na obje je strane novac veoma izlizan, a na sl^aźujoj 




I 


na jednomu mjestu zasjećen. 


18. 


Ar.; 26 


13-27 


lata glava, ali veoina barban^koga ' Napis je izlizan. 

stila. Naokoło krug od pikanja. Obićni Uk. Konjeva 

8u kopita izraźena 










debeliin piknjama. 










Pred konjem znak 










nalik na mać sa au- 








] tenama (br. 2B), pod 


1 






i podignutom pred- 








1 njom desnom no- 








1 gom kaodajedmgi 










mać (br. '24), a ne- 



Bninśmid, Njekoliko nasasća novaca na skupu. 



105 



Tekad 
brój 



Kovina i 
Yelićina u 

mm. 



Teiina 
11 



Frednja strana 



Strainja strana 



19. 



20. 



Ar.;25-1B10 
24 



Ar. ; 26 



21. 



22. 



Ar.;2B- 
23 



13-84 



18-96 



Ar. ; 25 1242 



jasantreói znak iz- 
medjuprednjih i stra- 
źnjih munoguLTri 
kontrmarke, od kojih 
su dvie jednake (br. 
2),8licne onoj prvoj i 
broją 12, na glavi i . 
na straźnjoj desnoj | 
konjevoj nogi,atreća i 
na oblik krsta (br. ; 
7) na konjanikovim 
I prsima. 
Barbarski stil. Novac je s obje strane dosta izlizan, a 
na straźnjoj na jedno inu mjestu zasjecen. 



Ista glava. Za njom nejasna kontr- 
marka (polumjesec?) 



Napisu i znacima 
nema traga. Obicni 
lik. Dvie kontrmar- 
ke: jedna cetvero- 
uglasta sadrźaje sta- 
pióem probusenu 
kruglju (br. 6), druga 
I je nejasna (br. 11). 
Barbarski stil. Novac je s obje strane veoma izlizan, a 
na straźnjoj na dva mjesta zasjecen. 

Ista glava. Krug od pikanja. i Napisu nema traga. 

Znaci su pod ko- 
nj em nej asni. Isti lik, 

Barbarski stil. Obje su strane novca veoma izlizane, a 
straznja na jednemu mjestu zasjecena. 

Ista glava. Isti lik. Napis i 

znaci posve izlizani. 
Novac je s obje strane veoma izlizan, a na prednjoj 
strani na dva mjesta zasjecen. 

Ista glava. Krug od pikanja. Isti lik. Napis i znaci 

posve izlizani. Krug 
od pikanja. 

Novac je na obje, naylastito na straźnjoj strani veoma 
izlizan, a na prednjoj je na dva mjesta duboko zasjecen. 



fironSniid, łijekoliko naśsŃća n 



Ar.; 25 1 



B. Konjanik na lievo. 

Z6V8ova giava, oYJenćana lovor- ' IVI*1' (Napis fCkK i 

■pienceni, na desno. Krug od pikanja. i obratno amjesten). | 

Konjanik,diźući de- ' 

snicu u vi8, jasi na : 

lievo. Pod konjem I 

I nejasan znak, a na , 

prsima mu dyle kon- 
I tnuarke: karika, a 
nad njom polukruz- 
nica sa dvie crtice i 
(br. 10 i 14). Krug 
8L 66. . od pikanja. I 

Barbaraki stil. Novae je na obje strane dosta izlizan, a 
na straźnjoj na jednomu mjestu duboko zasjećon. 

Ista glava. Krug od pikanja. ' 



i ni\-A,-i-n.i8tiiik. 

u polju izakonja- 
nika karika. 



BI. 67. 
Barbarski stil. Novac je ponjeśto izlizan, a na straźnjoj 
strani na jednomu mjestu duboko zasjecen. 

• iAr.i26- 13'97 I«ta glava. Krug od pikanja, III.Ml (?). Isti lik. 

24 Kmg od pikanja. 

Ar.:24- leJ'12 Barbarski stil. Novac je a obje strane dosta izlizan, a 

23 na straźnjoj na jednomu mjestu duboko zasjecen. 

Ista glaTa. Kruzna crta. j 

Napis izlizan. Pod 
konjem A. Isti lik. 
Pred kunjauikom 

. okrugla kontrmarka 
«a kratom (br. 3). 




BraoSmid, Njekoliko 



29. Ar.; 23jl2-67 



30. Ar.;25- 



Barbarski ^til. Novac je s obje strane dosta izlizan, a 
na straźnjoj na jednomu mjetjtu duboko usjećen. 

Ista glava. I Napis i znaci skoro 

i posvemaizlizam.lBti 
lik. Na konjevu zad- 
ku okmgla kontr- 
I marka (br. 14). 
Barbar.ski stil. Novac je s obje strane veonia izlizan, a 
na straźiijoj na tri mjesta zagjećen. 

lata glava. Krug od pikanja. Od napisa, koji je 

izlizan, vidi ae samo 

I slovo A pred ko- 

j njem. Isti bk. 

Barbartiki stil. Novac je a obje strane veoma izlizan, a 

na straźujoj na jednomu mjestu duboko zasjećen. 

C. Glava na lievo. 

Konjanik na lievo. 

Ovjenćana muzka glava, na lievo. | 
Krug od pikanja. , 

Od napisa vidi se 
I slovoOpredkonjein. 
Isti lik kao serija 
I B, Iza konjanika 
kontrmarka: rozeta 
sakarikom usredim. 



BI. 68. 

Barbajski atil. Novac je na straznjoj strani na jednomu 
mjesta duboko zasjećen i veoma izlizan. 



I 2). Izlizan novac. 

13'(j(}| Glava na desno. I Saayim izlizan. 

I Novae je s obje atrane na dva mjeata zasjećen. 



108 Brunsmid, Njekoliko nasasća noyaca na skupu. 



II. Naśaśee rimskih obiteljskih denara izmedju Valpova 

i Osieka. 

u „Yiestniku lirv. ark. druźtva" Vin. p. lOB — 114 opisao sam 28 denara 
rimske republikę i cara Augusta iz nasasća njegdje izmedju Valpova i Osieka, 
koje sam kupio bio od vinkovackog zlatara Kaspra. Novci su nadjeni u proljeće 
god. 1886., ali nisam mogao dobiti tocnije obayjesti o mjestu, gdje su bili zako- 
pani, kao sto nisam mogao dobiti vise ni jednoga komada iz ovoga nasasća. Kao 
obićno, na sto se je strana razprsio taj zanimivi skup, koji nam predstavlja novac, 
sto je kod nas kolao u Augustovo doba. Srećom se je ipak pojavila jos jedna par- 
tija istoga toga nasasća, koja se sada nalazi u liepoj sbirci g. Ljudevita Kaisera, 
policajnoga komesara u Vinkovcima Svega ih je 25 komada, a gosp. ih je Kaiser 
nabavio u Vukovai'u od jedne gospodje koja mu je izricno rekla, da i ti novci 
potjecu iz nasasća njegdje kod Osieka. Da je to isti skup, o tomu ni najmanje ne 
dvojim, odkako sam te novce vidio i proućio. Ja* ću ih ovdje popisati, a uzgredice 
ću, podpunosti radi, navesti i one iz svoje sbirke. 

U spomenutom sam clanku rekao, da je ovaj skup novaca valjda zakopan 
izmedju g. 769 — 762 od sagradjenja grada Rima (6 — 9 p. Is.), u doba velike ilirske 
pobune, te sam upozorio na veliku slićnost toga nasasća sa novcem, koji se je po- 
nalazio na bojistu u teutoburźkoj sumi. Kaiserovi novci moj ondje izreceni nazor 
podkriepljuju. Ni u njega nema novca, koji bi bio mladji od ove dobę, jer su i 
njegova dva najmladja denara kovana u Augustovo doba, jedan (Coh. I. br. 144) 
godine -j^pTy-i^ a drugi (Cohen I. br. 40) ^ ^^ Medju Kaiserovim novcima 
ima i dva kvinara (brój 18 i 30), koja vrsta novaca u mojoj partiji nije bila 
zastupana. Po dobi od ovo 53 komada 33 ih je kovano u doba prije Caesarove 
diktature, a ti skoro svi imadu kontrmarke, koje u averzu, koje opet u reyerzu; 
16 je komada iz dobę od Caesarove diktature do bitkę kod Akcija, a 6 iz Augu- 
stove dobę. 



CO ^ LI N. 

fO, // f^ /^. /♦ 

1"<- ,Vi c'-r ^'^ '' 

81. 60. Kontrmarke na republikańskim noyoima 
nadadóa izmedju Yalpoya i Osjeka. 



Bmośmid, Njekoliko naśaŃiia n 



Popis naśaśea 



Kontr- 



Dobft 
koyanja 



Litera- 



Gdje 88 

sada 
nalazi? 



3-73 

301 



. Denar ■ 17 ' 3-75 



[ Novci bez moneta- 1 
i rOYOgaimena. ' 

' Ov]eiicanaglavaApolona Na licu 
I Vejova na desno; izpod 
nje muEJa. 
Jupiter aa munjom, na ce- 
Weropreźnimkolimaj uri 
na desno. 
Isto. 

Familia Aemilia. 
Opisan u Yiestniku VIII. 
p. 107. br. 1. 



Familia Appuleia. 
Viestnik VIII. p. 107. br. 2. 

Familia Atilia. 
G-lava Romę sa krilatom 

kacigom, na desno, Iza 

glav6 X. 
SAR(anus)-ROMA. Viktorija 

sa bieem u ruci, juri na 

dvopreźnim kolima na 

desno. 

Familia Caecilia. 

ąiflE"E(llus). Glava Borne 
sa na 

desno. Pred glavom x- 

ROMA Jupiter sa munjom 
i palmom u rukama po- 
lagano se vozi na ce- 
tveropreźnim kolima na 
desno. 

Familia Calpurnia. 

0vj6ncana glava Apolo- 
nova na de.'»no. Iza nje 
troznb i kljeste, izpred 
nje O' 



Iznad 
konja 3 


866.-100. 


D*Mcr' dM 


Nemaje 


» 


» 


U ayer- 

ZU T 


700. 


I. p. m 

br. 10. 


rt- pr. 1«. 


Nemaje 


860. 
14. pr. I9. 


1. p. ma. 
fr. I 



Sbirka 
Brun- 



Nemaje|-jj 



SI. 60, 
br. 1. 



Bninsmid, Njekoliko naśaś^ noraca na skapu. 



18.; Denar i 18 3-93 



nise tiropej. 

G(euiua)- Kopuli) ■ii(oiuam) 
Popruje genija rimakofJia 
iiaroda sa (lijademom, 
na (leśno ; na ramenu 
uiii jt< zttzlo. 



Nemaje g 



Navrat-u 
Br. (1. ! 



li ei tr.i I Kwaer | 



Brunsmid, Njekoliko nasasóa novaca na skupu. 


111 


u 
^ 


1 
PCakoY je 


Promjer 


Teiina 


Kontr- 1 Doba 


Litera- 


Gdje se ' 


• 


1 






Opis novca , ■ 




sada 


jD novac? 


u mm. ; 


u gr. 


marka koyanja 


tura 


nalazi 


1 


r 




LEN* . CVR . X . FL (LeutuluS 




1 


1 






; ciiratordenariisllandis); 




1 ! 
1 




U poljU EX.S.C. 




1 


j 




! 


Zemaljska kruglja izme- ' 


; 








1 


, dju źezla i lovor yienca 




1 


1 

1 

, 1 


! 


1 


siedneakormilasdruee , 










' fitrariA 1 ! 


680. 


1. p. 417. br. 


Sbirka 








74. pr. U. 


55. (2 fr.) ; Kaiser 


19. 


Denar i 18 


H'86 FAvsTvs. Dijanino poprsje , 








1 


sa dijademom i polumje- 


1 


1 




i 


secem na desno; iza nj ega 






i 
1 






augurski lituus (stąp). 






1 


1 ; 


FELix. Sulla odjeven magi- 






1 
1 j 




j 


stratskom odjećom siedi 


i 1 

1 


1 










na estradi na lievo. Pred 


i 


i 








njim kleceći Bocchus 


. 


1 








pruźa mu uljicnu gran- 




i 








cicu; iza Sulle kleci Ju- 


• 


1 








i gurtha syezanih na le- 




. 








djima rukuh. 

1 


Nemaje 


G90. 
64. pr. Is. 


I. p. 421. br. 
59. (6 t"r.) 


1 

n 


] 


Familia Fonteia. 

1 




A<:A 




1 
Sbirka 1 


20.i Denar 

1 


I3-.5G 


Yiestnik VIIL p. 109. br. 10. 


Br. 7. 


DoO. 

88. pr. Ib. 


I. p. 506. br 
br. 9. (1 fr. 


Bnin- i 
smid 1 




1 


1 


Familia Furia. 










21. Denar 

1 




3-71 


Yiestnik VIII.p. 110.br. 11. 


Nemaje 


700. 
r>4. pr. Ib. 


r. p. 5^8. br. 
23. (3 Ir ) 


7) 


22. 


1 
Denar 


19 


3-83 


Isti novac. 
Familia Hosidia. 


Nemaje 


n 


71 


Sbirka 
Kaiser 


23. 


Denar 


15 


3-67 


GETA-iiiviR. Dijanina glava 


Na licu F 








1 




sa dijademom u kosi, a 


na rubu 








' 1 
1 ' 


lukom i tulcem na ra- 


br. 8. 












menu. 






1 
1 




j 


CHOSiDic.F. Sulicom ra- 


700 


I. p. 647. br. 
1 (2 łr.) 




1 


njena na desno okrenuta 


54. pr. Ib. 


" 






kalidonskoga vepra na- 














pada pas. | 

1 








1 




Familia Liyineia. 










24. Denar 

1 1 


8-79 


ViestnikVnT.p. 110.br. 12. 


Nemaje 

1 


711.— 712. 
48.-48. pr.I 


II. p. 144. br. 
9 (5 fr.) 


Sbirka 
Brun- 
śmid 


1 
1 
1 




Familia Lucretia. 










2B. Denar 




310 

fali ko- 


Yiestnik yin.p. 110. br. 13. 


Nemaje 


680. 
74. pr. Ib. 


II. p. 15S.br. 
2 (3 fr.) 


Tl 




1 




uiadić 




i 









BrunSmid, Njekoliko noŃŃia n 



1 I I Familia Rubria. 

I 
3a.' Dpnar -, Ifi | 3'(>2 dossen Oyjencana glava j 
Jupitrova na desno »a I 
zezlom na rameiiu. 



tensa, u koju su upreg- 
□uta ćetiri konja, na 
desno. gli zna- 1 

kom mun jei letećomVik- 
torijom, koja drźi u po- 
dignutoj ruci vienac. Nemaje 

Familia Kutilia. j 

;j:j. Denar [ Ifi'/, USł ' flac(cus}. (łlaYa Eome na 
I . deano aa krilatom kaci- 

I goni, koja je ureśena or- 
i loYom gIavoni. 
L ■ RYTiŁ Yiktorija, drzeća 
yieiiac, juii na dvopreź- I ... , „, , 

i nim koiima na deaiio. NomaJB 7».pr,rV, bt.'i 



Brunsmid, Njekoliko nasaśóa novaca na skupu. 



113 



u 

O) 



Kakov je 
novac ? 



Promjer 



n mm. 



Tełina 
n gr. 



Opis novca 



Kontr- 
marka 



Doba 



Litera- 



kovanja | tura 



Gdje se 

sada 
nalazi? 



34 



36. 



36. 



Denar 



Denar 



Denar I 19 



Familia Scribonia. 
3-90 i Yiestnik Vin. p. 111. br. 18. 



3-62 



Familia Sergia. 
Yiestnik Vin. p. 1 12. br. 19. 

Familia Thoria. 



Br. 9. 



Nema je 



37. 



Denar 



3*72 I i(uno)-s(ispes)-M(ater)'R(e- 
I giną). Glava lanuyijske 
i Junone, pokrita jąrecom j 
I kozom, na desno. 

1 L . THORIVS-BALBVS Bjosan 

bik skace na desno. U ' 

polju gore slovo n. 'Nema je 



700. 



54. pr. Is. 



660. 



104. pr. I9. 



n. p. 427. 
br. 8. (t fr.) 



II. p. 411. 
br. 1. (2 fr.) 



Sbirka 
Brun- 
8mid 



1GV, 3.42 



Familia Titia. 

Lożom oyjencana Bac- 
oliova glava na desno. 

Ojtiti Na desno leteći 
Pegaz. 



660. 



II. p. 488. 

94. pr. Is. ibr. 1. (1 fr.) 



664. 



II. p. 491. 

90. pr. I«. Ibr. 1. (« fr.) 



Sbirka 
Kaiser 



77 



Za ovaj sasma izlizan i izgreben novac, koji se svojim yanjskim oblicjem posve 
razlikuje od ostalili, rekao bi, da neće biti iz ovoga nasasća. 



38. 



rDenar 



39. Denar 



18 



;40J Denar 



! Familia Tituria. 
3-51 ! Yiestnik Vni. p. 1 12. br. 20. 

i C. Juli u 8 Caesar. 

! 

3*72 cos • TERT-DICT • ITER KlaS- 

jem oyjencana Cererina 
glaya, na desno. 

AVG vR-poNT MAX Simpulum, 
skropijonik, yaza za źr- 
tyoyanjei augurski litu- 
us. U polju desno sloyo m 

2-97 Yiestnik Yin.p.ll2.br.21. 

Familia Junia: M. 
Junius Brutus. 



U averzu| 

br. 11. U 675^ 

reyerzuAi 79. pr. I8. 



II. p. 499. 
br. 6. (1 fr.) 



Sbirka 
Brun- 
smid 



Nema je 4^. pr. u. 

XT • _ : imp. I* p. 9. 

Nema je "50. pr. u. br.u.(*fr.) 



Gohem m. 

imp. P p. 8. 

br. 4. (« fr.) 

Cobem m. 



Sbirka 
Kaiser 

Sbirka 
Brun- 
smid 



j41. Denar 1 
I Postumia 

42.( Denar ' 



696. 



3-50 YiestnikYin.p.ll2.br.22. Nema jeisr^rii: 



711. 



3*35 Yiestnik YTlI.p. 113.br. 23. Nema jer^śTprTk 



Babelon II 

p. 114.br. 31. 

(3 fr.) 

Babelon II. ■ 
p. 384.br. 10 
(4 fr.) 



77 



77 



8 



BnuHmid, Njekoliko naSaŃia n 



plektrom u rukama, atoji 
I I I I Uli lievo. 

r»aJ Denar I li-lC, ' Vi.'«tnikVni.p.ll3.l»r.2fi. 

mii DfMiftr I ;H58i ViostnikVm.p.ll3.1ir.27. 



Nemaje Łrliis.?**. 

Nemaje la. pr. [•. j (lu f^i 



Shirka 
śniid 



Brunsmid, Njekoliko nasasóa novaca na skupu. 115 



III. Naśaśee novaca XVL vieka kod sela Crnca. 

Uz dopis br. 4311. od 11, srpnja 1893. posiała je kr. kotar, oblast u Pe- 
trinji miizejskomu raviiatelJ8tvu jedan zlatni i 39 srebmili novaca, koje su 18. lipnja 
iste godine nasli pastiri sela Crnca uprayne obćine Praćno, na odronjenom briegu 
nove Save, kada je usljed silnih proljetnih kisa nabujala rieka opala bila. Oruz- 
nicima^ koji su seljacima Ivanu, MUosu i Luki Jurasoviću novac oduzeli, pripo- 
yiedalo se je, da je nadjeno oko 80 zlatnih i 200 komada srebmoga novca, ali 
kako je oblast tek drugi dan za to nasasće doznała, yeói je yeó dio bio razpacan. 
Jedna je cest ovoga skupa postała plienom rieke Save. Muzejsko je ravnatełjstyo 
posłało kotar, obłasti odgoyarajuću syotu, da se njom odstete yłastnici konfisko- 
yanoga noyca. 

Nadjeni skup reprezentuje noyac, koji je bio u Hryatskoj koncern XVI. 
yieka u prometu. Po najmładjemu noycu, kremnickomu denara cara Rudolfa II. 
od godine 1B94., dało bi se zakłjuciyati, da je oyo błago zakopano iii te godine 
iii skoro iza nje. Sjetimo li se, koli su nesigurne priłike yladale u oyomu diełu 
Hryatske kratko yrieme iza sisacke bitkę (1593. g.), kada su turske cete bez pre- 
stanka uznemiriyale i płieniłe sisacku okołicu, te zadayale strałia i mnogo udałje- 
nijim krajevima, nećemo se cuditi, da je ylastnik oyoga błaga dosao na tu ideju, 
da poyjeri materi zemłji svoj imetak, da mu ga cuya. I ona gaje zaista sacuyala, 
ali ne za pryobitnoga ylastnika, već za kasniju generaciju, jer onaj nije yise imao 
priłike koristiti se syojim błagom, bilo s toga sto je prije poginuo iii umro, biło 
sto ga nije yise mogao naci iii doći do mjesta, gdje ga je zakopao. 

Onaj dio cmackoga błaga, sto je dospio u narodni muzej sastoji od slje- 
deóili noyaca: 

m 1 Cl 1- TT • Cl 1 • T / 974 — 982. izaHedzre\ ^ , , 

Tursk a. Selim IL, sm Sułeimana I. .-„_ — t-^^^^. t>-7— • Junduk 

' •* \1B66. — 1574. pos. Krsta./ 

(zlatni cekin). 

Poljska. Aleksander (1501. — 1606.) Poługros sa kranom. 2 komada. 
Połjska. Sigismund I. (1506. — 1548.). Trogroska za yojyodinu Prusku od 
godine 1530. 

Ugarska. Ferdinand I. (1517. — 1564.) Kremnicki denar od g. 1638. 
„ „ „ Słican od god. 1539. 2 komada. 

1541 

n n n n 7) r) 1545. 

1548 
„ „ „ 1560. 2 komada. 

T, 7, :, 77 75 r? 1551- 2 „ 

n 77 77 77 77 77 l^^^. 2 „ 

Maksimilijan II. (1664. — 1676.) Kremnicki denar od g. 1666. 4 kom. 
^ „ Slican od god. 1669. 



77 



r? r 77 7? 77 r? 

77 77 71 77 77 r 

77 77 77 77 77 77 

77 77 77 77 77 77 

77 .77 77 77 77 77 



1670. 

1571. 

1572. 

1574. 3 komada. 

1578. (sic!) 



/ 



116 Bmnsmid, Njekoliko nasasća novaca na skupu. 



Ugarska. Rudolf II. (1676. — 1608.) Kremnicki denar od god. 1B80. 
^ „ „ Slican od god. 1681. 4 komada. 

n V n V n n lOoo. 

„ „ „ „ „ „ 1686. 3 komada. 

n n rt n n n lo"!. 

15Q9 
71 Ti n n V V i^*-'^. 

1594- 
Denar Maksimilijana II. od god. 1578. dokazuje, da su se jos dvie godine 
iza njegove smrti kovali novci sa njegovim imenom. Valjda su kalupi bili rezani 
prije njegoye smrti, te su kovani s njima novci dosli samo pometnjom u promet. 



IV, Naśaśee novaca u Vitojevcima. 

Gjuro Micić iz Vitojevaca (kotar rumski, źupanija sriemska), orući 22. syibnja 
godine 1894 svoje polje, izore mali loncie pun srebrnih novaca iz druge polo vice 
XVII. vieka. Na zahtjey oruznika iz Klenka, koji su bas prolazili, iznici im cielo 
nasasće osim jednoga komada, a ovi ga predadose kotarskomu sudu u Rumi. Ova 
ga je oblast posiała ravnateljstvu arheologickoga muzeja na proucavanje, te je cielo 
nasasće kupljeno za muzejsku numizmaticku zbirku. 

Oruznici su na jedno 30*** udaljeno od onoga mjesta, gdje su se novci 
nasli, yidjeli na zemljistu Milosa Boźića, da je njetko izkopao veliku 2w» siroku 
jamu, te naslućuju, da je i tamo njetko kopao i izkopao yaljda vise lonaca sa 
blagom, ali nisu mogli doznati, je li zaista sto u stvari. 

NoYci poticu svi iz druge polo vice XVII. vieka, te ili je većina (90 kom.) 
izuzevsi 2 francezka polutalira i 4 sestice (1 becka, 1 praźka, 2 ki^emnicke), pet- 
najstica. Najmladji je komad jedna XV. bavarskoga vojvode Maksimilijana Emanuela 
od god. 1702. Prije te godine novci dakle nisu bili zakopani, ali sigurno nisu ni 
mnogo kasuje. Kako magjarski novci, kojih je onda u Sriemu naravski najyise u 
prometu bilo, prestaju veó godinom 1696., mislim da se ne bi smjelo uzeti po- 
vodom, zasto je ovo blago zakopano prvi turski rat cara Karla VI. (1716 — 1718) već 
moramo reći, da nam povod, zasto su se ti novci — skoro iza 1702. g. — zakopali, 
nije poznat. 

Novci, u koliko ih je muzejska uprava dobiła na proucavanje, ovi su: 

Francezka: Ljudevit XIV. (1643—1715). 

1. PolutaKr od god. 1652. kovan u Toursu. * LVD • Xliii • D • G^- — FR. 
ET-NAV'REX* Lovorom ovjencano poprsje kraljevo sa oklopom na desno. 

SIT • NOMEN • DOMINI • — •BENEDICTVM- 1652. Okrunjen grb sa tri 
Ijiljana: izpod njega E (Znak kovnice u Toursu). 

2. Polutalir od g. 1694. (?), kovan valjda u Parizu. Prekovanjem postadose 
napisi na obje strane ponjesto nejasne. — LVD-XIIII-D-a- — FRETNAVREX- 
Lovorom ovjoncano poprsje sa oklopom, na desno. Izpod njega nejasankovnicki biljeg. 

* SIT • NOMEN -DOiyriNI • BENEDICTVM • |169|4. Cetiri okrunjena dvo- 
struka L (JL) sastavljena u krst; u kutovima krsta po jedan Ijiljan, a u sredini 
u okrugu tri Ijiljana. 



Brunsmid, Njekoliko nasasća novaca na skupu. 117 



E.imsko-njemacki carevi: Leopold L (1668 — 170B). 
Dolnja Austrija, kovnica u Becu, kovnicar nepoznat: 

3. Petnajstica (XV.) od g. 1660. bez kovnicarskoga biljega. Na averzu ovoga 
je i sljedećih novaca carevo poprsje sa imenom, nasloYom i oznakom yriednosti, 
na reverzu nastavak napisa, godina i okrunjeni dvoglavi orao sa podpunim grbom 
na prsima. Izpod orlova repa mali stit sa austrijskom i burgundskim prugama. 

2 ponjesto razno rezana komada. 
— , — , kovnicar Andrea Getto (1660 — 166B): 

4. — B. XV. sa monogramom CA (u spoju) izpod orlova repa. Od g. 1661. (2) 
i 1662. (1). 3 kom. 

6. XV. od g. 1663. sa istim monogramom. Biljega u averzu nad carevom 
glavom: trolist. 1 kom. 

7. XV. od g. 1664. sa monogramom i biljegom (rozeta u obliku nresena 
krsta). 3 kom. 

8. XV. od god. 1664. sa monogramom i biljegom (krst, sastavljen od pet 
uglastih pikanja). 1 kom. 

9. XV. od godine 1664. sa monogramom i biljegom (sedmerolista ruza). 

1 kom. 
— , — , kovnicar Matija Mittermayer WafFenberźki (1679 — 17. .?): 

10. XV. od g. 1684. sa sastavljenim pocetnim slovima kovnicarova imena 
MM. Na orlovim je prsima stit sa austrijsldm prugama. 2 kom. 

11. VL od godine 1686. sa kovnicarovim slovima. 1 kom. 
12.— 14. XV. bez kovnicarova biljega od g. 1693. (2), 1696. (1) i 1696. (1). 

4 kom. 

Stajerska, kovnica u Gradcu, kovnicar nije imenovan: 

16. XV. od godine 1661. sa podpunim grbom na orlovim prsima i malim 
stitom, u kojemu je stajerski panter, izpod orla. 

Tirolska, kovnica u Hallu, kovnicar nije imenovan: 

16. — 17. XV. sa dva jednom krunom okrunjena stita (austrijska pruga i 
itirolski orao). Od godina 1691. (1) i 1694. (3). 4 kom. 

Ceska, kovnica u Pragu, kovnicar Janinal (1670. — 1687.): 

18. 6. od godine 1686., sa ceskim naslovom na reverzu, ceskim grbom 
(dvorepi lav) na prsima dvoglava orla i koynicarskim biljegom (slovo I(aninal)) 
izpod orlova repa. 1 kom. 

— , — , kovnicar Matija Vaist (1688. — 1694.). 

19. XV. od godine 1694. sa pocetnim slovima kovnicara u reverzu (M V). 

1 kom. 
Slezka, kovnica u Vratislavi, kovnicar Georg Hubner (1660. — 1666.): 

20. XV: od godine 1661. sa mnogolikim grbom na orlovim prsima i raz- 
dieljenim pocetnim slovima kovnicara (G — H) sa obje strane orla. 2 kom. 

21. XV. od godine 1663. sa austrijskim prugama na prsnomu stitu i G — H, 

3 kom. 
— , koYnica u Briegu, kovnicar Christoph Brettschneider (1669. — 1713): 

22. i 23. XV. sa austrijskim prsnim stitom i pocetnim slovima kovnicara 
(C. B) izpod orlova repa; od godina 1693. (1) i 1694. (1). 2 kom. 



118 Brunsmid, Njekoliko nasasća novaca na skupu. 



— , koynica u Opolju, kovnicar Martin Maximilian pi. Wackherle (1686. — 99., 
koYiiicar u Yratislayi 1694. — 1702.); 

24. i 2B. XV. sa austrijskim prsnim stitom i pocetnim sloyiina M*M-W pod 
orloyim repom; od godina 1693. (1) i 1694. (1). 2 kom. 

Ugarska. Leopold I. (16B8. — 170B.), kovnica u Kremnicu. Na averzu syih 
o viii novaca ovjencano je poprsje, ime, naslov i znak yriednosti. Na reverzu sje- 
deća je majka boźja sa djetetom, napis PATRONA- — HVNGARLS-, godina, mali 
okninjeni stit sa ugarskim grbom i oznaka kovnice razdieljenim u polju sloyima 
K(ormocz)— B(anya) : 

26.-44. XV. od godina 1662. (1), 1664. (2), 1674. (1), 1676 (1), 1677. (1), 
1679. (3), 1680. (3), 1682. (1), 1683. (1), 1684. (1), 1686. (3), 1687. (2, kod jedne kori- 
girano iz 1686.), 1689. (1), 1690. (2), 1691. (3), 1692. (2), 1693. (4), 1694. (2), 169B. (1). 

35 kom. 

4B.— 46. VI. od godina 1671. (1) i 1673. (1). 2 kom. 

— , — , kovnica u Kosicama: 

47. XV. od godine 1674. Do ugarskoga stita desno (lieraldicki) je Stit, u 
koj emu je grad sa tri kule, a lievo drugi sa slovima CG u monogramu. 1 kom. 

Olomuc. Biskup Leopold Wilhelm, nadvojvoda austrijski (1637 — 1662.): 

48. XV. od godine 1661. sa poprsjem na averzu, a biskupijskim grbom, 
na kojem je u sredini posebni mali austrijski stit, na reverzu. 1 kom. 

Biskup Karlo, grof Liechtensteinski (1664. — 1695.): 

49. — 50. XV. sa poprsjem i biskupijskim grbom, na koj emu se u sredini 
nalazi na cetvero razdieljeni kućni grb biskupoY. Od godina 1691. (1) i 1694. (2). 
Bavarska. Max Emanuel (1679.— 1726). 
61. XV. od godine 1702. Najmladji novac cieloga skupa. 1 kom, 

Hohenlohe-Waldenburg- Schillingsfiirst. Grof Ljudevit Gustay 
(1685). Na prvi mah coyjek bi rekao, da su to novci cara Leopolda, jer u svemu 
glaya, napis, grb) nose obiljeźje careviłi novaca, a nista ne sjeća na drugoga kov- 
nickoga ylastnika (Mlinzherr). Ali tomu nije tako, yeć tu imamo pred sobom t. zy. 
Ortsguldne, koje je grof Ljudeyit Gustay Hohenlohe ki'atko yrieme, ali yeoma 
izdaśno koyao na nacin, kako su se koyale i carske petnajstice^ u Mainzu, Wiirz- 
burgu, Neustadtu i Eodelheimu. Dozyolu za tako neobicnu poylast dobio je pod- 
mitiysi jednoga careya doglaynika. Posto takoyo pa-kovanje (Nachpragung) nije 
bilo zakonito i posto je grofu Hohenlohu bilo stało samo do sto yeće koristi, radi 
cega se ni nije drzao zakonite smjese i teźine kod koyanja noyaca, jos je iste 
godine izdana mu poylast nistetnom proglasena, a kolanje noyaca, koji su izisli 
iz njegoyih koynica, zabranjeno. 

Koynica Mainz (:jc). Koynicar ^B — W (Ulrich Burkhard Wildering): 
52. LEOPOLDuSD*G-RI — SAG.H.B.REX* • Lovorom oyjencano careyo 
poprsje sa oklopom i piastom na desno. Pod njim zaokweno XV. 



' Izporedi Jul. i Alh. Erhstein Die im J. 1085 wig Gustay v. Hohenlohe- Waldenburg-Schil- 

iinter kaiserl. Gei)rage ausgegangenen Fiinf- lingsfiirst. Dresden 1880. Wiener Num. Zeit- 

zehn> u. Dreikreuzer-Stucke des Grafen Lud- schi-ift XI1T. p. 139—144, XVIII. p. 369—390 

i XIX. p. 806—307. 



Bmnsmid, Njekoliko nasasća noyaca na skupu. 119 



AECBID^AUS . — DuX*B*CO»TYE* 16—86. Okrunjeni dvoglavi carski 
orao sa źezlom i macem u kreljutima i austrijskim prsnim stitom. (Burgundski 
balyani netocno 111). U polju razdieljeno "NB — W, a dole (*). 1 kom. 

63. LEOPOLDUSDG-ETS- — A-AGH-BEEX* 

ARCHID^AuS* — DuX*B»CO*TYE» 16—86. Ista pogrieska kod burgund- 
skoga grba. 1 kom. 

64. LEOPOLDUSDGRIS — AGHBEEK 

ARCHID^AUS — DUX*B*C0TYE* 16-85. Bez pogrieSke u grbu. 1 kom. 

Koynica Wiirzburg ( ^ ) • 

66. -LEOPOLDYS-DGE-I — SAGHBEEX* 

ARCHIDAUST: — DuXBCOMTYR- 16—86. Kao br. 64 samo sto nema 

koynicarskih slova, i sto je mjesto zviezde pod orlovim repom biljeg (a\l kom. 

Liegnitz-Brieg, vojvodina u pruskoj Slezkoj: Greorg samovladar u 
Briegu 1639—1664. 

66. XV. od godine 1664. 4 kom. 

— : Christian, samovladar u Volavi (Wohlau) 1639 — 72, iza smrti 8voje 
braće vladar u Briegu (1664.) i Liegnitzu (1663.). 

67.-69. XV. od godina 1662. (1), 1663. (1) i 1664. (3). 5 kom. 

Georg Wilhelm (1672-1676.). Koynicar Christoph Brettschneider (C— B) 
u Briegu (1669.— 1713.). 

60. XV. do godine 1676. 1 kom. 

Wiirtemberg-Oels, vojvodina u pruskoj Slezkoj. Sylvius Friedrich, 
vladar u Oelsu (1668.-1697.). Kovnicar Il-T- (1693.— 1696.). 

61. XV. od godine 1694 1 kom. 
Breslau (Vrati8lava) , biskupija. Franz Ludwig, Pfalzgraf Neuburzki 

(^1683.— 1732.). KoYnica Neisse, koynicar L(eopold) P(aul) H(aUer), 1678.-1701. 

62. XV. od godine 1693. (1) i 1694. (1). 2 kom. 

Uz ove novce poslan je muzeju jos i jedan dubrovacki grossetto od go- 
dine 1682. (?), za koji dvojim, da potice iz istoga skupa. Kako je skup isao kroz 
vise rukuh, prije nego je dosao u muzej, lahko se je mogło dogoditi, daje slucajno 
primiesan novac, koji amo ne spada. 

Dr. Josip Brunśmid. 



PRILOG K HRYATSKOJ SFRAGISTICI. 

I. 

Pecati, poclavajući listinama kao bitne sastayine njihove syojim dokumen- 
talnim svojstvom podpunu autenticnost, nadoraiestajući dapace kadkada i sam 
podpis izdavaoca doticne izprave, bili su njegda, a naylastito u srednjemu vieku 
od yelike yaźnosti. To vriedi dakako i za nase listine. 

Tecajem vremena poslo nam je za rukom sabrati prilican brój nasih do- 
maćih, sredoyjecnih i noyoyjekih pecata, te cemo od njih za sada priobćit jedan 
dio obóinskih pecata, koji u syakom pogledu zasluźuju osobitu paźnju ne samo 
s gledista sfragistike, yeó i obzirom na rezbarsku umjetnost. Studij prilika nasih 
plemenskih i gradskih obcina yeoma je zanimljiy s poyiestnoga i praynoga gle- 
dista, jer je uredba plemenskih obcina u Hryatskoj prastara, te joj nalazimo tra- 
goya ćak u doba hryatske samosyojnosti. Oye su syakako daleko yaźnije od noyijih 
gradskih obcina, koje su yećim dielom syoju slobodu i samouprayu primile na 
temelju kraljeyskih priyilegija. 

U syom obćinskom djeloyanju bijahu plemenske obćine u starije doba 
skroz samostalne i slobodne, stojeći pod uprayom plemenskoga sudca („sudac ple- 
mena", „zupan", ^^rihtar", „rihtardus", „iudex generationis'* itd. nazyan), te zbora 
cieloga plemena, koje se skupljase u syoje zboroye „u klupe" kod syoje crkye 
pod hladom stoljetnih lipa. Takay bijase poloźaj plemenskih obcina, dok niesu te- 
cajem XV. yieka mnoge izgubile syoju slobodu, podpadsi gospodstyu feudalnih 
gospodara. Mnoge su obćine na taj nacin sa syiem izgubile syoju staru obiljezbu, 
tako da su im clanoyi postali pukim kmetoyima, dok su njeke samo znatno ogra- 
nicene u syojoj samouprayi, priznayajući feudalnoga gospodara syojim zastitnikom, 
mnoge su se obćine dale u zastitu hryatske ylastele radi straha pred Turcima, 
ne predmieyajući, koliko će tiem kasnije trpjeti njihoya sloboda, ali i oye su cesto 
— uprayo redoyito — do kmetstya potlaćene. Syakako slicno se je dogadjalo 
s gradskim obćinama, ali oye su laglje odrźale syoju slobodu, imajući u rukama 
kraljeyska priyilegija. 

Syaka od oyih plemenskih iii gradskih obcina („plemenita bratja", „bratja", 
„pleme", „generatio", „purgari", „purgarija", „plemenita purgarija", „oppidum", 
„liberum regium oppidum", „libera regia ciyitas", „libera ciyitas", „libera yilla", 
„yilla" itd.) imała jo syoj obćinski pecat, koji se je rabio kao dokumentalni biljeg 
autenticnosti jaynih izpraya, izdanih po doticnoj obćini. 

Forma nasih obćinskih pecata yećim je dielom okrugla, riedje oyalna, dok 
nam je jedan, i to stariji duboyacki poznat, koji imade skroz neprayilan izniman 



LoHzowtiki, PriloK k lirvatskoj sfragistir.i. 



oblik, gotoYO nepoznat straniiu sfragistikama. Materija je nasih obóinskih pecata 
cisti v08ak, tjestina i u iiovije doba iza XVI. vieka śpanjolski yosak. Obzii'om ua 
tipe imamo sUkoyitih, portretnih i grbovnih, dok napisnih uema u atarije vrieme, 
već tek u najiiovije. Potonje nieamo naśli za vriedno ovoj senji dodati. 

Medju obćinakim pećatima ima dosta t. z. govorećiL, kao prinijerice jastre- 
barski, orlicki, strelacki itd. Oaobito je zamiiiljivo, sto kod većiiie nasib ubćinskili 
pećata nalazimo polumjesec i zviezdu, koje su figurę osobito znaćajne u lirvatskoj 
i magjarakoj sfragistici i lieraldici. Nasi obćinski pećati imaju osim toga takoviłł 
figura, koje ih ne mogu ćiniti gOYOrećim, a ne pokazuju ni figura, koje bi na 
kakav god naćin dotićno mjesto (obćinu) obiljeźivale. Tako su prinijerice obiljeźu- 
juće figurę: za utyrdjena mjesta kule, crkva za mjesta, u kojima 8e iztice crkva, 
raka a raaćem za plemenJte obćine, koje imaju svoje poylaatice na temelju kra- 
ljevskih donacija itd. 

Na naiim su obćinskim peĆatima redovito nadpisi, budi oko ruba, budi u 
polju, Pofconji su onda kratice, sasŁojeći samo od poćetnib slova rieći pecatne le- 
gendę. Nadpiai, koji teku na około peĆata, redovito su takovi, koji izriĆno ozna- 
cuju ime obćine, koja rabi taj pećat; riedje nalazimo takove, koji sadrzaju kakav 
citat. Njeki nemaju nadpisa, jur su gOYoreći, a njeki ga nemaju, premda niesu go- 
YorećL Najstariji su nadpiai lapidarni a prelazom na uncijal, dakle majuskule; mi- 
nuskule su riedke. 

Opisujući u ovoj razpravici jedan dio nasib domaćili pećata, kod STakoga 
ćemo, da budę stvar jasnija, rećl koju i o proślosti dotićne obćiue, a kod opisi- 
vanja ćemo se drźati pravila beraldike, koja je tiesuo spojena sa sfragistikom. 
Heraldika opisuje predmete tako, kao da gledaoc atoji iza predmeta, koji se opi- 
suje, dakle upray protivno od arbeologije, koja ib promatra sa staiioviśta gledaoca. 

I- Bihae. 

Poloźaj Bisća bijase kroz viekove odlićau u poyieati hrvatakoga iiaroda, 
Liatine, koje njekoć izdavahu sudac i obcina bihaćka (regia ciyitas, sudac slobod- 
noga yarosa), siźu, u koUko su nam saeu- 
vane, oak do god. 1271. Na njima nala- 
zimo obćinski pećat, a najstariji nam je 
otisak saćuyan na Hstini, izdanoj g. 1395. 
po Stjepanu sudcu bihaćkom, oko kojega 
stoji nadpis « SIGILLYM COMYNITATIS 
PIHIGI. Imademo jedan okrugli peĆat i iz 
XIV. yieka, mjereći u promjeru 32 mm. si. 6B. arb grada 

*^ *'' Bufi*'^* ^ "J^*" ^"^ ^ ^^^^ ^^^^' ""^ ^'^J'*' J^ srednja Bih«a». 

yiia sa zastayom ua lievo uagnutom. Nao- 
koło stoji nadpis: $ S - CIYITATIS 9 BIHIGIENSIS. • (SL 61.) 

Grb grada Bibaća nalazimo u Valvasoru „Elu-e des Herzogtbums Krain" 
IX. knjiga, str. 121. (SI. G2.) 

' Priobćnjemo ^a ovdje po opisu pokojnoga bihafku krajina. Izdanje Matice Hryatske 

Rade Lopaśiia iz njegoye kDJigr: BUiad i 1^90. Btr. &3— 54. 



L&szowski, Prilog k htvaca1coj sfragieticL 



n. Cirkvena. (Obeina sv. Ivan Żabno, kotar Kriźevei. 

u etarije doba bijaie CirkTena posjedom raznih porodica. Głód. 1656. bi- 
jaśe BYOJina porodice Kerecenja, a god. 1644. Tomasa Mikulića od Brokunjevca. 
PoBljednji elan obitelji Aleksander Mikulić, okrivljen Teleizdajom i jnim dmgim 
griesima, izgubi posjed i grad Cirkyenu, koji iza boga darova i zaloźi kralj Leo- 
pold L za 2000 for. Grozdanu Vukovión. Napokon dodje Oirkvena u ruke karlo- 
yaokoga generała grofa Ivana Josipa Herbersteina. Oko god. 1670. dozvoli Her- 
berstein, da se obcina Girkvena może odkupiti. To postigne 
obcina plativsi Herbersteinu 7000 for., a tiem steće 8va prava, 
akopcana njekoc a gradom Cirkvenom, koji poatade obćinom. 
Obcina upravi sada molbu na kralja, a kralj Leopold I. pri- 
yilegijem, datoYanim u Becu 29. januara 1673., podieli Cir- 
kveni povlastice i slobode kr. i slob. trgoyiśta, astanovivśi i 
obcinaki pećat, koji amije unapred rabiti. ' Ovaj pećat opisuje 
dotiena povelja „ueum cerae viridis coloris in aigillando, et 
BI 63 Pe^At obcina lui^ia aigilli eorum authenfcici : templum nempe unum ot tur- 
Clrkrane. riculain cruce inaignifcam bacce cum inscriptione: „Sigillum 

oppidi regii Czirkveno" repraesentantis impreasione . . . con- 
cedimus". Prema tomu nacinjen je obcinaki pecat, koji je obcina Cirkvena odaele 
rabila. Mi ovdje priobćujemo mali peĆat, jer velikoga niesam do sada vidio. Mialim 
n ostalom, da će se va!jda od maloga razlikovati samo promjerom i sto će mjesto 
rieci „minus" biti zapisano „majua". Bećeni je mali pecat oknigao, a mjeri u pro- 
mjeru 27 mm. Na njemu ae vidi crkva aa tri prozora; na desnom kraju toranj sa 
kriźem na vrhu, a kriż afcoji i na atraźnjem kraju crkvenoga krova. Vrb crkve 
lebdi alika majkę boźje s djetetom, sto je svojevoljno pridodano, a naokoło pecata 
nalazisenadpia: • SIGILLYS (sic!) * MINYS * OPPIDI . CIE(iVENSIS. (SI. 63.) 
God. 1768. 14 aeptembra otete su obćini Cirkyenoj 8ve njezine poYlaatice, 
te apade pod vojenu upravu, koja je stanovnicima silne nevolje naniela. 

III. Desinee. (Obcina Pleśiviea, kotar Jastrebarsko.) 

Stara njekoć plemenska desinećka obcina u kotaru jastrebarakom zvala se 

u staro vriem6 Sv, Ivan, po ataroj crkvi 8v. Ivana krstitelja, koja je ondje stajała 

god. 1334 (in Gouriena), a tekar poloviconi sestnaestoga yieka 

poee se mjeato kod Sv. lvana uazivati danaSnjim imenom. Obcina 

je rabila za svoja javna piama, koja izdayase sudac (rihtar) de- 

ainecki, evoj poaebni plemenaki, obcinaki pecat. U tomu ae 

okruglomu pecatu, koji mjeri sa skrajnim jednoatavnim kolobarom 

19 mm. u promjeru, vidi sa STiera primitivno izrezan lik sv, Ivana 

Krstitelja (SI, 64). Akoprem je ovaj pećat bez ikakove sfra- 

81.64. Poeatobóine giaticke vriednosti, to ga ovdje kao proizvod rezbarske TJeśtine 

es o» {Bv. Itru), jp^j^ priobćujemo. Ovaj peĆat nalazimo na izpravama XVL 

vieka, a nema dTOJbe, da je jos i stariji, Teoajem XVL vieka 



' Zem. arkiv: Acta congr. a. 1673. Nr. 7. 



Laszowski, Frilog k łirvatskaj sfrag;istici. 



rabę ga i t. z. „audd ladanjski'' {provinciae Ladanye vocatae", „superioris pro- 
vinciae castri Jazka") gospoatije Jasfcrebarake. 

Koliko nam je poznato peĆatnika viśe nema, jer ga no iiadjosmo kod 
ijnovne obćine desinecke, gdje ae ćuv«ju obćinsfei priyilegiji, podieljeni od Martina 
Fraukopana (1466), Ivaiia Koi-yina (1496) i kiiezova Erd&da. 

IV. Domagovie (Obcina Cvetković, kotar Jastrebarsko.l 

Plemenska obcina domagovićka kod Jastrebarskoga atavlja avoj zametak 
na predja si Radimira od DomagOYića, kojema je pDveljom kralja Karla Boberta 
god. 1327. zajamceiia sloboda i plematvo, te potyrdjen poajed za njega i nJ6govo 
potomatYO. Mi imademo njekoliko stariłi izprava, izdanik po audcu domagovićke 

obćine iz sestnaestoga vieka, nu na ojima 

ne nalazimo poeebnoga obćiiiakoga pećata, 

već priyatni 8udćev peĆat. Tako je na iz- 

praviodg. 1B44 pecat sudcaGrgura Fabija- 

uića, u kojem ae vidi aa 8viem jediio8tavno 

izrezano ime lauaoYo (aUkoviti pecat). (SI. 66.) 

Tekar na obćinakim izpravania XVm. yieka 
sl.es.Fefatdomft- nalazimo oknigii 32 mm. mjereći peĆat. Na 
£ovtAkoga Budoa. njemu. se vi<li u dnu trovrhi brieg ; o srednji ^ ®^- P***' domaio- 

najyiŚi vrb upire se laktom na desno okre- vicke oboine. 

nuto odjeyeno ramę aa sabljom a ruci. Nad njim je knma, kojoj a deana i Iieva 
atoji po jedna aeaterotraka zyiezda: treća se nalazi medju ramenom i eabljom. 
S niźik vThova brda (s beya i deana sredujemu) niće po jedna graućica. Naokoło 
atoji medju dva jednostavna kolobara nadpis: SWILLUM NOBILIUM COMMUNI- 
TATIS DE DOMAGOYICH. (SI. 66.) 

Izvorni tućani pecatnik nalazi se kod imoviie obćine u Domagoviću. 

V. Draganie. (Kotar Karlovae.) 

Pleme Draganića, żivuće na zemljama, na kojima je jos i danas razpro- 
utranjena obcina draganićka, veoma se rano apominje. Već u Xni. vieku źivjeIo 
je ovo pleme aa aviem alobodno u ataroj źupaniji podgorskoj. Pleme draganićko 
imało je Tazda 8voga sudca. 

Doselenjem diela plemena kresćićkoga iz okoUsa grada Podzvizda i Vrano- 
graca, koje se dogodilo izmedju god. 1571.-1680., doapjeli su i priyilegiji toga 
plemena u Draganie, i od tog yremena poĆeb au Draganići, atopiv se s doaeljeni- 
cima u jedno pleme, izvadjati svoje porietlo od slavnoga Baka, koji se je s braćom 
Kupisem i Kresom god. 1242. junacki borio za kralja Belu IV. protiv Tatara u 
hrvatakom primorju, dobiysi god. 1264. posebnim privilegijem kralja Bele IV. 
plematvo i zemlje. Na ovoj izpravi, koju jo.ś i danas cuva draganićka obcina u 
prepisu kralja LjudeY-ita I., temeljise unapried Draganicani svoje pravice i plem- 
stvo, dok »u auajedni Kraśićani tvrdili, da proizlaze od Kreaa, a Gomjokupćinci 
od Kupile, 



Laszoweki, Prilog k brvaŁBkoj elragistici 



Ako i jesu ovft privil6gija podała obćini draganićkoj njeki osobit pravac 
źivota i razYOJd, to su ipaJt prasjedioei Draganića i prije dolazka kreseićkoga ple- 
mena Tazda amatraui plemićima, Ito nam svjedoci regiatar podgorske desetine od 
god. 1450., koji izricno uazivlje Draganićane oko Lazine plemićima. Yeć na naj- 
starijim draganićkim glagolskim izpravaiiia, koje izdayaśe „zupan plemeuite bratje 
Draganie" u klupama kod crkve sv. Jurja na Sipku, nalazimo objeŚen plemenaki 
pecat. Najstariji, sto nam je do danas u ruke dospio, nałazi se na glagolskoj iz- 
pravi od god. 1619. u zem. arkiva, ali je 
prilicuo loso uzcnyau. Ipak opazamo, daje 
figura istoYJetna s onom, sto se nalazi u 
potonjim dobro saćuvanim primjeroima. Ovaj 
okrugli, mnogo veći od gore spomenutoga 
pećata, ima u promjeru 27 mm. (SI. 67.) Na 
njemu se vidi uzprayan, sa strane ugnut, u -_ p-,.. 

81 67 PoSat draga- <in«siljat, a na vrhu srcoliko ugnut śtit sa li- dragMiifikoga 
nlik* obćlne. ^'^'^ slićnim alovu OC (mogao bi biti i U- ftopana. 

Ijan); izuad njega podoba trokuta iii srea, 
podnicom gore okrenutoga. S desna rećenoga liljana stoji śesterotraka zyiezda, a 
B lieva rastući mjesec. Nad stitom su slova N D, sto se Ćita „Nobiles Draganich". 
Cieli je peĆat obnibljen jednostaynim kolobarom. 

Ovaj pecat redovito nalazimo na izpravama poćam od polovice aeutnaestoga 
vieka 8ve do najnovijega yremena. 

Pećat Źupana, koji óesto nalazimo pritisnut na izpravama mjesto velikoga 
plemenskoga pećata, izradjen je u obliku dugoljasta osmerokuta, te prikazuje ramę, 
koje drźi tri cvieta. 

IzYomik sYOga pecatuika ćuva joś i danas dragauićka obcina, 

VI. Dubovae. 

Izpod staroga razvaljenoga gi'ada Dubovca kod Karloyca pruźau ae njeg- 

dasnji duboraćki varo8. Dubovacko je pleme moźda i aamo taj grad podiglo za 

8voju sigurnost, nu tećajem je vremena dospio u ruke hrvatskili velmoźa. 

Dubovaćko je pleme 

imało njekoć svoga audca, 

starjesine i pristave. U 8vo- 

jim hryatakim, glagolicom 

i latinicom pisanim izpra- 

vama nazivlju ae Dubov- 

ćani „plemenita bratja pur- BI. 70. Hali pa- 

81. 60. Ulomak v«llkoB« pećata dubo- ga^i", a imali su i STOJU <Sat doboyaCk. 

Tafiks ob^inB. „navadnu obcinaku peĆat", obćine. 

koju je cuvao obcinaki su- 

dac. Stari taj obcinaki pećat prilićno je velik, a u njem se vidi utisnuta ruka razsi- 

renim pratima, tlakle sam pećatnik imadjase oblik surovo izrezane ruke fSl. 69). ' Ovaj 

' Na glagolskoj liatini od g. l-itJS. n arkiyii (!nvala samo polovica, na kojoj bo vide aamo 

akadeiuije nalazi se ovaj pećat, ali ae je sa- 2 prsta, prstenjak i 



• 



LaszoYski, Prilofę k hrvatakoj sfraKistici 



veliki pećat kasnije je zamieujen jnanjim okruglim, mjerećim 17 mm. a promjeru, 

a zanibljenim dyiem kolobarima, Tanjskim ćlaiikovitim i nutamjim jednostaynim, 
koji su tiesno jedan uz drugoga. U sredini je ruka lieYica, dianom okrenuta spram 
gledaoca, razmaknutim prstima; desno i lievo od uje slovo P., a gore nad prstima 

sloYo D. (P P) sto znaći „pećat dubovackih purgarov". Iznad 8lova P i izpod 
njih stoji po jedna sesterotraka zviezda. (SI. 70.) 

Ovaj pećat nalazimo na listioama sedamnaestoga vieka. 

VII. Ivanie. 

Ivamćko je mjeato veoma staro. Spommje se u listinama veó u trinaeetomu 

vieku, a bijaae u vlasti zagrebaćkoga biskupa. Yeć god. 1295. dobi Tvaiiić (klostar) 

od biskupa Ivana I. ujeke poylastice, koje propadośe god. 1386., kada jeban Ladi- 

alav od Lućenca oplienio Ivanić. God. 1406. dobi nove po- 

vlastice od Eberharda Albeua, zagrebaĆkoga biskupa, koje 

potvrdi kralj Sigismund 1407., a 1438. ki-alj Albert. Obcina 

iyanićka imała je rano svoj obcinaki peĆat, koji je okrugao, a u 

promjeru ima '29 mm. (SI. 71.) Na njemu se vidi kula od tesana 

kamena s otYorenim vratima, stubastim temeljem i tri kru- 

nista na vrhu; s desna i lieva niću iz zemlje po tri batva 

BI. 71 Feftat lvanićke rogoża. Medju yanjskim i nntamjim zrnatim kolobarima 

obółutt. (Perltinie) stoji naokoło lapidaran nadpia s tragovima prelaza 

na uncijal S w (JOIiyUlTI j. ■ UH " lVflllKlli, koji se 

ima citati „s(igillum) communi(ta)ti8 de Ivanich". 

Takav pecat nadjosmo utisnut na listini od god. 1664^ te po stilu nema 
dvojbe, da je puno stariji i da potiće iz petnaestoga vieka. 

VIII. Jastrebarsko. 

Jastrebarako veoma je staro mjesto. Spominje se već god. 1249., a g. 1267. 
dobi od kralja Bele IV. pOvlasticu slobodnoga i kr. trgoviŚta. Kako posTuda kod 

slićnili obcina, stajase i u Jastrebar- 

skom na celu obćine sudac, koji je 

alobodno od obćine biran. Sudac (rili- 

tar, Judex) izdavaśe već u najsfcarije 

doba javna pisma, na koja je stayljao 

„plemenitu purgaraku pećat". 

Najstariji nama poznati pećat ja- 
SŁariii e«>t s^r^^arske obćine nadjosmo na izpra- 
lutHh.Mir. nhMn^ vaina XVI. vieka, a nema sumnie, da 
jMtMbwMke obólaft. ^. . . -„ ^. , _ . . ^ '„ , 81. 78. Mladjl i»eat JMtre- 

potjece IZ XV. vieka. Taj je pecat ^^^^ ^^^^^ 

okrugao i mjeri u promjeru 27 mm. 
Na njemu se vidi na Uevo okrenut jastreb zatvorenib krila, a naokoło je nadpis : 
S STGnJ-VM OPIDI (sic!) IAZTIŁABAR3CA. (SI. 72.) 



Loszowaki, Prilog k hrratskoj stragiatioi. 



NjeśtiO mladji (iz XVI. vieka') drogi jeponjeato veći pecat, okrągła oblika 

sa promjerom od 32 mm. Na njemu je uzpravaii, dolje zaokruźen śtit, u kojema 

atoji na desno oki-enat jastreb zatvoremli krila. Nad stitom lebdi peterocjepa kniua, 

a naokoło medju vanjskim zmatim i nutarDJini crtolikim kołobarom Btoji nadpis: 

9 SIGILLYM OPmi (sic!) IA3TRABAR3CA. (SI. 73.) 

IzTomik je toga pećatnika od zeljeza, a płocica, u koju je lik urezan, od 
srebra. CuTa ga jastrebarsko poglavarstvo. 

Osim ova dva nalazimo na pismima XVIII. vieka mnogo manji okrugli 
peĆat, koji mjeri u promjeru 18 mm. Na njemu je na statu jastreb okrenut na 
denno, iznad Stita kruna, kao gore, a naokoło nadpis: 

Si SIGILLVM * IAZTROB{ARZCA) » 

IX. Karloyae. 

Kada je 6. decembra 1763. uveden u Karlovcu vojnicki magistrat, dobio 

je grad okrugao peĆat od 38 mm. u promjeru, na kojemu je austi-ijsłd dvoglavi 

orao uoseći na sebi poprieko ełoya M.T.F, t.j, „Maria Tliereaia, Franciscus". Około 

medju Yanjakim debelim zrnatim i nutamjim crtoliłdm kołobarom stoji nadpis: 
• CARLST^DTISCHE ■ MILITAE . MAGISTlłAT . SIGIL . A . 1763 
Osim ovogarabio se je i mali ovalni (25/24 mm.) a istim nadpisomi figurom.^ 
God. 1777. 16. decembra proglaŚen je Karlovac neovi8tiim od vojenoga za- 

povjeduictva, te predan gradjanskoj Hr\-atskoj, a sliedeći dan javljeno je grad- 

skomu pogłavarstvu, da je iati od tog dana po- 

atao Irrałj. i alobodnim gradom. Istom g. 1781, 

8. oktobra dade ło-ałj Josip II. Karłovcu privi- 

łegij kr. i słobodnoga grada, ustauoviv mu ta- 

kodjer i grb i gradaki peĆat.* Prema tomu na- 

ćinjen je pecat, koji je grad Karłovac odsełe 

rabio. Vełild je pecat okrugao, u promjeru mjeri 

46 mm., a na njemu ae vidi izvijugani (iu figura 

sph,erica) Śtit, koji aa stranadrźe dvle sirene. (SI. 74,) 

Stit je po sredini raadleljen liorizontałnom crtom 

u dva jednaka połja, a gomje je opet yertikalnom 

u dva manja razciepano. Góruje lievo połje nosi gj ,4 p^at k«rlovBake ffr«dBke 

24 kocke hryatakoga grł>a (tesseUas antelati regni obćlne, 

nostri Croatiae), łievo dva u loiź położena aidra. 

U dolnjem je połju słika karłovacke tvrdJ6 s dvima riekama (urbem et propugna- 

cułum Carołostadjenae auia cum munimeutis aedibusque tum aacris cum profanis 

alluentibua illud fluYiis Cołapi et Gorana). Gore desno je eunce, bevo rastući 

mjesec. U sredini grba stoji mali dolje zaokruźen śtit (Herzscłiiłd) sa slovima 

' >inś.io aam ga nu listitii oil (cod, Hil.j , ali ' "ba ova iiećata iuva karbvadki magiatrat, 
nema suiunje, da .jo izyomi peiatnik Tadnja 1'osto su pako ovakovi pefiati vojni<^kili ma- 

XVI. vii!ka. gistraU svi gotoYO aiidni, s toga ga niesnio 

naSli 7a miźilno 11 slici priobiiiti. 

» Ono w /aiiord ne mnie se Óitat.i na onoin * i^yomik u arkivu grada Karlovca. Lopaśii: 
otisku, koji ni jo ilo;.ao h nike. Karloya.' str. XXVII .iirilog.i. 



Laszowski, Prilog k hnratakoj sfragiatic 



I II (JosephuB n.). Nad yelikini stitom etoji peterocjepa kruna. Naokoło medjn 
Yanjakim Ćlankoińtim i nutanojim crtolikim kolobarom etoji nadpis: 
■ SIGILL. LIBER ET. REG. CIYITATIS ■ CAROLOSTADIEN ■ = Sigillum Uberae 
et regiae civitatis Garołostadiensis. 

Mali je pećat takodjer okrugao, u promjeru ima 27 mm., noai isti grb, nu 
uema uadpisa ni ruba. 

X. KoprivTiiea. 

Koprivmca dobi od kralja Ljude^ita I. god. 13B6. privilegij kraljeyskoga 
i slobodnoga grada, s pravinia slićnim onima grada Zagreba. Kopriynicka gradska 
obcina imała je i svoj pećat. Najstariji, za koji zuamo, od godine je 1610. Okrugao 
je, a mjeri u promjeru 34 mm. Na njemu 8e vidi kula, 
gradjeua od tesanog kamena, bez vrata, prozora i kru- 
nista; s desna i Ueva kuli etoji po jedna kamena kocka 
i po jedan Teliki liijan. Na Trb kule stoji na 8vakom 
kraju nataknnta glava, a po sriedi na dva pnitića uprta 
troejepa kruna. Desno od kruue brój 16, a lieyo 10, 
dakle godina 1610, valjda kada je pećat izrezan. Nao- 
koło medju dvima zmatim kolobarima dosta sbijen 
nadpis : 

°'' '"'^IJ^" '"'" * SIGn,LVM MIHYS CITATIS CAPEONCEHSIS 
(Sigillum minus ci(vi)tatis Caproncensis), (SI. 75.) 
Driigi je pećatovalan,mjereći31/28mm. (SI. 76.) Na njemu jesferican stit, u 
kojem stroji do polovice teaanim kamenom zidani zid, a pred njim po sriedi dize 
se obła kula, do polovice se suzujući, a dalje ravna, sa tri krunisŁa. Odozdo su 
obła vrata, gore eetverouglati prozor. 
Nad stitom lebdi kruna, s desna i 
li6va po jedan łiljan. Odozdo sa sre- 
dine izpod Hita uzdize se sa srakę 
strane po jedna łovor-grana. Kad Itru- 
nom je nadpis: 

CIYIT ■ CAPRO 
^ Civit{atis) Capro(ncenBis). Cieli je 

-. .^ « . . j pecat obrublien izvana ćlankoyitom, 
BL 78. PsAat gnń^ ' ■> m . v ^ 

Kopriviil<»aXVin. a iznutra crtobkom elipsom. Taj pecat gj, ,,. pejjat grada Ko- 
viaku. potiće iz końca XVU, iii pocetka priraloo od (. 1804. 

XVin. yieka. 
Treći pećat od g. 1804.olirugaojeamjeri u promjeru 38 mm. (SI. 77.) Na njemu 
je aferióan stit sa istim likom kao na predidućemu, samo sto su liljani u stitu 
lievo i desno od kule; kruna i granćice kao kod prijasnjega. Na około medju 
vanjskim zmatim i nutamjim crtolikim kolobarom je nadpis: 

SIGILLUM LIBEEAE AC REGLij: CIYITATIS CAPRONCZENSIS. 
Ovaj pećat gradaka obcina jos ćuva, doćim ostabli viśe nema. 



Laszowski, Frilog k liTvatskoj sfragistici 



XI Krapina. 

Krapinskoj je obćini prava kraljevekoga i slobodnoga trga podielio kralj 

Ljudevit I. godine 1347. Već i prije toga imała je krapinaka obcina sYOJega sudca, 

a ovaj je yazda £uvao obcinaki pecat, koji se je 8tavljao na javne izprave. Pećat 

taj {SI. 78.) je okrugao, u promjeru mjeri 36 mm., na njemn ae vide tri kale od tesana 

kamena, od kojih srednja najyisa nosi cetiri kruniata i dva uzporedna prozors u 

gomjem spratu; postrane su kule niże, imada po tri kruniŚta i viaoki krov, koji 

na Bvakom kraju seiUa nosi po jednu nataknutu kruglju. Sprieda zasUćene 8U kole 

zidom, koji imade u sredini ćetverouglasta vrata, nad kojima se uzdize mali to- 

ranj sa zasiljenim krovom. Na skrajnim dieloviina zida 

namjeśteu je po jedan mali śiljatim krovom nadkńt tomjie, 

a medju ovim i tomjem nad vratima po dva kmniśta. 

Naokoło medju dva jednostavna kolobara atoji lapidarni 

nadpis s tragoviina preliiza: 

e S : (IVlVOi>' : UH : (IRflPPimiS : S 
^ S(igiłlum c(i)vium de Crappinna e(st). Taj je pecat po- 
dieljen Krapini od kralja Sigismunda, valjda joś u XIV. 
vieku, sto radnja pećata sYJedoci. Gk)d. 1688. 28. augusta 
81 78. PeCftt n&da " Pragu datiranom poYoljom potyrdi kralj Rudolfo II. isti 
Kraplne. krapinski peiiat, spominjući, da im je podieljen od kralja 

Sigismunda, ali da so je dotićni privilegij za yrieme ob- 
sadę grada Krapine izguliio. Sam pecatnik opisuje OYa listiua OYako: „in argento 
forma rotURda exculptum, continens in scnto turrita moenia e quibus tres turres 
cum pinnis ac tectis omate exurgunt, quarum mfdia tamąuam specioaa fenestńs 
ałtis decora, et ceu corona in aummitate conspicue omata altius sese extollens, 
portam apatiosam cui miuor turris incumbit in sui medio cum dependentibus ferreis 
cratiłius coutinft, in angułis vero duae tnirea minutułae moenia ipaa exomant".* 
Srebreni ovaj pecatnik, viseći na arebmom lancu, ćiiYa lo-apiueka obcina. 

XII. Krasić. (Kotar Jastrebarsko.) 

GłoYOreći o pecatu plemenske draganićke obćine, spomenuli, da an i KraSi- 

ćani tvrdili i izvodiIi svoje pleme od Kresa, kojemu je godine 1264. zajedno sa 

braćom ujegovom Raku i Kupiśi ki-alj Beła IV. dao zemłje i 

płematYO. To su KraSićani tekar pod konać XVI. \4elta pofieli 

tvi'diti. Ali krasićko se pleme pojayłjuje u saćuYanim listinama 

Yeć godine 1249. Krasicka ,si je obcina prilićno odrzala slo- 

bodu ave do polovic6 sestnaestoga vieka, kadno joj ju znatno 

okrnji knez Nikola Zrinjski, sigetaki junak. Od toga vremeua 

SI. 78. FedKt kra- po mało sve to TiŚe nestajaae obóinake alobode krasićkoga ple- 

jilćka obwinę. mena, koje do skora podpade pod gospodstvo grada Ozija. 

Ako i jest ki-asićka obcina spala pod gospodstYO Ozljii, to joj je ipak jos 
uviek bio na celu audac, dakako oyisan o graiłu, koji je niogao izdavati javna 
' PosljednjiL sli)va US pojjre^^no Sii re/.nna 'I/yomik u arkiyii krapinskom. 
u iiijusto Uli oij al II o/:; a gritskofca .-(loya \li 



Lftszowski, Prilog k hryatskoj sfragistici. 



pisma, na koja metale „navadnu pećat postOTane i viteźke obćine krasićke". Taj je 
peoat ovalan,22 mm.upromjeru, a nanjem jesred OTalnavienca odnakita, aa kojema 
na vrhu stoji knina, kroŚnjato stablo, a na vrhii njegovu sjedi na deano okre- 
nuta ptica. Napisa nema. (SI. 79.)' Oraj pećat nalazimo na listinama XVn. vieka. 

XIII. Kriźevac. 

Grad je Kriźevac dobio svoje slobode i povlaatice god. 1252, od bana ciele 
Slavonije Stjepana (Babonića), te ih je aliedeće god. 1253. kralj Bela IV. posebnim 
privilegijein potvrdio. Ove povlaatJce bijabu takove kao i gradjana zagrebaćkib, 
te je i na celu kriźevaijke obćine stajao od gradjana alobodno birani andac. Kri- 
Źevaćka obcina u starije doba nije imała 8voj posebni ob- 
cinaki pećat, kojim bi se bile pećatile jayne i^^ezine iapraye, 
već je na nje sudac stav]jao 8voj privatni pećat. Kao primjer 
spominjemo ovdje pećat kriźevaćkoga audca Matije, aina Bla- 
źeva, od god. 1417. (Mattbeus, filiua Blaaii, iudes et iurati 
ciues yeteris ciuitatia Criaienaia . .). Taj je pećąt okrugao, n 
njem ae u dnu vidi zatvoren ślem, nad njim unoijalno slovo 
Mi , a iznad ovoga opet manji Slem (?) sa dva roga, koji se u 
8L 80. VBUki psCat slici okmga aastaju u prostom medju zrnatim rubovima (Perl- 
dolnjega krl««Ta«- linien). Medju ovim zrnatim kolobarima naokoło stoji nadpia: 
koga grada. . ,. ^j^f^-^^i^. . , . ^^j . kijKSU ■ = S(igillum)Mathe f(ili i) Blaaii. 

Tek na mladjim listinama, od XVI. vieka ovamo nalazimo j)oaebn6 ob- 
ćinske peĆate, i to poaebno za goruji i dolnji krizevaćki grad. Oba au okrugla. 
Pećat dolnjega grada {SI. 80.)mJ6ri upromjeru30mm.,a u njem stoji uzpravni, dolje 
zaokrużen stit, u kojemu ae vidi oklopijena (?) na deano okrenuta rnka, drźeoa 
azpravno stojeći dyostruki krif; gore 
lievo je raatući mjesec, a s deana se- 
aterotraka zyiezda. Około medju dva 
stubata kolobara (Stufenlinie) stoji 
nadpis : 
■ SIGILVM (aic !) ■ VET ■ REG ■ INF ■ 
CITTIS ■ CRISIEN ■ 
= Sigillum vet(eria) reg{ia6) inf(erioris) 

ci(vi)t<a)tis Criaien(sis). «. 68. Uali podat 

BL 81. Pedat gornjaga O" ovoga je pecata obcma rabila i manji ^^ga gndiL. 
krlfteTafikoga grada. primjerak sa istom figurom, obrubljen 5 

atubatim kolobarom; gore nad śtitom 
jednostavni je kriź (f) u zaporci (krUo), a njemu o deano . S : W :, a s lieva I : C : C. 
= S(igi]lum) v(eteria) i(nferioris) diyitatia) C(risiensis). (SI, 82.) 

Pećat gornjega grada (SI. 81,) imade promjer od 35 mm. Na njemu je uzpravni, 
dolje zaśiljeni, u gomjim uglovima izvinut śtit, u kojemu je slićna ruka, koja drŹi 



' Figura Ova u po<!fttn nalik je nn nnn u pei^atu reda iiaylinuknga, nii a tom razljkoin, da 
ovi^e ne dr^i ptica u k-^niiii knih. 



Lftszowski, Prilog k hrratskoj sfragisłici. 



ozprayan jednostayftn kriz: polimijeaec i zviezda kao u gomjem, dok naokoło 
medja TanJBkim airokim i nutamjim crtolikim kolobarom atoji nadpis: 

ffi SIGILYM (sic!) t KOVAE f REG t SYP t CITTIS t CRISIEN 
= Sigil(l)um novae Teg(iae) aup(erioris) ci(ui)t(a)tis Criaien(8i8}, 
Oba ova pećata potiću iz iste dobę, valjda iz XVI. vieka. 
Kad je g, 1762. gomja i dolnja knźevaćka obcina spojena u jednu, dobi i 
novi peeat, ' kojega od tog vremena rabi kr. i slob. grad KriŹ6vac. Pećat je okrugao 
(SI. 83.), a mjeri u promjeru 34 mm. Na njemu je uz- 
pravan, u dnu pupćast Htit>, kojemu je e desua oklopijeno, 
a a lieva odjeveno ramę, koja drze troatruki kriź. U vrhu 
stJta, s lieva i desna kriźa po jedna je śesterokraka zviezda. 
Poyrh utita peterocjepa krana. Medju Tanjskim airokim 
ćlankoTitim i nutamjim crtolikim kolobarom etoji nadpis: 
t • SIGILLUM LIBERA REGI.-E CtYITATIS 

CRISIENSIS • 
Ovaj troatruki kriz i dvi6 ruke dodjose u oraj novi 
81 88. Pefiat nada pecat spojenjem prijaaijjih pećata dviju obcina. Kako vi- 
Krliavaa od g. 1752. dimo i to je gOYoreći pecat, jer znamo, da se Kriżeyac u 
atarim izprayama nazivlje Kriźem (Cria). 

XIV. Orlica. (Kotar karlovaćki). 

Piaama, izdanib pod pecatom plemenske orlićke obćine, sacuvalo ae iz 

końca XV. vieka. Ova ae je plemenska obcina prostirala kod danaanjega Karlovca 

od Selca pa 8ve do Otoka (Mekuaja) preko Kupę, a sastajase se u avoje zborove 

u klupe kod crkve av, Jakova na Gazi. Tako je i Otok (nobilea de Othok) ćinio 

dio plemenake orlicke obćine. I braća Otoćani izdavahu pisma, nu u 

ovima se ne spominje sudac, već starjosina, koji je stajao uz or- 

lićkoga sudca. Braća OtoĆaui, kao i cielą orHćka obcina izdayas© 

javna pisma pod zajedniĆkim plemenakim orliĆkim pećatom. Na 

ovomu je okruglom, 20 mm. u promjeru mjerećemu peoatu, koji 

rabę Otoćani, razkriljeni glavom na lievo okrenuti orao. {SI, 84.) 

BI. B4. Pafiat plft- ^ pećatu cjelokupne orlićke obćine, mierećemu u promieru 18 mm- 

vidi se uzpravm stit gore srcohko urezan, a sdola zaokruzen aa 

istom figurom. Cieli je peĆat zambljen jednostaynim kolobarom.' 

OrliĆka je obcina propala od turake nevolje oko god. 1677., i od tada nema 

ioj yiae spomena. 




' U boji je grb nliedeći: uzprayan, dolje za- Cieli Stit obkoljuju skuti iuto boje. (Izyomik 

śiljen śtit modre boje; u njeinu s desne strane u stem arkivii: nabór, spisi 1752. br. 46, te u 

oklopljeno. a s lieve odjeyeno ranie, n Sutw arkivu kriSeyai^kom, 

tkaninu, drżę zajedno po sried śtita stojeći ' Taj je lik orla na sańuvanora peńatn gla- 

trostruki kriź biele boje. tłore n .Jtitu sa svake goUko listiiie od g. 1685. (u zemaljskoin ar- 

je strane kriźa po jedna zlatna śosterotraka kivu) njeSto neja.san, ali ae vidi, da orao stoji 

zviei!da. Na Stitu poiSiva plosnata peterocjepa uzpravno, Liepo Haiuvan peiat Otoćana u ar- 

kruna, iiresena cryonim i modnm draguljini!!. kiv« akademije. 



LaBzowski, Prilog k łiryaŁskoj sfrngiatici. 131 

XV. Ostroźae. 

Ostrozac kod Bihaca veoina je staro mjesto, koje se već końcem Xni. 

Tieka Bpominje kao vlastinictvo knezova Babonića, Oatroźackoj obćim nalazimo 
Bpomen već poćetkom petnaestoga vieka. GroA. 1403, 
etajao je na celu ostroźackih purgara sudac Smoląc, 
koji izdavaae javna pisma pod obćinskim pecatom. 
Iz one se je godine sacuvao najstariji otisak pecata 
ostrozaćke obćine, nu nema dyojbe, da taj pecat po- 
tiće iz ćetmaestoga vieka. PeĆat je obrugao, u pro- 
mjeru mjeri 39 mm.; na njemu se Tidi kula (Ćetvero- 
uglata), sa strane poduprta nizkim stubolikim uporom, 
zatvorenim siljatim Yratima, a sa dva uzporedna pro- 
zora nad vratima, takodjer siljata oblika (gotski). Na 
SL 86. Petat obóioe ostro- ^j^^ ^.^^^ ^^jj ^^ p^^ uglatih kruniśta ; s lieve strane 
uz ku!u osmerotraka zviezda, a nad ovom rogovima 

k zviezdi okrenut polumjeaec. (SI, 86.) Sto li je bilo s desne strane, ne znamo, jer 

je tuj pecat ostećen; dało bi se pomisliti na slićnu zviezdu i polumjesec. Medju 

skrajnim i nutamjim zrnatim kolobarima stoji nadpis; 

* S • aOMVniT?lTlS (Pic!) OSTROdaił = S(igillum) com(m)unitatis Oatrocen(si9) ' 

XVI. Samobor. 

Kraljeysko i slobodno trgo\'i.ste Samobor temelji svoje pravice na povelji 
kralja Bele IV. od god. 1242., a veom8 si ihje mucno sacuvalo u borbama protiv 
samoborske gospostije tecajem sestnaestoga i sedamnaestoga yieka. 

Samoborska obcina, kojoj na celu atajaśe sudac, jamaćno je već u najsta- 
rije doba imała svoj obcinaki pećat; na listuiama, koje izdavahu obcina i samo- 
borski sudac, afcoji okrugao pećat u promjeru od 31 mm. 
(SI. 86.), na kojemu se vidi kula od tesanoga kamena sa 
otYorenim vratima i ćetiri kruniśta na vrhu, stojeća na 
gromadi od pećina, iz koje sa avake strane nice po jedua 
grana Na około medju dyiema jednostaTnim kolobarima 
stoji lapidarni nadpis s tragovima uncijala: 

+ S aOMV5fiI6KIS (sic!) DS N^STOflOBOR 

= S(igillmn) com(m)umta{ti)8 de Zamobor. 

Takav pećat nalazimo na najstarijim samoborskim 

BI 86 Stari pofiłt samo- listinama poćam od XVI. vieka, nu aam pećatnik mora da 

bonke obćine. je mnogo stariji, valjda iz XV. yieka. Obcina ga jos dan 

danas ćuya. 

Ovaj pećat potvrdi god. 1525. u Budimu u Ćetyrtak prije blagdana małe 

gOBpe posebnora izpravom kralj Ljudevit II., dozvoliv rabiti zeleni peĆatni vosak 

-eisdem ciuibua et totae communitati incolarum dicti oppidi Zamobor id annuentea 



' Ovaj je opia iieil.at.a iKva(ljeii W. Lo[>iiSifev6 kojige: BihaiS i biliai^.ka krajina 1B90., str. 23^.-— 2.'! 
* To ima Liti slnyo Z, koje je oviJje polożeno. 



Łaszowski, Prilog k hnraŁakoj sfragiatici 



et concedentes, ut ipai, ipsorumąue successores ymuersi a modo successiiuB per- 
petuia temporibus, semper et sigillo proprio et cera yiridis coloris insigillanda literis 
communitatis, ao in omnibuB rebus ac espeditionibus 
negotiorum auorum, inpar liberanim ciuitatum nostra- 
rum, liberę yti et gaudere valeant atąue possent . ," 
To isto potvrdi kasnije god. 1528. u Beću u pętak 
poslije blagdana jedanaeat Iiiljada djevica kralj Fer- 
dinand I. ' 

Osim opisanoga najstarijega pecata ualazimo na 
jaynim pismima samoborske obćine jedau veći oknigli 
pecat mjereći 33 mm., na kojemn stoji obła kula sa 
ai o.. ■»■ _j.. . 1 Pfit kruniŚta i dva prozora iznad vrata, poduprta ea 

borakttobdlna. atrane stupOTima, imajuci i^ti uadpis kao i sŁanji 

pecat. (SI. 87.) 
Ovaj ae peĆatnik, koji nije atariji od końca X'VTII. vieka, cuva kod samo- 
borske obćine. 

XVII. Strelee. 

Stare plemenske strelacke obćine danaa viae nema; sterała se je na iztoku 
od Kamenskoga, a na s)everu od Trebinje, prelazeći pace i Kiipu i zapremajući 
dobar komad na lieyoj obali do medja di^agaiiićke obćine, s kojom je god. 1394 
medjasila kod aume Lepova kneja. Strelaćko plome skupljalo se je u svoje klupe 
kod orkve av. Tomasa u Strelću iii kod sv, Ivana u Trebinji (Therbyna). TT ta- 
kovim zborovima izdavaśe plemenski sudac izpraye, * podkriepljene visećim ple- 
menskim pećatom- Sa STOJim suajedima plemićima iz Otoka (danaa MekuŚje) zi- 
vjelo je strelacko pleme u liepoj slozi, te je ćesto a njima zajedno radilo u Bvojim 
klupama o zajednićkom interesu. 

Pećat plemenake obćine strelacke veoma je atar, te 

ga nadjosmo na listini od god. 1462,, koju je izdao ple- 

menaki audac Petar ain Tomaśev (Tomaaie od plemena 

Mogorića). Promjer okrugla pecata jest 32 mm., a na 

njemu se nalazi ttzpravan dolje zaokruźen stit, na kojemu 

je koso poloźena strielica, okrenuta ailjkom u gomji desni, 

a protivnim krajem u dolnji lievi kut, lievo gore polii- 

mjesec, odkrenut rogoyima od strielice, a dolje desno śe- 

81 88 Fefiat plemenske storotraka zviezda. Oko stita su izvaiia poredana tri polu- 

Btreladke obćine. kruga, koji ae krajevima jedan driigoga dotiću i na taj 

naĆin stit zatyaraju. (SI, 88.) Nadpiaa nema nikakvoga, a 

cieli je pećat obrubijen jednoatavnim kolobarom. Pećat dakle apada medju t. z. 

gOYOreće, jer se u njem slikovito prikazuje ime aame obćine, Nalazimo ga na svim 

potonjim listinama, koje je izdavao plemenski atrelaĆki sudac. Plumenska obcina 

atrelacka propala je oko god. 1577. od turske sile, zajedno s mnogim prekokup- 

skim plemenskim obćinama. 



' Inyoniik n .arklyu samoborske obćine. * Hwatske, pinane glugolicom i liitinicoiii, te latinske. 



Laszowski, Prilog k hrvatskoj afra);ietic 



XTin. Trg. 

Trzka obcina izpod grada Ozlja zvala se je njekoć Kljuc (Culch), te je 
dobiła svoje pravice god, 1329. od bana Mikca Prodanića, koji je żitelje ove ob- 
ćine, izYTgnute do tada kod grada Ozlja napadajima Njemaca, preselio u danasnju 
jim postojbinu otok 8vili sveti, nazivan bez snnrnje po istoimenoj crkyi, koja jos 
danas tamo obatoji. Kako 8vagdje, tako je i trźkoj obćini na celu stajao sudac, 
koji je ćuyao obćinske „prayice" i pecat. Ovaj je pećat oknigao sa promjerom od 
24mni., ananjemusevidimka (SL 89.), koja drzi kljuć ; naokoło 
medju dva zmata kolobara (Perllinie) stoji lapidarni nadpie: 
S S . COMYRITATIS DC VICO LATIOR ł60H. 
S(igillum) coni(m)imitatis de ^ico latior 1604 
£ako vidimo, taj pecat potiće iz god. 1604., ali uema 
tjumnje, da je i prije toga slicoi peSat trzka obcina rabila. 
Spada medju t. z. govoreće pećate. 

Jos nam je jedan peĆat trzke obćine poznat, ovalan sa 

81, 88. FeCat obólne promjerinia od 7x8min,, na kojemu se vide dva azpravno ato- 

Kljufia (Trg). jeća lava, koji drze prednjim nogama vienac {?). Nad njiliovim 

glavama vidi se nesto kao snop, s desna i lieva slovo P., a vrb te figurę slovo T 

T 

(P P), sto ae ima ćitati: pećat trzkib purgarov; na tlu medju lavovima niće 

traya. Po Hverau sudeći taj će peĆat biti noviji od gore spomenutoga, te bi mogao 
poticati po 8voj prilici iz końca XVII. iii iz poćetka XVIII. vieka, 

Prwi peĆatnik ćuva jos i danas trźka obcina, dok za drugi ne znamo gdje 
je. NjegoY otisak dobismo od pokojnoga IŁLopasića snaznakom, da je trźkeobćine. 

XIX. Varaźdin. 

KraljsYski i slobodni grad Varaźdin dobio Je svoje povlaatice god. 1209. 
od kralja Andrije II. I prije te godine bijase Varaźdin obcina, imajući svoga audca 
(rihtara), te je bez dvojbe imała i svoj obcinaki pećat, koji nam nije poznat. Vjero- 
jatno je, da je u glavnom bio slićan onima, koje u potonjim viekovima nalazimo. 

Najstariji do aele poznati pecat yaraźdinske obćine nalazi se na jednoj 
listini od godine 1424., koja se ćuva u c. k. arkivu dvorske komoro.' Taj je pećat 
utisnut u zeleni yosak, a okrugao je a promjerom od 45 mm. U njemu se yidi 
sesterokutni toranj bez vrata i prozora, sa Śiljatim krovom, kojemu je na vrhu 
nasadjena kruglja, S desne strane tomja stoji oamerotraka zyiezda, a s lieye ra- 
stnći mjesec. Kaokolo medju dva zmata, airoko razmaknnta kolobara (Perllinie) 
stoji lapidarni gotski nadpia : 

* s (iiviTflris -i- De V'flRflyi) 

Ovaj pecat potiće iz ćetmaestoga yieka, a rabio je bez dvojbe sye do 
god. 1464., kadno je kralj Matija Korvin grboynicom, izdanom u Budimu 8. ja- 
nuara, podielio VaraŹdinu grb i prema tomu javni pećat. * 

' Melly: Beitritge zar SieK«lkunile des Mittel- str. XY. MittJieilungen der k. k. Centralcom- 

altera. Wien 1846, str. 151. — Lind, Bliitter mis»ioii 1371, atr. CXCV, gdje su priobćene 

flir altere Sphragistik. Wien 187B. T.ib. 20 i wlike tnga pedata. 

' Izvomik u arkivu kr. i slob. grada Varażdina. Yidi str.; 26—28 ove knjige. 



LasKowski, Prilog k hryatskoj siragistici. 



Prema tomu grbu izradjen je novi YaraŹdiuski pećat, koji se je od toga 

vremena rabio na izpravama, koje izdayase Yaraźdinska obcina. I ovaj je pecat 

okrugao, a promjer mu iznosi 60 mm. Na njemu se vidi uzpravan, s dola zaokruzen 

stit, koji 8 góra drźi razkriljeni andjeo. TJ stitu bu u simetricnoj udaljenosti po- 

redane cetiri horizontalne grede, posute 

sitnim ćetverotrakim zviezdicama (u ćetiri 

reda), od kojih skrajna zaprema dno stita; 

od nje ae do Tiha uzdiŹe ćetverokatna kula 

sa otvorenim oblim vratima s jedne, ce- 

tverouglatim prozorom s druge strane, a 

takov 86 prozor nalazi sa 3vake stjane i u 

gornjem spratu. Nad svakiin prozorom do 

krova namjeśten je mali siljati tomjić, dok 

se visoki krov kule na sljemenu 8vrśava 

u dva siljka. Izpod prve grede odozgo 

desno stoji padajući mjesec, a s lieva Śe- 

sterotraka zviezda. (SI. 90.) Na około medju 

dva etubata kolobara (Stufenlinie) stoji 

81. 80. V«11U peeat gracU Var»łdina. nadpis: 

* siC'iijiiVin : iuflivs (iivirflcis : w^RnsDmrn^. 

Ovaj kraśni veliki, u gotskom slogu radjeni pećat pokazuje liepu raduju 
petnaestoga vieka. IzTorni se peĆatnik cuva kod gradske obćine. 

Mali pećat varaźdinske obćine nalazimo na obćinskim izpravama istodobno 
aa velikim. Promjer mu je 32 mm., a raz]ikuje se u tomu, śto je kula na tri sprata 
i sa viŚ6 prozora. Kod jednoga, kojega je stit slićan onomu velikoga pećata, manjka 
sa sviem polumjesec i zyiezda, a kod drugoga, gdje je stit vise izvijugan, nalazi 
86 zviezda i polumjesec izvan stita. Ima joŚ koja varijanta, ali razlika do velićine 
nije bitna. Na ovim malim peeatima stoji redovito nadpis: 

SIGLLLYM ; MTNYS ; CIYITATIS : YARASDINENSIS. 

XX. Zagreb, gradska obcina CMons gfraeeensis). 

God. 1242. dobi kr. i slobodni grad Zagreb od kralja Bele IV. syoJo po- 
Ylastice, na temelju kojih se je kroz viekove razyijao, imajući na celu 8voga sudca, 
koji je ćuyao obćinski pecat. Taj pećat gradske obćine zagrebaćke (ciyitas Montie- 
graecensis Zagrabiensis'*, hrvatski „Gradac") stavljase sudac na 8ve javne listine, 
koje bi on i obcina izdavali, a bijase tećajem XIV. vieka utisnut u zeleni iii ćisti 
pćeHnji vosak; u XV. vieku rabi se i crveni vosak. Najstarija nama poznata iz- 
prava, na kojoj je yisio obćinski pećat gradske zagrebaćke obćine (danas je vise 
nema), jest od godine 1822. Kako H je taj pecat izglodao, uije nam poznato. Te-, 
ćajem XIV. vieka dva je puta pećat zagrebaćke obćine neznatuo preinaćen, i to 
godine 1384. i 1397., • a od tada ostade u porabi isti u ploću od Żute mjedi rezani 
peĆatnik, koji ae jos i danas ćuva kod gradske obćine u Zagrebu. Stari je taj 

> Tkaieić. Mon. Zagrab. I, atr. LVII. 



Laszowski, Prilog k hrvat8koj sfragistici. 



pećat gradske zagrebaćke obćine okrugao, a u promjeru mjeri 38 mm. Na njema 

se vide tri kule od tesanoga kamena, stojeće na gromadi spreda zidom zaitićenih 

pećina, kojema su n sredini Telika śiljata vrata, a sa Bvake Btrane po tri zarezana 

krunista (Kerbzinnen). Srednja je kula iiajviaa, te 

Bbraga epojena s postranim, koso gradjenim zidom, 

koji nosi sa Bvake strane po dva krunista. Ova kula 

nosi śiljati krov sa dva krunista, sa syake strane po 

jedno, i jedan prozor povrh siljatih yrata, dok ostale 

dvie kule sa strane imadu samo zaobljena vrata i 

na Yrha po tri urezana krunista. S Iieve strane do 

kula fltoji rogovima gore okrenut polumjesec, yrh 

njega tri peterolatiĆne rozetę, a izpod njega dyie na 

sitnoj graneici. S desne strane kule vidi se osmero- 

traka zviezda. a nad njom i izpod nje po jedna mała 

rozeta. Izmedju vanjskoga zrnatoga ruba i nutamjega ^^ ^^' '^••"" p«o»t crada 

kolobara stoji lapidarni uadpis : 

■ł-iSiaOOłYHItUH OlOKTH C^UKCII = S(igillum) com(m)uni(tatis) de monte 

Graci. ' To je bio veliki gradski pećat. (SL 91.) 

Osim velikoga pećata rabila je zagrebaćka obcina već u XVII. vieku mali 
pecat, takodjer okrugao, sa promjerom od 29 mm^ aa istom figurom, s tom samo 
razlikom, da kule nose po bri śiljata krunista, a naokoło medju 
skrajnim debelim ćlankovitim rubom i nutamjim jednostaynim 
kolobarom stoji uadpis : 

S SIG * MIN » CIV » MONTIS d-'- 

== Sjg(illum) min(us) civ(itafcis) montis g(raecensis). 

IzYomi peĆatnik od żute mjedi Ćuva gradska obcina. 
Jos mi je spomenuti, da na izpravama nalazimo joś jedan mali 
pecat zagrebaćke obćiue, okrugao, 28 mm. sirok, sa istim nad- 
pisom i figurom, iedino sto su krunista kule uglata,* (81. 92.) *■ *^ "■** ^^^^ 
a taj je bez avojbe stanji od gomjega, i potice iz XVL vieka. 

' Taj je peftat pogreśno narisan kod Linda: Blatter flir Sltere Sphragistik. Wien 1878. Tab. XVIIL 

Molly: cit. d. i Mittheilungen cit. STezak. 
■ Ovoni zgodom priobiujemo najstariji grb grada Zagroba, sa3uvan u kamenom relijefu iz 

końca XV. vi ek a, koji se Suva u arheoloi- 

kom odjelu nar, muzeja. Taj je grb u gotakom 

slogu izklesan na kamenoj plofii, dugoj O 96 ra. 

sirokoj Oni m. a debeloj 14 to. ; s Ubtc strane 

gore majka ugao, koji je odbijen. Cielą ploha, 

na kojoj je alika, obrubijena je izklesanim 

okvirom, kojega su dulji krajevi OOB m, a 

kraći 004 m, śiroki Sam gradski grb stoji u 

sredini, te je visok 0*4!! m., a najveda mn je 

Sirina 0-46 m. Śtit je grba na dnu zaailjen, a 

s deanog krają ugnnt. 
U tomu Btitu, kojega s deenadrźiuzpravljen 8L 08. Qrb grada Zasnba od EOd. 1406. 

lav razciepana repa (cauda bilurcata), vide (U narodnom mai«Ja). 



Laszowaki, Prilof^ k hryatskoj stragistic 



XXI. Zagreb: kaptolska obcina. 

Prvi zametak kaptolnkoj obćini u Zagrebu nalazimo u sedamdesetim go- 
dinama petnaestoga vieka, kada je 2. janaara god. 1478, kaptol zagrebacki, kao 
zastitnik nove ove obćine odredio propise i zakone, po kojima će se yladati kap- 
tolska obcina.' Na celu nove kaptolske obćine atajase sadac, koji je ćnvao obcinaki 
peĆat. Taj obcinaki pećat, Śto ga ovdje donosimo, nije mladji od pocetka Śestnae- 
stoga vieka (SI. 94.), On je okrugao, ima promjer od 30nun, a 
na njemu se vidi uzpravan dolje zaokruźen Stit, dviema gre- 
dama, koje ae koso diźu od sredino postranih dielova śtita, a 
eastaju eried gomje stranice stita, cineći kut (Spitztheilung), 
razdieljen n tri polja (Spifczfeld). U velikom dolnjem polju 
vidi se kula sa cetiri krunista na vrhu (Zinnen), otvoreiiim 
Yratima i dva uzporedo, u gomjem uźem dieln kule razpo- 
redana prozora. U oba gomja trokutna polja stoji po jedna 
81. B4, PaAat Bura- peterotraka zviezda. Medju skrajnim ćlankovitiin i nutarajim 
baOke kaptolske jedno8tavnini kolobaroin stoji na okolo lapidarni nadpis: 
obiine. * SKUL * CIVIVM * CAPITYLI • ZA(>RAB 

— 8igil(Ium) civium capituli zagrab(iensi8}. 

IzYOmi pecatnik od srebra ćuva se u hrvatakom zemaljskom arkivu. 

Emilij Laszowskj. 



so u rel^jefu izkleitane tri oBmeroknlne kule, sto.jeći na gromadi. koje au od strąga zaśtićene 
zidnin, śto nosi krontŚle Srednja najyisa kula ima do zemlje aetverou(clata vrala, a viaoko 
nad njinia ({otWki [jrozor; sa Btranh iste kule, ali njeJto niże nalazi 9e joS po jedan takav manji 
proj;or. Na vrSku kule vidi ae o krunista. Ostale dyie kule niże su od srednje, hez wata, imajn 
svaka po '.i Kolit^ka mała prozora; kniniśta sii ovih kula odbjjena, a bitojihje na 3vakoj ya^da 
po #.i'tiri, t^ desnn Btoji uz poatranti kulu rastući injeaeo. a w. lievu peterotraka zyiezda. Lievo 
od śtiU stoji uklesana godioa l-ł!t9. na sliedeći uadin ■ l^ ^ Tuj su pojedine brojke jedoa od 
druga rB^s(ftvljono linurom alii^nom znaku § (para)trat\ kojena je Rornji i dolnji dio apojen 
dubukoiu i'i'tverokiiliu>in udubyenum t-ailknm Opisnni taj grb stąjase njekoć uzidan u crkvu 
ST. Marka u Ziijiwbu, cd kuda je ixa potresa spremljen ii arheolołki muzej (SI. 9aX 
' lokalnie; Monwiu. itaKrab. II, p. ;tS5. Doc. lioy. 



CROATIA SUPERIOR ET INFERIOR. 

Ivan Tomasió, franjevac u prvoj polovici XVI. stoljeća, spominje vise puta 
u sYOJem djelu „Chronicon breve regni Croatiae" dvije Hrvatske naime „supe- 
riores'^ i „inferiores partes Coruatie." Prema toine mogli bi poslutiti, da 
se je u IB. i 16. stoljeóu dijelila Hryatska na gornju i dolnju. 

Najglaynije mjesto u Tomaśićeyoj kronici je ovo: „Anno Domini 1B24. 
tempore banatus Joannis Karlouich Turci (a) cum innumerabili exercitu in Corua- 
tiam venit, postmodum ingressus tamąuam horrida tempestas cuncta yastayit, et 
ea cum universo regno comprehendit, in superiori parte septem ipsius provin- 
cias obtinuit, videlicet: Radigobilie, Cetinam, campo Kossalovo, Likam, 
Corbayiam, Buxane, AVerhovine et Gackam ac CLXXV oppida deva- 

stayit, castrum munitissimum S y n g h cum humani sanguinis effusione cepit 

in partes inferioris Coruatie dominium Modrussie, ac etiam Drexnik, 
comitatus Briniensis, ac omne fere inter montes Coruatie, ac multa castella ya- 
stayit, que commemorare longum esset."^ 

Partes inferiores i superiores Coruatie spominje lyan Tomasić jos i na 
drugim mjestima. Tako pripoyijeda, da „comes Karloyich Joannes latitabat in su- 
perioribus partibus Coruatie, yaljda u Lici, kad je knez grada Krupe Mirko 
Turak stao obsjedati njegoy grad Mu tnie u. Po tome sudimo, da je Tomasić Krupu 
i Mutnicu pribrajao dolnjim krajeyima Hryatske.^ Na jednome mjestu opet każe, 
da se pad Kosta jnice może smatrati za „causa et origo destructio(nis) infe- 
rioris partis Coruatiae."^ Posto Tomasió smatra Hryatskom jos i say predjel od 
Kostajnice do Hrastoyice kod Kupę (flumen Colapim sub Hrastouicha), to nema 
dyojbe, da je on i taj predjel pribrajao dolnjim krajeyima Hryatske. 

Tomasić zoye Hryatskom syu zemlju od Radobilje* na jugu do Kupę na 
sjeyeru, te dijeli tu Hryatsku na dyoje: na gornju i dolnju. 

Gornja Hryatska iii „partes superiores Coruatie" jesu njemu sye źupe, żu- 
panije i oblasti od Kadobilje do ukljuciye Gacke, narocito dakle Radobilja, Cetina, 
Kosoyo, Lika, Krbaya, Buźani, Vrhovine i (Tacka. Dolnja Hryatska iii „partes in- 
feriores Coruatie" jesu mu „dominium Modrussie", zatim źupe Dreźnicka i Brinjska, 
nadalje sya zemlja od Gyozda (Kapele) na sjeyer do Kupę i onda Saye od utoka 
Kupę do utoka Une. 



* Arhiy za jug. poyj. IX p. 26. dobilie (Radobil, Rodobiglia) prope flumen 

* Op. cit. pag. 30. nostruin Citine Hadobil, cum intentione 
' Ibid. p. 31. labricandi unum pontem super ipso flumine, 

* U jednom pismu od g. 1457. ("iitamo: Quia ut habet liberum transitum in vallem *Po- 
illustris dux Stephanus . . . hedificari tecit licii . . . Ljubić, Monumenta Slayonun merid, 
ąuoddam fortalicium super temtorio suo Ro- (Listine) X. p. 109. 



138 Klaić, Croatia superior et inferior. 

Pita se sada, da li je ova Tomasićeya dioba hryatske zemlje opraydana, 
iii je to samo njegovo individualno mnijenje? Da se je u 16. stoljeću zaista Hr- 
vatska dijelila na gomju i dolnju, imademo jos jedan dokaż. U jednome pismu 
od 26. rujna 1469. pisę mletacka vlada „ser Joanni Aymo militi, oratori nostro in 
Hungaria", dakle 8vome poslaniku na ugarskome dvoni ovako: „Intelleximu8 quoque, 
quantum scribitis, vobis dixisse regiam maiestatem de gentibus tenendis ad i 1 1 o s 
duos passus, que prohiberent, quod Turci venire non possent in Dalmatiam, 
Croatiam inferiorem sue maiestatis et Croatiam superiorem sere- 
nissimi imperatoris . . .^ 

Evo Mletcani g. 1469., sest godina nakon pada Bosne razlikuju na zem- 
Ijistu hrvatskom „Croatiam inferiorem" i „Croatiam superiorem", dakle 
upravo kao sto to cini i nas Tomasić u 16. stoljeću. Nedvojbeno je po tome, da 
je ta geografska razlika u 15. stoljeću zaista i obstojala. 

No iz onoga pisma od god. 1469. saznajemo jos, da je „Croatia inferior" 
tada pripadala ugarsko-hrvatskomu kralju Matiji Korvinu, docim za „Croatia su- 
perior" kaźu Mletcani, da je „serenissimi imperatoris", naime njemacko-rimskoga 
cara Fridrika III. Kako dolazi car Fridrik ITT. g. 1469. do toga, da je gospodar 
„Croatiae superioris" ? 

Poznato je obce, da se je car Fridrik HI. takmio s Matijom Korvinom za 
ugarsko i łirvatsko prijestolje. Tek 19. jula 1463. pogodila se oba kralja.* No da 
li su tom prigodom podijelili medju se vlast u hrvatskom kraljevstvu, kako se to 
cini po pismu mletacke vlade od g. 1469., ne spominje se u pomenutoj pogodbi 
ni u ostalim meni dosad poznatim izvorima. 

V. Klaić. 



* Ljubić, Listine X. p. 458. Fraknói dr. Wilhelm, Mathias Coryinus, Konig 

* Theiner, Monumenta Hunganae II. p 380—391, von Ungam. Freiburg, 1891., pag. 95. 



HOMEROYA TROJA. 

Već stari su se bavili pitanjem, gdje je stajao grad, koj ega je podsjedanje 
podało gradju Homerovoj Ilijadi. Tradicija ga je smjestala na danasnjem breźuljku 
Hisarliku, udaljenom od Helesponta po prilici 5 km., a od Egejskoga mora po 
prilici 6 km., gdje je i u potonje yrijeme stajao grad Ilion. Na ovaj se breźuljak 
popeo Kserkses, kad je ono s vojskom isao na Heladu. Tako każe Herodot VII, 
43.: „A kad je Kserkses dosao na rijeku Skamandar, popne se na Prijamov grad, jer 
ga se uzelio ogledati. I posto ga je ogledao i sve cuo, sto se ondje dogodilo, 
prinese Ateni Ilijskoj za źrtvu tisućii goveda, a Mazi izliju herojima źrtve ljeva* 
nice". Isto je ucinio i Aleksandar Veliki, koji je odlucio grad povećati i opasati 
zidom. Ali to je izveo istom Lizimah, koji je g. 301. osvojio prednju Malu 
Aziju. Lizimah naseli u Iliju stanovnike razlicnih susjednih mjesta i sagradi oko 
grada zid, dug 40 stadija {7% km.). I Rimljani su se veoma zanimali zataj novi 
Ilion, jer su Eneja, koji se jedini spasao, kad je stari Ilion propao, drźali za svoga 
praoca, a Ilion za svoju pradomovinu. U ratu s Mitridatom razorio je Fimbrija 
Ilion, ali ga je Cesar iznova sagradio. I Cesar i August namjeravali su pace Ilion 
uciniti 8vojom prijestolnicom. 

Ali ako se i jest mjesto staroga Ilija općeno traźilo na mjestu novoga 
Ilija, opet je bilo i Ijudi, koji su to poricali. Tako je Demetrije Skepsanin (ó S)c-^^toc, 
iz Skepse u Troadi), aleksandrinski historik iz 2. vijeka prije Hr., tvrdio, da Ho- 
merova Troja nije mogła stajati na mjestu potonjega Ilija, i to s dva razloga: 
jedno 8 toga, sto je ravnina izmedju potonjega Ilija i Helesponta postała poslije 
naplavom rijeke Skamandra, dakle je u Homerovo yrijeme bila premalena za 
bojeve, koje on opisuje; a drugo s toga, sto Ahilej ne bi bio mogao Hektora tri 
puta goniti oko Ilija, kad bi stari Ilion bio stajao na mjestu novoga Ilija, jor no vi 
Ilion ne stoji na osamljenom breźuljku, nego na kraju protegljasta grblja gor- 
skoga. Demetrije traźi stari Ilion kod tadasnjega Ilijskoga sela ('lXi£ajv y.(óayi) na 
danasnjem mjestu Hanai-tepe, prema kojemu na lijevoj obali Skamandra danas 
stoji mjesto Bunarbasi. Uz Demetrija pristaje i geograf Strabon. 

I u moderno su se yrijeme uceni Ijudi razdyojili. U opće se może kazati, 
da je do najnoyijega yremena Demetrije nalazio vise pristasa, nego li stara tra- 
dicija. Medju glasoyitim pristasama Demetrijeyima spominjem Francuza Leche- 
yaliera s krają prosloga yijeka i slaynoga njemackoga generała Moltkea. Ali jedan 
i drugi pristaju samo uz negatiynu stranu Demetrijeye teorije t. j. oni drze, da 
stari Ilion nije stajao na mjestu potonjega helenisticko-rimskoga Ilija, dakle na 
danasnjem Hisarliku; sto se tice pozitiyne strane, oni se ne ślazu s Demetrijem, 



140 Musić, Homeroya Troja. 



nego traze stari Hion doduse takodjer blizu danasnjega sela Bunarbasi, ali na istoj 
(lijevoj) strani rijeke Skamandra na brezuljku Balidagu, koji se nalazi 10 km. 
juznije od HisarKka. 

Sto se tice Demetrijevih razloga protiv identificiranja mjesta staromu i iio- 
vomu Iliju, oni ne mogu imati nikakve yrijednosti. Geograf Skilaks iz 2. vijeka po- 
slije Hrista, każe, da je novi Ilion od Helesponta udaljen 26 stadija (5 km.), a 
toliko je jos danas breźuljak Hisarlik udaljen od mora. Ako dakle ravnina izmedju 
noYOga Ilija i Helesponta od Skilaksoyih vremena do danas nije nista uzrasla, 
nije se od Homerovih do Skilaksoyih yremena mogła ni stvoriti, nego je morala 
biti otprije. Demetrijevoj se tvrdnji opiru i novija geologicka istraźivanja. Ali 
Ahilej ne bi mogao goniti Hektora oko Hisarlika! To je istina, ali treba na um 
uzeti, da je ovaj moment pjesnik mogao izmisliti bez obzira na topografiju. 

Na Balidagu stoję doista i danas razvaline nekakyih utvrda. Ali identifi- 
ciranju tih razvalina s Homerovom Trojom opire se to, sto su predaleko od He- 
lesponta, dok se po HomeroYU opisiyanju Troja morala nalaziti dosta blizu mora. 
Osim toga stoję te razvaline za Homerovu Troju preyisoko (150"* ), dok je Hisarlik 
yisok samo 15 — 20'». Pa i same su razyaline tako neznatne, narocito ako se ispo- 
rede s onima na Hisarliku, te se mime duse może kazati, da onako utvrdjen grad, 
kakva je morala biti Homerova Troja, jamacno nije stajao na tom mjestu. A to 
potyrdjuje i citava okolica, koja se tu ni iz daleka ne slaze toliko s Homerovim 
crtama, koliko ona kod Hisarlika, koji se nalazi na desnoj obali Skamandra ondje, 
gdje u nj utjece Simoent. 

I glasoviti se H. Schliemann iz Homera uyjerio, da Homeroyu Troju yalja 
traziti na Hisarliku. S toga je i poceo kopati na tom mjestu. A uspjeh njegoy 
nije samo zadiyio syijet, nego i pitanje o mjestu Homeroye Troje definitiyno 
rijesio u prilog Hisarliku. Schliemann je poceo na Hisarliku kopati g. 1870., a 
kopao je (uz prekidanje) sye do syoje smrti (g. 1890.). A resultate svoga truda 
objayljiyao je od yremena do yremena u razlicnim djelima, od kojih su najzna- 
tnija ova dya: Hios 1881.; Troja 1884. 

Najprije yalja spomenuti, da je Schliemann u razyalinama na Hisarliku 
konstatirao 9 slojeya; to znaci, da se po yremenu na njemu sagradilo 9 gradoya, 
jedan na razyalinama drugoga. Tako su razyaline breźuljak mało po mało ne 
samo poyisile (do 49, 50"^), nego i prosirile. Dok je pryi (najnizi) grad bio sirok 
samo 46 m., drugi je yeć imao śirinu od 100 m. Najgomji (9.) sloj cine razyaline 
grcko-rimskoga Ilija. Homeroyu Troju yalja dakle traziti u jednom od niźih slo- 
jeya. Ali u kojem? Schliemann se odlucio za drugi grad (racunajući odozdo), i to 
poglayito s toga, sto je sudeći po razyalinama jedini taj grad bio tako utyrdjen, 
kako yalja suponirati za Homeroyu Troju, i sto ima jasnih tragoya, da je uprayo 
taj grad, kao i Homeroya Troja, propao od yatre. S toga je Schliemannu bilo 
najyise do toga stało, da drugi grad sto bolje otkrije. Tako su izisle na yidjelo 
golem e s juga dobro sacuyane utyrdne zidine debele do 4 m. s kulama i yratima- 
A u samoj su se tyrdjayi otkrili temeljni zidoyi razlicnih zgrada, od kojih je 
Schliemann najyeću proglasio dyoroyima Prijamoyima. U utyrdnim zidinama ovoga 
drugoga grada nasao je Schliemann u syibnju g. 1873. i ono yeliko blago, koje 



Musió, Horn ero va Troja. 141 



danas pripada medju najveće dragocjenosti berlinskoga muzeja. U njemu ima 
yise komada źenskoga nakita od zlata pa zlatnoga, srebmoga i bakrenoga sudja. 
Schliemann je to blago prozvao Prijamovim blagom i u njemu nalazio nov dokaż 
za to, da je doista ovaj drugi grad bio Homerova Troja. 

Posljednji je put Schliemann kopao na Hisarliku u proljeću g. 1890., i to 
u drustyu ravnatelja carskoga njem. arh. instituta u Ateni W. Dorpfelda. Naj- 
glavniji resultat bio je taj, da su konstatirali, da u razvalinama samoga drugoga 
grada valja razlikovati 3 razlicne periode. Osim toga su ucinili jedno zname- 
nito otkriće. 

Dotlę se ponajvise Schliemannovim nastojanjem kopało i drugdje, naro- 
cito u Mikeni i u Tirinsu. A resultati toga kopanja bili su preko syakoga oceki- 
vanja sjajni. Na jednom i na drugom mjestu otkapala se citava, u temeljima 
(osobito u Tirinsu) dobro sacuvana akropola, u Mikeni se osim toga otkrilo vise 
grobova, u kojima se naslo veliko obilje svakakvih zlatnih stvari. Isporedjujući 
ono, sto se naslo na tima mjestima, s onim, sto se iskopalo drugdje, narocito u 
Atici, pokazało se, da se sve to u tehnici i ornamentici slaźe. Tim se putem doslo 
do toga, te se mogła konstatirati preznamenita cinjenica, da je u staro vrijeme 
(po prilici od g. 1600. — g. 1000 pr. Hr.) u zemljama oko Egejskoga mora cvala 
jedinstvena kultura, koja se po najznatnijem nalazistu njezinih ostataka prozvala 
mikenska kultura. Najkarakteristicnije su joj obiljezje vaze, kojima sluze za 
omamente oblici morskoga bilja i morskih zivotinja pa spirala. A sto se mikenska 
kultura bolje poznavala, to se bolje vidjelo, da se u Homerovim pjesmama ogleda 
upravo ta kultura, da dogadjaji, koje pjeva Homer, padaju u yrijeme cvjetanja 
mikenske kulturę. Tako Homer opisuje upravo onakove kraljevske dvorove, ka- 
kvima temelji jos danas stoję u Tirinsu i u Mikeni; Homerovi se junaci borę 
onakoyim oruzjem, kakvo prikazuju mikenski spomenici itd. Ako se pak u Home- 
rovim pjesmama ogleda mikenska kultura i ako su najkarakteristicnije obiljezje 
mikenske kulturę pomenute mikenske vaze, onda bi valjalo, da se mikenske vaze 
nalaze i u razvalinama drugoga grada na Hisarliku, koji po Schliemannu ima biti 
Homerova Troja. Ali na veliko cudo svoje Schliemann u razvalinama drugoga 
grada nije nasao ostataka mikenskih vaza. Istom g. 1890. nasli su Schliemann i 
Dorpfeld na Hisarliku ne samo crepove od mikenskih vaza, nego i nekoliko 
ćitavih vaza — ali ne u razvaliuama drugoga, nego sestoga grada (brojeći odozdo). 
To je bilo ono naprijed natuknuto znamenito otkriće njihovo. Nakon toga otkrića 
stali su slutiti, da Homerova Troja nije bio drugi, nego sesti grad. Ali najprije 
je yaljalo tocno pretraźiti razvaline sestoga grada. Pa budući da se one godine 
nije mogło dalje raditi, jer je veó bila nastała vrućina, odlucio se Schliemann 
druge godine yratiti na Hisarlilc, da nastavi zapoceti posao. 

Ali tomu neumomomu i pozrtvovnomu istrazivacu stanna bilo je sudjeno 
konacni resultat svoga rada na Hisarliku samo naslutiti; doziyio ga nije. Iste go- 
dine 1890. o Boziću pokosiła ga je naprasna smrt u Napulju. Izvjesće o kopanju 
na Hisarliku napisao je jedan dio jos Schliemann, a drugi je dio poslije Schlie- 
mannove smrti napisao Dorpfeld, koji je citavo izvjesće i izdao u knjigi: Bericht 
liber die Ausgi-abungen in Troja im Jalire 1890., Leipzig 1891. 



142 Musić, Homerova Troja. 



Razumije se samo po sebi, da je i poślij e Schliemannove smrti Dorpfeld 
źivo zelio, da nastavi iskopayanje na Hisarliku. U ime troska dala mu je Schlie- 
mann ova udoyica 3000 for. Ali na to je dosla kolera, te je Dorpfeld polazak na 
Hisarlik morao odgoditi do proljeća g. 1893. Mnogo se ni tada nije mogło uci- 
niti, jer sredstva nijesu bila velika. Ipak se Dorpfeld uvjerio, da je i 6. grad na 
Hisarliku bio utyrdjen jakim zidinama, koje je na nekim mjestima i otkrio. Izyjesće 
o toj campagni izdao je Dorpfeld u knjizi: Troja 1893. Bericht liber die im 
Jahre 1893. in Troja yeranstalteten Ausgrabungen. Leipzig 1894. 

Ovaj je uspjeh potakao sadasnjega njemackoga cara, te je Dorpfeldu za 
nastavak iskopayanja na Hisarliku iz svojih priyatnih sredstava doznacie 18.000 for. 
Tako se Dorpfeld mogao u proljeću prosie godine 1894 vratiti na Hisarlik sa 
sredstyima, s kojima je mogao uciniti sye, sto je trebalo uciniti, da bi se razya- 
line G. gi-ada posye otkrile. Pa kako su sredstya bila yelika, tako je i uspjeh bio 
sjajan. Otkrio se po prilici 40 metara dalje od zida 2. grada citav juźni, istocni.i 
zapadni utyrdni zid 6. grada u duljini od 300 metara. Sjeyema mu je strana u 
duljini od po prilici 200 metara porusena jos u starini, jer Strabon każe (Xni, 
B99.), da je Mitilenjanin Arheanaks kamenjem staroga trojanskoga zida gradio 
Sigej. Zid ima dya dijela; donji je debeo 4, 60 — B, 00 m., a gomji 1, 80 — 2,00 m. 
Citay zid cini golem yisekut, koj emu su stranice poprijeko po prilici 9 m. duge. 
Zid je gradjen tako solidno i brizno, te se po jakosti może mjeriti sa zidoyima 
drugih tyrdjaya mikenskoga yremena, a sto se tehnike tice, prestiże ih sye. U zidu 
su se naśla troją yrata i jedna yrataśca (u sjeyemo-istocnoj kuli), od kojih su se 
jedna (zapadną) zazidala jos za yrijeme 6. grada. Istocna su yrata gradjena posye 
onako, kao i glayna yrata u Mikeni t. j. tako, da se sa strane pred njima nalazi 
dio zida, te nastaje hodnik. Juzna su yrata bila glayna yrata. Njih je stitila ye- 
lika kula. Druga se kula nalazi na istoku; siroka je 10, 90 m.^ a pred glayni se 
zid protegla 8, 36 m. Najyeća je sjeyerno-istocna kula, koja je 18 m. siroka, a 
9 m. duboka. U njoj se nasao yelik bunar, koji je kula stitila. Unutrasnja je 
tyrdjaya, kao i u drugim mikenskim gi*adoyima, bila gradjena u terasama. U bli- 
zini utyrdnoga zida naślo se i nekoliko zgrada, ali se ne może pouzdano odrediti 
cemu je koja sluźila. Zgrade, koje su bile u srodini tyrdjaye, porusene su, kad 
se planirao teren za noyi Ilion. Osim syega toga naslo se opet mnostyo crepoya 
od mikenskih yaza. 

I za poznayanje potonjega Ilija bilo je oyo iskopayanje znamenito, jer se 
otkrilo citayo s tri strane trijemoyima okruzeno syetiste Atenino iz yremena gi'cko- 
rimskoga Ilija. 

Receno je, da je Schliemann s toga 2. gi^ad drźao za Homeroyu Trój u, 
sto je jedini taj grad bio tako utyrdjen, kako yalja suponirati za Homeroyu Trój u. 
Otkad se zna, da je i 6. grad bio opasan jakim utyrdnim zidinama, pada taj 
razlog Schliemannoy. K tomu se nalaskom mikenskih yaza u razyalinama 6. 
grada i jos kojecim drugim utyrdilo, da uprayo 6. grad pada u periodu mi- 
kenske kulturę, koja se ogleda u Homeroyim pjesmama. Po tom ne może 
yise biti sumnje, da je uprayo 6. grad na Hisarliku bio Home- 
roya Troja. 



Musić, Homerova Troja. 143 



Ako je pak 6. grad bio Homerova Troja, onda je 2. grad. morao biti 
mnogo stariji od mikenske periode. Dorpfeld (Troja 1893., str. 86 — 87 ) nagadja, 
da drugi grad potjece iz yremena od g. 2500. — g. 2000. pr. Hr., a prvi (naj- 
niźi) grad cak iz yremena od g. 3000. — g. 2600. pr. Hr. Tako su, ne stoljeća 
nego tisućljeća gradila sebi spomenike na Hisarliku, na medji izmedju Azije i 
Evrope, ali ih je 8ve nadyisila Homerova Troja, jer ae samo oko nje obavio 
brsljan Homerove poezije. 

Dr. A. Musić. 



PRILOG NUMIZMATIĆKOJ TERMINOLOGIJI 

HRYATSKOJ. 

Tko bi htio dotjerati hrvatsku terininologiju za numizmaticku znanost — 
a potrebu tome već źivo osjećamo — njemu bi bilo ponajprije pokupiti narodue 
rijeci te stnike, zatim prouciti i może biti ovdje ondje popravljati nazivlje, sto su 
ga dosada stvorili nasi ucenjaci, a najposlije trebalo bi taj njihov pohyahii rad 
sustayno i popuniti. 

Narodne rijeci za novce nalazimo u zivom govoru, i u narodnim pjesmama, 
pripoyijetkama itd., za daviiu proslost u pisanim spomenicima. Iz źivoga govora i 
narodne poezije Vuk je u svoj rjecnik uzeo yećinu, ako i nije sve'; iz spome- 
nika velikom je pomnjom Gj. Danicić povadio sve u svoj rjecnik starina, a 
gdjesto će se jos naci u onim spomenicima, koji su se nasli i na svijet izdali po- 
slije Danicićeve knjige. Od strucnjackih glavni su radovi Janka Safarika (Glasn. 
srp.-slov.) i Sime Ljubića, a za dubrovacko novce napose ima lijepa radnja 
Norberta Dechanta (Wiener Num. Ztschr. II.) i Resetara (Buli. dalm.). 

I ja se bavim tini posłom, koliko već dospijevam. Za sada mislim da ću 
posluziti numizmatickoj struci i s ovim neznatnim prilogom, kojim hoću strucnja- 
cima na skupu da prikaźem rijeci za novce iz Vukova rjecnik a. No ne 
bih se ipak mogao zajemciti, da mi se nije koja ta rijec otela oku, ako sam i dosta 
pomnjivo pobirao gi^adju za ovaj posao. 

al s p r a f. (u C. g.) vide j a s p r a. 

Hspre f. pi. vide jaspre: Braća ka' i braća, ona sir za aspre. 

łiadżaklija f. der HoUander Dukaten (wegen der geliarnischten Beine)^, 
aureus hollandicus. 

bapka f. (u Imosk.) starinski novac, alte Miinzo, antiquus numus. 

C ar e vi ca f. t. j. para, eine Art Para, numuli genus. 

cekin, cekina m. vide r u s p a. 

(•esarovac, sarovca m. (u C. g.) vide orlas. 

desotica f. n. p. banka iii karta, ein Zelmer (Papiergeldes odór im Kar- 
tenspiel), decenarius, valens decem. 

desnjak, desnjaka m. marjas iii pętak, na kojemu Bogorodica drżi 
Hiista na desnoj ruci, ein Siebzelinerstiick worauf unsre Liebefrau mit dem Cliristus 
Kindo im rechten Arm vorkommt. Solche werden den Kindern um den Hals ge- 
bunden, wie die buUae bei den Romera, numus B. V. M. 

* Tako cv;incika ne dolazi inedju rieóima, a * BAdzak* m. (słabo so goyori) das Bein, der 
u tekstu se spominje vise piita. I po tura Schenkel, cnis. Yiik. 

dolazi kod rijeói gros, al je nema na nij<'stn, 
gdje bi je trebalo biljeziti. 



Miler, Prilog numizmatićkoj terminologiji lirvatskoj. 145 



dinar m. 1. Art kleine Miinze, numi genus; dinar je koliko najveća pre- 
djaśnja para, ali je u broju od prije bio manji od parę: dinar ni je no vac Turski; 
nego nekakay hrisćanski (dubrovacki iii mletacki, ciji li je) i za to ga je od parę 
lako bilo raspoznati. Kad su u zenskoga mała lijepa ustya, ręce se: kao da su di- 
narom proresana. U yracanju kazu, da bi dinarom yaljalo zaklati zmiju iii drugo sto. 

Za dva plava ne bi grosa dala^ 

Za mlinara ne bi ni dinara — 

Za brata bi cme oći dala, 

A za dragog ne bi ni dinara — 

2. (u Eisnu) sadaśnja austrijska kraj cara, der osterr. Kreuzer. 3. (Po jugoz. 
kr.) pi. dindri, das Gold, pecunia, cf. novci, jaspri: nema dinara. 

direkac, direkaca m. (u Risnu) vide ledenjaca. 

direklija* f. der spanische Tlialer, numus hispanus. 

dukat m. (pi. gen. dii kat a) der Dukaten, numus ducatus, aureus. 

(lyógrosac, sca m. tiirkische silbeme zwei-Piaster-Miinze, nummi genus. 

dyógroska f. osterreichische kupferne zwei-Groschen-Miinze, nummi genus. 

dyópetica f. (u Lici) nekakay noyac, numus ąuidam. 

forinta f. yide yorinta. 

francika (u O. g.) yide cyancika. 

gazeta f. (pi. gen. gazeta) 1. eine kleine kupferne Miinze, woyon 3 auf 
eine Para gelien, numi genus. 2. (u Risnu) po krajcare, osteiTeicliisches Halb- 
Kreuzerstitck. 

gresljika f. das Groschel (der Dreier) numuUi genus. 

gros, grosa m. (gen. pi. grosa) der Piaster (yon 40 Para), monetae tur- 
cicae genus. U posljednji Turski i Njemacki rat gros i forinta srebrna bili su sye 
jedno (tako je Turska para bila potura iii krajcara i po); na syi^setku XVn. yijeka 
bio je gros dyije cyancike (dakle para i krajcara sye jedno); po tom Turski noyci 
stanu sye rdjayiji biyati, i mało po mało tako spadnu, da danasnji gros ne yriedi 
yise od pet srebmijih krajcara. 

grosie m. 1. der (deutsche) Groschen, grossus (monetae germanicae genus). 
2. (u Hry. u otock. reg.) pi. grósići, noyci na upletnjaku u djeyojaka. 

jaspra f. der Asper, numi genus. Tri jaspre idu u jednu paru cf. gazeta. 

j ^ s p r e, j S s p r i f. pi. Aspern, Gold, numi. 

k i' s a* f. der Beutel ais bestimmte Zahl (600 Piaster), crumena, sacculus 

continens 600 piastros. 

kolaina f. (u primorju) yide ko łajna: 

Ljepa sn mi darovali dara: 
Svekar bana kolaine zlatne — 
Ni na grlo zlatna kolaina — 

kol aj na f. das Medaiłłon, grosse Denkmiinze, numus memoriałis major. 

•krajcara f. (gen. pł. kr ij cara) ein Kreuzer (osterreicliisclie Miinze), 

numi genus: 

Nije pargal ćetr* st krajcara — 

kriłas, kr ił asa m. der Adlerthałer, tliałerus cum aquila (loco crucis)^ 

krilascić m. cesarski dukat, ein r)sterreichischer Dukaten, aureus austriacus, 

cf. miidźarija, krmencij a. 

10 



146 Miler, Prilog nomizmatiSkoj termin ologiji hryatskoj. 



krlva f. (u lici) nekakay novac (cini mi se od 30 kraj cara), Art Milnze 
numi genus. 

krivak, krivń.ka m. ein Siebzehnerstuck, numus septemdecim cru- 
ciferorum. 

krizŁk, kriźaka m. (u Hrv.) vide krstas 1. 

krizar, krizara m. (u Dalm.) vide krstas (talijer). 

krmencija (krmenoija) f. vide midźarija. 

krstas, krstasa m. krstas talijer, der Kronthaler, thalerus. 

krstasica f. der halbe Kronthaler, auch der vierte Theil desselben, tlia- 
leri cruciati dimidia, et vel ąuarta pars. 

kyarat, rta m. (u Boci) austrijski srebrni novac od pet krajcara, oster- 
reichische silberne funf Kreuzer Miinze, numi genus. 

ledenjaca f. (u Herceg.) apanjolski talijer, koji se po drugim mjestima 
zove direkaó i direlclija, ein spanischer Thaler, thalerus hispanicus. 

lisiej e oko n. każe se kao u sali za dukat, scherzhaft fiir einen Dukaten. 

m i d ź a r i j a f. der Kaiser dukaten, aureus ungaricus, cf. krilascić, kr- 
mencija. 

mŁdzarlija f. vide madźarija: 

Dvije crkve liaraó predadose 
Uzeźe mu dvije madzarlije — 

mangura* f. eine Art Miinze, numi genus, nema ni niangure. 

m^rjas m. 1. (u Srbiji kaźu Jcaurski) der Siebzehner, numus 17 crucife- 
rorum (Mariae imagine insignis). 2. eine Miinze und Rechnungsgeld von 10 Paras, 
numi turcici genus, n. p. tri grosa 1 marjas. U gros idu cetiri oyaka marjasa. 

me dul ja f. (u Sinju) die Medaille, numus in honorem cujus cusua, 
cf. ko łajn a. 

mjedenjaca f. (u Hi^y.) eine kupfeme Miinze, numus cupreus. 

mlecanin m. ein venetianer Dukaten, aureus venetus: 

Sve u sitno żuta Mlecanina — 
llóvac, ncWca m. 1. eine Miinze moneta; kakay je to novac? 2. der fiinfte 
Theil eines Groschen, grossi pars quinta.^ 3. pi. nuvci, daa (Tcld, pecuniae: 

Pije vino ko ima novaca, 

A ko nema sjedi kod lonaca — 

nÓYcić m. dim. v. novac. 

nÓYcine, no v ci na f. pi. augm. v. novci: taj ima dosta noveiym, 

drlaś, orlasa m. n. pr. talijer, der (Adler)-Thaler, thalerus duorum 
florenorum. 

pkra* f. (pi. piire, para) die Miinze Para, numi genus. cf. gros. 

penezi f. pi. (u Ratu niże Dubr.) das Geld, pecunia, cf. novci, dinar i. 

p^tak, pętaka m. ein Stiick von fiinf Paras (der osterr. Siebner), numus 
quinarius. 

p^tica f. der Fiinfer (Banknote von fiinf Gulden), c]uin(iue tiorenorum 
tessera. 



• Specijalno znaóenje ove rijeói vidi 8e i u posloyici: „Carevac je carevac, ako ne óe imati ni 
navac'j a magarac je magarac, ako će imati i zlatan pokrovac." V. Vuk pod carerac. 



Miler, Prilog numizmatiÓkoj termiDologiji hryatskoj. 147 



plota f. każe se za ovanciku: velika pieta, t. j. citava cvancika, a mała 
pieta po cvancike. 

polugrosnica £ Munze von einem halben Plaster (gros), monetae genus. 

princika £ (u Herc.) vide francika. 

p u 1 j a £ (u Srbiji i u Bośni) novac iii brój novaca od seset para, c£ v i z 1 i n. 

rtłspa £ (gen. pi. ruspa) ein yenetianischer Dukaten, (zecchino) ducatus 
Yenetus. 

ruspija £ (gen. pi. ruspija) vide ruspa. 

Sedmak, sedmaka m. der Siebner (Miinze) moneta septenaria. 

severin, severina m. dukat, der Souveraindor, aureus. 

sóldin, soldina m. (u Risnu) cetvrt krajcare, das Yiertel eines osterr. 
Kreuzers), ąuadrans cruciferi. 

stóparac, stóparcam. Turski novac od sto para, Art Miinze, numi genus. 

śestak, śestaka m. der Sechser, senariua (z. B. Pferd, Miinze). 

skuda £ ein Scudo, numus scutatus. 

ta li jer, tal i jera m. (juz.) der Thaler, thalerus. 

talir, talira m. vide talijer. 

tura* £ auf der Miinze die Kopfseite, pars adversa numi. 

Tkncika £ (u C. g.) vide cvancika. 

vizlin, viźlina m. Turski novac od 60 para, eine tiirkische Miinze von 
60 Para, numi turcici genus. 

vorinta £ der Gulden, florenus, c£ forinta. 

Zolo ta £ eine Miinze, oder aucli nur Rechnungsmiinze von 30 Paren, 
numus quidam; isćerao gros zólotu (kad se izgubi na kakoj trgovini); 

Nema cara ni sióara, 
Dok ne dodje Karo iz Mostara: 
Grose daje, a zólote prima. 

źuóak, zuóaka m. 1. Dantes, lamina lusoria. 2. Dukaten, aureus. 

źutica £ der Dukaten, numus aureus. 

Ferdo Ż. Miler. 



ARHEOLOŚKE BILJEŚKE IZ DALMACIJE I PANONIJE. 

I. 

Na 8vojim sam putovanjima u zadnje dvie godine imao prilike na mnogim 
mjestima u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji viditi starih spomenika grcke i rimske 
dobę, koji dosele iii nisu bili publikovani iii samo manjkavo. U sljedećim red- 
cima priobóujem jedan dio oviłi syjedoka drevne tudje kulturę na hrvatskom 
teritoriju, od kojili se je dobar dio mogao nabaviti i sklonuti u lapidariju narod- 
noga muzeja. Gdjegod je bilo moguće, prilozio sam autofcipijsku sliku predmeta 
po fotografiji od mene nacinjenoj, uvjeren, da slika jasnije govori od najljepsega 
i najtacnijega opisa. Gdje mi se je nuźdnim cinilo, dodao sam po koji uvod iii 
po koju riec tumaca, sa namjerom, da ovim biljeskama zainteresuj em nasu izobra- 
źeniju publiku za domaće nam starine, da to budę od koristi i za cuvanje spo- 
menika samih i za napredak narodnoga muzeja, kojemu je zadaća, da ove spome- 
nike pribire i cuva. 

Namjerayam publiko vanje antiknih spomenika, koji će se tecajem yremena 
u hryatskim krajeyima naci, nastayiti i u sljedećim tecajeyima „Yiestnika", te sa 
zadovoljstvom izticem, da materijal za takov posao polagano doduse, ali kon- 
stantno pritice. Hrvatski krajevi s ove strane Yelebita istina nisu osobito bogati 
spomenicima klasicne dobę, ali njima ni ne oskudievaju. Koliko li je toga propalo, 
koliko li otislo u inozemstvo, gdje mu se je zaboravila provencijencija i izgubió trag. 
Ne może se s toga inteligentnim slojevinia dosta preporuciti, da paze, da sta- 
rinski predmeti, ako se gdje nadju, s neukosti, praznovierja, zlobe iii drugoga 
kakova razloga ne stradaju i ne propadnu, kako se to na mnogim mjestima źali- 
bose jos i danas dogadja. Jedino dostojno mjesto za starinske predmete, nadjene 
u Hryatskoj i Slavoniji, arlieoloski je odjel narodnoga muzeja u Zagrebu. Seljak, 
a kadkada i po gdjekoji poluizobraźeni „gospodin" veoma rado fantazuju o zako- 
panom iii skrivenom blagu, o cemu bi znali cudne tragikomicne price pripovie- 
dati mnogi razrovani predŁiistoricki tumuli i zidovi starih razvalina, koji su od 
takoyih smusenjaka podrovani i jos gore poruseni, nego sto bi ih unistio zub 
yremena. Sebicnost je isla tako daleko, da su se na mnogim mjestima povadili i 
sasma unistili i fundamenti starih gradjeyina, kao da nam ne valja cuvati tih 
ruśevina, koje trebaju da nas podsjećaju na slavnu proslost hrvatskoga naroda. 
Hryatska je vlada doduse izdala naredbu o cuvanju starih gradjevina, ali uzprkos 
opreznosti revnih nasih oblasti biti će obstanak takovih starih ostanaka tek onda 
obezbiedjen, kada se budu siri krugovi hryatskoga rodoljubivoga obćinstya zauzeli 
za njiłioyo cuyanje. 



Brunsmid, Arheolośke biljeske iz Dalmacije i Panonije. 149 



Upravo tako zlo kao sto sredoyjecne gradine prolaze i anłnlrTii kameni 
spomenici, s kojima ću se u ovim clancima poglayito baviti. Po nje je osobito 
kobna bezsmislena a veoma razsirena narodna prica o njekoj kamenoj kozi^, koja 
da je njegdje izvan aela dugo vremena sluzila, da se s njom pritisne drljaca kod 
drljanja, dok ju nije stranac (obicno je Turcin) odkljucao i iz nje silno blago po- 
vadio. Nikada se to nije dogodilo u onom mjestu, gdje se prica pripoyieda, veó 
UTJek u susjednomu*. U taj se nesmisao tvrdo yjeruje. Velik se dio debljega te- 
sanoga kamenja, po gotovo, ako je na njemu napis, neznatniji relijef iU udubina 
za ucvrsćenje kipa, odmah cim se nadje razbije i unisti. Brój spomenika, na ko- 
jima sam mogao ovakovo surovo i bezdusno postupanje konstatovati, veoma je 
yelik. S toga preporucam 8vim onima, kojima je stało do toga, da se kamenje, 
koje tako liepo i riecito znade pripoviedati o davno proslim vremenima, sacuva, 
da se zanj zauzmu, te da ga spasę i za buduće generacije. 



DALMATIA. 



Hvar (tal Lesina). 

Postu se uamjeravalo za muzej nabaviti na otoku Hvaru sabranu sbirku 
starina i novaca, koja je njegda bila svojinom g. Girolama Machieda, uputio sam 
se po nałogu kr. zemaljske vlade pocetkom mjeseca studenoga godine 1894. u 
Hvar, da sbirku pregledam i procienim, te vladi eventualno predlog za nabavu 
podnesem. Sadanji vlastnici sbirke gg. Josip i Lauro Machiedo susretljivo su mi 
isli na ruku, da sbirku sto brźe i tacnije mogu prouciti i popisati, ali do kupa 
nije doslo, jer gg. ylastnici ne pristadose na onu svotu, koja se je meni cinila 
primjerenom. Iz svojih ondasnjih biljeźaka priobćujem sljedeće podatke: 

Glavni su dielovi Machiedoye sbirke biblioteka, arkiv i numizmaticka 
sbirka. U biblioteci ima velik brój talijanskih djela iz prosloga i pocetka ovoga 
stoljeća, zatim mnogo knjiga i brosura, ticućih se Dalmacije i naylastito Hvara 
Od rukopisa njeku će vriednost imati samo legalizovani stari priepis knjige 
„I/iber statutorum communis Phariae" od godine 1331., te dubrovacka 
historija pod naslovom „Origine delia citta di Bagusa. Gon aggiunta 
delie cose piu memorabili costumate in detta citta (po prilioi 480 
strana u osmini). 

Arkiv sastoji od jedno 80 — 90 fascikula spisa i listina, koje se tiou po- 
najvise Hvara, a ponjesto i ostale Dalmacije. Osim toga ima 20 listina na perga- 
mentu iz mletacke dobę. 



' U yinkoyaókoj je okolici lisica. pohyaliti, da ne lupaju i ne unistayaju starina, 

' Yinkoyóani na primjer, koje u ostalom mogu pripoyiedaju,dajeto biloasosjednomNostra. 



150 Brunśmid, Arheolośke biljeske iz Dalmacije i Panonije. 



U numizmatickoj sbirci najobilnije su zastupani greki ovi gradPharos 
(Starigrad hvarski), Issa (Vis), Herakleia, kovnica Al ... i ilirski kralj Ballaios, 
zatim dalmatinski gradovi u doba, kada su Mletcani Dalmacijom gospodovali 
(Zadar, Sibenik, Spljet, Hvar, Kotor i Bar, te Dubroynik). Od riedjih groko-ilirskih 
noyaca spomenuti mi je srebrni novac pharski i bakreni kralja Genthija, kojih 
nasa muzejska sbirka jos ne posjeduje. 

Sbirka starina nije obilna, te sastoji od predmeta, nadjenih u gradu Hvaru 
i njegOYOJ najbliźoj okolici. Pisanih je na kamenu spomenika samo tri, od kojih 
su dva latinska već publikovana (C. L L. m. 3091 i 10094). Treći mali je ulomak 
nadgrobne ploce, koja je jednom, sudeći po biljevnim omamentima (palmeta, lisće) 
na nalicju kamena, sluźila kao kapitel pilastra. Napis je greki rimske carske dobę. 
Kamen je na desnoj, lievoj i dolnjoj strani nepodpun. 

ITHCeTci; 

^\ToN<l>IATATo^ 

iolCXAIcoNnoTe 

I /AinwNAeA^h 

^eTwINKA 
CAKMAICKe\n 

eiHcoN 

Napis je, kako se cini metricki sastayljen, a govori o mladiću, koji je 
umro u 21. godini źivota. U 4. se redku spominju Delphi, koje daje njetko ostavio. 
Kako je ulomak razmierno malen i kako su jos uz to i slova veoma izlizana, 
ne może o nadopunjavanju biti govora. 

Iz jednoga rimskoga groba potice velika eiglja obicnih dimenzija sa pecatom: 

SOLONAS 

i starokrsćanska zemljana lampa. O* 105 duga, a 038 visoka, sa rucieom i sime- 
trijski naredjenim dviema grancicama (dva lista datuljne paome?) u relijefu. Na 
dnu se nalazi udubljen greki tvomicki biljeg: 

Xlii 
NHC 

Rimskih zemljanih lampa obicnoga oblika ima sa pecatima: 

a) CEESCE 

S 

b) FOETIS 

corona 

c) i d) YIBIANI 

Yise je ulomaka eiglje obiena oblika sa tvomićkim peeatima, koji poticu 
iz Hvara i Vrbovske na Hvaru (2 a): 

/ 
1. a) q. e. \ lob mbros 

h) \ V BROS 

Q(uinti) Clodi(i) Ambrosi(i). 



Bninsmid, Arheoloske biljeske iz Dalmacije i Panonije. 151 



2. a) TI • PA/SIA/A 



/ 



h) CLA >D PA^siA^ a u dva komada slomljena, (la u spoju), 

C) C LA>0 PA^SIA^A 

d) PAN siA^na u dva komada slomljena, 

e) I A^siia n a 

f) pa^Sl^ANA 

3. c.iv:iA 

= C(aii) Juli(i) A[fricani]. 

Od terakota spomena su vriedne: 1. Kanelovana greka amphora bez 
slikarija, OlO*** yis., sa gomjim promjerom od OGOS***, a dolnjim od 0*06B»*; 2. cmo 
lakoyani kanelovani skyphos, OllB^ yis. sa promjerima od OOG&w gore, a CHMS*** 
dole. Oba komada poticu sa Yisa; 3. malena O70B^ visoka amphora hijotskoga 
(Chios) oblika; 4. liepa rimska lampa starijega oblika, O10B»» duga, O07B*» u pro- 
mjeru, sa kiilatim boźanstvom u relijefu; B. starokrsćanska lampa, OllB*** d., 
007B»» u promjeru, sa pticom, sjedećom na stablu, u relijefu i biljevnim orna- 
mentom na obodu, nadjena u moru u hvarskoj luci; 6. i 7. dvie prahistorijske 
zdjelice, radjene rukom bez porabe loncarskoga kola. Obe su iz gomile u 
Viru Sokolici. 

Od tucanih je predmeta najznatniji komad krasno crno patinovana posu- 
dica u obliku crnacke glave sa kudrastom kosom, uresene grivnom oko vrata. 
Yisina je ove veoma liepo izvedene radnje rimske dobę 0*77w», a najveći promjer 
0*065^. Na tjemenu glave pricvrsćene su tri karike, od kojih se je one otraźnje 
drźao sada manjkajuói poklopac, docim je u ostale dvie bilo utaknuto proyeslo, 
koje je sada novim źeljeznim karikama pricvrsćeno. Sudeći po tragovima bila je 
njegda na dolnjoj strani pricvTsćena posebna baza, koje sada vise nema. 

Od figuralnih predmeta spominjem jos: 

1. Patinovani tucani 010» visoki kip gologa muskarca, bacajućega koplje 
podignutom desnicom. Komad desne nogę i ruke fali. Preko lieve podlaktice pre- 
bacen je nejasan predmet (komad odjeće?). Surova radnja. 

2. Liepa glava tucanoga Apollonova kipića, CK)17w» visoka. 

3. Liepa tucana glava cavla, 0*033^ yisoka, 0.02B*» siroka, u obliku zenske 
glave sa dijademom u kosi, okrenute spram gledaoca (de face). 

Ostale predmete, medju koj ima je yise egipatskih, mogu mimoići, po2to 
su posve neznatni. 

U gradu Hvaru ima i sbirka predhistorijsldh starina, a vlastnikom joj je 
gospodin Dr. Grgur Bucchich. Njegovoj mi je prijaznosti zahyaliti, da sam ju 
mogao razgledati i da sam doznao za vise mjesta na otoku, gdje se je dosele 
naislo na tragove prebivanju covjeka u veoma staro doba. U sbirci gospodina 
Dra. Bucchicha vidio sam predmeta iz Babinove spilje (ulomci prahistorijskoga 
posudja, kremeniti nozevi, strugaci i t. d.), iz Sklacina (ooyjecje lubanje, ulomci 



firanSmid, Arheolośke biljeske iz Dalm&cije i Pitnonije. 



posndja), iz Virka iii Grabka kod Jelae (ulomci poeadja), iz Markove spiije (60- 
YJecja dolaja celjnat, ulomci posuclja, krasna kolekcija kremenitoga orudja, kos- 
ćanih silą, pregriźenih i mozga radi prelomljenih źiyotinjskili kostijii), iz tumula 
kod rta Pellegrina (deformovana ćovjećja lubauja), iz jednoga vinograda u blizini 
łiTarskoga franjevaĆkQga samoatana (ogromna amphora, u kojoj je bila covjećja 
labanja), iz Danasdolca (Oli™ duga tućana sulica sa luknjom za naticanje (Diille) 
ćnnjasta oblika), iz nepretraźene ŚpUje av. Audrije na Yisu (alomci posudja), iz 
Knina (Cflb"* duga probuśeua sjekira od melafira), iz Eaźanca u zadarskoj okolici 
(ulomak narukvice od śkoljke „kopito")*. 

Gospodin Dr, Bucchich poajeduje i OlOo"' dug i 0<I28''' śirok poklopac 
małe skrinjice od sIonove kosti rimske dobę sa obscenim uacrtom (coitus), koji je 
nadjen u hvarakomu gradu. S obijuh afcrana Ijudskoga para leźi po jedno dietę, 
a do noguh mu je sfinga (?), kojoj je glaya odlomljena. 



Novi u Yinodolu. 

Prigodom boravka u viiiodolskomu Novomu uaisao sam na viŚe jasnih 
tragova ńmske naseobine. Goypodin biljeźnik L. P. Potoćnjak upozorio me je, da 
se je u blizini njegova hotela kod kupaliSta na Liśaiiju, koje je jedna od naj- 
Ijepśih tacaka hryatake Rivijere, u viŚe puta naślo ulomaka velikih rimskili amfora 
od terakotę, te mi njegovi Ijudi pokazaSe viśe takovih ulomaka. U neposrednoj 
blizini toga mjesta nasla se je u moru kod otoóiil-a sv. Marina jedna cielą, samo 
na dolnjoj strani okrhana, OSS"* visoka amfora, na koju pristaje poklopac od 
OHS"' u promjeru. Zajedno s njom cuva se a novljanskomu obćinskomu uredu u 

gomjemu dielu slom- 
Ijeno źeljezno dvo- 
zubo sidro, 1'15"» yi- 
soko, a 0066'" debelo, 
sasma obloźeuo de- 
belom naslagom hrdje 
i kamena, koje je ta- 
kodjer tamo, nasuprot 
razvaliiie Lopara, iz 
mora izvadjeno. 

tr neposrednoj 
blizini hotela na Liśanju nasao je seljak Antun ćorić, kopajući na svojemu zera- 
Ijistu, bakreni kotlić, koji mu se je, kada ga je vadio, sasma razauo. ProYeslo, 
sastojeće od dva pomiĆua povraza, na kojima na jednoj strani vi8i njegda kao ante- 
pagmenat na posudi pricyrsćena lavja glava, prodao mi je za muzej. Njezin se par 
na drngoj strani nije naaao. (SL 95,). 

' Iz istoga je mjeata yeći brój prahiatorijskih pogijelno reieno, ila je tvar nanJcvica bIo- 

predmeta, ko.ji au nabavljeni za zagrebańki novft kost, śto je g. Buccliich u pismu na 

muzej. Vidi „Yiestnik" X. p. 3—5, gdje je prof, Ljubića (Viestnik X1L p. 107) izpravio. 



Branimid, Arheoloske biljeśke iz Dalmacije i Panonije. 



Kada 86 je u listopada i stadenotnu godine 1894. gradila cesta od no- 
Tljanskoga groblja do kupaliŚtnoga hotela, naiŚli su radnici na grobove sa spalji- 
vanim mrtvacima, kvadraticiio sagradjene obićnom u Primorju rimskom cigljom 
od żute zemlje. Na cigli nema tyornićkoga pećata. U grobovima bilo je po TiŚe 
posuda od stakla i terakotę, koje su radnici polupali, pepela, kosti, źeljeznib c&- 
vala, tućanih i kośtanih predmeta. Ovib aam predmeta njeŚto raogao pokupiti na 
lica mjesta i donieti u muzej. 

Jedan od najvaźnijih spomenika rimake dobę u 
kryatskom PrimOrja nadjen je na skoljića sv. Marina na 
Buprot razvaline Lopara, kada se je tamo kopała jama za 
sadjenje drveta. To je mramorna, na gomjoj strani ne- 
podpuna stela sa napisom, OGO"" visoka, OSS*" airoka, OOS*" 
debela. Prenesena najprije a crkvu na noyljanskomu groblju, 
gdje sam Blucajno na nju naisao, sada ae nalazi kao dar 
preĆastnoga g. Ivaiia PotoĆnjaka, kapitularnoga vikara mo- 
druske biskupije u narodaom muzeju, (SI, 96,). 

Ovaj Bpomenik nadopunjujem i ćitam ov»ko: 

[?Piissimae ac c I emen tissimae domiuae 
nOKtrae Helonae Angujstae. Fl(avius) Jul(ius) 
Bufinas Sarmentius, v(ir) [c(larissimus)], p(rae- 
s e s) p (r o V i n c i a e) D a 1 m a t i[a e], c I e m e n t i a e e i[u s] 
temper dicatiss[i]mu8. 

Po saouvanom diola napisoya teksta nema dvojbe, 
da imaino pred sobom spomenik, podigmit od Flavija Jii- 
lija Rufina Sarmencija, namjestnika provincije Dalmacije 
na ćaat neke źeuske licnosti iz carsko obitelji. Kako iz 
drugih dalmatiiiskih apomenika iC. I, L. III. 1982, 1983, 
2771 i 8710) znademo, da je taj ćoYJek upravljao Dalmacijom 
u doba careva Konstanaa i Konatancija II., dakle izmedju 

godina 337. i 350. jedino je moguće, da je ovdje spomenuta gospodja iz Kon- 
atantinoye kuce. Od oyih ao na napisima slayi Helena, mati Kon stan tinova, a kad- 
kada — ali veoma riedko — i njegova źena Fausta. Kod popnnjavanja napisa 
odlućio sam se za Helenu a toga, sto je moguće, da Faust^t (ubijena god. 326.) a 
doba namjestuikovanja FI. Julija Hułina Sarmencija nije bila viae na żivotu, doeim 
je Helena tek dvie iii viśe godina iza nje umrla. Yećina je Faustinih spomenika 
valjda iza njozina smaknuea uniśtena, śto im tumaći riedkost. Bila u oatalom jedna 
iU druga {śto će se samo onda moći sigumo u8tanoviti, ako se manjkajući ulomak 
pronadje), iz novljanBkoga se napiaa może nagadjati, daje Bufinua Sarmentius bio 
praeses Dalmatiae voć koju godinu prije Konatantinoye amrti (barem od godine 
328.), docim se je dosele samo znalu, da je upravljao ovom provincijum za uje- 
govib ainoYa. 

U atilizaciji ovaj se napis ponjeśto razlikuje od apomenuta ostała Ćetiri 
votivna spomenika namjeatnikoya, koji je, kako se vidi, carski kultua yeoma nJ6govao. 



BI. 86. Kamen sa napi- 
som aa otoka sv. Marina 
kod NoToga u Vinodolu. 



154 Brunsmid, Arheoloske biljeske iz Dalmacije i Panonije. 



Bakarae. (Obcina Kraljeviea, kotar Suśak.) 

u kuci obitelji Crnarića, koja je prva na desnoj strani ceste iz Kralje- 
vice, nalazila su se do nedavna tri obła stupa od yapnenca sa napisima. Dva su 
veća, sa losije sacuvanim napisima, drzala krov kućnoga triema na juznoj strani, 
a treći je bio u dvoristu kraj kuce u zemlju usadjen. Sada se sva tri nalaze u 
narodnom muzeju, nabavljena posredovanjem presvjetloga gospodina Dra. Isidora 
Krsnjayoga, predstojnika vladina odjela za bogostovje i nastavu. Po kazivanju 
izkopana su ova tri miljokaza prije dulje vremena izpod yrha Guboa, koji je na 
jugozapadnoj strani odmah iza kuce. Nije doduse neyjerojatno, da se je kamenje 
zaista naslo na jednomu te istomu mjestu, ali moram da istaknem dvojbu, da li 
je istodobno nadjeno, posto major Mijo Sabljar, veoma sayjestan covjek, koji je pu- 
bliko vao najlosije sacuvani spomenik (br. 3.), za ostała dva ne zna. Da ib je vidio, 
sigumo nebi ona druga dva, koje je bilo i laglje procitati, premucao. 

Nema gotovo sumnje, da su sva tri miljokaza prigodom nasasća stajała 
jos „in situ" na onoj cesti, koja je isla iz Bakra^ uz istocnu stranu bakarskoga 
zaljeva u Bakarae. Odavle se je penjala uvalom spram Krizisća u Malomu Dołu, 
te dałje tekla Yinodolom preko Tribłja u Novi. U svim ovim mjestima osim Kri- 
zisća, zatim u Cirkyenici, sv. Jakovu, Kostreni sv. Barbari, Dragi i Sv. Kuzmi 
naslo se je dosele rimskih starina. Pismena predaja iz rimske dobę załiboźe je 
takova, da se o topografiji hryatskoga Primorja u ono doba ne może gotovo nista 
stalna reći, dok kakoy sretan slucaj neiznese spomenik, koji bi bio kadar raz- 
bistriti ovu tminu. Jedino se cini, da ćemo imati traźiti tacku „Ad Turres", koja 
je bila jednako udaljena i od Tharsatike i od Senije — od svake po prilici 30 
kiłometara — njegdje oko Cirkvenice. Yjerojatnim mi se takodjer cini, da je osim 
ceste kroz Yinodol isla i druga neposredno kraj mora, te se je sastajala sa onom 
„vino dolskom" u Novomu. 

Na ovoj se je potonjoj radilo, kako nasi napisi syjedoce, vise puta u drugoj 
polovini trećega i na pocetku cetvrtoga vieka. Ali će se morati ove radnje za ca- 
reva Florijana (276 poślij e Kris ta), Diokłecijana (284 — 305), te yaljda Galerija i 
Seyera, po syoj prilici smatrati samo popraycima. Kada je cesta i od koga sagra- 
djena nije nam poznato, ali je yjerojatno, da je postała yeć u L yieku. 

Dva su napisa (br. 1. i 3.) yeó odprije poznata, dooim se treći (br.2.) prvi 
put priobćuje. Podpunosti radi nayodim oydje sya tri: 

1. Mali obli stup od yapnenjaka, 0'7T"^ yisok, mjereći (ySS^ u promjeru 
na gomjoj strani. Sloya su liepa i duboko urezana. Izdao ga je Głayinić po pre- 
pisu Gioyannija Koblera u dalmatinskom Bułlettinu II. p. 97. i S. Ljubić u Viest- 



* O rimskim starinama iz Bakra izporedi Yiest- Balas, żupnik u Triblju, koji ih je.izkopao i 
nik IV., p. 1 — 9, 48 — 54, BG — 77. muzeju poslao Sam sam vidio u kuci Stipana 

* Odayle, a ne iz Griźana, potióu oni koyinski Franića u Triblju, lose saóuyan komad epi- 
predmeti, dielom rimske dobę, a dietom sta- stylnoga balyana sa metopama, triglitama i 
riji, u Ljubićevu popisu predhistorijske sbirke regułom kapljica, koji sada rabi kao pod- 
p. 71- 73, kako me je pouóio yeleóastni g. Ivan stavak brusa. 



Bmnamid. Arheoloske biljeśke iz Dalmacije i Pononije. 



niku XIV. 62 po prepisu Bakranina Mazića- Odanle je preneien u C. I. L, HI 
suppl. br. 10.061. Po mojemu je prepisu na kamenu orezano: 

=• I m p (e r a t o r) C a e 8{a r) M(a rcus) Annins 
F 1 o r i a n u B p (i u s) f (e 1 i x) A u g (u s tu a), — Ono na 
końcu petoga redka jasno urezano S yaljda je samo po- 
metnjom kamenorezca na kamen dospjelo, te neće imati 
nikakova osobita znacenja. — M. Anniua Florianua, brat 
sYOJega predŚastnika Tacita, tek je dva mjeaeca carevao, 
kada ga ubise u Tarzu vlastiti njegovi Yojnici (Yopiacus 
Tac et Flor. c. XIV.). Dosele nije bio poznat nijedan mi- 
Ijokaz, koji bi nosio njegovo ime, te se mora nas spo- 
menik smatrati velikom riedkośću. 

2. Obli yapnenjacki atup, na dvoje alomljen, 1'54"> 
visok, sa promjerom od O-SS*" na gornjoj atrani. Napis je 
radi hrapave povrŚine kamena i sto je kamen nabieljen, 
teźko ćitljiy. 



BI. 87. niomak rtm- 
■koga młljotuuw ia 
Bakaroo. ('/m n. v.). 



IMP CAES 

CAIO VALEK 

10 DIOCLE 

TIANO PIO 

F- AVG 
= Imp(eratori) Caes(ari) Oaio Yalerio Diocletiauo pio f(e- 
lici) Aug(usto). — Napis je iirezan dosta łosim aloyima izmedju godina 284 i 
Ys 305, kada se je Dioklecijan odrekao priestolja. — Mora da upadnę u oci, da 
CAIO i PIO nije pisano kao obicno akraćeno s poćetnim aloYima C i P, doćim 
nalazimo obićnu kraticu F. Analognih prinijera u ovo doba u ostalomu ima dosta. 
3. Obli yapnenjacki stup l-SSm visok, mjereei gore u promjeru 0-36'n. Na 
tjemenu se nalazi cetverougljasta luknja. Napis je aa ietih razloga kao i predjasnji 
veoma alabo eitljiv. Izdao ga je Sabijar kod Neugebaura (Siidslayen p. 131), a 
odanle je uzet u C. I. L. III. p. 408 br. 3212- Uz fotograflju' i moj prepis priobćujem 
joa i Sabljarev, koji dokazuje, da kamen ni prije pol stoijeća, nije bio bolje sa- 
Ćuvan, nego eto je sada. 



SablJar; 






BrunSmId: 


SICV 






D D N N C V 


MIANO 






M.AXIAVIANO 


INIO 






ETFSEEKO , 


SAV 






V SAV 




ea I7apiB 


■a rlm- 






BkoE* mUJokasa 






Ifl Bftkaroft. 




• Slika prikazuje 


samo komad kameno, 


na kojamu 


je napis. 



Brunsmid, ArheoIoŚke biljeśke iz Daliuftcue i Panonie. 



Mogło bi 86 citati: D(omini8) n(o8tria) G(alerio) V(alerio) Ma[x]i- 
miauo et [f(Iavio) S6ver]o [in]v[icti]s au[g(u8tia)]. Sev6rus je postao 
g. 306. Caesarom, iza smrti Konstancija Klora (**/, 306.) Auguatom, a smakuut je 
g. 307, Napi8 je dakle zapiean iii u drugoj poli g- 306, iii sljedeće godine. 



Perjasisa. (Kotar Vojnićki, żupanija modruśko-rie6ka.) 

Dopisom br. 2545. od 30. rujna 1894 priobćilo je poglavar8tvo perjasicke 

obćine, da su prije kratkoga yremena teźaci tamosnjega naćelnika g. Marinkovića 

na njegOYoj livadi u Svojiću, 4 kilometra od Perjasice, krćeći Śikaru, koja se je 

nalazila na ovećoj gromili karaeua, naiŚli u dubljiiii od dvie atope na dva zidana 

groba rimske dobę. Na prromu je grobu leźala povaljena ploca od vapnenca, 

1.70 visoka, 0"65 siroka, 0'20 debela, sa zadjelanim iia dobijoj strani 0'18 Yiaokimj 

a 0'26 airokim ólankom, kojim ae je mogła okomito ucvrst)ti. U grobnici, koja je 

bila kamenom izzidaua, na^la ae je dolnja ćovjećja vilica aa zdravim zubima i 

koat od gIave.Nadgrobni kamen gospodin je naćelnik 

Marinković ua molbu muzejakoga ravnateljstva vele- 

duano daroyao arheolośkomu odjelu narodnoga mazeja, 

gdje se sada i nalazi. Spomenik je veoma atiroYo 

izradjen, kao gotovo svi,kojipotićuiznjegdasnjegomje 

Krajine, iz ćega ae może zakljućivati, da je onaj 

predjel u rimsko doba stajao na mnogo niżem ate- 

penu kulturę od krajeva izmedju Save i Drave. Na ovi- 

aoku stylobatu atoje na troclanim bazama dva debela 

atupa, omedjujući izdubljeui proator, na kojemu je 

urezau napis. Nejaano izraźeni kapiteli imali bi valjda 

biti korintskoga reda. Na epiatylnom baWanu atoji 

njekakav zabat, koji aastoji od paćetvorinaatoga ko- 

madainanj poatavljena trouglasta nastavka zaobljenih 

kontura. Cieli bi dakle apomenik imao predatayljati 

njekakoYU doata nespretno izvedeuu aedikulu. U oval- 

nom izdubku (Niache) poatavljena je na epiatylni 

balvan u arednjem relijefu izradjena, napred okrenuta 

glava mladića, na Ćijemu je grobu kamen njegda 

stajao. Na trouglaatom naatayku sa dvie je crte izrezan 

rogovima gore okrenuti polumjeaec. 

Napis glaai; D(iia) M,anibua). F. T. et I. C. 
titulom poaueru[nt] filio auo Yalerio Sa- 

turnino, mil(iti) ■ ■ - - aunoa vi rx(it)l 

l» 8voJlća kod Perjaatae. -^^^^ ~. ^ *^^S0^ ^edku zapisana au imena rodi- 

{'/ij nar. vel.). telja, koji aiuu postavise nadgrobni apomenik, samo 

poĆetnim alovima, kako je to dosta u obićaju bilo u 

BJeyemoj ćesti rimake provincije Dalmacije, kojoj je ])redJ6l oko Perjaaice valjda 

joK pripadao. U ćetvrtomu je redku klesar alova nt ueapretno spojio, tako da 



Brunsmid, Arheoloske biljeśke iz Dalmacije i Panonije. 167 



izgledaju kao m. Sto se skriva u drugomu dielu sedmoga i u osmomu redku neda 
se ni nagadjati, jer i tamo po svoj prilici ima klesar koju netacnost na dusi. 

I na drugom je grobu bila nadgrobna plooa, slicna predjasnjoj, samo sto 
glava nije bila smjestena u izdubku, već se je na ravnoj płoci nalazilo izboceno 
izklesano poprsje sa unakrstenim preko prsiju rukama, i sto je polumjeseo bio 
izcrtkan (schraffirt), a ne samo sa dvie crte oznacen. Zaliboze su teźaci ovu ploou 
razlupali, uzidali u „japnenicu" (peć za paljenje kreca), te spalili prije, nego sto 
je vlastnik za cielo nasasće mogao doznati. — U blizini spomenutoga nalazista 
nadjen je i jedan bakreni kljuc obicna danas oblika, takodjer od g. Marinkovića 
muzeju daroyan, a opaza se na jednomu mjestu cetiri stopę dubok podzid i oko 
njega tragovi zida u okrug, ali se dosele nisu pobliże iztraziyali. 






PANNONIA SUPERIOR, 



T O p U s k 0. 

u Yiestniku lii*v. arh. dru5tva XIV. str. 65. — 68. priobćio je prof. Sime 
Ljubić njekoliko spomenika, posvećenih bogu Silvanu od yojnika prve, deseto i 
cetrnajste legije, koje je g. Andrija Rakić, nacelnik u Topuskom, nasao na svojoj 
livadi u mocvarnom predjelu Gjonu. Napisi su veóim dielom dobro priobćeni, ali 
se je g- Ljubiću dogodilo, da je jedan te isti napis (br. 1 ) na istoj str. (pod br. 4.) 
dyaputa izdao, docim je drugi pometnjom izostayio. Primivsi upravu muzeja, 
obratio sam se prosie godine na g. Rakića sa molbom, da to kamenje narodnomu 
muzeju odstupi. Gospodin se je Rakić ovomu pozivu hvale vriednom priprav- 
nosću na najplemenitiji nacin odazvao, darovavsi spomenike ovomu zavodu, te je 
dodao jos i nedavno nadjen ogroman nadgrobni spomenik Yalentinije Feste i 
źrtyenik, posyeóen epihorskim bozanstyima Yidasu i Tiani; potonji je daroyao na 
njegoyo posredoyanje tamosnji g. żupnik, u kojega je vrtu god. 1886. izkopan. 
Na ubayjest g. Rakića, da je jedan komad od spomenika Yalentinije Feste ostao u 
zemlji, zamolila ga je upraya narodnoga muzeja, da i taj kamen (bazu recenoga 
spomenika) dade izkopati, sto je on u brzo i uoiniti dao. 

Kako su sada syi spomenici u narodnomu muzeju, prużila se je prilika, 
ne samo da ih se tacno procita, yeó da se takodjer i u likoyima priobće u 
oyomu casopisu. 

Nadjenih osam Silyanu posyećenih żrtyenika posyjedocuje, da je na liyadi 
g. Rakića na Gjonu kod Topuskoga njegda bilo syetiste boga Silyana. Toga ni- 
posto ne oproyrgaya, sto tamo danas nema yise nikakoyih tragoya temeljima ka- 
koye sgrade, jer zidana brama ni nije m orało biti, yeć su żrtyenici sumskoga 
boga Silyana mogli stajati i pod yedrim nebom izpod kakoya stabla u posyećenu 
prostom. — G. Ljubić di'żi, da spomenici spadaju u drugu poloyinu drugoga 



Brunsmid, Arheolośke biljeśke iz Dalmscije i PaDon^e. 



vieka, ali ae u tomu ne niogu s njime slagati, jer je oblik slova V6Ć takav, da ni- 
kako ne mogu biti stariji od treóega vieka, a kod njekih bi se dapace smjelo reći, 
da spadaju u cetvrti viek. 

1 Ara(źrtvenik) od pjesćenjaka, OOB"" visoka, 0"32''» 
HJroka, a 0'2'2'» duboka; ośtećena na deanom uglu gore 
i na gornjoj strani, gdje je bila izdubljena plitica za 
pnnasanje zrtaya. Śirina poija, na kojemu je napis 026'". 

= S i 1 V [a n o] s a c r (u na ). U 1 p {i u s) T a n r u s, 
niil(ea) leg(ionia) I, ad(iutricia), ex voto. — Pri- 
obćio Ljubić ii. n. m. atr. 66. br. 2. — ^ U 5. redku ćini 
se kao da je kraj broją I joa i mnogo nianja druga je- 
dinica, ali sigurno to nije, premda bi mogła biti i legio 
n. adiutrix. (SI. 100.). 

2. Ara od pjeśćenjaka, O^Gl"' viaoka, O^SO™ siroka, 
a 0'2;3'" duboka; polje sa napiaom siroko je 0"21'''. 

= S i 1 V a n o a a c{r u m). P a p (i r i u a) T e r m i- 
nalis et Jiil(ius) Atlius, mil(ites) leg(ioni8) Xnn 
g(eminae}, v(otuni) 8(olve-runt) l(ibentea) l{acti) 
m (e r i t o), 

Priobćio Ljubić n. n. ni.sti\ 67. br. 5. (Si. 101.). 

H. Dolnji dio ai-e od pjeSuonjaka, O^Sl"' yisok, O IS" 
śirok, a O-l?"" dubok. Bio je skoro sasma pokrit źe- 
Ijezuim kiaom, te an alova tek izasla, pośto se je iati 
oprezno uklonio, 

= [SiWano .sacrum ], m(ile8) leg(i- 

onis) X g(eminae) v(otuin) sioWit) l(iben8) ni(e- 



81. lOO.BLlTana posroóen 

SrtrenUc Is Topiukogft. 

(V. nar. vel.). 



Priobćio Ljubić n. n, m. str. 67. br. 7, koji je 
niogao na otisku proćitiiti tek jedan dio zadnjega redka 
jer je ostało joa pokrivala źeijezna naskga. (SI. 102.). 
4. Ara od pjeśćenjaka, 0-52»t yisoka, 0-28M si- 
roka, a 0'21'" duboka; odbijen je 
lievi gomjiugao kamena. Nagornjoj 
je strani plitica (patera) aa gukom 
(uml)o) u aredini, opredieljena za 
eyentualne źrtve. Polju aa napisom 
Śii-iua je 0'215'". 

-»= Sil V ano aacr(um). Ce- 
pa s i u s S 6 c u n d u s, m i I (e s) 1 e- 
g(ionis)Xnn [g(emina6)], v(o- 
t u m) s (o 1 V i t) I (i b e n s) I (a e t u a) 
m(erito). — - Priobćio Ljubić n, n. 
m. atr. 66. br. 3. (SI. 103.). 
5. Ara oil pjeśćenjaka, O^SS"* viaoka, O^SS"* śiroka, a 0-205™ duboka. Gore 
jednostavno uriesena i sproviiljena pliticom. Sirina polja aa napisom 0'2l'''. 



Sl.lOl.BllYBiiu poev»ćen 
SrtTenlk ia Topuekaga, 

(V. nar. Tel). 



SI. lOa. Ulomak Sil- 

Tanu poareóena 
firtTeulka Is Topaa- 
koRTB. {'U nar, vel.). 



Bntnlmid, Arheoloiśke biljeulm iz Dalniacije i Fanonije. 



BI. lOS. BiłTanu po- 
syećen ArtrenUc la 



= SiWano sacrum. Aureliua Doncius v(otum) s(olvit) l(iben8) 
[(aetas) jn(6rito), iuil(e8) lfig(ioDis) X g(eiiiinae). — Priobćio Ljubić n, n. 
m. str. 66., br. 1 i pometnjom na istoj strani pod br. 4. po drugi pnt. doSm je 
drugi napis (nas br. 6.) izpustio. — 

Klesar je stalis dedikanta izpustio 
liio, te ga je dodao bio na końcu iza 
obićne dedikacijoiie tormule.(Sl.l04.), 

6. Ara od pjeśćeujaka, po- 
njeśto iiepravilna oblika, O^Gd"" vi- 
soka, OaSm śiroka,a 0-205W duboka; 
odbrhan joj je Iievi ugao gore. 8i- 
rina polja sa napisom 0"216"». 

SiWano sacrum. G(a- 
ius) Jul(ius) Fortis, m(il6s) 
leg (i oni s) I. ad(iutriciB) 
p{iae}f(ideii8), v(otum} l(iben8) 
s(olvit) m(erito). (SI. 105.). 

7. Ara od pjeśćenjaka, OOfi"" 
\-isoka, O^SSw siroka, a 024''' du- 
boka. Na celu je ureśena listnim 
ornamentom, a na gomjoj joj je 
strani izdubljena plitica za źrtve, 

Sirina polja sa napisom 0"276''». (SL 106.). 

= Silyano. Fla(viu3) Albinus, mil(es) le- 
g(ionis) Xliii g(emina6) v(otum) a(olvit) l(iben9) 

l(aetaa) ni(erito), — Priob- 
ćio Ljubić n. n. m. str. 07, br. 6. 
8. Ara slicna oblika od 

pjeśćenjaka, 0-58'" yisoka, 0'28'n 

śiroka, a O^IG*" duboka; sirina 

polja sa napisom 0'22'". Sasma 

je pokrita naslagom zeljeznoga 

kisa, izpod kojega samo mje- 

stimiee proviruje po koje ne- 

jasno slovo, Kako je nadjena 

zajedno sa predjasnjima u 8ve- 

tistu Silvanovoni, nema sumnje, 

da je noaila napis na ćast Sil- 

vana, ali nisam mogao onoga 

procitati, sto je Ljubić n, n 

m. str. 67, br. 8, priobćio, jei 

se to na kamenu ne vidi. 

9. Ara od pjeśćenjaka, 
0.825"* visoka, 0-47''* śiroka, a OBli* duboka; .sirina polja -sa napisom 0'37'''. Slova 
dorita izlizana. Nadjena je g. 1886. u żtipnom vrtu. Sada se nalazi u narodnom muzeju. 



104. BUTftnn po- 
BTsden JlrtYenik ia To- 
puakoga. ('/■ mur. vel.). 



81. 106. BUvuin poBve- 

óen irtTenlk Ib Topns- 

kosa. ('/. nar. veL). 



81. 106. BilTBUu FOBve- 
den ftrtveiilk Ic Topns* 
koK^ (Vn) nar. yel.). 



Bnuśmid, Arheoloske biljeśke iz D&lmacije i Panonije. 



81. 107. Źrtrenik, poBve- 
ó»n Tidasn 1 Tl«nl, la 
Topuskogft. (Vił nar. Tel.)- 



= Yidaao et Tianae f8a]cr(nm). (^(uintus) [?Lol]liua Ursus 

v(otmn) s(olvit). — Priobćili Kalinka i Swoboda u Arcli. epigr, Mitth. SIII. 

(1890) atr. 16., koji au u 5, r. netaćno Sitali [F]ulvue mieato Uraus. Doma- 

Kzewaki u C. I. Ł. Ul. 10.819 na otisku, ito aa ga iati donieli, mnogo je maiije 
mogao razpoznati, te sumnja, nije li napia i8to'VJetan aa 
poznatim već odavno, u C I. L. 3941 otianntim. Potonje 
nije moguće, već je ovo drugi napia iz Topuskoga, po- 
8većen epihorakiin boźanatyima Vidaau i Tiani. Na gomjoj 
strani nalaze se dvie yeće i jedna manja udubina, a ko- 
jima au bili ucvrsćeni kipovi ovili boŹanstya- (SI. 107.). 

10. Yelika nadgrobna atela od pjeaćenjaka, 1'7B"» yi- 
soka, O-ZTSm śiroka, a 0-26'» debela, nadjena 1892. Na 
gomjoj strani fali joj oveći komad, na kojemu se je na- 
lazilo odjeveno poprsje pokojnićino, od kojega se jaśni 
tragovi joś vide. Po obliku spada apomeuik u iati red sa 
priobćenim od mene ii ovomu easopiau spomenicima He- 
rennija Yalenta iz Viukovaca (Yiestnik XIV. 33 — 43) i Va- 
lerija Sperata iz Kostolca (Vieatnik, nova serijal. str. 1—13), 
t kojima se slaźe, sudeći po 
obliku slova, i obzirom na 
dobu. Sponienik ae naime ne 
datovati iza drugoga 

vieka. Napis ae nalazi u okviru, sto ga ćine dva 

vitka poluatupa korintskoga reda aa netaciio izra- 

djenim glayicama i onizkirn bazaina. Cita se: 

D(iia)m(anibu8). YalentiniaeFestae, 

(o b i i t) a n (n i s) L, p o a t (e r i s) q(u e) e i u s. S e- 

rena aoror et Ingenua et Serenus t'ili(i). — 

Na poćetku prvoga redka opaźaju se tragovi po- 

griesno zabiljezena slova. (SI. 108,). 

Na dolnjoj atrani je kamen tako zadjelan, da 

ima naatayak kockasta oblika, O^yy™ yisok, 0-40'»> śirok, 

kojim ae je spomenik mogao okomito ućvrstiti u ho- 

rizontalno lezeći drugi kamen, koji se je kod ovoga 

spomenika i nasao, te ga je goap. Bakić naknadno 

(god. 1896.) dao izkopati i poslao. Velika je to će- 

tYOriuasto izklesana baza (l.OSm X OSbf^ X 0-36"') 

aa paćetYorinaatoni (0-45'» X O-aB"* X 0^6 «) udu- 

binom u sredini. Izpod nje nadjoŚe radnici g. Ea- 

kića dva komada u Ćetvrt otesana hrastova drreta, 

koja su se, kada ih se izvadilo, sasma razsula. Uvazi 

Ii e, da su te platine metnute na STOje mjeato pńje 

viao od 17(K) godiiia, neće ae toma nitko ćuditi. Kraj 

apomenute bazę nadjnno je i njekoliko komada od lonca, sto bi dało slutiti na 

apaljena mrtvaca. Kako radnici nisu na nista pazili, neda se to viśe ustanoTiti. 



81. 108. ITadgrobni apoma- 

nlk Val8iLtinlJe Feste Is To- 

pnakosa. (\t nar. vel.). 



Braaśmid, Arheoloike bi^eske iz Dalmacjje i Panonye. 



Yrabće. (Kotar i źupanija Zagrebaćka.) 

Poaredoyanjeiii vriednoga nasega podpredsjednika, gospodina prebendara 
Ivana Tkalcića, dobio je narodni muzej od prećastnoga kapbola prvostolne crkve 
a Zagreba spomemk na dar, kojemu po snroTom nacina raduje a hryatrskom dielu 
Panonije doaele ne poznajem premca. Mali je to zrtvenik (ara) od pjeśćenjaka 
0-64« viaok, OaS"" śirok, a 0"18»» deteo, koji ae je nasao u kamenolomn do 2 km. 
od (łornjega Yrabća, odakle se dobavlja kamen za reatauroyanje zagrebacke prvo- 
stolue crkTe. Nije to a ostalom prvi avjedok, da je kamenolom kod Yrabca Teć 
odaTna bio u porabL Yeć ee je dragom prilikom tamo naślo veliko neizgladjeno 
deblo stupa {Sg.alenscbafl) i Tiśe komada starinakoga źeljeznoga radarskoga orudja. 
Stnp je doveżen na gradiliste prvoetoIue crkre, gdje ee sada joa nalazi, docim se 
je orudje źaliboźe zabaeilo- Sudeći pO nasemu spomeniku, kamenolom je bio u 
porabi već u rimsko doba. Poznato je, da sn rimski klesari lagljega prenasanja 
radi kamen Teć u kamenolomima izradjiyali i dali mu u glaynim crtama nnźdni 
oblik (Bosairen). Tek kasnije bi se teaani kamen na gradilistu iii mjeatu, za koje je 
bio opredieijen, dalje izradjivao i izgladio. Komadi, koji ma s kojega razloga niau 
bili za porabu, oatali bi n kamenolomu kao n. pr. apome- 
nuto deblo. Tako ae je yaljda dogodilo i aa nasim Sil- 
vanovim źrtvenikom, o kojemu bi skoro podvojio, da ae 
je ikada nalazio u kakoyom SilyanoTom syetiitu. Ne- 
yjeata ruka radnika, koji teźko da je i aam znao pisati, 
po uzorku gaje izpiaala, ali je ova rjeźba tako zlo uspjela, 
da se apomenik nije mogao upotrebiti, te je oatao neupo- 
triebłjen u kamenolomu. 

= Silvan(o) 8acr(um) (SI. 109.). 

Napie je jaano ćitljiy, ali ae na dopunjayanje 3. i 4. 
redka pravo ne może ni pomisliti. Nije neyjerojatno, da 
se u 3. redku krije gentilno (obiteljako) ime Vero- 
n(iu8), ali se za ono „Panun" u 4 redku ne mogu do- 
mialiti yjerojatnomu tumacenju. Oćekiyao bi na tomu 
mjeatu pridjeyak (cognomen) dedikanta. 



81. lOe. 8ilv&noy lortTMiik 
li Vr»b6». ('/. nar. yeL). 



PANNONIA INFERIOR. 



Mitrovica (Sirmium). 

Po nałogu yiaokoga yladinoga odjela za bogoStoyje i nastayu, uputio sam 
ae u ayibnju 1H94 u Mitroyicu, da obavim pokusno izkapanje na jednemu mjestn, 
gdje se u viśe puta naslo yeoma zanimiyih i yriednili spomenika, koji au dielom 
od njegdasnje vojniĆke uprave posiani u beCki dyorski muzej, a Jielom se jos 
nalaze u samcij Mitrovici. Ouizka je to greda na istoćnoj atrani grada, tamo gdje 



162 



Brunsmid, Arheoloske biljeske iz Dalmacije i Panonije. 



se od drzayne ceste u Rumu dieK put u selo Jarak, a poznata je pod imenom 
r mskogagroblja. Jos prije 16 godina vidjeli su se tu temelji malene crkvice, 
o kojoj postoji lokalna — moźda i istinita — tiradicija, daje bila posyećena sv. Di- 
mitriji, po kojemu je Mitrovica dobiła 8V0Je sadasnje ime. Godine 1878., kada se 
je gradila spomenuta cesta u Rumu, ovi su temelji dozvolom oblasti od jednoga 
poduzetnika Talijana poyadjeni, a materijal upotriebljen za gradnju ce8te^ Kako 
se rupe nisu zasule, mogao sam bar priblizno izmjeriti dimenzije i naciniti nje- 
kakav nacrt zgrade. O kakovoj tacnosti dakako da ne może biti ni goyora. Strana, 
okrenuta od istoka prama zapadu, bila je jedno 17 m., a ona od sjeyera prama 
iugu jedno 19 m. duga. 

Nadao sam se, da ću kopajući u okolici ove crkvice poluciti kakav takav 
poYoljni uspjeli. Zaliboźe, ta me je nada prevarila, jer su cielo ono zemljiste kroz 
jedno cetrdeset godina' mitrovacki seljaci tako prerovali i radikalno oplienili, da 
danas viśe na njemu nema traga ni cieloj ciglji, a kamo li kamenim iii olovnim 
sarkofazima, kojih se je tu veoma mnogo naslo, a njekoliko i sacuvalo (u Becu i 
Mitrovici). Veći dio dakako da su Mitro vcani razbili, doticno stopili. Sto ne uci- 
nise barbari, to ucinise — ti zlosretni mitrovacki seljaci. 

Cetiri sam dana radio na rimskomu groblju sa deset kaźnjenika, koje mi 
je raynatelj mitrovacke kaznijone, gospodin Sadar, uz umjerenu nadnicu stavio 
na razpolaganje. Prvi sam dan dao izkopati blizu ceste dva 1*20»» siroka, a KK)"* 
duboka skoro uzporedna jarka u duljini od 40^ i 20 w. Premda sam u tim jar- 
cima dao jos i na gusto O40'» duboko buśiti, nisam niśta naśao osim jednoga 
siromasnoga groba rimske dobę, koji je bio trokutno sagradjen od obicna rimskoga 
zmumjaka (Falzziegel), a gore kuburama pokrit. Grób je već bio u gomjemu 8vo- 
jemu dielu razvaljen, a tielo iznad bedara zajedno sa cigljom povadjeno. Mrtyac je 
bio odraslo, valjda musko celjade. Osim kostiju i ciglje nije se u grobu nista naślo. 

Drugi sam dan dao kopati u blizini spomenute crkyice na mjestu, za koje 
mi se cinilo, da jos nije dirano. Dao sam prokopati 11 m. dugi jarak u obliku 
luka, a islo se je 3 m. duboko, dakle dublje nego je po mojemu uyjerenju i bilo 
nuzdno. Ućinilo se to stoga, sto su njeki raitrovacki źitelji, koji su tu njegda kopali, 
tyrdili, da se grobovi nalaze tek u toj dubljini. Uspjeh je bio posve negatiyan, jer 
se je, osim njekoliko razbacanih cigljica za taracaiije, nasla samo prosto u zemlju 
poloźena muska okostnica, valj da od zlocinca, koji je tu u novije doba bio smaknut. 

Opaziysi, da ne mogu kopanjem na posvema preroyanomu zemljiśtu polu- 
citi nikakya uspjeha, dao sam si naciniti 3 m. dugu źeljeznu sondu, kako ju rabę 
Mitroycani na syojim ekspedicijama, kada traźe kamen i ciglju. Tim se instru- 



* Ovakovo je yandalsko postupanje sa starin- 
skim spomenicinia po yojnićkoj Krajini bilo 
syagdje u obićaju, kada je trebalo graditi 
ceste, crkve i javne sgi^ade. Najvi.se se je 
ćuditi, da je u zadnjema deceniju dapaće i 
od jednoga raynatelja ai*heolośkoga muzeja 
dana dozyola jednomu poduzetniku, da smije 
vaditi materijal za gradnju ceste iz utvrdjena 
rimskoga logora kod Petrovaca blizn Runie 



uz pogodbu, koju dakako poduzetnik ne kon- 
troloyan nebi drźao bio, da nadjene spome- 
nike mora muzeju predati. 
Kako sam naknadno iz rukopisnih Ilićevih 
starożitnosti (yeoma nekritióno djelo puno 
oćitih izmiśljotina) uyidio, yadio se je na 
tomu mjestu kamen yeć poletkom oyoga 
stoljeća, a moźda jos i prije. 



Brunsmid, ArheoloSke biljb^ke iz Dalmacije i Panonije. 



mentom może u zemlji napipati 9vaki tvi-di predmet, a po boji, koja ostaje na 
siljkii sondę, dapaće ustanoviti, je ii je ieti od kamena iii od terakotę. U dva sam 
dana dao na 800 — 1000 mieata po cielomu rimskomu groblju, u koliko ga ne 
obradjuju Bugari, tri metra duboko buśiti, ali i opet bezuapjeśno. Na njekoliko 
miesta doduśe sonda nije posvema doprla u zemljn, ali kada bi se tamo kopało, 
nasao bi ae samo po komad razlupaue ciglje, koji je, kod unistavanja grobova 
slućajno zaboravljen iii zabacen, pri zatrpavanju rupa sa 
ostalom aedrom opet u zemlju dospio, Bugari, koji eada 
ono gradsko zemljiśte obradjuju, naiśli au njekoliko mje- 
seci prije mene, kopajući śamac oko njega, podalje od 
njekadasnje crkvice, na zidan rimski grób bez ikakvih pred- 
meta, te au ciglju povadili. 

Posyemasnji nenapjeh izkapanja aklonuo me je, 8L l lo.moinak rinub 
da dalnju radnju obustavim, jer aam bio oavjedoĆen, da "'łU* •» granto-n*- 
ćn teźko Śtogod naci, sto bi radnju izplatilo, pa prekopao . , jf*. wtr^^ 

ja i pedeset jutara toga aasvim prerovanoga zemijista. iii j,jp_ y^ix 

Tecajem izkapanja naŚlo se je sto u zemlji, śto pobrało na 

porrsini od Bugara preorana zemijista njekoliko predmeta, od kojih spominjem 

glaziranu rimsku lampu, oveći 
odlomak druge takodjer gla- 
zirane za jedno oaam fitilja, 
ulomak ciglje a a grafito-na- 
pisom (vidi al, 110.), źeljezni 
rimski noz, srebrni prsten, ko- 
jemu fali płocica i jedno dese- 
tak słabo saćuvanib rimskih no- 
vaca trećegai cetvrtoga vieka, 
Namjeravao sam pokuśati 
arećn na drugomu koj emu 
mjesta u Mitrovici. Gradsko 
poglavaratvo, revni mnzejaki 
pOTJerenici opat Pajo Miler i 
ućitelj Jung, te njeka druga 
gospoda preporućiśe mi vise 
mieata, ali pregledayśi ista, 
oayjedocio sam ae, da bi tezko 
i tu mogao racunati na oso- 
biti uapjeh, jer se je svagdje 
već kopało i mnogo toga po- 
vadilo. S toga sam ae ogra- 
niĆio na popisivanje stariua, 
koje se danaa jos nalaze u 
Mitrovici, a publikaciju iatih 
sa autotipijsldm alikama oata- 
Sl. 111. Orfiki nadgrobni naplB la HitroYioe. ('/) n.v.). vljam za jedan od sljedećib 



Bnmsmid, Arheolośke biljeśke iz Dalmae^ie i Panonije. 



8vezaka oyoga Saeopisa. Oydje ću pńobćiti samo njeke dosele ne pnblikoTane 
spomemke, koje sam za narodni mazaj iii sfim podobivao od mitrovackih źitelja, 
iii su mi ih darovaIa već spomenuta dya muzejska poyjerenika gg. Miler i Jung: 

1. Nadgrobna ploća od bieloga mramora, 0"30» yiaoka, 0"22'« śiroka, a 
O-IO"* debela; gore i na lievom dolnjemu uglu nepodpuna. Nadjena je u Koz- 
miuskoj ulici, a sada se aalazi kao dar precastnoga g. opata Paje Milera u na- 
rodnom muzeju. (SI. 111.)- 

= ■ ■ •% 'Hpxit>Ei[*( Ti]*v(i>v [S]iy_5! [K]x).Xircóvn ipiu; 

Spomenik potiće iz rimske carske dobę, a po nacinu piaanja neće biti sta- 
riji od trećega yieka. Napis ja aastavljen u dva hekaametra, od kojih ae pryomu 
nije prya atopa saćuyala. Moźda će prva rieĆ biti [Ti;;i]x; za vjee od tri sloya na 
poćetku nema mjesta. U 2. redku pogrieśno ja urezano ii/at mjesto prayil- 
noga Si^x. 

2. Ulomak ploce od bialoga mramora, 0.14» yisok, OlS"* 
sirok, a OOS*" debeo; nadjen na rimakomu groblju od aeljaka 
Getzingera (kbr, 4-), koji ga ja darovao uarodnomu muzeju. Cini 
se, da je sluźio kao gradjeyni materijal. Napis je greki iz ka- 
snije rimske carake dobę. (SI. 112.). 

3. Dva ułomka frCMm debele nadgrobna ploće od mramora, 
.. ..» ^. ^ iedan OaTm yisok, 014n» sirok, a drugi OlBSm yisok, a 026 "• 
frAkoffanapiiaiB sirok. Sada su kao dar ucitelja g. Ignjata Junga u lapidariju 

MltroTiee. narodnoga muzeja. Pismo je IV. — V. yieka,. 

t'/jnar, vel). Na koncu drugoga redka ćini se, da je klesor pogrieśno 

zapisao. Kako uz to joś fali u sradini yelik komad ploce, napis 

se ne da popuniti, U prvorau ae redku apominje ime jedne supruge: Do[mi- 

ti(a)e? ■ ■ ■]n{a)e compari. Forma bixit a[nnos] mjesto vixit u 3. 14. redku 

obićajna je osobito na hispanskim na- 
pisima rimake doba. (SI. 113.). 

4. Ulomak nadgrobna ploce od 
bieloga mramora, {>2l>* yisok. &46 "• 
sirok, a OOS"* debeo; sada kao dar 
Adolfa Mandla u narodnom mnzeju. 
Sloya su lY, — V. vieka. Slnzio je kao 
81. 118. Dva ułomka nad- gradjeyni materijal. 

grobno ploCe U Mitrovico. = ■ ■ ■ ■ u 1 1 a] e ca]- 

C/o nai-- vel.). rissim[ae filiae, in][f]anti inn[o- 

centissimae ■ ■ ■ -Ja ae dimise- 
[runt ■ ■ ■ ■ maia IIII d ■ • ■ ■ Na poćetku bi mogło biti [PauUa]a {SI. 114.). 

5. Ulomak nadgrobne ploĆe od bialoga mramora, 03i™ yisok, Olfi"" Sirok, 
O OO;}"' debeo ; sada kao dar yelecaatnoga g. opata Pąje Milera u narodnomu mnzeju. 

= Jre an[nis t]ribua mfenaibus qui]n(jue d[iebu8? . . ? 

I]otapi[anua (SI. 116.). 

fi. Ulomak O065m debele nadgrobna ploće, O-IG*" yiaok, 0-14'» śirok. Nadjpn 
kod groblja; sada kao dar g, Ignjata Junga u narodnom mnzaju. 



BniDŚmid, Arheolośke biljeske iz Dolmacije i Panonije. 



■ p08uejrun[t ' 



■ ■] (ju[ae? 



= ■■"■ conc pareiit[ea" 

vixit (SI. IIG). 

7. Ulomak ploĆe od bielą mramora, O-C^f vi8ok i sirok, 0O4»» debeo. 
Naśao gaja seljak Pivarević (kbr. 1090.), 
^o.i> g* j^ daroyao 
narodnomu miizeju. 
Slova lY.— V. vieka. 
(Slika 117.). 

8.Uloinak ploce od 

bielą mramora, ©'lO'" 

Yisok, O-OgS"" airok, a 

0O18" debeo. Darovao 

narodnomu muzeju g. 

opat P. Miler. (Slika 

118.). 

9. Ulomak ploGe'od bielą mramora, O-ie"" yisok, 0^12 "• 

■ok, a 0-029W debeo. Darovao muzeju g. opat P. Miler. (Slika 119.). 

10. Ulomak yebkoga nadgrobnoga apome- 

nika, 042'» yiaok, 0-47n' śirok, a O-ai"* debeo, 

Nalazi se u brpi kamenja u dvoriŚtu Źivke Śo- 

dolca, preko puta od bolnice. Napia, od kojega 

b je aacuvao samo dolnji lievi ugao, bio je 



. 114. Ulomak nadgrobn 
vioB. (V. nar. 



I plofie ia Mltro- 

reL). 



.110. Ulomak 

nadffrobne ploOe 

U Mltroviae. 

(V, nar. yeL). 



81. 117. Ulomak 



8L 116. Ulomak 

n adsrobne ploCe 

Is Hltroviae. 

("/, nw. vel.). 



a obje atrane omedjen po jednim atupom. Izpod nad«roi)iie plofl. 

napisa vide se ostanci liatovnoga ornamenta. ]■ MłtroTlee. 

Slova velika (0-096— O"!), liepa i pravilna pri- (V, imr. vel.), 
padaju po priHci II. vieku. 




c o 1 u I 



NVS 
"^ Bsrij 
folia 



KttroTloa. 
(V.nar. vel,). 



b(ene) m(erenti) [p(o8uit) iii p(o8uerunt)]. 
118. Ulomak 

ploQa M na- 11- Ulomak małe are {źrtvenik) od vapne- 

njaka, 007™ yiaok, O-ia"" sirok, 0-096m debeo. 
Narodnomu muzeju darovao g. opat Pajb Miler. 
= Herculi. Fl(aviua) Diogenes. — 
Slova su loaa, a dopuujenje prvib dvajuh 3lova drugoga redka 
nesigumo. (SI. 120.). 

Skulpture au u Mitrovici jol mnogo riedje od napiaa, 
ali ae je već kadkada uaslo i boljih 8tvari, źałiboźe velikom 
većinom samo u ulomcima. Samo da spomenem liepu glavicu 
Apbrodite od mramora, koja je viema replika glave glasoyite 
knidijske Apbrodite od Prakaitela. Po izvjestaju profesora Za- 



81. lie. Ulomak 
ploAa aa napisom 

la MitroTloe. 

(V. nar. veL). 



SI ISO. Ulomak 
Herakln posve- 
dena łrtv«ilka 
ia lIittovlae. 

(V, nar. yeL). 



Bmnśmid, ArhtioloŚke biljeMke i?. Dalmacije i Panonije. 



rije Grujića,' koji je na pocetku aedamdesetih godina u Mitrovici obzirom na 
cuvanje i proucavanje spomeuika yeoma koristno djelovao, ta je „djevojacka 
glava od bieloga mermera, B" (0136 »») vi80ka,-l)^z 
vrata, a nos i brada jako ośtećena, nadjena 28. ve- 
Ijace 1871. u kuci br. 3(ł8 nadnicarooi Milanom 
Bakajićem, koji je istu mitroyackom muzeju po- 
klonio". Te glave danas u Mitrovici viśe nema, 
ali sam po Grujićeyoin opisu mogao konstatoyati, 
da je identicna sa liepom glaviconi u bećkom dvor- 
^kom muzeju, koja je nekako koncern sedamdeBetdh. 
iii poćetkom osamdeaetih godina na nepoznat nacin 
onamo dospjela. 

I narodni je muzej u noyije doba dobio iz 
Mitro\'ic6 kao dar goup. opata Milera bolje radjenu 
skulpturu, źaliboźe razmjemo iieznatan nlSmak kipa 
muzę Erato, koji će biti kopija iz prve rimske 
carske dobę po starijemu grćkomu originalu. Sacu- 
vala Be samo partija odjeće oko de8ne'iM>ge, poćam 
8 . 8 . Ulom»k Ip» mun ^^ koljeua, iz koi© proyii-uie sandałom odieyena 
Erato ti MitrovlCB. ■/, n. v.) 17- I , .i- 

noga, te licva straua bazę Ba napisom LpaTd) 

M[oijffa]. Kip je bio njesto izpod naravne velićine, a ulomak 
mu je 0-37 visok. (SI. l^l.). 

■ Veoma je velik brój predmeta, koji se rabę u svak- 
danjera źiyotii, Sto so će.sto pojediuce i slućajno nadju na 
mitrovaćkom tlu. Mnogo ili je doślo već ostećeno u zemlju 
iii ae je usljed upliya ^-remena znatno izkvari)o, drugo se 
je opet ostetUo kod yadjenja, ib joś viŚ6 kod nespretno po- 
duzetog cisćenja, kod kojega, ako su predmeti od kovine, 
zaliboźe joa uvjek sirće (ocat) veliku ulogu igi-a. OvakoTi 
predmeti, po gotovo ako su izlomljeni, nemaju u oćiiua la- 
jika nikakoYU vriednost, te ae obićno pobacaju. Neću stoga 
da mimoidjem priliku, te da reknem, da je to sasma kriv 
postupak. Starinski predmeti, ako au i oatećeni, u nikama 
atrukovnjaka dobivaju syoju yriednost. Posude od pecene 
zemlje i ataklenke, razlupane na neznatne komadiće, pod 
yjestim se rukama opet atyore u svojem prvotnom obliku, 
samo ne valja zaboraviti, da u tu svrliu valja pokupiti svaki 
i najneznatniji ulomak takova predmeta i atayiti dotićniku 
na razpolaganje. U narodni je muzej iz Mitrovice dosele 
razmiemo doata mało predmeta, rabljenih u syakdanjem źi- 
votu, dospjelo, Ovdje napominjem samo dva komada, od kojih 

dodaiem i siike. Jedno ie rimska boca od atakla (SI. 12'2.). „ . . 

'' •' ^ ' 81. 18S- B.imłWŁ bosa 

u obliku ćetyerostrana bridnjaka, 0259 yisoka, O086 siroka i i>j(itroTi<» fp pr '/ a.v) 
duboka, sa 0-035 yisokim vi-atom, na koji je naknadno pri- 

' Izvjeśtaj od 26. arpoja 1871. medju muzcjskim Bpisima. 



61*011 Bmid, Arheolośke biljeSko iz Dalmacije i Panonije 




cvr8Ćen& mcka, koja se drugim krajem drźi ledja boca Na kYadratićoom joj dnu pet 

je koncentricnih krugova u relijefu. Kupljena je poaredovanjem g. opata Milera od 

nadnicara Gjure Hellenbarta (g. 1894.). — Drugo je liepo oruameiitovana ptoĆica, 

kojajemozda stojala u savezu sa bmiicom (predjicom), te 

rabila kao uree na kakovu pojaau iii kajisu- (SI, 123), Predmet 

koji je nadjeu na rimskom groblju, osobito je zanimiy stoga, 

ato se je na njemu u udubinama liepo aacuyao tamno- 

modri i svjetlo-zeleiii antikni cmajl. Emajloyani predmeti 

yeoma su riedki, a jos rjedji bivaju tim, Śto se obicno emajl 

nespretnim ciśóenjem izgrebe. Predmet je darovao posre- taSana ploMo* li MI- 

dovanjem muzejakoga povjerenika g. Ignjata Junga gosp. troyioa ('/i n. v.). 

odvjetnik dr. Kucelić u Mitrovici. 

Ś a ś i n G i. 

u najbliżej okolici ovoga mjesta nasao sam dosta ostanaka rimske kul- 
turę, koji SYJedoće, da je ovdje njegdje u rimako doba bila naaeibina. Tamolnji 
me je sviet upozorio, da juźno od sela na t. zv. Taborisća ima mjeato „Vladiaav- 
ljevića klin", gdje se je prije dulje vremena naŚlo sarkofaga i zidanib grobnica, 
a blizu Taborisća na predjelu „Crkyice", koji dielom apada pod sasinaĆki, a dielom 
pod jaraćki atar, da se takodjer opaźaiu jaśni tragovi, da je tu njegda sviet pre- 
bivao. I jedno i drugo mjesto sasvim je prikladno za rimsku naaelbinu, ali na 
kojemu je bila, jesu Ii bile dvie i nisu li to bila samo groblja, bez autopsije i ko- 
panja se neda reći. Upozorujem, da je „Crkyice" topografski naziv, na koji kod 
naaega naroda gotovo redovito tamo nailazimo, gdje ima oatauaka rimske kulturę, 
da je u nepoarednoj blizini morala prolaziti rimska cesta, kojoj sam tragoye yidio 
od Mitroyice u smjeru apram aela Jarka i da je njegdje u blizini morala lezali 
rimska mutatio Fossla,' 

U aamom aelu Sasincima naiśao sam na yiśe starinekih predmeta, Pred 

kucom Kratę Mitroyića (kbr, 181) leźi ugao aarkofagoya poklopca od pjeaćenjaka, 

049"' yia., 036 "• śir., a 0-48 •" deb^ yeć davno njegdje 

u poiju nadjen. Na jednoj je atrani u relijefu izra- 

djeni delfin, kojega oydasnji syiet zoye „hala" i drźi 

yeoma proźdrljiyom źiyotinjom, Pred dućanom na- 

suprot erkye atoji (>44'" via. a 041™ debeli komad 

okrugla atupa od bielą mramora sa rupom i źliebićem 

za ulieyanje olova na gornjoj strani. Slican ulomak 

od cryena mramora sa bielim prugama, 047** yis. a 

031 łn deb., sa rupom ali bez źliebića stoji pred kucom 

Gjoke Hrkftjloyića (kbr. 156.). Sasinaćki me je ućitelj 

81. 1B4. TaÓMi rlmskl utoa S- Popoyić prigodom mojega borayka od jedno dvie 

li Sailnaoa. (Nar. veL). '^^^ yodio po selu i pokaziyao jos u njekoliko kuca 

ulomaka od okruglih stupoya i teeanoga kamenja, 

koji potiću iz fundamenata starih agrada. Kao pokłon narodnomu mnzeju predao 



' Itinerai*. Hierosolymitanuiu OiiS, 10. 



168 Brunsmid, Arheolośke biljeske iz Dalmacije i Panonije. 



mi je rimski tucani utez (vidi sl. 124.), 0.0076^1 debeo, a mjereći 0*04 »» u pro- 
mjeni, nadjen prigodom oranja na juźnoj strani sela. Na jednaj strani ovoga dobro 
sacuyanoga predmeta, s kojega je patina cisćenjem dielomice skinuta, ima unutar 
osiroka oboda nrezan napis f^f sa debelom piknjom izmed oba slova. Utez je 
tezak 80*63 gr. sto priblizno odgovara teźini od tri rimske uncije (y = 3). 

Do b rin ci. 

Na groblju se nalazi ara od yapnenjaka, na gornjoj strani okmjena, 0*70 "» 
visoka, 0*40 w» siroka, a 0*27^ debela. Pripovieda se, daje doveźena sa Sevina brda. 
Napis je priobćio Ljubić u „Yiestniku" V. str. 66, aU je krivo citao treći redaL 
Domaszewski (C. I. L. m. 10.204), koji misli, posto ga nije mogao naci, da je 
propao, predlaze za taj redak [A]ur(elii). Na kamenu stoji [Ul]pi(i). Od slova L 
preostao je komad dobije vodoravne crte, a uz sIoyo P kamen je ozliedjen, sto je 
Ljubića zavelo, da cita R. Iza dvoguba slova I. nalazi se tocka. Napis dakle glasi: 

S I L VA N O 
8 ACR 

uLpLneratiys 
etnigeinys 
deccol-et- 
sabinys.et. 

QVINTIO 
POSVERVNT 

= [Sil]van[o] sacr[um]. •[Ul]pi(i) Neratius et Nigrinus dec(uriones) 

col(oniae) et Sabinus et Quintio posuerunt. 
Na drugom je grobu usadjen na tri strane kanelovan cetverostran stup 
od biologa mramora, 0*27 w* Sirok, 0*24 »» debeo, od kojega je 0'40»» visok komad 
izvan zemlje. 

KraljevcL 

Na kraljevackom se pravoslavnom groblju nalazi gomji dio rimskog nad- 
grobnog spomenika od vapnenjaka 0'B3w* visok, 0*86 »» sirok, 0'29»* debeo. Na fi- 
guralnom gomjem komadu kamena vide se listovni omamenti, koji mu izpunjuju 
oba gomja ugla, docim je nacrt u trokutnom okviru — mozda Meduzina glava, 
od koje se vide na dolnjoj strani dvie żmije — unisten, a mjesto njega udubena 
pocetna slova IM pokojnika novije dobę. Sa polja sa napisom, koji se je nalazio 
izmedju dva stupa korintskoga reda, odklesana je na jedno 0*02 skoro cielą po- 
vrsina tako, da su iz njega izdjelana dva krsta u relijefu. Na gornjoj je strani 
kamena u sredini udubina za akroterij i kanał za ulievanje olova, koj im se je 
isti ucvrstio. 

Zemun (Taurunum). 

(Irad Zemun leźi na veoma sgodnu mjestu na usću Save u Dunav, te je 
stoga lahko razumljivo, zasto mu je covjek teritorij (na Gardosu, koji se lahko bra- 
niti może) u prastaro doba naselio davno prije dosasća Rimljana. U ovomu sam ca- 



Brunimid, ArheoloSke biljefike iz Dalmaoije i Panonije. 



Bopisu („Yiestmk" XI. p. 39) imfto prilike prije par godina priobćiti njekoUko pę- 
kata na cigljama iz cigljana rimskih yojniSkih odjęła i tyormcki biljeg jedne 
zemijane lampę; znatniji rimski spomenik iz Zemiina doael© nije bio poznat. Ovaj 
!iam put mnogo i^retniji, te mogu iz Tauruna priobćiti prilicuo liep bi-oj antiknih 
spomenika. 

God. 1816. nasao se je u dYoristu kuce br. 368 u bezanijskoj uHci, kada 
Beje kopała jama za zaliod, osam atopa dag, a po prUiei cetiri stopę sirok i visok 
sarkofag. U njemu da je bilo ćoYJecjih kostijti, a na poklopcn napis, od kojega 
se prepis nalazi u gradskom arkivu. Sarkofagu danas nema ni traga', a napis po 
onom netaćnom prepiau glasi: 

M 

LAEIO.ZSC VLX 

ANK XLVSEPTIMI 

CENT . CHAR ■ CONIYCI 

iSiguma restitucija napisa nije moguća, ali se ima yaljda citati : 

[D(ii8)] m(anibus). [Hijlario Z[o]a[imo?] [q{ui)] v[i]x(it) ann(os) XLV 

Septimi[a] conin[g]i. 

TJ cent. cbar. ćetvrtoga redka krije se netaĆno prepiaani cognomen po- 
kojnikove supruge. 

U blizini zemunake realke nasla se je u parku 
liepa glaya Aphroditina kipa (vidi al. 126). od Źućka- 
stoga mramora, koji se sada nalazi kao dar ravna- 
teljstya zemunske yelike realke u sbirci narodnog mu- 
zeja. Saćuyana je glaya aa yratom 026"» yisoka; nosi 
broda i celo iznad desne obrve su ostećeni, a fali i 
oveći komad kosę iznad lieve aliepoenice. Gusta, na 
sredini razdieljena kosa, kojoj su rudasti pramoyi ahe- 
matićki samo plitkim zarezima oznaćeni, pokriya dio 
cela i prikriya skoro posyema oba nba; U zatiljku je 
syczana u debelu kukmu (krobylos). Od tjemena prama 
zatiljku izdabljen je aredinom glave odulji plitki żliebić, 
Vjerojatno je, da je u DJemu bilo njesto prićyrśćeno, 
ali se uisam mogao dosjetiti, śto bi to mogło biti ; 

,.. , I 1 r^- I - - 1 BL 1S6. aiATS. ApłUOdite i> 

dijadem nikako. iŁip, s kojega je oya glaya, mogao ,,, , 

je biti po prilici l^SO"* visok, dakle sasma mało izpod 

narayne veliĆine, a bio je razmiemo dosta dobro izradjen, śto se o drugim domit- 

ćim apomeuicima iz Panonije riedko może reći. 

U gradakomu parku nalazi se velik neuriesen sarkofag od yapnenjaka, 2"18"' 

dug, 1'14''» sirok, OTS* yiaok. Nadjen je prije viŚe godina izpod Hunyadoya 

grada. Cini se, da k njema spada poklepać, koji se nalazi u dyorisfcu gradske 

yiećnice. — U viećnici se cuva ciglja sa pećatom : 

CL- F P 

= Cl(assia) F (la vi a) P(annonica). Priobćena je u C. L L. III. 10.676. 



' I. Soppron, Monographte Ton SemlJn und UmgebnDg p. 6C6. 



Broniimid, Arheolośke biljeHke iz Dalmacije i Fononije. 



YaźnojenaŚaićeućiniobrijac Oberding na zemljietu ffvoje kuce (br. 498. na 
uglu racje ulice i ulice trijuh golubova. U dubljiniod 2Vj metra 1882, kada je bopao 
bunar, i 1891, kada je kopao podrum, naśao je fundamente jedne sgrade, a u njoj velik 
brój ulomaka od malib relijefa 8a słabo radjenim nacrtima, koji se odnose na bak- 
hieki kult. Nema sumuje, da su te ikonę dio inventara hrama Libera i -Liberę', koji je 

na tomu mjestu stajao, te je vjećna 
steta, sto se ono zemljiśte nije po 
strukoYnjaku sistematski preko- 
palo. Ulomke, koji au veó u Sem- 
liner Wochenblattu 1891. br. 28. 
kratko opisani, kupio sam za umje- 
renu cienu za narodni muzej, te od 
glavnih komada priobćujem auto- 
tipije: 

1, Ploća od mramora, u ko- 

jemu ima primjesanih tinjeevih 

zmaca, O^ii")"* yisok, 018»n śirok, 

po prilici 005"' debeo, podpuna ali 

na dvoje prelomljena. (Yidisl. 126.), 

U okviria, koji se na gomjoj strani 

zaobljuje, stao je Herakles desnom 

nogom (Standbein) u anatomieki 

jedva mogućemu poloźaju, doćim je 

lievu (Spielbein) nepriailjeno stavio 

njesto na strauu. Odjeven je la- 

vjom kozom tiiko, da mu glavu po- 

kriva lavja glava, a prednje da mu 

se lavje nogę izpod vrata una- 

ki-Śtavaju. Koźu je prebacio preko 

BI. 186. R«llj»r M likom Herakla, is Z-muna. l^dja, a cielą mu prednja strana 

(Vb nar. vel.i. ^^^'* i^staje gola osim lievoga ra- 

mena i ruke, oko koje je obavio 

jednu od lavoviIi straźnjih nogu. Desnom rukom drżi o kamen uprt debeo buzdovan 

a u lie-yoj okrugli predmet (jeduu liesperidsku jabuku). Iznad desnoga ramena 

pomalja se luk i tuląc aa strielicaraa. Radują je veoma suroya. 

2. Ulomak ploĆe od sivkastoga krupnozrnoga mramora, 0'207"' vŁsok, 
0-12'" śirok, 0'03'n debeo. (Vidi sl. 127.). Na desnoj strani fali po prilici jedna tre- 
ćina nacrta, a na dolnjoj valjda manje. Mladjalmi sasma goli Dionysos (Liber), 
vidjen s lica, stoji nprt o lievu nogu izmedju dvijuh loża a groźdjem, boje se sa- 
staju iznad njegove tenijom uresene glaye. Na lijeTOJ strani nacrta dvie su u 
mnogo raanjem mjerilu izradjene muske osobę: gore na lozi na desno trćeći mladji 

' Sasviin Je krivo ninienje Sopi)i'onovo (Mono- berstrasse. Soppronova knjijĘa, pisana lakim 

(craphie Ton Seniliii), koji ove stvari dovodi novinarskini Stilom, u koliko radi o klasiAnoj 

u Sftve?, sa kultom pokojnikii, te u raójoj ulici dobi, sasyim je konfu/na kompilacija. 
i njekakovu grobljansku ulicu (Gra- 



Branśmid, Arheolośke biljaske iz Dalmacije i Panonije. 



Satyr sa leprsećom u vjetru chlamydom, a dole do loże caĆeći eelav bradat starać, 
koji drźi ogromnu kupu (skypŁoa), u koju mu bog iz posude desuicoiu vino toci- 
3. Dlomak mramome ploce, ł>13™ yisok, 017"* sirok, 0'04ó»' debeo, podpun 
□a gomjoj i na desnoj atrani. (Vidi al. 128, gornji komad). Na njemu je sacuyan 
gornji dio tiela bożice Liberę, odjeveiie chitonom, koji joj ne prikriva lieve strane 
grudih. Po jedan pram guste kosę pada na oba ramena. Podignutom ljevicom 
drzi o zemlju nprt thyraos. Do nj© na lievo Tidi se ruka i komad od thyrsa 
njezina druga Libera. 

4 Ovomu komadu valjda pripada ulomak mramome ploće (lievi dolnji 
ugao), visok O-lOm, sirok OlOo", debeo O-OiS™. (Vidi b1. 128. dolnji komad). Na 
njemu ae saćuvao unutar okvira komad deana 
atopala Liberova, koji stoji na po\'iśemumje8tu, 
a lievo od njega trup i nogę manje jedne sbojeće 
figurę. Izpod figura u dva je redka napis, koji se 
ćita; Libero e[t Liberae saer(um}].Candi[di- 
anus? v{otum) 8(olvit) l(ibens) m(6rito)]. 

o. Ulomak ploce od biela mramora, 0'185 "* 
viaok, 0176»» airok, O-OB™ debeo. (Vidi al. 129.). 
Na njemu su saćuvane nogę Dionysoye, koji je 
i tu mnogo veći od figura njegov6 pratnje. Do 
njega na desno ajedeće aa dvie muśke figurę, 
od kojih jedna ima kozje uoge (Pan) i na desno 
koracajuća aasma odjevena Menada sa żmijom u 
ruoi. Do lieve Dionysove nogo na desno je polo- 
źena ziyotiuja podignute glave fpanter),a pod Me- 
nadomprednji dio jedne żmije. Na dolnjemu dielu 
ploće u dva redka nepodpiin je napis, kojije valjda 
glasio: [Libero et Liberae 8aor{um)]. C(aius) 
Marcianus [v(otum) s(olvit) l(iben8)] m(erito). 

6. Ulomak 0-Orym visoke, a O^Oe™ debele 
mramome bazę, na kojoj je atajala grupa obło 
radjenih figura (Eundfiguren). (Vidi al. l-SO.). 
Sa6uvane au samo cetiri nogę Libera i Liberę, a 
kojega leżi źivotinja (moźda konj), koja je glavu okrenula spram apomenutih 
glavnih figura. Na bazi je dosta izlizan ulomak napiaa u dva redka, kojemu je u 

drugomu redku njekoliko pogrieśaka klesarovili. Cita se: [Jusjtinianns, 

8e8(i(uiplicarius), ex [v(oto) p(osuit)] lib(ens)] l(a6tua) i . . . m{erito). 
7. Ulomak ploće od sivkaatoga mramora, O^ISS"* visok, U"14"' sirok, 0'023 "• 
debeo, na avim stranama nepodpun, (Vidi sl, liii.). Nacrtan je 8 lica vidjeni torzo 
muake figurę, odjevene himatijem^ koji je, pokrivajući desno ramę i dolnji dio 
tiela, prebaćen preko Ueve ruke. U ljevici drźi osoba, kojoj fali glaya, yrat i obje 
nogę njekakav na ramę naslonjen śtap (thyrsos?), a u deanici nejasan obli predmet 
(posudu, iz koje toći vino?). Ovaj ulomak, koji je dar ravnateIJ8tva zemunake 
realke narodnomu muzeju, piiobćen je u slici u programu zemunske realke za 
god. 1885'86, tabla II. fig. 6. i u Soppronovoj Monograpbie von Semlin, tabla L, br. 1. 



. 187. BellJAf M likom Lllwrft, : 

Zamnn& (*/e nar. veL). 



, desnoj strani jedan upór, do 



Bronśmid, ArheoIoŚke biljeSke iz Dalmacije i Panonije. 



8. niomak ploce od bielą mramora, OlO" risok, OOSS*" sirok, 0023'" debeo, 
na Bviin stranama nepodpim. (Yidi al. 132.). Na njemu je glara, vTat i desna raka 

Menade , koja u podignutoj , na 
tjeme polożenoj desnici drźi oko 
ruke obayitu zmiju. S obje strane 
vrata yidi se po jedna okrngla 
luknja, te je relijef tu ćaylima 
njegdje bio pricyrsćen ; treća Inknja 
kraj ruke, u yisini deenoga oka, ne 
prolazi skroz kroz kamen. 

9. Ulomak ploce od bielą mra- 
mora (lievi gomji ugao) Oli*" vi80k 
i sirok, (>02B« debeo. (Yidi sL 133). 
Na njemu je na desno etupa- 
juća mała muska figura , koja 
kosirom (harpa), eto ga drźi u 
desnici, reŹe grozd. 

10. Mali ulomak ploce od sivkastoga mramora 

0-O77M vi8^ a074M sir., OOiem debeo. (Yidi sl. 134). 

Na lievo stojeći krilati Eros, kojemu se glaya nije 

saĆUYala, bavi se sa leźećom, raljda spaYajnćom 

figurom, od koje se vidi k licu podignuta desna 

podlaktica i trup. Yjerojatno mi je, da je tu bio 

nacrtan prizor, kako je Dionysova drużba na otokn 

Naksu naiśla na spavajuću Arijadnu, koju Eros 

razkriya. 

81 188. Ulomol relljefa łs Zb- Osim opisanih ulomaka mramomili ikona ima 

muna ( /. nar. Te }. j^. cetmaest komada maujih, od kojib spominjem 

raka oveće figurę (Rundfigur) u pol naravne yelicine, 

Novi BanoYci (Burgenae). 

Na juznoistocnoj strani sela leźi tik uz Dunav briezuljak „Gradina". Rieka 
mu 8vake godine za velike ytde ruje na okoigitoj boćini, 
te je kroz etoljeća već yelik 
dio zemljista, na kojemu se 
je stari grad nalazio, odniela. 
Kada yoda spadnę uailazi 
se uz obalu ulomaka ciglje, 
posudja, predmeta od ko- 
vine i novaca rimske dobę, 
ali i predmeta od kremena Bi. 180. Ulomak basa sa na- 

BI. ue. mo™^ „u- ^ """B" "^'■' - """''^- ""^ " '"°'°°*- '''* "■ '■'■ 

Jefa is Zemana. *^^® — knltume perijode. U yinogradima na brieŹuljku, 

C/a nar. veL). koje je filoksera gotoyo posvema utamanila, nalazilo se 



Bmnśmid, Arheoloske bi^eŚke iz DaJmacije i FaDOii^'e. 



je njegda i zidova, ali bu ih zitelji kod obradjivanja zemljiśta teoajem Yremena 

pOTadili i upotriebili 11 temeljiina sYOJili sgrada. U okolici „Gradine" nailazllo ae 

je i na zidane grobove rimske dobę, ali se je 

i tu V6Ć tako radikalno „iztraźivalo'', da je 

danaa teźko vise naići na netaknuti grób. 

Fremda sn mi iili na ruka Yelecastni go- 

spodin żupnik Antę Reit i umiroYljeni nad- 

lugar M. Galio, upozorujući me na mjeata, 

gdje se Je njegda naślo starih ostanaka, po- 

kosnim sam se kopanjem mogao samo uyje- 

riti, da je tu njegda bila rimska naselbina 

(doti£no groblje), ali da je danas cielo zem- 

Ijiśte Teć tako prerovano, da teźko ima nade 

na uspjeh kod izkapanja, te da ovisi samo o 

riedkomu sretnomu sluĆaju, hoće li se na sto 

naići iii ne. Iste je sreće bio godine 1888. i ^l. 181. Ulomak nlUofa is Zemuna. 

g; Dr. Ivan Bojnićić, koji je tu njekoliko dana (»/j nar. ve).). 

kopao (Yiestnik XI. p. 62). Prigodom kratkoga 

borayka u Novim Banovcima mogao sam sabrati i nakupovati njesto 

starina sa „Gradine", a njesto su darovali muzeja istom prigodom i 

kaśnje spomenuti g. żupnik Reit i mjestni ućitelji Facundini i Yuicić. 

Yelik brój liepih i zanimivih starina, te preko 1000 komada rimakih i 

magjarskih novaca darovao je muzeju već prije g. Kresimir Tomlje- 

nović, duhovnik na bolnici u Zemunu. 



• 



O tomu, kako se je rimska iiaselbina na mjestu danasnjih Novih * • *^^ 
BanOYaca zvala, ne może biti priepora, te su Eeichard i Ljubić (Yiestnik „, ^ , 
I. p. 100 i XI. p. 62) praTO ovamo smjeatili „Burgenis" (ne „Burgeis") mona. 
Peuting6rove table, „Burgenas" Xotitiae dignitatum (Bóckingovo izdanje ('/i nar. vel,). 
n. p. 91 i 92), dotiĆno „Bargenis" Eayennatskoga geografa (216, 10), 
doĆim ga Kukuljević (Rad XXIII. p. 93, 115 i 1B4) 
meće u Stare BanoYce. Daje „Burgenis" leźalo ba« 
na mjestu „Gradine", dokazuje — sto dosele jos 
nije bilo iztaknuto — njegova faktićna udaljenost 
od Zemuna, .koja se taćno sudara s udaljenośću, na- 
znacenoj u Peutingerovoj tabli. Na mjestu danas- 
njega Zemuna leźao je grad Taurunnm, a tabla 
biljeźi, daje „Burgenis" od njega udaljeno Xrims1dh 
miljah = 14*815 km. S tim se brojem podpuno slaźe 
udaljenost „Grradine" od Dionyaovoga svetiśta u Ze- 
munu, koju sam na karti generalnoga stopa izmjeno 

na pribliino 15 km. Poslednja rieć u pitaniu o po- ^^- '^^- ^lo™»* wlUoBa Is 
1 - ■ ■ . -D ■ ■ 4.1 Tl Zemana. {•/. nar. Tel.). 

lozaju mjeata Burgene moci ceae u ostaloni tek • ' 

onda izreći, ako se u onomu kraju nadje spomenik, koji joj ime spominje. 

Stoję danas poznato od rimskoga mjesta Burgenae veoma je neznatno, 
ali ipak zuamo bar toliko, da je uaselbina morala imati njeku vaźnost, dok se je 



Bmnsmid, Arheolośke bjljeśke iz Dalmacije i Panonija. 



Tl njoj za cara Antonma Pija (138 — 161) gradila bazilika, od koje ae je jedan dio 

gradjeynoga napisa 8aćuvao. Kako je mjesto bilo na medji protiv barbara (limes 

imperii), morao je imati jaĆu stalnu posuda. U prvim su etoljećima ovdje stajale 

— moŹda ne istodobno — cohors I. Tbracum civiuni 

romanorum i cohors IH. Alpinorum, koje su tu imale 

i avoje cigljane. Po jednemu ułomku ciglje dało bi se naslu- 

ćivati, da je kod javmh gradnja u Burgenama 8udjelovao i 

jedan odjel od legio TTTI Flavia felix. U kasnije su 

doba tu bili stacijonovaui Eąnites Dalmatae, Cuneus 

equitum Constantianorura i Praefectus legionis 

quintae Joviae (Not. dign. in part. oce. c. XXXI. §. I. 

A. 3, B. 10, D. 3). "■ ^*- Ulo"** «»"- 

Osim razlupaue Jupitrove are (isp. Yiestnik XI. p. 63), ,,. ,, ' 

koja je danaa poave nećitijiya, jer je sluźila kao kamen za 

priti8kivanje ukisanoga kupusa, potiĆu iz Novih Banovaca sljedeći spomenict, na- 
lazeći se većim dielom u sbirkama narodnoga muzeja: 

1. Ulomak većega kamena, OSSi" visok, 0'40''' sirok, gore O^li* a dole 
OSSm debeo, nadjen od seljaka Hegera na Gradini; posredoTanjem yelecastnoga 

g. żupnika Matę Babogredca kupljen za na- 
roditi muzej, u kojemu se sada nalazi. 

= ITmp(erator) Cae8(ar) T(itu8) 
Aelliu[8 Hadriauus Antoninus] Au- 

g(ustU8) P i u [s ■ - ■ ba]asilicam 

[ |ant ]onin| iana| U ce- 

tyrtom redku u kasnije je (valjda Karaka- 
lino) doba iznova zapisań mnogo većim 
slovima pridjevak Antoniniana, pośto 
je prijasnji napis odklesan; 5. redak nije 
podpuno izuov8 izpunjen, a ostali izbri- 
sani redci ostadose prazni. Cini se, da je 
ovo ulomak epiatylnoga balvana basilike, 
na kojemu se je nalazio gradjeyni napis 
(Bauinschrift). Od prv-obitnoga napisa sa- 
Ćuvala se dielomice prva tri redka; izbri- 
sani iiastavak napisa sastojao je od pet 
redaka, u kojima se tragovi njekih slova 
jasno razpoznaju, ali kako je razura 8uvis© 
sayjestno izvedena, ostaje im smisao ne- 
81. 185. niom»k eradjeTOOB. iiapi.a i. Jasan- Yjerojatno, da je tu bUo zabiijezeno^ 
KoTlli BanoTfto*. (*/„ nar. vel.). tko je basiliku u carevo ime gradio i koji 

BU Yojnićki odjęli kod toga posła sudjelo- 

vali. — Napis je valjda bio slićno stilizovan kaoonaj iz Assuana u Egiptu (C. I. 

L. III, 6025), koji takodjer govori o gradjenju jedne basilike n doba Antonina 

Pija. Rrijeć baailica pisana je pogriesno aa dva S, 

2. Ulomak are od pjescenjaka, dole i na lievoj strani nepodpune, O^ISB"* 



Bnuamid, Arheolnśke biljeśke iz DaUnacije i Paconue. 



vi9ok, 0'195"' sirok, OSSS"" debao. Na gomjoj joj se strani yide tragovi na desnu 
strtma okrenufcoga leźećega bika, koji je nosio dolichenskoga Jupitra, I ovaj je 
komad za muzej nabavljen posredovaiijem istoga 
g. żupnika Babogredca od seljaka Blaźa Spa- 
jića, koji ga je naSao na Gradini kraj Dunava. 
= [I (o vi o(ptimo)J m(aximo) Doli- 
ch(eno) ■ ■ ■ ■ — Spomenuo ga je Dr. Bojnićić u 
Yiestniku XI. p. 63. 

3. Ulomci cigalja iz vojmĆkih oigijana: 
a) Ulomak ravne ciglje 3a peĆatom, koji 
sam sam nasao kraj dunavske obalę: 

_ [leg(lo) im fll{.ivia) 

^^■H^B f(elix) p ' ' - gi ise. Ulomak irtranika, posTfl- 

^^l^^l b) Ulomak rayne ciglje aa ćana Jupltru dolUi«nskoma, is N. 

ai 137 pecatom, koji sam nasao na BanoTaoa. ('/, nar. vel.). 

iatomu mjeatu: 

^^l^r = coh{or3) p(rima) [T(hracum) c(ivium}r(omanoriim)]. 

81. 188. c) Ulomci kubura za pokrivanje krovova, sa pecatom: 

(1.) ^^^^^^^^BH Boneo Dr. Bojnićić. 

81. 188. 

(2.) ' r ■ C ■ R Darovao żupnik A. Reit. 

= c(o)h(or9) I. T(liracum) c(ivinm) r(omanorum). Isporedi Yiestnik 
63. 
d) Ulomci kubura sa pecatom, u kojemu Je retrogradni napi-s: 

(1.) ^^^^^^^^H Doneo Dr. Bojnićić. 

81. 140. 

(2.) fr' 1 H O O Darovao żupnik A. Reit. 

(3.) T 1 H Doneo Dr. Brunśmid. 



XI. p. 



= Goli(ors) p(rima) T(hracum). łap. Yieatnik XT. p. fili. 
e) Ravna ciglja sa pecatom: 

(1.) O I[I ALP Priobćio goap. M. Galio, nmirovljeni nadlugar u Novim 
B ano V ci ma. 

Doneo Dr. Bruniśmiil. 



= c(ohors) III. Alp(inorum). Nije mi poznato, je li kod o. 1. ima 
interpunkcija. 



BrunSinid, Arbeolośke biljeshe iz Dalmftc^e i Panoiiije. 



4 Pecati na posudjn od terakotę. 

a) Ulomak amforina grljka sa pecatom oficine. Daljina pećata 0038 m^ 
mrina (KW". I)arovao źapuik A. Eeit 

■■■ = OF FOCŁO 

8L 148. 

b) Ulomak oboda mjere za żito, aa pecatom 0O64™ dugim, a 0O13»" si- 
rokim. Doslo u mazej 1889. — = Liberalis. (SI. 143.). 

c) Ulomak poaudma dna od aretinBke zetnlje ea ostatcima 
pećata na kraju podpana: 

Valjda [Mem]mi. Isp. C. I. L. lU. 12014, 383. Naaao sam 
ga na „Głradini". 

d) Bimska lampa od 3ivo speĆene terakotę, (K)92"» dnga, 
006"* siroka, OiDSl'" yisoka, ea nejasno izrazenim pecatom: 

FOETIS 

e) Dvie małe rimske lampę od crveno epeSene terakotę, 

0O68" duge, OOł" siroke, 0024" Tiaoke, ea słabo Ba6uvamm 

pecatom: 

«... • « A ■_•. ł r< Ł it 1 

8L 148. Ulomak 

mJere ■» Kto is Sva tri 8U komada dosla g. 1889. kao dar gosp. M. Galla 

N. BonoTaoa. ^ mazej. 

[ '• "*'■- ^^ -I- Od kamenih skulptnra iz Novili Banovaca osim gore apo- 

menate grupę Jupitra Boliclienskoga, od koje se BaćiivaHe samo neznatni ostatci, 

poznajem jedino jos mramomi ulomak, 0'19'» dug, OlS™ Śirok, 0066" debeo, sa 

lievo okrenutom ovnovom glavom u relijefu, koji 

se komad nalazi u sbirci Dra. Petra Marjano- 

vića, obćinekoga liecuika u Głolubincima (sada 

SimanoYcima). 

Veoma ćesto nailazi se na „Ghradini" na 

koyinske predmete, kojih odanle i u narodnoma 

muzeju ima u prilićno yelikoma broju, većinom 

kao dar već spomenutoga gospodina Kresimira 

Tomljenoyića. Veći je dio tik predmeta od taca; 

od zlatnih i srebrnik tek po gdjekoji se put 

nadju ulomci- Figuralni su komadi a NoTlm 

BauOYcima veoma riedki. Najljepsi dosele tamo 

nadjeni kipió tacano je poprsje bożice Atbene 

(vidi sk br. 144.), koje se nalazi u sbirci 

Dra. Adolfa Miillera, zabara u Zagrebn. Jedro 

BI. 144. Tneaai klpW Ath»ne U boziĆino poprsje, 009G'» Yisoko, ima korintsku 

lIovil» B»novftca. {'/, nar. vel.). k^cigu na glavi, na kojoj je gornji dio peija- 

nice (lopbos) odkinuL Izpod kacige proviruja gusti avojci, po cetiri sa svake 

strane, od kojili zadnji par dielomice pokriya oba uba. Boźica je odjeyena hitonom 



Brunimid, Arheoloake biljeSke iz Dalmacije i Panonije. 177 

RD. rukavima, preko kojega je prebacena aegida sa G^orgonejem, sbo no joj leźi 
nasried preiju. Poprsje je 5uplje i dole zaobljeno. Oatrag na ledjima izpod dol- 
njega krają perjanice nalazi se aada nepravilna rapa, ali je jasno, da je I>ila 
okrugla sa promjerom od O01»» po prilici. Tu je moralo biti 
njesto priĆVTŚćeno, sto je kasnje izkiniito, valjda mała pło- 
cica, kojom se je laknja zaWorila, kada je u aupljinn ulje- 
veno oloTO, koje je njekom prigodom (u vatri) opet izcurilo. 
Poprąje je naime valjda sluzilo kao jabuka na kantaru. Pa- 
łnna je sada većim dielom skiuuta. 

2. Tucano poprsje Athene, {KtBBł" visoko, zelenkasto- 
smedje patinovano, odjeveno bitonom bez Gorgoneja. Na 
glavi mu je kaciga sa trouglastim obodom i Yiaokom duplom 
perjanicom. Oblićje je neliepo, a radnja słaba dekorativna. 
Nalazi se u narodnom muzeju kao dar g. KreSimira Toralje- 
novića. Śuplji ovaj predmet moźda je sluźio za uresenje ko- 
cije. Slićni uresi sa rimskih kola iz Kutine naslikani su u 



Yiestniku XIII. tabla I. 



, 146. TuAano po- 



3. Tncana cmkasto patinovana lieva ruka małe figurę, pTtj« Athena !■ NoTih 

koja je drźala njeki predmet, O-iG™ duga. Odkinuta njeŚto BBiioT»ca.(*/anŁr.veL)' 

iznad lakta. (Vidi sl. 149. na sredini). Doneo Dr. Bojnicić. 

Od ovećega broją fibula (igle pribodaće za odjeću) priobćnjem izbor 

glavnili u muzeju se nalazećih oblika iz Novih Banovaca (sl. br. 140 u '/j uaravne 

veliĆine), koje su sve dar g. Kresimira Tomljenovića. Fibule a-f i i-n provinci- 

jalni su rimski oblici, kako 

ih se 8vagdje u obilnoniu 

^^^U^f ^ y broju nalazi, ali ipak i tu 

^I^H ^^^M %n IK 1 ^^'^^P'^ * ^i"^ zanimivih primjeraka. 

"łj^ ^B JB I ^r I ^P^ Fihali d, 0O46»» d., gomja 

^L ■ ll^r^ ^M I W I je .strana luka (Biigel) ore- 

V ■ \ ^r M ^M ^^b ^H śena sa dva diagonalama 

I I ^^^ 1 I H ^g ^m presjecena kvadratićna 

I ^B ^ ^ okna, u kojima se nalazi 

^ ^^ ^ ■ SYJetlo-zelenkasti antikni 

lApfl^^' ^^^^ ^^^ ^^ ^^ ^^^^^ emajl. Fredmeti sa antd- 

B ■ ^^r ^r ^ ^L ^^^F knim emajlom riedkl su, 

V I W ^^^ ^^^ ^^k ^^^^ a iz većine je zaliboźe jos 

•ł ^ ^^ ^ ~' ^^^ " ^^r obićno nespretnim cisće- 

i \ Im n o p njem emajl izg^eben. — 

„. ..„ ™l , . ., ^ ,1. .. Zanimive variiacije dottta 

81. 140. Fibule li ITOTih BanoTBoa. (■/« nar. vel.)- , -, -. , ,.i . . ■ i , 

obicmh obhka Tidimo koil 

fibula ł-ti. Na fibuli e., CHMl" d., Ink je urieśen sjedećom stilizovanom ptieom. 

Kod m, &034'* d., luk je zamienio delfin, a kod w, OO^™ d,, atilizovan phallus. 

Najzanimivija je fibula o. Na dnu luka, koji tamo prelazi u trouglastu naboranu 

ploćicu, leźi bikova glava, iznad koje se propinje prednji dio dobro ugojene eviuje. 

Ako joS onu guku iza syinje, koja nalici źiyotinjakoj lubanji, smijemo »matrati 

12 



Bmnimid, Arheoloake bitjeskłi iz Dalmftcije i Fanonije. 




SL 147. 81. U& 

SŁwolirTktBkl naklU lx Novili Ba- 
noTkOB. (Nar. veL). 



OTUuJBkom glayom, eto odmah na ovomu malenomu (duljina 0026") ureanomu 

predmetu prava pravcata „suovetaurilia". Priznati ^e mora, da su u ovomu 

oblikn, in effigie, bila svakako jeftinija od onih u narayi. 

Fibule g, h i p iz dobę 8U aeobe naroda. Fibula A, OOSS"" d., sasyim je 

jednostaran neuriesen srebrni primjerak, Obilno je omamentoyana fibula _p,0O46»" d^ 

koja je od tuca i pozlaćeua, Iz yećib dviju okruglih udubina izpalo je kamenje 

iii staklo, sto je tamo ućvrŚćeno bilo. Ostale udubine na fibulinoj povraim izpu- 

njayao je valjda emajl, kojemn danaa irise nema traga. Veoma ostećeni ulomak 
fibule g, 003»» d., imao je oblik ptice. GHava joj 
fali, a iz krila je emajl izgreban. 

SI. 147. par je karakterisiicnih tućanih 
nakitnih karićica, aa zaporom u obUku sloya S, 
koji ae red o vi to nalaze u starim groboyima 
onih zemalja, gdje au iii prebivali iii prebivaju 
Slaveni*. Fo tomu, kako su ae nalazili na okoat- 
nicama, ustano vljeiio je, da se je taj nakit uosio 
na vrpci u yisini sljepoocnica (Schlafenringe). 
Slika 14S. predetaylja nam drugu yrst ta- 
kova nakita, koji posve opravdano moźemo na- 
zvati 8tarołirvat8kim, Predmet je od tuca, ali 

preyucen srebmom płocicom (plattirt), te nepodpun, jer mu manjka oblucasta 

źica, koja je na desnoj strani gore od njega odlomljena. I taj predmet morao je alu- 

źiti u nayedenu avrhu iii kao mindjusa. Doba, u kojoj je ovaj nakit kod starih 

Hrvata n porabi bio, neda se a b 

to^o uatanoviti, ali je to bilo 

syakako prije XII. atoljeća. Hr- 

yatski narodni muzej u Zagrebu 

posjednje takovih predmeta iz 

starohryatakoga grobija na Pies- 

kima kod Ojtirg] evea (a e p u 1 c r a 

paganorum sredoyjećne li- 

atine), iz YeUkoga Bukovca u 

ludbreźkom kotaru (iz grobija u 

vrtu grofice DraakoTićke, koje 

je godine 1871. Sime Ljubić pre- 

kopao), iz Siaka, iz Graduse kod 

Bednika (dar profesora G-laaera 

u Petrinji), iz Sotina, te iz (Jar- 

duna u Balmaciji Slićni pred- 

raeti nadjeui sn u novije doba 

u Bielom brdu kod Osjeka (Slayoniache Presse 1895, br. 277.). 

Slika 149. prikazuje akup tucanib predmeta, koji su sluźili : 




81. 149. TnJSanl pradmetl Is Novlh Baiiovftoa. 



' O tomu pitanju ima cielą literatura. Ovdje 
tipozorujem osobito na liepi filanak Celi a 
Dra. Lubora Niederlea (Bemerknngen zu eini- 



syakdanjn 

genCbaracteiistikenderaltslawischenGriiber} 
11 Mittli. der anthrop. Ges, in Wien XXIV. 
(1894) p. 194 i al. 



Branimid, Arheolośke biljeśke iz Dalmacje i Panonije. 




porabu. o igła je za kosu, Oiai** dnga, koja zavrBuje otvorenom coTJecjom 
deamcom, d, fJOlS"* a promjeru, nalifii na danasnje puce, te je Budeći po pri- 
Ćvr8Ćenom na dolnjoj strani, probusenomu drźkn moralo biti u drvet.u u£vrŚćeno. Na 
gomjoj mu je strani urezano dvostruko Y (W) u spoju. e, 0014»» n promjeru, 
predmet je alicna oblika, sa oairjom petljom na dolnjoj strani, kroz koju se je 
njesto proylaSilo, Na gomjoj je ata-ani nrezana na lievo trceća źiyotinja (?). c, CK)31"t 
dug je privjesak njekoga nakita protiv uroka (maloeehio), koji na Iievoj strani 
zayrsuje agrćenom piesću. I i m dva su raźna oblika rimakili kljuĆeva, a 'g, A, 
i i k Ćetiri raźne predjice (bmjice) za kajise. b tućano je, 0029"' vis. sloTo sa 
tri Ćavla (jedan odkinut) na ualićju, kojinia se je na kamenoj ka- 
kovoj gredi u uljevenu oloTU uĆYrstiti mogło. Br. 150, alika je 
jednoga od dva jednaka tuĆana provesla, koja su dolnjim kraje- ^ 
vima 8V0Jih lanaca u drvo ucvraćena bila, 

Najveći tuĆani predmet, koji je dosele u Novim BanoTcima 
nadjen, tnćani je kotlić (aL br. 161.), 0'184»» yiaok, 0'284» u pro- 
mjeru na gomjoj strani, koji stoji na 012"' sirokoj okrugloj guz- 
vaatoj bazi. Lim, od kojega je sagradjen, jedva je pol milimetra 
debeo, na jednomu mjestu puknut, a na dmgomn izkrhan, te ne- 
jednako pokrit zelenkastom hrdjom, izpod koje samo gdjegdje 
proviruje mrka patina. Goraji, ponjeśto van izvinuti mb poaude, 
urieŚen je neprekinutim niżom omamenta (Eierstab), Yelićini od- g^^ jgQ Tudano 
goyarajuće proveslo ima oblik apletenoga uźeta, te zavrsuje na proTMio Is No- 
obje atrane labudjim glavama, Ovima se drżi dvijuh karika na vlh BanoTaoa. 
antepagmentima, koje prikazuju u relijefu izradjena, spram gle- 
daoca okrenuta kritata Eroaa u ovaluomu gore ravno zayrsujućemn atitu, lezą- 
cemu na biljevno ureaenu dnu (vinov list), 

Novobanovacka „Gradina" nalaziśte je i bizantinakib i drugih aredoyjecnib 

predmeta. Narodni muzej poajeduje odanle medju ostalim tri bizantska amuleta, 

od kojib je uajljepSi dobio kao dar od velecast- 

noga gospodina Antę Reita, upravitelja tamoinje 

rimokatolićke źupe. To je 0052»» duga, (Kl34*» ai- 

roka, a jedra 0002"* debela aa dva nastayka, spro- 

vidjena okrugla tucana płocica {sl. 162.), koja je, 

audeći po one dvie luknje na desnoj i Iievoj, i po 

jednoj uaici na gomjoj strani (ostrag), bila na 

njećemn pricyrsćena. Glayni nacrt prikazuje u dvo- 

struku okviru od crtica (Strichelkreis) popraje majkę 

bozje a lica (de face), sa velikom osjenkom oko 

glave, kako moleći se dize obje ruke. Na prsima 

je mała popraje HriatoYO sa osjenkom oko glave 

BL l&l. Tufianl koŁao ii Noviłi alićno ruke diźuće. Do bogorodicine głave nalazi 

BanoTaoa. ('/» nar. vel.). se łiorizontalno postavljeni na obje atrane razd!e- 

Ijeni napis: „.^ „^ „^ „-^^ 

IC-XC — MP A« (aie!) 
= •|[viTOii]; \(pKrT6); • M(yiTn)? [*(!)]oG. 



Brnnlmid, Arheoloske bi^eike iz Dalmacije i Panonie. 



Na gomjoj strani amuleta iizbija ćetverongla8ta plocics, na kojoj je bra- 

data 3vetacka glava sa osjenkom a lica (de face). Na dolnjoj je 8trani prićvrśćeii 

trouglasti lista sUćan uokviren, ali prażan dometak. Nema 

sumnje, da je i u njeinu i izmed ona dva oboda oko glaTne 

grupę bio emajl, koji je iii a vlagi izpao iii izgreben. 

Manja dva oloYoa amuleta naŚao je Dr. Bojnićie n 
BanoTcima: jedan (sl. 153.) je oknigao, 0013« u promjem 
i pol milimefj-a debeo, te prikazuje na jednoj strani n 
kruźnici od pikanja (Perlenkreis) na deeno stupajuću zivo- 
tinju (psa?), doćim je na drugoj strani napis: 
•1> Y A 

A s e 

Dragi (sl. 164.) je Ćetyerouglaat, OOIS" yisok, OOIm 
śirok i (KX)1m debeo, imao je aada odkinntu usicu, na kojoj 
se je vaJjda oko vrata noaio. Unutar okvira, sa8tavljena 
od debelih pikanja, na jednoj je strani napis: MI 

XAH(A) 
a na drugoj nastavak toga: A P X 

A^^ 
e A o c 

Bizantske dobę biti ćb i jedan tuĆani praten, koji na 
ploćici ima udubljeiio veliko slovo H. Drugi srebrni, valjda 
sredoYJeeni magjarski iii lirvataki, kakovih iz Sriema nje- 
koliko poznajera, ima na konveksnoj ploćici po sriedi patri- 
jar^ki krst sa dvie prjećke i gotski napin * * ■ DIDIB^OJID. 
Bekao bi, da aIova imaju samo omamentalnu svrhu, jer 
dosele jos ni iz jednoga napisa na ovakova prstenju nisam 
mogao razabrati kakva smiala, iii da je nepiamen rezbar 
urezao slova po predloźenu mu uzorku. U ostalom, ako 
se napia retrogradno cita, ćini se, da je ipak urezano sla- 
Tensko irae Creveicic. — Spominjem iz Toniljenovi- 
ćeva dara joś i treći jedan noviji tućani praten aa filigran 
radnjom, koji je zanimiv a toga, sto je u nj ukovan O012" 
źućkasti antikni intaglio (kamenĆić sa udubljeno urezanim 
) urezana dosta lośe radjena na lievo okrenuta boźica Tycbe 
obilja (cornucopiae) u lJGvici, a kormilom u desnici. 



SL 162. Blsantald amulet 
Ib Novib Banornoa. 

(Nar- vel.). 



81 163. BlzantaU 

Mbulet Ib NoTih Ba- 

novB<w. 



■ ■ 



ei. 164. Blsaatakl 
amulet Is IfoYlta Ba- 



dng, a OOO&t sirok 
likom), na kojemn j< 
(Fortuna) sa rogom 



Surduk (Rittium). 

Tik do dunayske obalę nalazi se u neposrednoj blizini sela „Gradina", 
alićna novobanovaćkoj. I na njoj je bila utvrdjena rimska vojnicka poataja za 
obranu drźaviie medje protiv barbara, te su tu aurducki aeljaci u vise put.a na- 
iśli na sbarine, medju kojima se osobito iztice svojom riedkosćn zlatni rimski 



Brunsmid, ArheoloŚke biljeSke iz Dalmacije i Panonije. 



amulet, nalazeći se sada a uarodnomu muzeju kao dar c. kr- gIavnoga zapovjed- 
□iĆtva, njekadaŚnje krajiske zemaljeke upraTne oblasti*. Iz Surdnka je narodni 
rnuzej već g. 1879. nabario od tamoinjega nćitelja 
Radivoja PlaYŚića viŚ6 iiezuatDijili rimskib predmeta 
(Viestiiik I. atr. 97. i al.), a lanjake su ae godine (1894) 
kupiła od udove paroka Secanskoga dva źrtveii)ka sa 
iatoyjetniin napiaom, koje je M, Aurelije Apollinaria, 
dekurijon municipija Muraele posvetio dolicbenakomu 
Jiipitru (C. I. L. m. 10.243.}. Sudeći 
poudubinama na gornjoj atraniobijuh 
spomenika, nalazio ae je na obima kip 
boga. Od kćeri paroka Secanskoga, 
goapodje poŚtarice Natośevićke, koja 
je druge u Yiestniku (n. n. m.) spo- 
menute predmete već prije prodala 
Lanfranconiju u Poźunu, kupiło se 
je njekoliko predmeta, koje je ona 
u novije doba na Gradini naala. Spo- 
mena su vriedni: 

1. Gromja atrana lanipe od crvene zemlje, O^B"" duga, 
koja predstaylja ukusno izi'adjeDu musku emaćku glavu. Dno i 
preduji dio sa luknjom za fitilj fale. Iznad cela ima 0013 "* u 
promjeru mjereća okrugla rupa, kroz koju se je u lampu ulje 
aipalo, a na tjemenu je priĆyraćen obli okruglo probuaeni drźak. 
(SL 166.). 

2. Surovo izradjena śuplja lavja glava od tuca sa otvo- 
renim raljama, O 04"" via., crnkaato-smedje patinovana. Ovaj je 
predmet po svoj prilici bio prićyraćen kao ornamenat na gor- 
njemu rubu kakove tucane posude. (SL 156.). 

B. Cetyerouglasta ataklena boćica aa dvie poaebno radjene 
i naknadno prićvrŚćene racice, 0O97'" vis, U uglovima paće- 
Worinastoga dna nalaze ae trouglati izbojci. (SI. 157.). 

U trgOYca Petra Kostića vidio sam wiśe neznatnijih predmeta, koje aada 
posjeduje g. Dr. Marjanović u Śimanovcima, medju kojima apominjem malu 
0fll6'» dugu, a (K)06''' Siroku olovnu plocicu sa pećatom: 
MAB 



BL 16B. ZomljKaa lampa is 
Borduka. 



O 



BL Ifie. Tafiana 

laTjft glATa is 

Sardnka. 



I. 167. SUklena 

bo2łoa U Sar- 

duka. 



Stari Slankamen (Acumincum). 

Na mjestu danaśnjega Staroga Slankaraena u rimsko jedoba stajała vojnicka 
poataja Acumincum, koja je poradi svoga polożaja nasuprot uaća Tise n Dnnav 
imała njeku vażnost' Mjesto je pozaato kao razmierno doata bogato nałaziate keltskih, 



' Izporedi Tiesfnik I. str, t>. i sl. i na 
staYŚupoIemiku i/niedjuDra-Franje M. 
n. n. m. atr. 86.-88., 100.-11« i Ljubića 



YieBtniku II. str. 21.— 24., 47.-6a, 82.-90., u 
kojoj je Dr. Maixner prayo 6tanovi5te za- 

StUpfkO. 



Bnmśmtd, Arheoloske biljeake iz Dalmaeije i Panonije. 



rimskih i sredovjeciiih noyaca, iz kojega je i narodni mnzej dobio viae stotina 
komada na dar od gg. ucitelja Mateja FavloTića i A. Poturićića. Dosele su tamo 
nadjena samo dya Triednija Bpomenika sa skulpturama i uapisima, oba posTećena 
dolichenskomu Jupitni. Jedan (C, I, L. IIL 3263) od godine 8e 1861. nalazi a 
dTorskomu muzeju u Beću, a drugi (C I. L. III. 3252, naslikau u Acta nova musei 
nationalis hungariei od Dr. Florisa Romera. Budapest 1873. na tabli IV. br. 29.) 
u naroduomu muzeju ti Budimpeśti. 

Prolazeći a svibnju 1894 kroz Staii Slankamen 
opazio sam a razvalinama tamosnjega grada despota 
BrankoTića iizidan l^BO"* vis., O^l"* sir., a OSSS"" dabok 
gradjevni balvan od yapnenjaka, koji sam dao izvaditi 
i u n^odni muzej odpremiti, Spomenik je na dvi6 su- 
sjedne si strane urieien relijefima, od kojiłi onaj na 
siroj prikazuje palmu (Phoenix dactylifera), sa koje Yise 
dya grozda datulja. Navrh krosnje stoję okrennte jedna 
drugoj dvie Ijubeće se ptićice. One ni ne slute pogi- 
belji, sto im prieti od obavite oko stabla velike żmije, 
koja jim se, proniatrajući sigumi plien, potibo primice. 
Na uźoj atrani baWana o okviru se vidi gola muska 
figura, okrenuta licem spram gledaoca. Lice, trbub i nogę 
namjerice su ostećene. Eukub klesar nije podpuno iz- 

.. ,.. ■» ... ^ ^ radio, već ih prije laktova nestaie na rabu okyira. 

81. 168, B«U]ofl nft kamena , ' , ."^ ■* , ,,, .."',, , , . 

•tupu Is Btaroga SUnka- Razlog, zasto je ovaj hk namjence osbecen, rekao bi, 
msn*. da 8U bila ona dva jareća roźćića, od kojih se lievi {od 

gledaoca) iznad cela figurę jasno razpoznati może. Po- 
bożna duaa, prepoznavsi u liku antiknoga Satyra (moźda objesena koza Satyra 
Marayje, kojega je ApoUon ogulio) toboźe vraga, nije mogła trpiti eksistencije 
tako nećastive slike u pragu kr^ćanskoga despotovoga grada, te ju je osakatila. 
— Na gomjoj strani ovoga baWana vide se dvie udubine, jedna veća i dubija 
(OOG"* d. i 8t OOSf" duboka) ćetyerouglasta, a druga manja i plića (OOB"" lir, 
0O16m dub.) ovaIna, iz kojih idu k rubu kamena źliebovi, kojim se je u izdubine 
ulieyalo olovo, da se tako ćvrsto spoji ovaj gradjevni balvan s drugim, koji je 
na njemu stajao. Slićno je bio pricvrśćen i na dolnjoj veoma izrunjenoj strani. 
Eako je balvan na dvie susjedne si strane ureśen relijefima, doćim su ostale dvi© 
samo suroYo izgladjeue, jasno je, da je bio opredieljen za takoTO mjesto, gdje je 
gledaoc mogao opaziti samo one dvie ureśene strane, doćim su ostale dvi6 bile 
zaklonjene. Kamen je dakle stajao iii njegdje u kakovu uglu iii je, sto mi se 
YJerojatnijira cini, bio sastaynim dielom okomito stojećega dovratnika (Thurpfosten). 
U tomu slucaju jedna je od neureŚenih strana bila u zidu, a dmge nije trebalo 
uresayatj, jer su ju i onako vrata, kada su otvorena bila, zaklanjala. Sgrada, na 
kojoj se je tako ureśen dovratnik nalazio, svakako je morala biti odlićnija. Pelto 
HU obje skulptiire bahićke naravi, smjelo bi se pomisliti, da ovaj gradJ6viu komad 
potiće iz kakova Dionysovoga (Bacchovoga) hrama. 

' Zmijina je glava doduHe raitbijena, ali se to po sa6uvaniiii konturama moie gotoyo 
sif^rno zakljućiti. 



Bninimid, Arheoloike biljeśke ix Dalmacije i Panosue. 



Banośtor (Bononia). 

Zadnjili par godina u Banośtru nisu mśba osobita nalli. Far zidauih 
rimskih grobova i nastayak bemeija 8Jevemoga k Dunavu okrenutoga gradskoga 
zida bilo je Bve. Gh*ad je njegda bio opasan jakiiii zidom, od kojega zitelji sada 
temelje, sagradjene od netesana nepraviluoga kamenja uz porabu veoma cyrsta, 
kao cement t.vrda maza, odkapaju i yade- Seoski krojać, ruśeći takodjer ove zidove, 
da 81 razslri podkućnicu i dobije materijala za gradjenje, nasao je tom prigodom 
obicno rimsku ciglju (OSeS* X 026W X 005»t), na kojoj su prije nego je doala 
o peć urezani karakteri grckoga alfabeta. (Vidi sL 169.). 
Mazejski je poTJerenik velećastm gospodin Antun 
Bogetić, upravit6lj źupe u Cerevića nasfcojao, da taj 
komad uz primjerenu cienu za muzej nabawi, ali mu 
je trud ostao uzaludan, ter je ciglja prodajom dosla 
n roke gosp. Dra. Petra Marjanovića u Golubincima 
(sada u SimanoTcima). Ja sam bio sretnije ruke- 
Kada sam gosp. Dra. MarjanOYića posjetio, da mu 
Tidim liepu numizmaticku sbirku, zamolio sam gai 

da mi taj komad odstupi, a on se je odmab mojoj 81. 1B8. Glglja aa gr^iklm allb- 
źelji odaZTao i cigiju narodnomu muzeju poklonio- betom is Banoltra. 

Ovakovi grafito-napisi nisu OBobita riedkosti 
te ih i narodni muzej već vige komada posjeduje iz Siska, Mitrovice i Topole, a 
poznati su mi i komadi iz Śtrbinaca kod Djakova i Suseka u Sriemu. Za sisaĆke* 
znamo, da su samo biljeSke cigljara o 8vrsenoj radnji, na jednoj mitrovaćkoj' je 
cigljar napisao molitvu za spaś grada od ayarske obsadę (680 — 682), topolska nije 
protumaceua, a susecka i Itrbinacka jos nisu publikovane. Kaku li je syrbu mogao 
imati onaj greki alfabet na uaŚoj ciglji i onaj dio latinskoga alfabeta uz njeko- 
liko geometrijekih nacrta na jednoj sisackoj narodnoga muzeja?* Mogućnoat, da 
BU takove ploće od terakotę sluźile u Skoli u didakticke 8vrhe, ne może se do- 
duse etalno pobiti, ali mi se to radi materijala i oblika objekata ćini po8ve ne- 
yjeroiatnim. Prije bib rekao, da su to samo kaligrafske vjeźbe bezposlena cigljara 
iii drugoga coyjeka, koji je zabiljeźio u cigiju karaktere altabefca, s kojima se je 
moźebiti tek prije kratka vremena upoznao. 

Dr. Josip Brunśmid. 



• C. I. L. III. 11378-11386. ' Ljubić. Insoriptiones.ąuae Zagrabiae 

' O njoj aam progovorio u Eranos Yindobo- in muaeo nationali aaaeryantur str. 

nensis str. 331-333. i5,;br. 22. — C. I. L. lU. 1H69. 



V V 



NOYIJA LITERATURA O ETRUSCANSKIM POYO- 

JIMA ZAGREBAĆKE MUMIJE 

Egipatsko-etruscanska Imumija narodnog arheoloSkog muzeja, iii bolje 
rekavsi pisane krpe, kojima je bila mumija omotana, najdragocjeniji je spomenik 
tog naseg zavoda. Jednako je za to opravdano, ako joj se udari vrijednost sa po 
iii jedan i po miljuna for. iii i vise, jer i onako nema svote, koja bi mogła na- 
doplatiti tu rijotkost, jednostavno za to, sto je to pravi „unicum" svoje vrste. 

Poznato je, da je Miliajlo Bario donio ovu mumiju iz Egipta; bastinio 
ju je brat Ilija, podarcidjakon biskupije djakoyacke, koji ju je darovao nasem 
muzeju. 

Moźemo tvrditi, da narodni miizej pravo opstoji tek od jedne generaoije, 
t. j. da je jedva proteklo doba prve generacije strucnjaka, koji tu rade. Valja 
nam nadalje utvrditi, da kod naseg muzeja nema toliko strucnjaka, koliko bi tre- 
balo da ili budę, bilo radi napretka znanosti u opće, bilo radi veoma raznolikih 
struka, koje su tu zastupane, a moraju biti zastupane bilo u arheoloskomu bilo u 
prirodopisnim odjelima. A zasto ih nema? — Prije syega, jer se od malene zemlje 
ne może traźiti, da uradi sve i onako, kako to mogu veliki i bogatiji narodi. 
Drugo, jer imade premalo pomladka, tako, da kad bi i bilo sredstaya, jedva bi 

se naslo dovoljno domaćih strucnjaka. Treće to ću, ako budem 

ziv, reći drugi put. 

To sam sve kazao za to, da ne bi komę bilo cudno, sto je ta nasa dra- 
gocijena mumija bila godine i godine u nasem muzeju, a da se pravo nije ni 
znało sto imademo. Ta tko bi pametan mogao zahtijevati, da bivsi prvi ravnatelj 
budę i egiptologom ; a sve da je i bio ne bi nam hasnilo, jer je pismo na mumi- 
jinim povojima etruscansko, te se svi strucnjaci svijeta te struke mogu po svoj 
prilici na prstima prebrojiti. 

Tako je dakle bilo, i tako je evo doslo, te su glasoviti egiptolog Dr. Brugsch) 
englezki arheolog R. F. Burton, Dr. L. Krehl, becki egiptolog Dr. L. Reinisch 
i dr. upozorili na ne obicno pismo na krpama Barićeve mumije. 

DozYolom uprave zavoda i kr. łirvatske vlade povjerene su bilo krpe 
profesora J. Krallu beckog uniyersiteta, koji se dao na posao, te je skoro godinu 
dana radio, dok je odgonetnuo cudnovato pismo. Krall je izradio opsirnu radnju, 
koju je ucenom svijetu priopćila becka akademija znanosti, sa dovoljnim brojem 
slika. Naslo V je ove rasprave „Die etruskischen Mumienbinden des Agramer 
National-Museums. Wien 1892 (Denkschriften der k. Akad. der Wissenschaften, 
XLI. Bd. S. 1—70). 



Bnisina, Novija literatura o etrusóanskim povojima zagrebaóke mumije. 185 



Za ovo kratko vrijeme, od god. 1892. ovamo, nastała je 6itava literatura 
o toj nasoj mumiji, jer je to najveói dosele nadjeni spomenik etrusćanskog naroda. 

Poznato je, da su Etrusci ostavili veoma mnogo tragova yisoke kulturę. 
Poznati su njihoyi gradovi, njihove starine, al se o samom jeziku veoma mało 
znade. Tako mało, te se filolozi nijesu mogli sloziti, u koju bi skupinu jezika 
ubrojili etruscanski. Je li to najmę endemicki italski naród, iii je naród germański, 
koji se sa sjevera k jugu preselio? Ima i danas pristasa potonjeg mnijenja. A kako 
to? RekK smo, jedva je jezik poznat. Naslo se istina 6 — 7 hiljada napisa, ali na 
veliku źalost, svi su napisi neobicno kratki, bas da zdvojis, a gotovo iskljucivo 
im sadrźaj puka ylastita imena. Stup, nagjen u Perugiji, ima 130 rijeci. 01ovna 
ploca (piombo) iz Magliano-a ima blizu 70 redaka, natpis Laris Pulena-e ima ih 
jedva 9. Kako da se dakle odgonene smisao rijeci? — Zasługa je to nase źenske 
mumije, koja je progovoriła, jer na krpama ima 231 redak i 1200 rijeci. Eto to 
je razlog, da je nastała citava literatura, od kako ih je Krall priopćio. 

Premda to nije moje struke', źelim ipak upozoriti nase fiłologe i nase arheo- 
loge na neke novije radnje o tom predmetu, koje sam neke primio od odlionog 
prijatelja, głasovitog astronoma Boskovićem utemeljene zvjezdame u Milanu 
Dr. G. Celoria, druge od samog pisca Lattes-a. 

Ilija Lattes rodom Mlecanin, pravi je elan lombardskog instituta — aka- 
demije znanosti — i profesor znanstveno-literame akademije u Milanu. Njegove 
su radnje o nasoj mumiji u spisih turinske akademije znanosti ove: „II testo 
etrusco delia mummia di Agram; appunti ermeneutici (Atti delia R. Accademia 
deUe Scienze di Torino. Vol. XXVII. Torino 1891—92, str. 630-660). „La parola 
Tinnm neir iscrizione etrusca delia Mummia (1. c. Vol. XXVni, Torino 1892/93, 
str. 871 — 880). Nadalje ima notu: „U ultima oolonna del testo etrusco delia 
Mummia (1. c. Vol. XXIX, Torino 1893/94, str. B90— 591). 

Radnje priopćene u „Rendiconti del E. Istituto Lombardo jesu: „II nuovo 
testo etrusco scritto sopra le fascie di una Mummia egiziana del museo di Agram 
(Vol. XXV, str. 608 — 610, Milano 1892); Nuovi appunti per V interpretazione del 
testo etrusco delia Mummia di Agram" (1. c, str. 1087—1097, Milano 1892); „Metro 
e ritmo nell' iscrizione etrusca delia Mummia e in altre epigrafi" (1. c. Vol. XXVII, 
str. 1 — 10, Milano 1894); „L' iscrizione etrusca delia Mummia e ii nuovo libro 
del Pauli intomo alle iscrizioni Tirrene di Lenno" (1. c, Vol. XXVTI, str. 613 — 662, 
Milano 1894). 

Najyeće su radnje pak: „Saggi ed appunti intomo all' iscrizione etrusca 
delia Mummia" (Memorie delF Istituto Lombardo di scienze e lettere. Vol. XIX, 
str. 133 — 389, Milano 1893, u 4®); zatim: „Studi metrici intomo all' iscrizione 
etrusca delia Mummia" (1. c Vol. XX, str. 1—102, Milano 1896, u 4-). 

Osobito je zanimiva pak najnovija radnja, koja je namijenjena i sirim 
krugovima: „L' italianita nella lingua etrusca" (Nuova Antologia, Vol. LVI, 
str. 2 — 36, Roma 1896). Ovom radnjom Lattes odlucno brani, osobito proti njekim 



* Gospodin je pisać spasio prije par godina mumiju od propasti, koja joj je prietila 
od cryotoói, priobćiysi radikalan liek proti tomu. Op. nr. 



186 Bmsina, Novija literatura o etrusćanskim poyojima zagrebadke mumije. 



njemackiin ucenjacima i dokazuje, da etruscanski jezik nit je samostalni, nit je 
germański, nego ako i je posebni jezik, da ipak pripada sknpu ostalih italskih 
jezika, kao sto su bili jezici Bamljana, Umbra, Oska itd. Sada napokon Lattes 
sprema za stampu tumac prvog i drugog stupca napisa. 

I tako eto, cudna li slucaja, preko Egipta i preko Hrvatske, Hrvat Barić, 
spasio mozebit od propasti, spomenik od najveće vrijednosti, kojim je talijan- 
skom ucenjaku omogućeno dokazati, da su Etrusci italski naród, da etruscanski 
jezik pripada brój u italskih jezika. 



S. Brusina. 



SPOMENICA NA BORAYAK NJEGOYOGA VELI- 
ĆANSTVA U ZAGREBU. 

Dani 14, 15. i 16. listopada 1895, abiljeźeni eu zlatuim pismenima u po- 
viiesti glaynoga grada Zagreba, jer je tih dana u njema boravilo NjegOTO Veli- 
eanstyo kralj Franio Josip I., da se osvjedoĆi o knltiirnom napredku bryatskoga 
naroda. Za ta tri dana je NjegOYO Yelićanstyo uerećilo Svojim Yisokim posjetom 
sv6 znanstvene i kultnme zavode u Zagrebu, a medju njima i arheolośki odjel 
narodnoga muzeja. Njegovo YelicansWa je proślo kroz 8v6 prostorije narodnoga 



BI. 160. 6poiii«aiOR n» boxavak ITJesovoga Tali6aiiBtvH n Zagreba. 

mnzeja. Njegovo Yelicanstyo je proslo kroz 8ve proatorije narodnoga muzeja, gdje 
sn pre8vijetli g. dr. Isidor KrSnjavi, predstojnik odjela za bogoatoyje 1 naatavu, i 
dr. Josip Brunsmid, upravitelj muzeja, pokazali NjegOYom Velićanatvu 8ve, sto je 
anamenitijega u tomu zavodu: Nugentovu zbirku, egipatsku mumijn i znameuiti 
etrusćantiki napis na njezinim povojima, najstariji greki napis sa Eorćule, sah 
Fridrika Yelikoga, od domaćih predmeta: BranimiroY napis, zastare hrvatskih ko- 
njanika iz tridesetgodiśnjeg rata, kriźar i kalpak bana Jelaćića, bizovaćki bron- 
cani depot i konacno LermanoYU zbirkn aa Konga i t, d. Njegovo VelićanBtvo se 
je kod mnogih predmeta źivo zanimalo za dobu, iz koje potjecu i za mjesta, gdje 
su nadjeni, o cem je Njegovo Velican8tvo potanje ubavijestio uprayitelj muzeja 
dr. Josip Brunsmid. Njegovo VeliĆanstvo je oćito zadovoljno nakon pol sata osta- 
vilo muzej. — Na apomen ovoga nezaboravnoga boravka Njegovog Velićanstva 



188 Furio, Spomenica na borayak Njegoyog Yelidanstya u Zagrebu. 

U glaynom gradu Zagrebo, dało je gradsko poglavarstvo koyati spomenice u 
ChristelbaueroYom koynicarekom zavodu u Becu. Dyije spomenice iz suhoga zlata 
predane su samomu Njegovomu Velicanstvu, dyanaest pozlaćenih srebrenih razdi- 
jeljeno je yisokim dostojanstyemcima, a velika mnozina pozlaćenih broncanih 
razdijeljena je medju raźne zayode i one, koji su bud kako sudjeloyali kod do- 
ceka Njegoyog Velicanstya. Medalja, kojoj ovdje donosimo sliku po pozlaćenom 
srebmom primjerku, sto ga je arheoloskom odjelu narodnog muzeja darovao pre- 
syijetli g. dr. Isidor Krsnjayi, ima u promjeru 64»»»», a srebreni primjerak vaze 
Bl*60^^ Na predku je: Ejraljevo poprsje u marsalskoj uniformi, zaogmuto kaba- 
nicom, na desno; na około kolobar, u kojem se izmjenice redaju crtice i po dyije 
tocke; na poyisenom zarubljenom rubu napis: FEANJO JOSIP L CESAR AUSTR. 
I T. D. APOŚT. KRALJ UGARSKI, HRYATSKI, SLAYONSKI i DALMA- 
TINSKI. » Na nalicju: Uresen grb glaynoga grada Zagreba; pod njim lijevo: 
CHRISTELBAUER , desno: WIEN; na około niz bisera, a na poyisenom zaru- 
błjenom rubu napis: USPOMENA NA BORAYAK NJEG. VELICANSTVA 
KRALJA U GLAV. GRADU ZAGREBU ♦ 189B » — Krałjevo poprsje je rezano 
po modełu profesora J. Tautenhayna. 

Josip Purić. 



«" 



PAYLINSKI SAMOSTAN U DOBICI. 

U evropskoj sredoyjecnoj kultumoj poyjesti vrlo znatno mjesto zauzimlju 
crkyeni redo vi, a posto ih u tom historijskom razdobju nalazimo vt1o rano i u 
Hryatskoj, dokaż nam je, da nije zaosfcala ni ona na prosvjetnom polju, na ko- 
jemu su tada u nas uspjesno nastojali redovi : benediktinski, bozjacki iii tem- 
plarski, cistercitski, hospitalaca 8v. Ivana, dominikański, franjevacki i pavlinski. 
Nekoji su doduse davno jur utrnuli, docim nekoji obstoje joste i danas. 

Nije mi zadaóa, da u ovom clanku opisem spasonosno njihovo djelovanje, 
niti da ocrtam cielu njihovu proslost, to bo spada u obću domaću kultumu i 
crkvenu historiju, već ću se ograniciti samo na to, da na poyjestnih vrelih iznesem 
na SYJetlo proslost jednoga samo njihoya samostana, i to paylinskoga samostana 
u Dubici, o kojem neima danas ni traga ni spomena. 

Prije svega scienim, da je od potrebe spomenuti mi u kratko o osnutku 
paylinskoga reda, naime: da je pocetkom Xin. yieka, za dobę kriźarskih yojna 
źiyilo oko Pecuha nekoliko pustinjaka na nacin sy. Payla pryoga pustinjaka, te 
oyim da se udruźe da je god. 121B. pecujski biskup Bartol pokłonie kucu kod 
sy. Jakoba u Pataku i propisao im regule sy. Augustina. 

Nacin i prayila takoya samostanska ziyota u brzo bila su poznata i u 
Hryatskoj, te se i oydje naslo Ijudi, kojim je omilio takoy źiyot, a prye im tra- 
goye nalazimo u Dubici i to za yojyode Kolomana, sina kralja Andrije II. Oyaj 
bo mladi i umni yojyoda, kada je g. 1226. preuzeo uprayu kraljeyine Hryatske, 
dao se osobito na to, da se oydje urede crkyeni odnosaji, a zayojeyaysi g. 1237. 
na bosanskoga bana Ninoslaya i stayiyśi Bosnu pod syoju ylast, uznastoja syimi 
silami, da se u njoj ugusi cyatuóe bogomilstyo, koje se je odanle uylaciyalo i u 
Hryatsku, pa toga radi recenoj krizarskoj yojni, koju je yodio na bosanske bogo- 
mile, stayljao uz bok i duseynu silu t. j. crkyene redoye^, a narocito redoynike 
Dominikanę, oyim bo bijase narocita zadaóa propoyiedati protiy bogomilstya, a uz 
Dominikanę, kojim sagradi samostan na desnoj obali Une u danaSnoj tako zyanoj 
bosanskoj Dubici, nalazimo nekoliko clanoya paylinskoga reda. 

Oyu je Dubicu naselio i slobostinama obdario yojyoda Koloman, zahtje- 
yaysi od nje, da redoynikom Paylinom, (koji se jur ondje desili i obayljali syoju 
poboźnost u crkyi sy. Dominika), ustupi toliko zemljista, na kojem bi si sagradili 
ylastiti samostan sa crkyom i koje bi im dostatno bilo, da se obradjiyajući ga, 
prehrane. 

Oyaj Kolomanoy nalog bio je izyrsen istom treće godine nakon njegoye 
smrti, naime g. 1244., kada je gradsko zastupstyo t. j. sudac Jemej i priseznici 



> Theiner. Moyi. Hungar. T. Doc. 301. H02. 303. 304. 305. 30r>. 307. 312. 



^f 



190 



Tkaldió, Pavlinski saniostan u Dubici. 



Friderik, Marcel i Lastisa pokłoniło tamosnjim Pavlinom znatan zemljistni posjed 
oko potoka Bihce, Dubici na iztoku.* 

Na tom indi zemljistu sagradili si Paylini saniostan sa crkyom b. d« Ma- 
rije. Od fcsnutka toga pavlinskoga samostana cetvrt je vieka proteklo, kada se al 
sbila znatna promjena, vaźna i po Dubicu i po paylinski samostan. Kralj naime 
Bela IV. da nagradi krcke i modruske knezove za izyanredne zrtve, koje dopri- 
nesose u borbi proti Tatarom, darovao im grad Senj i zupaniju gadsku, uzprkos 
tomu, sto je to bilo vlastnictvo hryatskih Templara, koji tim povriedjeni prituzili 
se rimskoj stolici. Dugo je yremena trajao spor medju kraljem i Templari, a syrsio 
se istom g. 1269., kada je vojvodi Beli, mladjemu sinu kraljevu poslo za rukom 
nagoditi se sa Templari tako, da su za izgubljeni Senj i zupaniju gadsku dobili 
grad Dubicu na jednoj i drugoj obali Une sa cielom dubickom zupanijom, nje- 
zinom upravom, daćami i pravi, a ovu je zamjenu potvrdila i rimska stolica*. 

Cetrdeset podpunih godina Templari su upravljali Dubicom i istoimenom 
zupanijom, kada al god. 1312. taj red bje ukinut, a njegove hryatske posjede do- 
biśe Hospitalci iii yitezi sv. Ivana, a medju njimi i Dubicu sa njezinom zupa- 
nijom, i od to je doba upravljao njom kao zupan njihoy prior, koj se kao takov 



* Vaźna listina dubićkoga poglavarstva, koja 
nam potanko sve to pripovieda, glasi: Nos 
Emey yillicus, Fridericus, Marcelliis, Laztisa 
ac ommes hospites liberę ville de Dobycha. 
Memorie commendantes significamus ąuibus 
expedit uniyersis presencium per tenorem, 
qiiod cum ex omni fayore et diligencia mul- 
tiplici Colomani. dei gracia ducis tocius Scla- 
uonie, Croacie et Dabmacie ad terram Dobi- 
censem, quam robore sui privilegii nobis et 
nostris heredibus inreyocabilem stabiliyit, li- 
beraliter fuissemus congregati, idem dominus 
noster dux Colomanus, ductus misericordia 
spińtuali, ąuoniam piarum mencium pietas 
piis affluit et arridet, nos rogayit qua parte 
libertas terre nostre data ab eodem appetebat 
et precepit, prout ad suos subditos est pre- 
cipere dominorum, ut Heremitis, viris religi- 
osis, locum in terris nostris concederemus 
congregandi seu residendL Unde ad instan- 
ciam et preceptum domini nostri ducis Co- 
lomani, ipsis Heremitis, congi*egatis seu con- 
gregandis, guandam particulani in terra nostra 
contulimus assignantes, ubi vivere yaleant 
fractus laborum suoi^um exponendo. Cuius 
particule terre cursus talis est: Primo ab 
oriente incipit super ponte Bychcha in via 
magna et per eandem viam ascendendo iuxta 
silvam circuit ecclesiam sancti Dominici, in 
qua suas oraciones solyere deo consveverunt, 
abbinc super monte, ubi finitur dicta silva, 
per eandem vadit viam versus occidentem ad 



longitudinem ligature viginti et ąuatuor ul- 
naram, ibi declinat versu8 partes aąuilonis 
ad caput cuiusdam aque erumpentis, dehinc 
per cui^sum dicte aque currentis in fossato, 
venit usque nemus quoddam, quod chereth 
vulgariter appellatur, dehinc iuxta dictum 
nemus adrecurrit ad pontem Bychcha supe- 
rius nominatum. Ut igitur nostra donacio ne 
per labilitatem temporis oblivioni possit de- 
mandari, per nos vel heredes nostros in po- 
sterum valeat retractari, ad stabilitatem per- 
petuam in robur firmitatis eisdem presentes 
literas sub sigillo communitatis nostre con- 
cessimus roboratas. Datum anno domini 
MCCXL quarto. — A et. monast. Dubicensis. 
Doc. I. — Ovu darovnicu na molbu dubiÓkih 
Pavlina potvrdio im kralj Stjepan V. go- 
dine 1270. (Act. mon. Duble. Doc. 1). — Istu 
darovnicu na prośnju dubiókoga pavlin8koga 
priora Stjepana potyrdio je u Zagrebu dne 
22. maja g 1354. i vojvoda Stjepan. (Act. 
mon. Dub. Doc. 2). — Napokon na molbu 
fratra Emeiika istu je darovnicu potvrdio 
kralj Ljudeyit na 21. marta g. 1363. (Act. 
mon. Dub. Doc. 4. 

Spisi dubićkoga paylinskoga samostana, po 
kojili je i ova razpraya izradjena, nalazili se 
u nasem zemaljskom arhivu u Zagrebu, a ban 
grof Khuen-Hedervary dao ih odnesti u pe- 
śtanski arhiv. 

' Theiner. Mon. Hung. I. Doc. 536. 



/ 



X 



-%■ 



Tkaldić, Paylinski samostan u Dubiel. 



191 



naziyao ^sacrae domus hospitalis s. Johannis Jerosolimitani per Hungariam et 
Sclavoniam prior humilis et comes Dubyche" Ui njegov zamjenik prozvan „prae- 
ceptor de Dubycha". 

Za dobę svih oviłi promjena, ne nalazimo o dubickom paylinskom samo- 
stanu nikakoyih yiesti, 8ve do god. 1354, ove bo godine na 13. oktobra pred du- 
bickim preceptorom fr. Ilijom i kneźom FiKpom sinom Marko vim izjayili su ple- 
mići Nikola i Stjepan, sinoyi pokojnoga Odolena, kneza Kosućkoga, da sljedeó 
stopa bogoljubnih svojih predja, a priyolom 8voga roda, susjeda i medjasnika 
za spaś dusa i svojih i predja poklanjaju dubickomu paylinskomu samostanu 
jedan dio svoje djedovine, posjed Otok, lezeći medju potoci Kosućom i Olmom, 
sa sumom, liyadami, mlinisti i syimi uzitci, te se odricu syakoga prava i za sebe 
i za potomcad*. 

Posjed Otok bijase kmetovi naseljen, koji su duzni bili davati dubickomu 
zupanu t. j. redu Hospitalacah tako zvanu zalazinu, sastojeću u kunoyini i drugih nekih 
pristojba, sto bijase paylinskomu samostanu na znatnu stetu, pa toga radi, kada 
je na 12. februara 1365. odsio u Dubici prior i ujedno dubicki zupan Bandun 
Kornuti, dosaysi predanj paylinski nadstojnik fra Matija, zamolio ga, da recenu 
kunoyinu i ostale daće Otockih kmetoya odpusti njegoyu samostanu. Posayjetoyayśi 
se Kornuti sa prisutnimi clanoyi syoga reda i nekojimi plemići, spomenute kmetske 
daće i pristojbe pokłoni za yjecna yremena paylinskomu samostanu*. 

Osim Odolenoyih sinoya, sjetio se milodarom toga samostana dubicki 
gradjan i sudac Tomo Perusin, koj mu g. 1377. na samrtnom casu oporucio znatan 
syoj imutak, naloźiy oyrśiteljem syoje oporuke : Simunu, biysem, a Radenu ono- 
godisnjem dubickom sudcu, te gradjanom Staylenu i łyku, da mu ga sayjestno 
predadu. 

Iza Perusinoye smrti ostała je udoyom źena mu Ana, koja nagoyorena 
od syoje braće Grge i Tome, premda od oyrsitelja oporuke cesto opomenuta, nije 
ipak htjela izruciti paylinskomu samostanu zapis syoga pokojnoga muza, te su 



* Act. monast. Dubic. Doc. 3. — Posjedu Otoku 
prva medja podimala je „in ąuodam portu 
antiąuo in fluvio Kosucha", a odavde skre- 
nula na zapad do medje, koja stojala ,,ex 
opposito ecclesie s. Georgii et cadit in flu- 
vium Olma", iduó uz ovaj potok dolazila do 
posjeda „dominorum Cruciferorum a. Jo- 
hannis Jerosolimitani", a odavde iSla preko 
brda na iztok ,,ad metas terre libera yille 
Dubychensis usque ad lontem dictum Ra- 
domer", zatim skrenula na jug „ad ąuandam 
foyeam yulgo Wertacha nuncupatam prope 
yiam publicam", a odayde na pryu medju. 
— Oyu je daroynicu na prosnju fratra Petra, 
priora dubiókih Paylina, kaptol zagrebaćki 
na 1. maja g. 1358. izdao u oyjeroyljenom 
priepisu; a na molbu dubiókoga Paylina Eme- 
rika potyrdi ju kralj Ljudeyit na 21. marta 
god 13G3. (Doc. 3, 6). — Godine opet 1380. 



na molbu remetskoga Paylina Blaźa izdade 
na 19. jula kaptol zagrebadki opet noyi oyje- 
royljeni priepis rećene daroynice. (Doc. 8). 
Act. monast. Dubic. Doc. 6. U listini, pisanoj 
„in comitatu Dubicensi, feria ąuarta proxima 
antę lestum b. Valentini martiris", yeli „Frater 
Bandonus Comuti, sacre domus hospitalis 
s. Johannis Jerosolimitani per Hungariam et 
Sclauoniam prior humilis et comes Bubyche", 
da uyaźiyśi molbu priora paylinskoga Ma- 
tije „cum consilio et consensu fratrum et 
procenim nostrorum nobiscum existencium 
in hac parte, uniyersas mai*turinas, submar- 
turinas et alios proyentus, quas et quos de 
iobagionibus seu colonis super ąuadam par- 
ticula terre in possessione Otok yocata, in 
dieto n ostro comitatu existente" poklanja 
dubiókim Paylinom. 



\ 



192 Tkalóić, Pavlinski samostan u Dubici. 



ju zato receni ovrsitelji, potaknuti samostanskim priorom fr. lyanom, tuzili dva 
puta gradskomn sadu; a kad je syaki poziy odlucno odbiła, gradski sud odredi, 
da se na trećem iii odijesitom rocistu, za koje oznaci osminu 8vetka Miholja, tuzi- 
telji i obtuiena staye na sud u Zagreb pred lyana arcidjakona dubickoga. U oyo 
doba sve yaznije pamice, ticuće se crkye ii syećenstya pojedinih arcidjakonata 
razprayljahu doticni arcidjakoni. 

Na oyo odrjesito rociste t. j. na drugi dan osmine sy. Mihalja iii 7. 
oktobra 1377. prispjeli su u Zagreb: paylinski prior lyan i oyrsitelji Perusinoye 
oporuke: Raden i Simun, docim su ostała dva oyrsitelja Sfcaylen i lyek puno- 
moćnicom oylastila kaptolskoga notara kanonika Nikolu, da ih zastupa, ali Peru- 
sinka nije dosla. 

Sudu predsjedao je dubicki arcidjakon Ivan, a prisjednici uz druge od- 
licne Ijude bili su: lyan, kanonik lektor; lyan Krispo, arcidjakon kalnićki i ka- 
nonik magister lyan Brislin. Pred oyim su sudom oyrsitelji Perusinoye oporuke 
tocno izpripoyjedili o njegovu zapisu, i kako su mu udoyu Anu opominjali a na- 
pokon i tuzili pred domaóim sudom da izruci paylinskomu samostanu imoyinu 
pokojnikoyu, i kako je ista udoyica prkosila i poziyom domaóega suda a nehaje 
ni za oyaj odrjesiti poziy, to arcidjakon dubicki lyan suglasno sa prisjednici 
izrece osudu: da udoyica Ana Perusinka za petnaest dana predade paylinskomu 
samostanu ne samo tocan racun o syem kolikom oporucnom zapisu, yeć i pod- 
punu oporucnu imoyinu; ako li bi imała sto prigoyoriti proti opomci, da u 
istom roku podnese syoje prigoyore sudu, koj će se drźati tada opet u Zagrebu. 

Nakon petnaest dana t. j. na 21. oktobra dosla je pred sud u Zagreb 
Perusinka i dya joj brata Grga i Tomo, te tuzitelji: paylinski prior lyan i oyr- 
sitelj oporuke dubicki sudac Simun, docim je ostale oyrsitelje zastupao kaptolski 
notar kanonik Nikola. Izpripoyjediysi tuzitelji opetoyano o Perusinoyu zapisu i o 
nehaju njegoye udoyice, zamolise sudca dubickoga arcidjakona, da izrece konacnu 
osudu, no on i prisjednici pocmu nagoyarati obje stranke, da se nagode i izmire, 
a to im i poslo za rukom, jer su istoga dana i pred kaptolom zagrebackim, kao 
yjerodostojnim mjestom, utanacile oyakoyu nagodbu: da će prior paylinski i oyr- 
sitelji oporuke Perusinoye odpustiti njegoyoj udoyi jedno prazno kućno zemljiśte, 
koje je tik do njezine kuce, zatim trsje Skoćak zyano, dyie cesti oranice iza do- 
minikanskoga samostana sy. Nikole, prozyane Njiye, a poyrh toga dati joj cetiri 
markę dinara, jedan srebren yrc i poloyinu onogodiinjega yinskoga i źitnoga pri- 
rasta i poloyinu pokućtya; s druge pako strane obyezala se Perusinka da će pa- 
ylinskomu samostanu i oyrsiteljem oporuke izdati namiru, da je podpuno namirena. 
Obje se joste stranke obyezale, da o recenom oporucnom zapisu neće yise dizati 
nikakye pamice, a koja bi ju stranka potakla, da plati globu sto maraka dinara 
i da nosi sudbene troskoye; napokon progląsise nistetnimi sye izjaye, koje bi se 
u buduće za noyu pamieu rabiti mogłeś 

Da se prepriece slicne parnice, koje bi u buduće nastati mogle glede opo- 
rućnih zapisa rećenomu samostanu, dubicki se Paylini utekli kruni, moleći ju, da 
ih u tom ona primi pod syoje okrilje. Prema njihoyoj molbi naloźi kraljica Jeli- 

* Act. monast. Dubic. Doc. 7. 8. 



Tkaldiń, PaYlinaki samostan n Dnbici. 198 



saya na 20. jula 1379. dubiokomu magistratu i 8vim gradjanom, da sye one, koji 
bi se protiyili iii nebi htjeli payliiLBkomu samostann podpnno predati namlenjene 
mu oporucne zapise, syimi sredstyi na to prisili^ 

Kada je po smrti kralja Łjudeyita L (11. sepŁ 1382.) u Eryatskoj nastao 
pokret proti vladavim kraljica Jelisaye i Marije, kojemu se na celo stayili Payao 
Uoryat, biskup zagrebacki i brat mu lyan, te lyan Palizna, pńor yi*anski, oyaj 
potonji, kao piior yranski, zaposjednnysi znpaniju dubicku, ote na paylinskom 
posjedu Otoku medju potoci Kosućom i Obnom ssnatan diel zemljista. Ostećeni 
t.im Paylini prituzili so na 25. noyembra 1383. kraljici Jelisayi, koja se tada ba- 
vila u Zagrebu. Kraljica, yideći opravtlanu njihoyu tuźbu, naloźi zagrebackomu 
birskupu Pavlu Hoi*vatu, da iii on iii njegoy namjestnik sivar iztraźe, a pronadju 
li, da je samosfcanu u istinu sto oteto, da mu se poyrati^ 

Posto bijase medjutim biskup Ivan Horvat odsutan, a Ivan Palizna pro- 
glasen buntovnikom i tiiii lison svih castih, dubicku si źupaniju posYOJili 
„Johannes et Iwan, filii Iwan, occupatores comitatus de Dubicha", te je vise re- 
ceni kfaljicin nalog izrucen ovoj dyojici źupana, a prilozon mu i ovjerovljeni 
priepis daroynico posjoda Otoka, koji dadose samostanu sinovi Odolenoyi u ime 
zadusbine. Dubioki źupani Janko i Ivan, te knez Nikola, sin Hoktoroy, odrediSe 
plomiće Petra Strelca i Ivana, sina Ivanova sa Hoye, da styar iztraźe, a oni. 
dosaysi u cetyrtak poslio Lucijina, t. j. na 17. decembra na lice mjesta, te izpi- 
taysi susjede i medjasniko doznadose, da jo receno zomljisto doista pay lińsko i 
da ga j*e Tvan Palizna silomico oteo. Tzvjestivsi o tom syoje źupane, oyi ga pismom, 
izdaiiim u ponodjelak poslio bogojavljonja, t. j. na 11. januara 1384. povi'atili 
opot paylinskomu samostanu^ 

U isto je doba i nęka Kata udoya Aleksandroya pred syjedoci: Fabi- 
janom, podarcidjakonom dubickim, Tomom, sinom Markoyim, Gjiirom, sinom Posi- 
kovim, te biysimi dubickimi sudci Dragesom i Stjepanom, (koju je dyojicu imenoyala 
ujedno za ovrsitelje oporuke), zapisała paylinskomu samostanu syoju kucu i 
pripadajuće sgi^ade. Za ziyota Katina Paylini su tu kucu mimo posjedoyali^ 
ali odmah iza njezine smrti, na sam dan njezina pogreba t. j. u sriedu 17. febru- 
ara 1384., kada je sproyodu izasao u sasret paylinski prior Potar sa kriźem i re- 
doynici, nasi-nu na njih Tomo, sin Vuksin, gradjanin dubicki. Uplaseni redoynici 
pospjese u samostan, aU za njimi potece golom sabijom i Tomo, te bi bio u samo- 
stanskom hodniku priora i sasjekao, da mu nije sretno umaknuo. Na to opsoyaysi 
i obruziysi i priora i redoynike i smróu im se zaprietiysi say razjaren ostayi samostan. 

Za tjedan dana kasnije, u cetyrtak na 25. februara, dubicki sudac Petar, 
susretnuYŚi na ulici paylinskoga redoymka Blaźa, jayno ga i ruzno opsoya i smrću 
mu S(ł zagi*ozi. 

' Ac.U monast. Diibic. Dor. 0. Elisabeth . . . . maces cosualiter iorent et existereiit, eisdein 
Vobi3 liJelibus nostris, jmlici, juratis, villico Iratribus HerumitLs debite satistaccioiiis sem- 
ot uniwrsis pDpulis imstris doDubicha,fimiis |)or exliib«.'re d<4)t.'atis coiiipleiu<nituni, ipsos- 
(lanms inni an dat is.quat en us ex parte omnium ąne robollantes in huiusmodi tustanientariis 
illoruin, (pu in lacto testanientnrionim legaci- le^arionilms ad eandeiu satisfat^ciontMii i|)sis 
onnm in nitMlio vestri ronimorantes, religiosis HiM-eniitis debendani cnnipellondn. 



yiłis tiatriłms llciemitis clanstri b. yirginis • Act. monast. Dnbij*. Doc. 10 
in iin-łkta Dubicba liabiti rebelles et contu- ^ Tbid 



la 



. ,ł 



f 



• 



194 l!lcaUKć,- PaTlinaki samostan n DubicL 



I jedno i drago nasilje prijavi redovnik Blaz Fabijanu dubiukouiiT ])0(1- 
arcidjakonu, moledi ga, da o tom poyede iEtraga, a ovaj nalozi Yalentinii, żupniku 
b. d. MaiTJe na Jaksoj gori i Petra, żupniku 8V- Jakoba u Stregombi, koji iztra- 
zujuó stvar doznadoie, da su oba nasilja u istinu tezka i uvriedljiya bila, te o 
tom na 3. oźujka izyjestiSe i syoga podaroidjakona\ 

Ali kucu, koju je Kata udova Aleksandroya ostavila pavlinskomu sa- 
mo8tanu, isti nije mogao zaposjest, jer si ju toboźnjim pravoin susjedstya posvo- 
jila dva dubicka gradjana: Bartol, sin Vukov i Stjepan Vur. 

Ovu otimacinu dojavi pavlinski prior Yalentin dubickomu podarcidjakonu 
Fabijanu moleći ga, da oba silnika pozove preda se na sud. 

Dva puta je pozivao ])odarcidjakon oba krivca preda se da se opravdaju 
i da mu podastru dokaże na kakovoj li podlozi posvqji5e si recenu kucu, a kada 
na oba poziva dosli nisu, to im odredi treće iii odrjesito rociste u Zagrobu po- 
cetkom mjeseca novembra. 

Na 2. novembra 1384 prod odabrani u to ime sud, kojemu je predsjedao 
Andrija, arcidjakon komamicki, a prisu«tvovali kanoiiici: Nikola kantor i arci- 
djakoni: Ivan Krispo kalnicki, Benko dubicki, Grga caziuanski i Simun vaskanski 
te kanonici magistri: Pavao Moravcaiiin i Nikola, sin Pavlov; zatim dva preben- 
dai'a stolne crkve: Antun, sin Tomiu i Blaź, sin Ivanov; napokon Potar, sin Pavlov, 
8većenik biskupijo zagrebacke, dosao je kao tuzitelj pavlinski prior, docim su 
kriyci odaslali mjosto sebe svoga punonioćnika. 

Tuzitelj je podastro sud u izpravu Kate u<love Aleksandrovo, kojom ona 
pred syjodoci svoju kuru oporucuje pavlinskoiuu samostanu; posl-o mu nije puno- 
moćnik utuzenili nikakovim dukazom mogao pobiti prava, \vv samo tvrdio da ta 
kuca po pravu susjedsty^i, (kcako Kata niti j'(* ostavila djoce, niti ima rodbine). mora 
pripasti njezinim susjedom Baiiiolu, sinu Vukovom i Stjepanu Vuru. Takove 
tvrdnje, jerbo je Kata za svoga iivota i ])red syjc^loci svoju kuru ostavila samostanu, 
sud nije mogao uyaziti, te je izi^ekao osudu: da Bartol, sin Vukov i Stjepan 
Vur za sest dana predadu kucu samostanu, a u imc^ sudbenoga troska da plate 
cetiri markę dinara, koje im.nju pri])asti samostanu: ako li za sest dana toga uci- 
nili nebi, sud orlasćuje źupniko arcidjakonata dubickoga: żupnika Antuna n 
Kostajnici, Fabijana podareidjakona i żupnika u dolnjoj Dubici, ]Vtilialja, żupnika 
u gornjoj Dubici, Petra u Kosući, Yrbana u 8V. Krizu kod Kostajnice i fratra 
Gaspara, dominikanca samostana sv. Nikole u Dubici, da ili javno u svojih 
crkyali izobće*. 

Ako i no imamo izricnih viesti jesu li se iii nisu osudjeni Bartol i Stjepan 
pokonli osudi i otetu kucu samostanu poyratili, to bismo na podlozi sljedecili 
dogodjaja mogli uztvrditi, da nisu, jer već na 6. januara g. 1385. nalaźu bani 
Stjepan i Nikola Lendavci dubickomu żupanu Nikoli, sinu Dujnia. kneza Blagaj- 
skoga i ostalim plemićem ov(» żupanije, da stite dubicke Pavline u svih njiliovih 
posjedovnili pravili i brane njiliove kmetove protiy svakoga, koj l»i ili proganjao, a 
narocito protiv dubickili gi-adjana^; a kraljica Jelisaya, koja j'e rc^cene godine 
yazmene svetkovine sproyela u Dubici, na sam yazam (2. a])rila) izdade pismen 

* Act. irnmast. iJiiłiic T)oc II. - Art. iunnust. Diibic. Doc. 12.* Art. iiionast. DiibiriMis. Doo. UJ. 



•k> 



Tkaldió, Paylinaki samostaa u DdMcL 



195 



nalog fratru Łuki „preceptori de Dubyoha^, da ondjesnje Payline uzme u SYOJu 
zastitu i da ih brani proti syakomn, a narocito prota dubickun gradjanom i nji- 
hovim Ijudem^ — Na 17. pako aprila pred reSenim dubickim preceptorom 
£ra Lukom i knezom Nikolom, sinom Hektoroyim, paylinski prior Yalentin u ime 
8voga samostana pro8vjedova proti dubickomu sudcn, priseźnikom i gradjanom, 
Sto su uzprkos jasnim dokazom posYOJili si neke samostanske posjede i trsja i da 
ih joste d sada drze na yeliku stetu istoga klostra. Toga radi £ra Łuka i knez 
Nikola strogo nalozise prisutnim zastupnikom dubicke obćine: Pavlu Svetcu, Pavlu 
kljucaru i Tomi, sinu Yuksinu, da gradskomu poglayarstyu u njihovo ime zabrane, 
da u buduće samostanu isto otmu, a sto su oteli, da poyrate*. — Napokon na 
21. aprila pismom pisanim u Pozegi, zapoyjeda kraljica Jelisava „yenerabUi Jo- 
hanni de Hedrehwara, priori de Aurana, necnon Luce preceptori dubicensi ord. 
s. Joannis Jerosolimitani", posto je dubicke Pavline primila pod możno 8V0Je 
okrilje, da i oni zastite i nje i njihove posjede proti svakomu napadacu i otimaou'. 

U tom nesnosnom stanju, u kojem se tada nalazili dubicki Pavlini, sinuo 
im, ako i riedko, ipak koji tracak bolje nade, a to dokazuje, sto su na 3. no- 
vembra god. 1388. pred gradskim sudcem Bartolom, sinom Vukovim i gradskim 
zastupstvom izjavili: udova Stjepana Vura i njegovi oporucni oyrsitelji Ojuro, 
necak Stavlenov, Nikola Vuzdar i Marko Cehko, da je pokojni Stjepan Vur na 
samrtnom casu za pokój duse i syoje i syojili predja, te da nadoknadi uvriede 
nanesene pavlinskomu samostanu, istomu oporucio polovinu syoga trsja u 
Vinom-potoku*. 

Nakon toga deset godina neima o dubickom samostanu nikakovili yiesti 
do 17. augusta g. 1398., kada kralj Sigismund iz zaselka Grede, (gdje se utaborio 
ratujuć proti pokretacem na slavenskom jugu), javlja fra Emeriku Bubaku, 
yranskomu prioru i źupanu dubickomu i njegoyim podżupanom, da su mu kazi- 
vali dubicki Pavlini kako su im u pryanja yremena darovali i zapisivali gradjani 
i stanoynici dubicki u ime zaduśbine nęka zemljista i posjede u dubickom kotaru, 
a da su te darove i zapise potvrdjivali i ugarski kraljevi. Toga radi i on, sljedeć 
stopę SYOJih predsastnika, potvrdjuje im recene zaduśbine uz żelju, da ih ti 
redovnici mimo uzivaju, nalaże Bubeku da prouci ove bogoljubne zapise, obadje 
im sve medje, te nad je li, da je sto oteto, da to samostanu povrati, a povrh toga, 
da Payline stiti proti syakomu, a narocito proti Dubicanom^ 

Ovaj kraljey nalog izvrsio je Emerik Bubek istom god. 1402., a zasto tako 
kasno, i sam se izpricaje kralju porucujuć mu, da je dobiysi njegovo pismo 
(koje je, yraćajuć se iz grada Yrbasa, pisao mu iz tabora u* Oredi), żudio odmah 
i proyesti njegov nalog, ali posto je nakon toga kralj brzo sa yojskom otisao iz 
Grede, to da je odmah izdajnik vojvoda Hrvoja sa svojimi Bosnjaci („prodicionis 
filius Herwoya wayvoda cum ceteris sibi adherentibus Boznensibjis") provalio u 
dubicku zupaniju i osyojiysi ju drźao do nedavna. Istom kada mu je pomoću 
bana i biskupa zagrebackoga Eberharda i drugih yjernih yelikasa i plemića poslo 



* Act. monast. Dubic. Doc. 11. 

• Act. monast. Dubic. Doc. IG. 
^ Act. monadt. Dnbic. Doc. 15. 



* Act. monast. Dubic. Doc. 17. 
•* Act. monast. Dubic. Doc. 18. 



196 Tkal6id, Paylinski samostan u Dubici. 



za rakom ovu źupaniju opet ssaposjesti, tada stopry da gaje dosavsi pred njega pa- 
ylinski prior Toma opomenuo da pomenuti kraljey nalog proyede. Jerbo su opet nuzdne 
okolliosti zahtjeyale, da se je morao utaboriti u Oredi, to je onda odaslao mjesto 
sebe plemića i literata Petra ^de Stlioyewech-pucur", źupana krizeyackoga i du- 
bickoga, a taj da je u subotu pred Margaretinjem, t. j. na 8. jula 1402. uzeysi 
sobom plemenite i cestite pristaye, prouciysi narocito daroynicu dnbickoga 
gradskoga poglayarstya, kojom utemeljujuć paylinski samostan (1244.) da- 
royao mu posjed oko potoka Bihce, razyidio medje i uyeo Payline u zakonito 
uźiyanje^ 

Oyim razyidom i uspostayom medja ne bijase uklonjen onaj kamen smutnje 
o koji se tako rado i tako cesto spoticaliu Dubicani. Odmali već sljedeće godine 
(1403.) otese Pay linom silom neke oranice, sjenokose, liyade i trsja, te su o vi na 10. 
septembra pred plemići: Dominikom, sinom Tominim, Stjepanom Moraycaninom, 
źupanom dubickim i Stjepanom, sinom Stjepanoyim, knezom Kosućkim, uloźiysi 
prosyjed proti toj otimacini zahtjeyali da se kriyci pozoyu na sud. Taj je sud 
prema tomu i odredio rociste za obje stranke*. 

Ne dugo za tim, t. j. 1. oktobra tuzio je opet paylinski prior Tomo pred 
yise rećenim sudom, da su dubicki gradjani silomice oteli i odyezli yapno iz sa- 
mostanske yapnenice, te zamolio da se o tom poyede iztraga. Za iztrazitelje bijahu 
odredjeni i izaslani plemići: Adam, sin Jurjey i Kyirin Prediyorezac, koji vra- 
tiysi se s iztrage izyjestise sud, da su dubicki sudac i gradjani u istinu sye 
yapno odyezli*. 

Spomenuh netom da je Dubicanom glede otetih nekih zemalja, liyada i 
trsja odredjeno bilo rociste, ali oni na to niti dodjose niti podastriese sudu ika- 
koyih dokaza na podłogi kojihbi mogli bili dokazati syoje prayo na recena zemljista. 
Toga radi odredjeno im bilo drugo rociste, a kada ni na oyo nisu dosli, bijase im 
napokon ustanoyljeno i treóe iii odrjesito rociste. Kada se i tada oglusili, to 
odabrani za to rociste sudci, naime: lyan i Dragić, kastelani Yrbaski i źupani 
dubicki, te knez lyan s Iloye na 6. oktobra 1403. dosudise recene posjede pa- 
ylinskomu samostanu zapoyjediyśi sudcu i gradjanom, da yrate sto su oteli i da 
u buduće ne uznemiruju Payline*. 

Nije dugo postojalo yrieme, kad su al Dubicani mjeseca maja i juna g. 1406. 
nagonili syoju maryu na samostanske pasnjake na pasu. Redoynici su to doja- 
yili źupanijskoj ylasti, a ona im dala syoga pristaya, koji je na samostanskoj 
liyadi zaplienio osam gradjanskih yoloya. S oyoga postupka tuźili su gradjani 
Payline pred Jakobom, Benkom i Mihaljem, źupani dubickimi i pred knezom 
lyanom sa Hoye, koji jednoj i drugoj stranci odredise rociste na 15. juna, da 
na njemu jedni i drugi podnesu pismene dokaże, da se iz njih dozna ciji li su 
pasnjaci. — Na odredjenom rocistu paylinski prior Mihalj podastre sudu zakla- 
dnicu dubicke gradske obćine od g. 1244., u koj oj su tocno oznacene bile one 
zemlje, koje je obcina daroyala samostanu. TJz tu zakladnicu prilozi i listine, 
kojimi se ista potyrdjuje, naime listinu kralja Stjepana V. od god. 1270. i 

* Act. monast. Dubic. Doc. 19. * Act. monast. Dubic. Doc. 21. 

' Act. monast. Dubic. Doc. 20. * Act. monast. Dubic. Doc. 22. 



Tkalóić, Paylinski samostan u DubicL 



197 



Ludovika I. od g. 1373., te bana Emerika Bubeka, koji je po nałogu kralja Si- 
gismunda god. 1402. obasao receni posjed i tocno mu oznacio prvobitne medje. 
Dubicki gradjani nisu podastrK za svoje pravo nikakova yaljana dokaza. Da 
8vaki priepor u buduće presiyane receni sudci odredise: da paylinski prior pri- 
segne, da su spomenute sjenokose u istinu samostanske i da je yolove na njegovu 
molbu zaplienio zupanijski pristay. — Pred odredjenimi za to plemiói: lyanom 
sa Cubine, Nikelom, sinom Marijaseyim sa Brocine, Andrijom sa Baóina, Dionizem, 
sinom Petehoyim sa Ghrabroynika, Grrgom, sinom lyanoyim sa Tmoyca i Stjepanom 
yesnikom, sinom Odolenoyim na 17. juna prior Mibalj polozi propisanu mu pri- 
segu, sud ju prihyati i priepome pasnjake dopita samostanu*. 

Cetiri su godine nekako mimo prosie po paylinski samostan, kad al na 
19. augusta 1409. pred dubickim źupanom Dionizem, sinom Petehoyim sa Gra- 
broynika i knezom Bartolom, sinom Petroyim sa Predimjerka obtuźi paylinski 
prior dubićke gradjane, a narocito Ghrgu Cuskoyića, da su silomice oteli samostanu 
jedno kućno zemljiśte*, a poyrh toga da su, tastom syojom oholośću zayedeni, 
zapalili jednu samostansku kucu; njega samoga da su nekriya i neduźna lukayo 
uhyatili i silomice zatyorili, a njegoya dya coyjeka tezko izsjekli; zatim da nagone 
maryu danju na samostanske liyade, a noćju da ju po usjeyih pasu i usjeye 
unistuju. Tom da su sgodom ubili samostansku magaricu. Na tu teźku tuzbu 
odrede oba sudca iztragu odrediysi za nju Grrgu, sina Jyanoya sa Trnoyca, Bar- 
tola, sina Petroya sa Predimjerka i Jurka sa Zdenicnika; koji iztraźujuć dozna- 
dose, da je tuźba prioroya skroz istinita, a to na 19. augusta priobćise źupanij- 
skomu sudu*. 

Slicna se nasilja nastayila i sljedeće godine 1410., kada je opet yeć na 21. 
januara pred dubickim źupanom Paylom Bahtorjanom i plemićem Bartolom, sinom 
Petroyim sa Predimjerka paylinski prior tuźio dubickoga sudca i cielu obćinu, 
da je preorala samostanske zemlje, usjeye dala popasti i prirod neprayedno po- 
brała. I na oyu tuźbu odaslali su receni sudci kao iztraźitelje: Grrgu, sina lyanoya 
i brata mu Luku sa Trnoyca, te Filipa i Jakoba, sinoye Andrijine sa Baćina, koji 
iztra,ziysi pronadjose, da se obcina ogriesila na samostanskoj imoyini; te tako izyje- 
stise sudce*. 

U tom neprestanom prieporu sa dubickom obćinom utekose se napokon 
Paylini pod zastitu krune, pa na njihoyu molbu na 26. oktobra kraljica Barbara 
naloźi Yojslayu Sekelju dubickomu źupanu i njegoyim podzupanom, posto je 
uzela pod syoju zastitu dubicke Payline, njihoy samostan i crkyu, da ih i oni 
stite i branek 

Godinu 1411. ne samo da su Paylini mimo proźiyjeli, yeó se i dostali liepa 
zapisa, kada no dubicki gradjanin Loyro, sin Petroy, lezeći na samrti u Zagrebu 
pred źupnici sy. Marka: 8imunom, Blaźem i lyanom i ostalimi pozyanici nacinio slje- 
deću oporuku: Dug, koj mi duguje Źiyan, sin Kyirinoy, naime cetiri i pol for. u 
zlatu, koji noyac uzajmih njegoyoj żeni, da ga njim izkupi iz robije, ostayljam 



* Act. monast. Dubic. Doc. 23, 

• Act. monast. Dubic. Doc. 24. 
' Act. monast Dubic. Doc. 25. 



* Act. moDast. Dubic. Doc. 26. 27. 
'^ Act. monast. Dubic. Doc. 28. 



196 Tkaldió, Paylinski samostan u Dubici. 



samostanskoj crkvi b. <L Marije. — Sudac Vuk5iii u Subotici duguje mi cetiri 
for. n zlatu za cesko sukno, i taj novao ostayljam samostanskoj crkvi. — Kada 
sam putoyao po trgovini sa Vukcinovim sinom Petrom u Split, na povratku 
ucinismo racun za jednoga konja i star soli, te mi tada isti Petar ostao dozan 
dva forinta, koje ostayljam samostanskoj crkvi. — Isti Petar, sin Vukcinov, 
stayio se kao jamac za Budióa za jedan for., i taj ostayljam samostanskoj crkyi. 

— Kada ucinismo obracun, naime ja sa sudcem Vukcinom i Filipom Cmceyićem, 
tada je Vukcin ostao duzan FiUpu sedam for. u zlatu, a ja sam taj dug mjesto 
njega izplatio, pa i taj noyac nęka on plati samostanskoj crkyi. — Kada sam se 
pred sudcem Ladislayom Gojkoyióem praydao sa Yukcinom za jednoga konja, bijase 
Yukcinu ponudjena prisega, a u odredjeni dan, jer ne prisegnu ni on ni njegoy 
sin, dosudise, da su mi Vukcin i njegoy sin duźni pet for., sto posyjedociti mogu 
i Filip Omcekoyić i Matę Jalcekoyió, a taj noyac nęka dadu samostanskoj crkyi. 

— Kada smo trgoyinom połazili iz Splita, ja Loyro, te lyan i Petar, susretosmo 
Turke gdje yode krsćansko roblje; tada sam ja syojim noycem izplatio dyanaest 
for. kao odkupninu za tri coyjeka, a od syojte zarobljenika poyraćeno nam bilo 

edanaest for. u zlatu; posto od svote dyanaest for., koje sam syojim noycem 
izplatio, pripada meni poloyina, t. j. sest for., nęka ju oni izplate samostanskoj 
crkyi. — I syu ostalu moju imoyinu ostayljam yise recenomu samostanu, da ju 
preuzme i njom razpolaze kao ylastitom syojinom^ 

Spomenuh jurye, da su god. 1409. i 1410. na tuźbu paylinskoga priora 
poyedene bile iztrage o nasilju i otimacini dubickih gradjana, i da se iztragom 
doznało, da je- sye istinito za sto su tuzeni bili, Sud nije styari odmah uzeo u pre- 
tres, a da se samostancem dade zadoyoljstina a kriyci kazne, toga radi na 7. 
marta 1412. prior paylinski Grga pred dubickim źupanom Paylom Bahtorjanom i 
plemióem Grgom, sinom lyanoyim, spomenuysi yise spomenutu iztragu, utuźi izno- 
yice gradjane i gradsku obćinu poradi syojatanja samostanskih posjeda*. — Na 22. 
maja i. g. pred banom Paylom Cuporom Paylin Petar u ime syoga priora Grge 
i cieloga samostana iznoyice je tuzio Dubicane, kako su sazegli samostansku kucu, 
priora uhyatili i utamnicili, dya niegoya coyjeka na mrtyo izsjekli, da su syojom 
maryom njihoye sjenokose i usjeye popasli, prirod odyezli, zemlje preorali, yapno 
iz samostanske yapnenice izyezli i nęka si zemljista posyojili*. — Dya dana ka- 
snije, t. j. na 24. maja isti fra Petar tako je isto jayio i kaptolu cazmanskomu, 
moleći ga, da mu kao yjerodostojno mjesto o tom izdade sluibeni spis*. 

Ne ima sumuje, da su dubićki Paylini sye uyriede i sya nasilja dojayili 
i kruni kao syojoj zastitnici moleći njezinu pomoc, jer imamo nalog kralja Si- 
gismunda, pisań u Budimu na 9. jula, kojim jaylja dubickim zupanom i njihoyim 
podźupanom, da je njihoy paylinski samostan uzeo pod syoje okrilje, te im zapo- 
yjeda, da ga i oni śtite i brane proti syakomu napadacu iii osyojacu^ 

Ali u to doba, kada je za zlokobne ylade Sigismundoye pao sjaj kra- 
Ijeyski, a tim se ujedno izgubio i ugled syake ylasti, sya nastojanja dubickih Pa- 
ylina bijahu uzaludna, dapace su se nove otimacine pocinile. Mjeseca naime de- 

* Act monast. Dubic. Doc. 29. * Act. monast. Dubic. Doc. 33. 34. 

* Act. monast. Dubic. Doc. 31. * Act. monast. Dubic. Doc 35. 
Act. monast, Dubic Doc. 32. 



Tkalóió, Paylinski samostan u DubicL ld9 



cembra 1412. provalise plemići Nikola i Petar Hlevcević sa sVojinu Ijudmi u pa- 
ylinske sumę, gdje su se ziiile samostanske svinje, te su na siloyiti nacin (jer u nji- 
hovih suma one godine nije bilo źira) pobrati i odnesti dali saykoliki źir. Proti 
ovomu se nasilju prituzio paylinski prior dubickomu zupanu Pavlu Bahtorjanu i 
podzupanu Jakobu, sinu Andrijinu sa Baóina; a ovi poslase na iztragu plemiće 
Antuna, sina Jakobova sa Oresja i Ladislaya, sina Nikolina sa Royisća, koji na 
19. decembra pregledavsi sumę procjenise, da je samostanu nanesena steta od 
trideset i dva for., o cemu izvjestise i zupana i podzupana^ 

U to se upravo doba kralj Sigismund, vodeói vojsku na Mletoane, utaborio 
u Zagrebu. Ovu su sgodu upotriebili dubicki Pavlini i odaslase onamo svoje 
zastupnike, koji su kralju izpripovjedili kolike li nepravde i kakove li progone 
trpe dan na dan, a najyise za to, sto im sudovi njiłioviłi tuźba ne ijesayaju, a 
zastarom parnica im se nanosi velika steta, dapace boje se, da bi takovima za- 
starama mogli i SYOJa prava izgubiti Sasluśaysi kralj pravednu njihoyu tuzbu, 
izdade na 6. februara 1413. o tom tri naloga, jedan zagrebackomu yeKkomu zu- 
panu, podzupanom i plemićkim sudcem ove źupanije; drugi kaptolu zagrebackomu, 
a treći kaptolu cazmanskomu. 

Ova sva tri naloga bijahu slicna, a glavni im sadrźaj jest taj : posto tuzbe, 
koje se ticu crkovniłi stvari, radi toga, sto se odgadja i zaylaci poziv kriyaca na 
sud, gube 8voju sudbenu yriednost, to se ovim zapovjeda, da kada godj dubicki Pa- 
vlini iii njiho\d cinovnici iii punomoćnici zatraze bilo u źupanije zagrebacke, bilo 
u kaptola zagrebackoga iii cazmanskoga da njihove krivce iii pozovu na sud 
preda se, iii da povedu iztragu, iii da prime i saslusaju paylinski prosyjed iii 
izdadu yjerodostojne izpraye, da su duzni: poziyati kriyoe na sud, a jednoga iii 
dva elana iz svoje sredine sa kralj evim pristayom siljati na iztragu, te saslu- 
sati syaki paylinski prosyjed i izdavati im pod syoju pecat yjerodostojna pisma, 
a o tom syemu u sto kraćem roku obayiestiti iii kralja iii bana. Za kraljeye pristase, 
kojim bi kaptol zagrebacki ii cazmanski morao pridruźiti jednoga iii dva syoja 
elana, oznacio je kralj ove plemenite Ijude: Dioniza, sina Petehoya sa Grabroynika, 
Jakoba iii Andriju, sinoye Andrijine sa Baóina, Gh:gu, Petra iii Luku, sinoye lya- 
noye sa Gorioe, Bartola, sina Petroya sa Predmerjaka, Mihalja, sina Psetićeva sa 
Grede, lyana sa Grede, Ivana sa Kozonolca, Ladislaya, sina lyanoya sa Boye, 
Dimitriju sa Tmoyca, FiUpa i Dioniza, sinoye HeUóeye, Gjuru, sina Stjepanoya 
sa Sredne, Antuna, literata sa Pribina, Payla iii Klementa sa Takoyića, Stjepana 
iii Martina, sinoye Meliseye sa Pongraceyca, Ladislaya, sina Yladimiroya sa Be- 
lo var a i lyana iii Nikolu, sinoye lyanoye sa Brezoyice". 

Osim borba, koje su dubicki Paylini imali sa syjetoynjaci i u samom nji- 
hoyom samostanu naslo se Ijudi, koji su im zadayali i jada i stete. U Ijetu g. 1413. 
paylinski su nesyećenici, tako zyani laici, sbaciysi redoynicku bielu mantiju, noóu 
utekli iz samostana i odnieli sa sobom neke styari, a narocito dyadeset i cetiri 
rifa bieloga sukna. Oye bjegunce syrzimantije uhyatio je u Kresćićih tamosnji 
plemić Tomo, sin Farkasey i uzeo im styari i sukno. Kada su Paylini doznali 
za to, zahtjeyahu od Tome, da im poyrati ukradjene styari i sukno, ali on pod- 

* Act. inonaat. Dubic Doc. 36. " Act monast. Dubic. Poc. 37. 



200 Tkalóić, Pavlinski samostan u Dubici. 



niposto ne htjede. Toga radi tuzili su ga Paylini tadanjemu banu Pavlu ćuporu, 
(koji je tada bio na SYOJem plemiókom posjedu Moslayini), te ovaj na 15. jula odasla 
Tomi, sinu Farkaseyu, strogi nalog, koreći ga, sto si je razbojnicki pridrzao tudju 
imoyinu, sto je grieh proti svakomu pravu, proti bogu i bL d. Mariji, te mu u 
ime kraljeyo zapovjedi, da odmah vrati samostanu ukradjene stvari i sukno a ne 
ucini li toga, da će naloziti podzupanom zagrebacke zupanije i kastelanom u 
Krupi, da ga syimi mogućimi sredstvi na to prisile^ 

U isto doba otelo je Pavlinom i domaće gradsko poglayarstyo jednu cest 
njihova posjeda, koja je bila tik pod samostanom. B>adi ovejiove otimacine prior je 
paylinski Grga na 16. jula dubickim zupanom: Ladislavu sa Ryenice i Petfu 
Brusu, te podzupanu Jakobu, sinu Andrijinom sa Baóina, tu^o gradskoga sudca, 
priseźnike i oielu obćinu. Eaznimi rocisti odgadjana pamica istom se na 6. novembra 
razprayljala na źupanijskom sudu, gdje je ovako utanaceno bilo: da do budu- 
óega svetka presv. trojstya Pavlini uzivaju onaj breźuljak nad samostanom i pod 
njim ono zemljiste do potoka Kosuće, a gradjani pomenutu cest priepoma zem- 
Ijista, poslie toga svetka pako, da se imaju onoga drzati, sto će o tom odrediti 
paylinski generał, a dotlę da miruje i jedna i druga stranka, te da ona, koja 
bi u tom razdobju iii podigla noyu parnicu iii drugu stranku smetala u po- 
sjedu, da plati stranci, koja se o to neogriesi 26 maraka dinara globe, neracu- 
najuć u tu syotu onu pristojbu, koja pripada sudcu. Ovu je osudu potyrdio i ban 
Papao Cupor na 30. noyembra*. 

Pol yieka nakon toga nema o dubickom paylinskom samostanu nikakoyih 
yiestili, osim sto iz listine Payla Sekelja, priora yranskoga i źupana dubickoga, 
pisane na 7. maja god. 1461. doznajemo^ da su im dayno i crkya i samostan po 
bjesnih Turcih razoreni bili. Pred proyalami turskimi zaklonili se dubicki Paylini 
i ponesli sa sobom svoju pokretnu imoyinu u druge paylinske samostane, na- 
rocito u garicki i remetski nad Zagrebom, izcekiyajuć bolje doba, kada bi se 
opet mogli poyratiti u Dubicu. Ta im se nada izpunila istom godine 1461., ali i 
to samo za kratko yrieme. 

Po syoj prilici godine 1460., a bez dyojbe na poziy Tome Sekelja, tada- 
njega priora yranskoga i źupana dubickoga, ode nekoliko Paylina, yjerojatno iz 
garickoga samostana na syoje dubicko gariste, koje na podlozi starih izpraya za- 
posjedose i pridignu. Prya skrb tadanjega njiłioya priora Andrije bila je, da si 
pribere Ijudskib silą za obradjiyanje samostanskih zemalja i da za samostan 
izprosi noyih poylastica i slobostina. I jedno i drugo poslo mu za rukom, jer yeć 
pocetkom januara g. 1461. priyolom generała syoga reda, a dozyolom yise rece- 
noga priora yranskoga i źupana dubickoga proglasi: da syi slobodni Ijudi, koji 
bi yoljni bili naseliti se na samostanskom posjedu Remetincu nad trgoyiśtem Ba- 
ćinom, mogu se ondje tecajem jedanaest godina naseljiyati, a ako im se za to 
doba nebi syidjelo ondje ostati, da se bez ikakoye zaprieke mogu doseliti; oni 
pako, koji se ondje za stalno nastanę, duźni će biti rabotati samostanu dyaijtaest 
dana u godini i dayati mu godimice tri obicna dara. Od trsja, koja će ondje 
nasaditi, da će syaki deseti kabał pripadati samostanu. Poslie izminuća recenih 



* Act. monayt. Dubic. Doc. 38, * Act. monast. Dubic. Doc. 39. 40. 



Tkaldió, Paylinski samostan u Dubici. 



201 



jedanaest godina morati će Remetinci onako rabotati, kako će im odrediti generał 
paylinskoga reda^ U doticnom proglasu ne spominju se poimence, kako li će rabotati 
i kakova tri obicna godisnja dara moraju davati. Ali to moźemo popuniti iz urbara 
paylinskoga samostana u Streźi, u kojem se u rabote ubraja: oranje samostanskih 
zemalja, źetva usjeva, kosnja livada, susenje siena i obradjivanje i berba vino- 
grada. Tri pako obicna godisnja dara davali su: o boziću tri hljeba, ^bez mane"ł 
jednoga kopuna i lopaticu; o vazmu tri dobra hljeba, dvanaest jaja iK jedan sir; 
napokon o uznesenju bl. d. Marije jedno pile i tri dobra hljeba. 

Sto se poylastica iii slobostina tice, to Pavlinom na 7. maja 1461. njihov 
dobrotvor, spomenuti Toma Sekelj, kao prior vranski a źupan dubicki, izdade 
sljedeću izpravu*, u koj oj veli: da poradi onoga stovanja, koje goji prema bl. 
d. Mariji njoj posyećenoj crkvi u Dubici, u kojoj od kada je od bjesnih Tu- 
raka razorena, davno je ' i sluzba boźja jenjala, na narocitu prosnju fra Va- 
lentina, yikara garićkoga, fra Andrije, priora dubickoga i fra Gala, koji su ga 
zamolili, da im udieli neke povlastice, toli glede broda na Uni i njezinih 
brodara, koli glede kmetskih naselbina i ostalih paylinskih posjeda ovako odre- 
djuje i uzakonjuje: da se svaki plemićki kmet dubicke źupanije, ako za- 
źeli, może kao takav naseliti na kojem mu drago paylinskom zapustenom zem- 
Ijistu, a ako bi mu to tadanji njegov vlastelin priecio, da je syaki dubicki źupan 
ylastan na trosak vlastelinov od tri markę preseliti ga onamo. Zatim da je svaki 
dubicki gradjanin, svaki plemió i neplemić ylastan oporuciti samostanu za spaś 
syoje duse od ylastite imovine koliko i kako mu drago. — Ustanoyljuje joste i 
to: da paylinski kmetoyi na dubickom tjednom sajmu od syoje trgoyine ne 
plaćaju nikakoye pijacoyine i da smiju na Uni slobodno ribu loviti. Da syaki 
coyjek, bio on plemenit ii ne, koji bi preko Une htio ići u samostan iii radi 
zayjeta iii da mu odnese kakoy dar, kod polazka ne plaća brodarine, yeć samo 
na poyratku, a maltarine da ne plaća nikada, osim ako bi isao onamo, kada je 
ondje sajam. — Zakupnik unskoga broda, da od Paylina nikada ne berę broda- 
rine, kao niti od onih Ijudi iii njihoyih kola, koji paylinsko zito u samostan iii 
nose iii yoze. — Da se syinje paylinske i njihoyih kmetoya bez ikakove place slo- 
bodno źire u sumah yranskoga prijorata, a njihoya marva slobodno da pasę na 
prijoratskih liyada, a zupani dubicki da to prayo stite i Payline brane. Za bolju 
obskrbu samih redoynika ustanoyljuje, da od yelikih sajmoya, a narocito od onih, 
koji se drze na yeliku i malu gospu, (yećinom na paybnskom zemljistu), da tre- 
ćina pijacoyine pripadne samostanu, a dyie trećine dubickomu źupanu, ali za to, 
da je źupanu bditi nad tim. — Od samostanskih trsja,kao i od trsja njihoyih kmetoya, 
koja su u dubićkoj źupaniji, da nikomu ne moraju górnice plaćati a kunoyine i ostale 



1 

s 



Act. monast. Duble, Doc. 41. 
Njegova povelja poóima ovako: Nos Tho- 
mas de Zenthgerg, prior Aurane et dabi- 

censis comes perpetuus Inter alias rei- 

publice cai*as de alto nobis commissas, que 
nobis non pance sed plurime occumint, sin- 
cera nos proyocante devocione, qiiani ad 
ipsam gloriosissimam virginem Mariam ge- 
rimus, cuius precibus nedum in ten-is veruiu 



eciam in celesti patria speramus pie confo- 
veri, ecclesiam sub honore gloriosissime et 
intemerate yirginis Marie , iuxta oppidum 
nostrum Dubicza constnictam, alicuius nostre 
dignitatis remunerationis prerogativa deco- 
rari, que a multis teiuporibus per sevissimos 
Tiircos, crucis Cliństi inimicos desolata et a 
divino cultu cessari yidebatiir . . . Act. monast. 
Dubic. Doc. 43. 



202 



Tkaldió, Paylinski samostan u Dubici. 



daće, koje bi paylinski kmetoyi morali davati prioru yranskomu iii źupann dn- 
bickomu, da pripadnu samostanu, kako mu ih davno već doznacio prior yranski 
Bandun Komuti. Napokon rjesava od plaćanja svake brodarine Payline i njihove 
kmetoye, kada bi se na ylastitih camcih iii ladjah prevozili preko Une. 

Ali tih su se liepih poylastica dubicki Pavlini samo kratko yrieme nauziyali, 
jer iza pada bosanskoga kraljevstva (g. 1463.) tiskao se Turcin od Yrbasa k UnL 
Posliednji put se Pavlini u Dubici spominju mjeseoa jula g. 1466. u izprayi pi- 
sanoj u Gariću, (kojom paylinski generał Andrija, posto se pred njim nagodise 
dubicki Paylini sa izaslanici obćine), tocnije oznacuje medje onoga posjeda, koji 
je dubicko zastupstvo god. 1244. daroyalo dubickim Paylinom, da si na njemu 
sagrade samostaji sa crkyom^ 

Poslie ove yiesti ne ima Paylinom yise spomena u Dubici, jer su iii 
1465. iii najkasnje 1466. ostayili za uyiek od straha pred Turcinom ono mjesto, 
na kojem je njihoy red dyie stofcine godina djeloyao uz raźne sretne i nesretne okol- 
nosti, te se preseliśe u druge hryatske od Turcina netaknute samostane, narocito 
u garićki. 

Osim ovih poyjestniłi podataka' od dubickoga samostana i crkye do 
danas ne preosta nam ni toliko, da bi mogli bar njihoy tloris oyoj razprayi pridodatL 



Ivan Tkatćić. 



* Act. monast. Dubic. Doc. 44. 

" Osim poyjestnih podataka, iz kojih jo napi- 
sana ova razpraya, od popisa imovine du- 
bickoga samostana sa6uvao nam se : 

Registrum de et super rebus eccle- 
siedeDubicha inGarig repositis: 

Primo calices II. 

Item missalia II. 

Item breviaria II. 

Item casule VI. 

Item due albę vel rise. 

Item velum de tela factum, uuum. 

Item duo manutergia, et tercium vile. 

Item duo humcralia. 

Item instnimenta literalia in ąuatuor pixidibus. 

Hec supradicta in Gang sunt reposita. 



Registrum de et super rebus eccle- 
si e d e D ub i cha in claus tr o sup ra 
Zagrabiam repositis. 

Primo dicitur quod frater Yalentinus condam 
yicarius de Zagrabia tempóre combustionis 
claustri prenotati unum calicem de Dubicha 
yendidit pro decem marcis ąuibus tenetur 
ecclesie de Dubicha prenotate. 

Item in eadem Zagrabia mansit unum thapete, 
novum septem ducatis comparatum. 

Item duo leccionalia simul cum antiphonis et 
responsoiiis conscripta secundum antiąuos. 

Item unum breyiarum. 

Hec in ecclesia supra Zagrabiam dicuntur fore 
reposita, — Aot. monast, Dubic. Doc. 45. 



IZYJEŚTAJI I IZYADCI IZ DOPISA MUZEJSKIH 

POYJERENIKA. 



1. IzYJeśtaJ o iztraźivanju u Klośłar- 
skoj okolic!. Dopisom svojim od 6. srpnja 
1890. br. 142. pozove me slayno ravnatelJ8tvo, 
da nastayim izkapaDJe starina u Podravini. 

Dopisom od 10. srpnja 1890. br. 151., pri- 
obći isto ravnateljstvo kr. źupanijskoj oblasti u 
Bjelovaru, da ću u Podrayini starine kopati, na 
sto mi ista oblast izdade „otyoreno pismo time, 
da se kotarske oblasti, obćinska poglayarstya i 
empirićko osoblje poziyaju, da (mi) na oyom 
znanstyenom putoyanju i iztraźiyanju sa syom 
pripraynosću na roku ići imadu. Za oyo otyo- 
reno pismo, koje mi je yrlo od koristi bilo, 
nęka je yeleslaynoj źupanijskoj oblasti izre- 
6ena hyala. 

24. lipnja 1887. zamolilo je beloyarsko po- 
yjerenidtyo naród, zemalj. arkeol. muzeja u Za- 
grebu noyóanu podporu od slayne gjurgjeyaćke 
imoyne obćine. 24 studenoga 1887. jayi ista 
imoyna obcina, da je po predlogu gospodar- 
styenoga odbora yisoka ylada dozyolila^ da se 
kod izkapanja starina u Podrayini mogu upo- 
triebiti „sumski kyamici, koji imoynoj obćini 
duguju sumske odstete u iznosu od 200 for." 

Oyo poyjereniótyo posluźilo se je oyaj puta 
oyimi teźaci, za koje se oyim putem ponoyno 
zahyaljuje. Jedina je steta, sto se teźaci za 
yrieme yelikih skolskih praznika teźko dobiti 
mogu, pa za to radnje nisu onako tekle, kako 
si je to oyo poyjereniótyo źelilo. 

26. srpnja 1890. uputih se u Pitomaóu, jer 
mi slayno raynateljstyo u dopi^u od 10. srpnja 
1890. br. 151. naroóito preporuói, da to6no iz- 
pitam pudanstyo klostranskoga okolisa, ne bi 
li tako saznao trag onoj rimskoj drźaynoj cesti, 
koja je niz cielu Podrayinu tekla od Optują 
do Osieka, i jer sam doóuo, da se u Pitomadi 
takay trag spominje. Tu sam óuo, da se na 
mnogim mjestima nalazi poprudjen sasyim 
rayan trag druma, o kojem u narodu nema ni- 
kakoye predaje, koja bi odala postanak te ceste. 



9 

Takoyih tragoya da ima u yelikoj Cresnjeyici 
na Śpoljarićeyu gumnu, u Prugoycu, kraj Klostra 
u Seói, u Kozareyaćkim liyadama a nato u 
Kamenitom jarku izpod małe Ćresnjeyice ne- 
daleko od yrela, koje se zoye Arsenik. Prudj, 
koji se na tim mjestima nalazi, nije debelo 
nasut; pod njim je, kao u cieloj Podrayini, 
sipak źut piesak. O miljamim stupoyima iii 
bud o kakoyom djelanom kamenu nema nigdje 
spomena. Nitko se ne sjeóa, da je ikada ka- 
koya kamenita styar nad jena. U Prugoycu na- 
lazi se takay poprudjen trag nedaleko t. z. 
„źednog pieska"; to su goli breźuyci samoga 
puhoya, u kojem se nalaze komadiói zemljenih 
posada, kakoyih ima na syim podrayskim pies- 
kima iii pjeskulaóama. Nekoliko stotina kora- 
Óaja od toga poprudjenoga traga, nasao se je 
prije nekoliko godina lonóić, pun rimskoga 
noyca, koji je slaynomu raynateljstyu priposlan. 
Posto mi je to bio sjeguran rimski trag, odludih 
se poci i u Prugoyac te i tamo propitkiyati, 
ne bi li tu naśao spomena miljamim stupoyima; 
ali sye badaya. Sto sam u Prugoycu nasao, 
spomenut ću kasnije, jer se źelim drźati onoga 
reda, kojim su posloyi tekli. 

Osyjedoóiysi se, da nedyojbenom rimskom 
drumu oydje u trag ući ne ću, poyratih se u 
Klośtar, da tu ponoyno pokusam sreću syoju, 
ne bi li naśao ono mjesto, onu yaros, sto li je 
bilo, iz koje zakapase one mrtyace, koje izkopali 
prije 3 godine i za koje diźi slayno rayna- 
teljstyo, da su iii Obri iii prvi ovamo doseljeni 
Slayeni. Oyo potonje mnienje zastupaju po 
izjayi slaynoga raynateljstya i drugi arkeolozi, 
koji su te styari, koje sam u ono doba pripo- 
slao, yidjeli Jos me je ćekala i ta zadaća, da 
prekopam t. z. „bogćey grób". To je goło mjesto 
usred mlade yrlo guste sumę, koja se zoye 
„ćmi jarki" iii „cmi bereg". Naród yeli, da je 
oydje staklen lies i yeliko blago zakopano, a 
neki o pet prićaju, da je u oyorn kraju źiyio 



204 



Izyjestaji i izyadci iz dopisa muzejskih poYJerenika. 



pustinjak, koj ega ovdje zakopase. Ova distina, 
na kojoj nema ni traye, dnga je jedno 4 m., a 
śiroka 3. Naslo se nije nista nego Vi t^- ijspod 
poyrsine podosta ugljena. Kopało se je do 
zdraye zemlje i u neposrednoj blizini toga 
mjesta, ali bez uspjeha. 

Doduo sam od nekih pastira, da se u bli- 
zini onoga mjesta klostranskoga Piesja, na ko- 
jem sam yeć jednom kopao, nalaze u piesku 
źare, koj ima oydje yele „piltre^. To su po opisu 
onih, koji su takoyu putru nasli, oveće, dosta 
debele i sasyim cme zemljene posude sasyim 
uzkoga guta. Neki Jo co Ciribasa, koji je prije 
nekoliko mjeseci putem kotarske oblasti gjur- 
gjeyaĆke muzeju poslao styari, koje je yjetar 
na piesju razkrio, pokaże mi ono mjesto, na 
kojem je on i drugi neki seljak nasao takoyu 
putru. Obje bijahu dosta na blizu, oyelike, cme, 
pune kosti i ugljena; piesak oko njih bijase 
takodjer cm. Na objema bio je poklopac Kako 
su opazili, da je u loncu ugljena, misljahu, da 
im se je noyac, koji da je bio u piitri, poradi 
pohlepe njihoye pretyorio u ugljen, te su u ja- 
rosti syojoj na sitne komadiće razbili sye, sto 
su nasli. Ugljen pako pokuśase molityom, ga- 
tanjem i daranjem posyrnuti u novac, ali ba- 
daya. Za to bacise i ugljen. 

Posto su obje putre na blizu nadjene i 
postoje to doyoljno bilo, da sam naslutio grobje 
od źara, odluóih se na kopanje. U promjeru od 
40 m. oko onoga mjesta, na kojem su nadjene 
te piitre, prerov£tómo cieli breźuljak — ali bez 
uspjeha. Komadića zemljenih posuda dosta, ali 
ciele pAtre ni gdje 

Pri onom mjestu. na kojem razkopah 1887. 
mnoge groboye, sagradio si je taj isti Ciribasa 
kucu, te pazi na sye, sto bi yjetar odkrio. Tako 
je do sada nasao źeljezni noź B3 cm. dug, 12 cm. 
dug bronćani siljak jedne sulice i omasnu pod- 
koyu. Sye te styari priloźene su oyomu dopisu. 

Na tom mjestu dao sam takodjer kopati. 
To je goli piesak puhoy, na kojem gotoyo 
nista ne raste. Breziiljci, koje yjetar styara, na 
juźnoj su strani obióno sasyim ' azneseni. Nasao 
sam tamo dya groba. Nu posto su isti, kao i 
oni, koje razkopah 1887., prekinuh izkapanje. 
Styari, koje sam u njinia nasao jesu u jednom 
zamotu. U jednom bija.se par mindjusa, jedan 
kriźić i njeśto kraljeźa. Sve drugo bilo je u 
drugom grobu Lubanje se ne luogahu ni iiaći^ 
Od kosti bilo je samo nesto tragoya. Prsten, 
koji je yrlo liepo radjen, i u kojem je moźda 
i kamen bio, sadrźayao je tamo, gdje bi trebao 
biti kamen, nekoliko zlatnih listića u nekakoyoj 



mazayoj tyari. Ti listići su u malom zamotku 
uz prsten. Isti su takoyi listiói yeć prije na- 
djeni, a i oyaj puta, u nekim óudnim, orahu na- 
likim, kao źeljeznim uresima, koje nadjoh pod 
yratom, tamo, gdje bijahu u piesku naredani 
kraljeźi (biseri). 

Posto mi je slayno raynateljstyo u cienje- 
nom poziyu naglasilo, da muzej ne może tro- 
śiti na traźenje, nego samo na kopanje starina, 
to se potrudih da nadjem sto sigumiji trag 
budi kakoyim starinama. U tom propitkiyanju 
saznao sam od suho-katalenskoga uóitelja, da 
je u Suhoj Kataleni nedayno nadjeno nekoliko 
komada rimskoga noyca. Ljudi da su to izo- 
rali na t. z. „skyesu^* i na t. z. „prugoyafikom 
polju^* a neśto da je nadjeno i u „Sefii", oso- 
bito u „Boridecu". Djeca da su se tim noycem 
u śkoli igrała, a on da im ga je uzeo. Ja se 
odputih u Suhu Katalenu, a gosp. ućitelj mi 
dade 7 komada yrlo liepo saóuyanog noyca, a 
svi su rimski i to iz 1., 2. iii 3. yieka. To je 
dakle sigumi rimski trag, pa za to podjoh rsjs- 
gledati sponienuta mjesta. 

Okolica Suhe Katalene prama Prugoycu 
siLm je piesak; kod oranja samo se prasi. Na 
nekim je mjestima puhoy kao i kod Klostra. 
Syagdje, gdje god bi se piesak mało pomnije 
pretraźio, nasao bi se po koji komad criepa 
iste strukturę, kao sto ju imaju komadiói, na- 
djeni kod Sesyeta, Klostra, u Minoyom kutu, 
kod Prugoyca, Katalena i cieloj okoli ci. Mi 
smo poóeli kopati na Skyesu. To je breźuljak* 
na kojem nadjosmo komadiće opeka i posuda, 
ali uz say trud nista yise. Tako isto i medju 
yinogi'adima i na kat^lenskim poljanama. Na 
oranicaiua, koje su tik pod Seóom (to je yelika 
posjeciena i na novo zasadjena suma) nalazili 
smo yelike mnożine criepa, ali kopajući sye do 
2 — 3 m. dubljine na premnogim mjestima, ne 
mogosmo nista oyećega naói. Komadići, koje 
smo tu nasli, koji su ureseui, nalaze se u jednom 
zamotu. Sada udjosmo u Seóu, da tu poku- 
samo sreću. 

Seda leźi na sjeyeru od Suhe Katalene. 
Idući iz Prugoyca toóno na zapad, dolazimo 
najprije na yelike puste Pieske pa preko po- 
toćića Suha Katalena u 8eóu. Duź toga yrlo 
dubokoga korita Seda je dosta rayna, doóim je 
sya ostała prama zapadu dosta bijegoyita. Po- 
jedini breżuljci sastayljaju omanje kosę. Kroz 
tu Seóu ide sada zabranjeni poljsłd put iz Suhe 
Katalene u Gjurgjeyac. Oyim putem uljegosmo 
i mi u SeĆu, kad no nam se put na jednom 
mjestu prióiui cryenkast. Tu stadosmo. 



Izyjestaji i izyadci iz dopisa muzejskih poyjerenika. 



205 



Zasestariy okmg od 20 m. premjera, dadob 
kopati u dub^jinu. Tu nam se pokazu u zem]ji 
tri naslage. Najgornja ima 15 — 20 cm. i jest 
sama rahla zemlja cmica. Pod njom je Suta, 
uslied yelike źege kao kamen tyrda ilova^ 
80—50 cm. debljine, a pod ovom je sam źuti 
piesak. Na nekim mjestima, gdje sam za to 
opraydanih razloga imao, dao sam kopati do 
8Vi m. dubljine, ali ne nadjoh drugo do sa- 
mogą pieska. Tako je sastayljena gotovo sya 
Seda s tom jedinom razlikom, da je na nekim 
mjestima tik pod poyrsinom piesak, dodim je 
na drugom prekrit cmicom i iloyadom raźne 
debjyine, a na trećem opet nema cmice, nego 
samo iloyade. 

Ta je iloyada na nekim mjestima tako pre- 
puna zem^jenih posuda, da se ni łopatom ni 
motikom ne moie dublje nego 4 — 5 cm. jednim 
udarcem prodrieti. Toga posudja ima samo na 
yrhuncu onih brieźćióa, koji leże prema Pru- 
goycu i sa kojih je krasan yidik daleko u Ma- 
gjarsku. Kako spomenuti put ide bas oyimi 
yrhunci, to on dieli tu kosicu u zapadno i iz- 
toćno obrieźje Na zapadnoj strani ne mogosmo 
nigdje criepa naói, dodim ga ima u preobilju 
na yrhu i na iztoćnom obronku. Kako je to na 
jednom brieiku, tako je isto na joś drugih 6, 
koji sadriayaju u duljini od 860 koradaja ye- 
like mnoźine posuda. Gdje cmice nema, nego 
samo iloyaóe, tu se nadje criep odma pod po- 
yrsinom, inade treba cmicu odstrugati. 

Granica izmedju pieska i iloyade na nekim 
je mjestima ćudnim naóinom oznadena. Nepo- 
sredno pod iloyaÓom, dakle neposredno na 
piesku, nalaze se 1 cm. do lVi cm. debele ze- 
n^jene, nesto syedene a słabo peóene plode, 
koje su na izboditoj strani dosta gladke, doćim 
im je izdubljena strana śup^jikaya i kao oba- 
suta sa malim zmcima kremena. Oye plode po- 
łożone su tako, da im je izboćita strana jednom 
gore, a drugi puta opet dolje okrenuta, dakle 
oyako '^^ iii '**^. Nad oyim ploćama nalaze 
se posadę u 2utoj iloyaóL Żaliboźe, mało koja 
da je cielą. One su mnogobrojne, a yrlo ne- 
jednako smjeśtene, tako, da su neke postayljene, 
neke opet poloźene iii nagnute. Negdje te 
negdje stoję oye posude u samom iigljenu, 
a negdje opet, gdje ploóa pod njinia nema, 
tamo je sya okolisna zemlja do cigle spećena, 
cryena i dosta tyrda ali bez prayilnoga oblika. 
Prosuditi, sto je ta pedena zemlja mogła 
biti, nije moguće jer nema ni na kojem 
komadu ikakoya prayilna ploha iii brid. 
Jedan jediti oyeói komad mogosmo izya- 



diti, koji ima obłik ugla tankę i yrlo labke 
opeke. 

Najobidnije su posude u obliku prostoga, 
dosta debeloga cyietnoga łonca. Ali ni oye 
nisu ciele, ^ałjem dyie takoye posude. Na objema 
bijaśe zaklopac, od kojiłi se samo jedan spasi. 
Medju njima leżała je debeła mała posudica, 
koja ima toóan oblik ćase na kaleźu iii putiru. 
Sasyim blizn leżało je nesto, sto bi mogło biti 
poklopac. 

One dyie posude na lik cyietnoga łonca 
bijahu napunjene zemljom. Blizu dna nasao sam 
u toj zemłji nekakoyu tamno smedju, dokoladi 
yrlo naliku styar, koja se i łomila kao doko- 
łada i koja bi mogła biti kakoya ususena or- 
ganska tyar. Na dnu ima jedna tih posuda znak 
kriża, a nikakay drugi ures. Kależu słićna po- 
suda na.sarana je kolobarima, a dolnji je dio 
sasyim primitiyno izbockan. Sadrżina joj bi- 
jaśe ista. 

Od oyih cyietnih lonaca nasao sam nebro- 
jeniłi komada. Śto god je karalcteristidno, ja 
sam pobrao i .sałjem za proudenje, po.sto nisam 
strukoynjak. Bas za to bit će możda i komada 
bez ikakyoga interesa. Zanimłjiya su dna, koja 
sałjem słaynomu raynateljstyu. Syako dno tih 
posuda, sto su na lik cyietniłi lonaca, ima na 
yanjskoj strani syojoj jedan od oyih znakoya: 





X © o X 



* ^ O 



Kao nestrukoynjak se ne usudjigem izraziti, 
da su oyi znakoyi donekle na lik onih mono- 
grama Isusa Krista, kako se nalaze u 8. i 4. 
yieku. Vałjda će ugledati syietło stnikoyna 
ocjena oyih predmetA. 

Izim nayedenih posuda. kojih ima na 5 
breżuljaka, nasao sam i oyeóe, koje su ure.sene 
sa uzporednim naborima około ciele posude. 
Dolnja połoyica oyakoyoga łonca priłióno je 
saóuyana. 

Sye kmje, koje su iole uresene, sabrao sam 
i slożio u syeżanj. Te sare obidno su sasyim 
proste, ali ipak sayrsenije od onih, sto ih na- 
lazimo na komadima tobożnjega kałeża. Neki 
takoyi crepoyi sasyim su od biele zemiye. U 
jednom takoyom bilo je kostica od jedne ptice. 



206 



Izyjeśtaji i izyadci iz dopisa muzejskih poyjerenika. 



U jednom hmnku nadjosmo kamenitu plo<5u, 
a mało dalje jos jednu bez ikakyog traga syrhi 
iste. Jedan komadió kamena priloien je. Pod 
jednim bijase yrlo elegantna posudica, od koje 
je saóuyan gornji dio, a nalidi na ńmske po- 
sude. Nad kamenitom płodom ne bijase nista) 
a pod njom samo ta posudica. Poloźaj plo6e 
bijase nesto kos Druga ploóa bijase od prve 
udaljena 3 koraóaja, a ni pod ni nad njom ne 
nadjosmo nista. 

Od źeljeznih stvari, koje nadjosme na prvom 
breźuljku, razaznaje se jedno syrdlo, óavli, źe- 
Ijezna razporena ciev, yinjage i nesta kao yrlo 
primitiyna 21 cm. duga igła, drźak noża itd. Od 
drźka noża ima dya komada. Oba su nadjena 
dosta duboko u zemlji, a gotoyo 1 km. raz- 
daleko. 

Ma da smo se yeoma trsili, da nadjemo 
jos koje nalaziśte posudja iii trag kakoyoj 
sgradi, ipak nam ne poslużi sreóa. DocJuysi na- 
pokon, da je noyac, sto ga dobih, u Prugoycu 
nadjen, uputih se tamo, nebi li tamo bio 
bolje sreće. 

Dosaysi u Prugoyac, do(5uh, da ima u na- 
rodu dosta kouiada onoga noyca, koji je 1888. 
godine nadjen. Ja se potrudih, da ih sto vise 
pokupim, ali dobih samo 20 komada. U oko- 
lini samoga mjesta, na kojem je taj noyac 
nadjen, dao sam kopati. Poyr.sinu od kakoyih 
GOOm' prekopasmo syn ne samo poradi toga 
noyca, nego i za to, jer se ne daleko od toga 
mjesta, u malom dolcu, nalazi poprudjena pi*uga, 
koja se danas yise ne vidi, pośto je sya pre- 
orana. Oko toga nalaziśta dakle zemlja je ova- 
kova: 30 cm. debela je zemlja bez primjesa, 
onda nalazimo Vs m* debeli sloj, pun ugljena i 
sasyim iztrosenih opeka bez reda sa nesto mało 
criepa od posuda, a pod tim słojem opet piesak. 
U tom słoju nasao sam 2 komada od kolobara, 
koji su od cme, yrlo tvrde tvari brusene i ko- 
madić izbruśene kamenite ploóe. Ne daleko od 
toga mjesta nalazi se oyisok brieżĆió od sa- 
moga pieska, kojemu yele „żedni pesek". Posto 
mi rekośe, da je tu negdje bio grad, to sam 
na mnogim mjestima kopati dao, ali bez oso- 
bitoga uspjeba. Na jednom sam mjestu nasao 
jedan łiepo saóuyan noyac, koji je u zamotku. 
U piesku ima gdje gdje po koji kremeni iyeróić 
i criep od posude. Pretrażio sam i obliżnje 
breżuljke, ali moradob radi nepoyoljnoga yre- 
mena prekinuti. 

U zamotku XIV. prilażem jedan noyac, 
kako oydje każu „manguru", koja je nadjena 
blizu one kamenite 1)10(^.0, izpod koje leżase u 



Sedi ona liepa posudica rimskih oblika. Żalim 
sto mi say pożrtyoyni trud, koga ułożih u to, 
da nadjem jos koji komad, bijase uzaludan. Na 
manguri yidi se u sredini samo urezan kołobar, 
drugo nista. 

U zamotku XV. je jedan Domitianus, dar 
g. N. G. Marka. 

U zamotku XVL 3 srebrena komada, dar 
g. SL Vranóića. 

U zamotku XVTI. 1 komad, sto ga nadjoli 
na ułicL 

Syrsayąjuć syoje izyjesće, mołim slayno 
raynateljstyo, da ne pusti s yida mnogobrojne 
gradine, koje se nalaze u Bilu i koje ću, budę 
li sł. raynateljstyo pristalo, na godinu pretra- 
żiti. Ja sam po nałogu sł. raynateljstya pro- 
pitkiyao za spilje u Bilu, pa mi rekose, da će 
ih sigumo biti, da će za nje możda gdje koji 
pastiri znati, ali kad se uputih sam da yidim, sa- 
stanem 2 żandara, koji mi, upitani, sayjetoyahu, 
nęka se kanim toga posła, jer ću, ima li spilja, u 
syakoj naci konjokradica sa2--d konja, pa će 
me ne łiepo primiti. Posto je bas one dane, kako 
je i u noyinama jayljeno, mnogo tih konjokra- 
dica u onom Icraju yidjeno i uhyaćeno, to se 
zaista okanih trażenja spilja. 

U Bjełoyaru 10 listopada 1890. 

Prof. Crustav Fleischer, 
poYJerenik nar. zem. muzeja. 

2. MltrOYlca, dne 24. ożujka 1894. Odmah 

Ćim sam primio Vas list snimih nacrt t. zv. 
rimskoga groblja u oyomjestnom gradskom 
poglayarstyu, sto mi je gosp. mjemik N. Po- 
poyió yelikom pripraynośću omogućio. Zatim 
se uputih na lice mjesta i razgledah pobliże 
zemłjiste; tom prilikom miśljah, da yelikog 
uspjeha pri izkapanju ne może biti, jer je već 
yrlo mnogo poyadjeno! To rekoh i yelećastnom 
g. opatu P. Mileru, koji mi reće, da Va8, vele- 
u^.eni gospodine tako i izYJestim, pokazay mi 
ujedno i łijepu cijelu staklenu óetyerouglastu 
bocu, koju je jedan radnik u zemlji nasao. — 
Posłije sam morao jos jednom na lice mjesta^ 
da izpitam starije łjude, sto o tom znaju i da 
sye jos bolje razgledam. Sad saznah słiedeće: 
Starać Mijo Mandusić (Solić) reće mi: 
„Iza briega desno izkopali su Talijani prije 
desetak godina, kad se je drum u Rumu prayio, 
mnogo zidoya od kamena i drżi, da je to bila 
crkva oko 16° duga i 7 — 8® siroka; zidoyi bi- 
jahu 6—6' debeli. Sav su kamen poyadili i za 
cestu upotrebiłi! Radili kakoyih 20 dana, a zi- 
dove barutom lomiłi. 



Izvjestaji i izyadci iz dopisa muzejskih povjerenika. 



207 



Najyise je, veli dalje, kopano na breźuljku, 
no naslo se je kojeśta i u nizini. U nizini je 
nadjena kapelica, n kyadratu jedno 2^ yelika 
Mnije, da bi jos mogło kojesta biti u zemlji, 
ali da se Ijudi odyraćaju od posła zato, sto je 
jako duboko, lVt— 2®, jer su Ijudi, kopajuć 
jedno nabacali zemlje na drugo, pokraj tog leźeóe. 

II. Pivarevi6, susjed njegoy, potyrdi 
mi njegoye nayode, dodajuć, da je na tom 
briegu nadjeno mnogo kamenitih rim. sarko- 
faga, a i oloynih, medju inima i onaj, sto je 
odneśen u Beó. Njegoy otac yeli, daje iz starih 
yremena 6uvao komad beza (płatna), kog je u 
rim. grobu nasao, misli, da je od pokroya i 
óudi se, da je toliko godina óyrsto ostało, biło 
je rijedko, poput sita iłi reseta, ałi ga je, ne 
zna kako, nestało. Yeli, da je yeć mnogo i 
głayno izkopano, ali bi łahko joś sto u zemlji, 
jos netaknutoj, biti mogło i to posyuda na około. 

Trećega sam jos pitao starca Jo c u Grge- 
tióa sa jos yiśe Ijudi. I oyi potyrdise gomje, 
a izkazase nadalje oyo : Kapelicu izkopao je 
pokojni II. Śimunić. ali nije smio nastayiti rada, 
dok nije komisija pregłedała; kadje oya nasła, 
da su samo sareni zidoyi i pod i niśta yise, 
dopusti mu, da sye poyadi. Na brijegu izko- 
pano je, rekose, najmanje 40 sarkofaga, medju 
njimi onaj u bećkom muzeju, a mało dalje 
drugi, yełiki sarkofag sa mnogo izdubenih 
sloyA, koja su jos bila cryenom bojom nama- 
aana; oyaj da je kupio njetko iz Rume (misie 
gospośtija) i tamo odnio prije kakoyih 30 go- 
dina. Jedan oloyni imao je, yełe, 9 centi te- 
źine. Sarkofag, koji je sada u Be6u, yełe, da 
je izkopao Marko Śyajberić, koji je preko puta 
Kałyarije. Starać Jo ca mi pripoyjedi, da se 
sjeća, kada jos nitko nije nista kopao, te daje 
nekako prije bune (1848.) prvi sarkofag izkopao 
njeki Katić, pak onda za njim svi redom, skoro 
syake zimę sye do sad, samo u zadnje yrijeme 
njeśto redje. I oyi Ijudi misie, da sarkofaga 
i zidoya jos ima, ałi da je teźko kopati radi 
dubljine. Nadjeno je yełe raznih styari (i złatnih), 
pa i noyaca, 

Na licu mjesta sam zatekao 2 radnika, kb- 
pąjuó kanał za Bugare około iznajmłjenog zem- 
Ijista. Taj će kanał iza uskrsa nastayiti uprayo 
kro3 taj breźuljak, te sam yrło Ijubopitljiy 
uspjełiu! Ta su dyojica nasła one bakrene i 
bronzane styari, igle i t. d., koje dadose gosp. 
opatu, a misłim, da su sad u muzeju. Rekose, 
da je medj njimi biła i njeka pasja głava od 
dragog kamena (komad stakła, op. urednićtyaY 
koji se po noći sjao ; misie, daje bio u prst^tiu, 



ałi oyog ne nadjośe. Nasłi su i puno rimskih 
bakreniłi noyaca, koje su porazbacałi (4 OHte- 
cena, słabo saóuyana, dadose meni). Ja sam jih 
zamołio, da sye, sto od sad nadju. dobro ću- 
yaju. Na jednom su mjestu naisłi na same kosti, 
kojih je mnogo bilo. 

Posto je oyo zadnje yrijeme oydje ne- 
prestano kisa padała i błato biło, nisam mogao 
joś yise o styari doznatL Osobito źalim, da ni- 
jesam imao prilike sa Bugarima goyoriti. koji 
su cijełi taj kompleks preorali. Oyi su łahko i 
yjerojatno takodjer sto naci mogli. 

A sad sam Slobodan jos pridodati syoje 
yłastite opazke, koje drźim za bołje razjasnjenje 
nuźdnim ! 

A) Cestica katastralna, na kojoj se sye to 
nalazi, nosi br. 6057. i protezę se od ceste do 
potoka Ćikasa Od njezinih diełoya yeći je u ni- 
zini, a manji saóinjaya breźuljak, koji je yaźniji. 

Nizina je sya preorana i posadjena, zató se 
tamo, kako misłim, ne bi ni mogło kopati, posto 
bi odśteta biła nerazmjemo yelika, a ta par- 
tija i do sada nije tako yaźna biła, kao bre- 
źuljak, koji sam modrom tintom izyukao, drżeć, 
da bi se jedino u tom obsegu mogło kopati, 
ako se kopanje preduzme. 

Ako uo6imo toónije breźuljak, o kom sam 
do sad goyorio, nałazimo, da na njem ima jako 
mnogo rupA, potjeóućili od izyadjenih sarko- 
faga, rak& (grobnica) i zidoy^l. Brój njihoy 
iznasa jamaóno preko jedne stotine! Nije mi 
dakle bilo moguće sye toÓno na poyećanom 
nacrtu oznaóiti, a nije bilo, bar za sada, ni toli 
nuźdno. 

Posto je toliko kopano, drźim i ja, da je 
głayno yeć izkopano, nu mogło bi lako na sye 
strane, izmedj do sada koponoga, jos kojeśta 
biti. Sa śibkomje oydie tfii^kA jtcaźiti, gdie ima 
sto u zemlji, jer ista syaki ćas na ciglu naidje, 
posto nije óisto zemljiśte kao u yrtoyih Pa- 
łanke, nego same zasute ruśeyine 

B) Slobodan sam oydje nayesti, da je prije 
njekołiko godina na tom breźuljku kopao biyśi 
muzealni raynatelj g. Ś. Ljubić i to misłim, sa 
malenim uspjehom, a ne znam prayo, ni na 
kojem mjestu. To je izkapanje trajalo, kako 
misłim, samo dya dana. 

C) Drźim, da bi dobro biło poćekati. dok 
se oyih dana zapoćeti kanał, koji sjeće taj bre- 
źuljak, doyrśi. Tom prilikom bi se dało laglje 
prosuditi, da li će se to poduzeće rentirati, 
premda znam, da se u arheologiji bez źrtaya 
słabo sto postizaya. 



208 



Izyjestaji i izyadci iz dopisa muzejskih poyjerenika. 



D) Nijesam u stanju pobliże oznaóiti mjesta, 
gdje bi se kopati imało, jedino mogu spome- 
nuti ovo: 

Posto znam, da je na tom mjestu g. 351., 
357. i 358. drźan crkveni sinod, to mislim, da 
je crkva, u kom je obdrźayan, mogła jedino 
biti na mjestu, na kom su gore pomenuti 
Talijani kopali, jer su tamo najyeóe i najkom- 
paktnije zidine bile, koje su na źalost izva- 
djene, ali ne znam absolutu o, da li sve, iii 
samo jedan dio. Nije dakle mogućnost izklju- 
óena, da tih zidoya iii podov8t, kakoy nadpis, 
sarkofag u blizini crkve, kakoyih stvari i t. d. 
jos i danas u blizini na około ima. To je razlog, 
za sto bih ovo mjesto layorizirao i to tim viśe, 
sto su gore pomenuti Talijani samo kamen sto 
brźe yadili, neobaziruć se na iśto drugo. 

Koliko bi se mogło osim toga na drugih 
mjestih kopati, osobito tamo, gdje su poveće 
partije netaknute, zavisi naravno o razpoloźiyu 
novcu, yremenu i pryom uspjehu, koji bi se 
pokazao. 

Reasumirajuó dakle sve, velim: „Yelike 
nade neimam, ali nijesam sasma bez iste". 
Posto sam tim izcrpio meni poznato gradiyo 
o tom predmetu, zayrśujem ovaj izyjestaj, zaleć, 
da mi yrijeme i okolnosti ne dopustise, da budę 
podpuniji, kako bili źelio sebi na zadovoljstvo, 
a-znanosti na uhar. 

Biljeźim se osobitim stoyanjem Vas 

Igi\iał Jung, 
uóitelj i muzealni poyjerenik. 



tezao izpod brda nuz sadanjn glavnu cestu, te 
mu se je trag kod skole izgubio. Kopanjem 
noyoga yodoyoda naidjose mu radnici opet na 
trag pred malom kuóom trgoyca Jose Curićai 
te opet na trgu (óarsiji). Oya dva traga poka- 
zuju prayac, kojim je yodoyod iśao i to od za- 
pada k iztoku k rieci Uni. 

Una pod Kostajnicom ima na desnoj obali 
rukayac Unicu, a komad zemljista med Unom 
i rukaycem joj spada jiod Hryatsku, dakle 
posjed je gradjana kostajnićkih. Na pomenutom 
zemljiśtu nalazi se kost. gradina i yise drźaynih 
sgrada, opasanih s bos. strane zidom. Izpod 
oyih sgrada nalaze se nuz U nu tragoyi rim- 
skog grada, dakako sasyim pod zemljom, te se 
na iste naidje samo za yrieme obradjiyanja; a 
yodoyod ide uprayo prema oyomu mjestu. Da 
su tragoyi toga gi-ada dosli tako duboko pod 
zemlju biti će uzrokom poplaya rieke Une, te 
zidanje gradine i ostalih sgrada, za koje je bez 
dyojbe i kamenje rimskoga grada upotreblja- 
yano, kao sto nekoji tesanci u gradini syjedoóe, 

Nadpisom za sada nije se uslo nikakoyim 
u trag. — Odkapanjem zidina naislo bi se za- 
ista i na mnoge spomenike iz rimske dobę; a 
tim bi nam se i jasnija slika cielog grada po- 
kazała, koj obzirom na połoźaj mu nije bio 
neznatan. jaJcov Pavel%ó, 

uóitelj i muz. poyjerenik. 

3. Kutina, dne 31. listopada 1892. . . . 



P. S. Nadjena su oyih dantl dya noyóana 
funda*, ali jih poradi kiŚe ne mogoh joste pre- 
głedati; buduóim listom pobliże, 

2. Kostajnica, dne 1. prosinca 1892. 
U Yiestniku brój 2. t. g. saobóih Vam, da 
su nadjeni u Bos Kostajnici tragoyi yodoyoda, 
a bez dyojbe iz rimske dobę. Obzirom na tra- 
goye yodoyoda obećah Vam, da ću nastojati, 
da odkrijem i tragoye rimskog grada. 

Slu6aj litjede, da se je oye godine prayio 
yodoyod u Bos. Kostajnici i to iz yrela Bubnja- 
rice, za koje sam nasłućiyao, da su gaRimljani 
za yodoyod upotrebljayali. Kod yrela nadjeni 
su u dubini od 1 m. ostań ci riniskih cieyi od 
dobro peÓene iloyaóe, te lipoye i jeloye daske, 
koje su pod zemłjom u yodi dosta dobro uz- 
drżane. Rimski je yodoyod do 80 cm. pod 
zemłjom, a cieyi (0*30 duge, a O' 15 u promjeru) 
su kamenom prezidane. Yodoyod se je pro- 



Kod Kutine na rudini Fratrica odkrio sam 
rimski grad, gdje ću jos te5ajem budućega mje- 
seca izkapanje preduzeti dati. 

Sa osobitim śtoyanjem 

Despot Teodorcetfió, muz. poyjerenik. 

4. Kutina, dne 21. prosinca 1892. Na yele- 
cienjene upite od 15. prosinca 1892. 6ast mi je 
sliedeće odgoyoriti: 

1. Pronadjeni rimski fundamenti nalaze se 
na priyatnomu zemljiśtu, no nisu oye godine 
zasijani, jer sam zamolio Ijude, nęka dożycie, 
da iztraźne pokusne izkopine jos oye godine 
proyedem, na sto su syi pristali. To isto jayio 
sam kr. kot. oblasti, i ta je dala proglasiti, da 
se moj podhyat syestrano stititi ima. 

2. Da su ostanci rimski fundamenti, po- 
znaj em po materijalu, jer sam bio sa gosp. 
prof Śimom Ljubićem, kao asistent kod izka- 
panja fundamenta Seryicija (?) kod Petroyasela. 
A da se i Vi o tome osyjedoóite, .sałjem Vam 



U Hessendorfu i iza bołnice. 



Izyjestaji i izvadci iz dopisa muzejskih poyjerenika. 



209 



danas tri komada materijala. Veći crijep i mo- 
zaik nadjen je na Fratrici, doćim je manji criep 
nadjen na oranici Crkyiste, Va sata dalje od 
Fratrice. (Komadi su rimski. Op. ur.). 

3. Cigle, kojo su Ijudi dosele vadili, du- 
gaóke su 2 cipele a siroke 1 cipelu. 

4. Fundaraenti se no vido, jer se gore nad 
njima teźaói, s toga Vam no mogu nacrtati, 
kakov je bio oblik dotióne gradine iii grada; 
ali je prostor, koji zauzimlju, prili^no velik ; Va 
sata hoda daleko nalazi se na prekriź isti mate- 
rijal; gdje godj óoyjek zakopa, nalazi se iii 
fundamenat iii ovakov mozaik, kakov Vam 
jedan primjerak saljem. 

5. Dosele se nije nasao ni jedan kamen sa 
napisom, a isto tako nadjena cigla nije imała 
nikakya napisa. U ostalom nije se mnogo ni 
iztrazivalo, izuzam sto sam ja nekoliko po- 
kusnih jamłl kopati dao. Tom zgodom nadjeni 
noYci i predmeti odaslani su narodnomu mu- 
zoju u Zagreb. Naylastito bio je jedan nakit 
kolłl veoma zanim iv, i toga sam poslao narod- 
nomu muzeju. 

6. Na vise mjesta ori so izpod koraka, te 
slutim, da će tamo biti kulo iii podzemni kanali. 

7. Jedan sat od Crkyista medju Hepusni- 
com i Kutinom na oranici Lipa nalazi so ta- 
kodjer znakoya isto oyakoya niiiterijiila, a i 
noyaca, koje sam poslao muzeju u Zagrebu. 

U Kutini, dne 21. prosinca 1892. 

Despot Teodorceviót 
mjernik, i)oyjerenik naród, muzeja. 

6. Sisak, dne 4. srpnja 1895. Yeleslayno 
arheoloźko drustyo odlikoyalo me je cksću po- 
yjerenika toga druśtya za grad Sisak. Zahya- 
Ijujući na odlikoyauju obećajem, da ću uz syoje 
słabe sile say mogući trud uloziti u korist 
toga drustya. 

Već sada imadem priliku prerisati dati jedan 
noź iz dobo kriźarskih yojna, sto će u arheo- 
losko glasilo dobro pristati. Taj noz nadjen je 
u Pokupskom,a sada je predmetom nase skolske 
zbirke starina. U Pokupskom dało bi se jos 
kojesta yriodna naci, a (*>ujom, da tamo neki 
trgoyac imade ne.sto sakupljenih starina. — Prije 
kojih 30—40 godina nadjena je u Pokupskom 
dobro sac^.uyana dasÓica i na njoj pet koynih 
utisaka (figura). Od tih pet utisaka srodnja 
medju njima jost „Siscia". Oya dasóica nalazi se 
danas u pestanskom muzeju yoó od yiśe go- 
dina, a kako je tamo dospjela — ne znam. Pri 
potraJ^iyanju pismenih podatakazapoyjest grada 
Siska, namjerio sam se na pisca ai^hoologa, koji 



spominje rimske starine iz Pokupja, pa i tu 
dasóicu, koju u yelike cieni, jer drżi, da je to 
komad iii stranica bogato uresenog koyóeźića, 
u kojem su se óuyali raźni rimski noyci, a uresi 
koyóeźića bijahu trinaest koynih utisaka (figura), 
a pod syakom figurom ime kojega grada, gdje 
su se rimski noyci koyali. Ćujem takodjer, da 
se u Sisku nalazi jedan kalup rimski, u kojem 
su noyci koyani bili. U Sisku moći će se jo§ 
uyiek stogod yaljana naci, osobito u mjesecn 
srpnju i jos yise u koloyozu, kada Kupa spadnę. 
Kada bi ja koju syotu drustyenoga noyca za 
kupoyanje starina na razpolaganje imao, djeca 
bi po Kupi i bolje pretraziyala pijesak, znajući, 
da će yaljanu styar kod mene moći unoyóiti. 
— Mnogi spomenici sa napisi, mnoge druge 
starine, osobito pako rimski noyac, otisao je 
sye u bezcijenu u tudjinstyo. 

Prosie godine bijah poća.sćen yisokim po- 
sjetom; u mojera stanu potraźi me, ne znam 
ćijom preporukom, Nj. prejasnost Ernest princ 
Windiscbgratz, putujući iz Sriema na potraźi- 
yanju starina, te ponuka i mene, da se dadem 
na posao, pa da ga o uspjebu Óesće izyje- 
sćujem. Ja Nj. Yisosti rekoh, da ga mogu iz- 
yiostiti, ali predmet bi mu mogao samo on da 
priposlati, kada bi imao dya primjerka, jer 
znam, da niti je smeti, pa da i je smeti, ne bi 
bilo patrijoti{%o yriedne styari, kojih moźda nas 
muzej ne bi imao, izyan domoyine śiljati. — Uz 
syo to budi mi dozyoljeno jos jedno upitati: 
Je li yeloslaynomu predsjedniótyu poznato, n 
kojem se studiju nalazi sada arheolośko drustyo 
„Siscia" u Sisku? Ja drźim, da je to drustyo 
zaspało, jer se o njem yeć yise godina nista 
ne ćuje, nu pri tom ipak znam, daje u sLsaćkoj 
banki i danas nesto noyca, glasećeg na „Sisciu" 
u polirani. Posto predsjednik toga drustya i 
danas źiyi i to pogl. gosp. Mayro Milóić, to bi 
yeleslayno arh. drustyo u Zagrebu mogło zahtje- 
yati, da se noyac izrayno njemu iii meni kano 
poyjereniku izrudi. 

U Sisku mogła bi se iskapanja nastayiti i 
tako bi se ja na skoro mogao pohyaliti, da se je 
uspayani mar za arheoloske interese u Sisku 
opot probudio. 

F. Hefele, 

gradj. ućitolj i prayi ólan pedagog, zborn. 

(). lztraźivanja ,,Blhaća". Otrag mało 
yremena „Bihać"je zapoóeo syoju djelatnost 
izkapanjom na mjestu zyanu „Riźinice", u 
Rupotini medju Solinom i Klisom. Tu je jos 
god 1801. nasast yeć obielodanjeni nadpis bana 

14 



IzyjeSti^i i izyadci iz dopisa muzejskiłi po^jerenika. 



Trpiinira, a Tidjnio ae i vidja dan danaa na 
łstom mjestn starinskih zidcyn- To je dala slu- 
titi, obzirom na vieati Fariatijeye (lUyr. Sac. 
IlL p. 50.) i njegova nagadjanja, da je uprayo 
na tom mjeatu mogao biti manastir, koji apo- 
minje Trpimirova listina iz god. 852. „con- 
struxi monnBterinm, ibiąne caterras iratrum 
adhibiii" (Ra6ki: Documenta pag. 3.). Ba ae 
glede toga budę na 5iBtu, druatyo je u drugoj 
polovici svibnja t. g. zapoAelo izkapanja na 



zapoćelo tek- srnpja n Eaitelanskom po^u, na 

mjeatu, z vanoin „Miri", gdje se je po jos Sivoj 
u narodu predaji podizao znameniti inaaastir 
sv. Petra od Klobudca, O tom mauastiru 
imade yainih yiesti kod Tome Arcidija- 
kona {izdanje Raikovo atr. 206) i kod Lu- 
ci i A a (Memorie di Traii p. 428, 497.). Tu an 
kroz tri tjedna izkapanja toliko rapredoyala, 
da au ogoljeni zidovi do polcyice crkye, a neśto 
i samoatana. Naslo ae je komadi6a Btupova, ka- 



BL 161. RasTKllne orkTe sr. Pstra od KlobuSon, blisu KaStela atarogft u OftlmnolJL 



tom mjestn, pa je već kroz mało dana bila od- 
krita cielą jedna mała crkva na jedan bród i 
naaaato nekoliko groboya, pokiiCih plodnini 
s rimakib krśi':jinskib aarkofaga, a naokoło se 
odkrio poietak sgrada, Sto pripadaju manastiru. 
Naślo ae je tjikodjer nekoliko komada omamen- 
talnih iz 9. iii 10. vieka. — Dalnje izkapanje 
moralo se za is\a ob«9taviti, pośto iiilado dnistyo 
razpola^e vrlo Aedniiui aredstyi, a u oyom po- 
loiaju ave au na około yinogradi u anazi, i to 
na ne/.godnom obronku nvalc, kroz koju te<Se 
potok Rupotina. 

Daleko zamaśnije au iiikopino, Sto je druśtyo 



pitela i mozaika. Crkya je bila na tri broda i 
doHta proatrana. Nad ruaeyinami je naalagan 
ogroman materijal, ali uzprkos touiu izkapanja 
liepo napredujii, a to zasługom Nov1jana, koji 
eami bezpłatno odyaźaju na kolib materijal do 
morsko obalę, te druatyo ne troSi, do li samo 
na radnike, koji kopaju. Ba je dvustvo abilja 
pogodilo na znameniti manastir st. Petra, o 
tomu yeć aada ne nioie da budę dyojbe, jer po 
yełii'.ini crkye daje se zakljuAiti, i na prostra- 
nost manastira, n kojem se je s toga mogao, 
kako syjedoii Toma Aroidijakon, udobno amje- 
atiti kralj Bela IV. „cum magno diyersarum 



Sitne yiesti. 



211 



gentiuin comitatu", kada je putovao po Hnrat- 
skoj „sui regni reyisendo cohfinia", i tu ostao 
„multis diebus", — Ovaj manastir s crkvom, 
po 8vjedoóanstvu Lućióa, pomsise Trogirani 
g. 1419. i yjerojatno ju tada oplienise, prenieyśi 
8ve, sto bijase vaźna i uresna u svoj grad. Ob- 
zirom na tu okohiost, Eitelbergerovo mnenje, 
koji, glede dvaju yratnih stupova, uzidanih u 
kolegijalnoj crkvi trogirskoj, veli, da su pre- 
nesena iz Bihada iii sv. Martę, mogło bi se 
daleko veóom yjerodostojnosti upora vi ti na 
crkyu sv. Petra od Klobuóca, posto arhitektura 



tih dyaju komada odgoyara bolje yremenu, u 
kojem je cvao ovaj manastir, nego li yremenu 
crkve 8v. Martę, gdje se takodjer vidi ruseyina, 
ali ne onako znamenitih, kao kod sv. Petra. 
Żaliboźe, i ovdje će se domala obustayiti 
izkapanje s istoga razloga, sto gore nayedosmo 
glede „Riźinica", pa se preporuóa hryatskim 
rodoljubom, da se sjete mladoga druźtya „Bi- 
ha6a", nęka uzmogne nastayiti svoj yeó tako 
liepimi nadami zapodeti rad\ 

Spij et 1. koloYOza 1895. 

Frań Btdić, 



SITNE VIESTL 



— Podpora kr. zemaljske vlade za 
lzdavanJe„Vle8tnika hryatskoga arhe- 

OloSkoga druśtva". Uprava hryatskoga ar- 
heoloskoga druśtya dosla je do uyjerenja, da 
joj neznatni godiśnji dohodci ne dopustaju, da 
i nadalje izdaje svoj óasopis, za koji se je 
zadnjih godina morao potrositi jedan dio drus- 
tyene glaynice. Da sasyim ne prestane privre- 
meno prekinuto izdayanje „Yiestnika", kojemu 
je zadaóa, da izpuni osjetljiyu prazninu u hryat- 
skoj znanstyenoj knjiźeynosti i da zastupa inte- 
rese yaźnoga zemaljskoga zayoda, obratila se 
je druśtyena upraya kr. zemaljskoj yladi s mol- 
bom za subyenciju. Vlada se je odazyala oyoj 
molbi i doznadila za godinu 1895. syotu od 
600 for. kao podporu za izdayanje óasopisa 

— Vaźna naredba kr. zemaljske 
vlade u pogledu ćuvanja starih gra- 
djevnih spomenika. Kr. zemaljsko-yladin 
odjel za bogostoyje i nastayu izdao je na 
predlog raynateljstya arheoloskoga odjela na- 
rodnoga muzeja naredbu na kr. źupanijske 
oblasti i gradska poglayarstya , koju poradi 
njezine yaźnosti oydje u cielobti donosimo: 

Kr. hry— slay.-dalm. zemaljska ylada, odjel za 

bogostoyje i nastayu. 
Br. 1615. 

Syim kr. źup. oblastima i gradskim pogla- 
yarstyima. 

Po.sto se je yise sluóajeya sbilo, da su se 
bez dalnjega pitanja, imenito u javno syrhe, 
pregradjiyali i rusili danas u ylastnosti obcina 
stojeći stari gradoyi (kasteli), kojima obiluju 



osobito oni dieloyi Hryatske, kuda se je nekofi 
protezala ylast kneźeya Zrinskih i Frankopana, 
a tim su propali gdjekoji gradjeyni spomenici 
od bistorićke yaźnosti, to nalazi kr. zemaljska 
ylada, odjel za bogostoyje i nastayu, kojoj je 
po njenoj prosyjetnoj zadaói bditi nad óuyanjem 
syih spomenika arkeologićke yriednosti, upo- 
zoriti sye kr. źupanijske oblasti i sva gradska 
poglayarstya, da syagda, kad se radi o rusenju 
iii pregradjiyanju starinskih gradjeyina, o tome 
najprije izyieste kr. zemaljsku yladu, odjel za 
bogostoyje i nastayu, te za to izhode naroóitu 
dozyolu. 

O tomu se abayjesćuju (źupanijske oblasti) 
znanja i dalnjeg uredoyanja radi, (a gradska 
poglayarstya) znanja i obdrźayanja radi. 

U Zagrebu, dne 81. siećnja 1895. 

Grof Khuen'Hidervdry. 

— Museum Nugent. Medjunajyrijednije 
stcćeyine arheoloskog odjela narodnog muzeja 
noyijoga doba spada zbirka Nugentoya. Oyom 
zbirkom se je hryatski arbeolośki muzej obo- 
gatio i poyeóao tako, da moźemo slobodno 
reći, da s obzirom na brój i Ijepotu antiknih 
skulptura dolazi nas muzej odmah iza bećkoga 
dyorskoga muzeja u cijeloj austro-ugarskoj mo- 
narkiji. Layal grof Nugent bio je osobiti Iju- 
bitelj i sakupljaó starina, pa mu Ferdinand I., 
kralj obiju Sicilija nije mogao bolje nagraditi 
pomoc, kojom mu je omogućio poyratak na 
oóinsko prijestolje, nego dozyolom, da może po 
miloj yolji pretraźiti klasićno tlo njogoye drźaye, 
a sto nadje, da może za sebe zadrźati. Osobito 



* Obsimije i podpunije izyjesće o radu „Bihada" je u śtampi, te 6e biti u syoje yrieme od drus- 

tyene upraye objelodanjeno. Op. uredn. 



212 



Sitne viesti. 



uspjesno kopao je Laval grof Nngent u Traettu 
(Mintumae), gdje je izkopao nekoliko veóih 
kipoya, mnoźinu poprąja, glaya, basrelijefa, vaza 
i drugih predmeta. Buduć, da su sve nadjene 
starine bile ostećene, poslao je grof Nugent 
cijelu zbirku u Mletke na popravak kiparu Pa- 
ronuociju. Mramomim antiknim kipoyima na- 
domjestio je Paronucci manjkajuće dijeloye iz 
sadre, ali restaurisanje kipoya nije osobito 
uspjelo, pa6e restaurisanju za yolju su antikne 
ćesti gdjegdje joś viśe stradale. Njeko yrijeme 
bila je ta restaurisana zbirka izloźena u Mlet- 
cima u palaói Pisani, a on da preyeźena na 
Trsat grad u lijeyu kulu, gdje su oye staro- 
dreyne umjetnine bile ponoyno izyrźene stra- 
danju, jer je kula dugo yremena bila bez krova; 
naroóito su stradali nadomjeśteni sadreni dije- 
loyi. Yelikoj Ijubayi i brizi presyijetlog gosp- 
dra. Isidora Krśnjayoga, predstojnika odjela za 
bogostoyjb i nastayu, za razyoj arheolośkog 
odjela narodnog muzeja ima se zahyaliti, da je 
oya znamenita zbirka nabayljena troskom kr. 
hry. slay. dalm. zomaljske ylade za arheoloski 
muzej u Zagrebu. Ne moźemo premuÓati ni 
hyaleyrijednu patriotsku spremnost samoga 
ylastnika zbirke g. Artui-a grofa Nugenta, koji 
je oyu zbirku nasemu muzeju ustupio, premda 
je znao, da bi ju i drugdje rado imali i mozda 
jos skuplje platilL Buduć, da će cijela zbirka 
u syoje yrijeme biti strućnjaóki opisana, spo- 
menuti ću oydje samo znamenitije i yrijednije 
komade^: Śest yelikih kipoya: Arijadna iz par- 
skoga mramora, sjedeća na pećini, yisina 1'50'"; 
Silen 1*80"; G-animed 160'"; za koga da je ba- 
yarski kralj Ljudeyit nudio grofu Nugentu 
60.000 maraka; Afrodita 1*60'"; Satir sa frulom 
1'17"*; portretna źenska statua 1*30™, sprijeda 
preradjena; zadujih pet iz bijeloga grókoga 
mramora, dobre su kopije grókih originala. 
Osim oyib yelikih statua ima yise manjih sta- 
tueta takodjer iz bijeloga grókoga mramora: 
Apolo sa kitarom, Dioniz, Silvan,Higieja, Nika (?), 
ąjedeća muza, na layljoj kozi spayajući Eros 
i t. d- Medju glayama je ponajbolja glaya Apo- 
lonoya i glaya Herakloya od zada zagmuta 
layljom kozom, obje iz bijeloga mramora, a od 
poprsja: careyića Lucija Vera. Medju relyelima 
koji su ponajyise sa sarkofaga, najyrijedniji je 
relijel', koji nam prikazuje porodjenje Dioni- 
zoyo i onaj, sto nam prikazuje Meleagroy loy. 
Od arhitektonskih iragmenata su lijepe raduje 



jedan ogromni i dya manja jednaka rimsko- 
korintijska kapitela iz bijelog mramora. Zbirka 
antiknih yaza je dosta brojna, ali Ijepotom se 
istióe jedino jedan krater sa krasnim cryenim 
figurama na sjajnom ćmom dnu. Uz tolike 
antikne komade pristaju joś mnogi staro-ro- 
manski predmeti iz srednjega yijeka. Syrha 
oyim redcima je samo upozoriti śire opóinstyo 
na oyu yaźnu stećeyinu narodnoga muzeja, a 
znanstyenu njenu yrijednost će ocijeniti do- 
skora struónjaćko pero u nasem Yiestniku, 

Jos, Furio, 
— Nabava clvljuh specijalnih nu- 
mizmatićkih sbirakazanarodni muzeJ. 
Zabiljeźiti nam je preznamenite daroye bogo- 
stoyno-nastaynoga odjela kr. zemaljske ylade, 
stono ih je prikazala numizmatićkoj sbirci 
arheoloskoga muzeja. Oyoj je sbirci u pryomu 
redu zadaća, da prikaźe sto yjemiju sliku noy- 
ćanih prilika, koje su u bryatskim zemljama u 
raźno doba yladale, te da prikupi sye, stogod 
se u toj grani na iste zemlje odnosi. Stoga 
treba, da u njoj budu sto podpunije one serije 
noyca, koji je njekada kolao po nasim kraje- 
yima i onih spomeniónili noyaca, koji spominju 
osobę iii dogodjaje, koji su bud u kakoyom 
odnosaju s nasom domoyinom. Kako je stanje 
modernih dieloya muzejske numizmatićke sbirke 
oyim zahtjoyima słabo odgoyaralo, moralo se 
je nastojati, da se najosjetljiyije praznine iz- 
pune nabayom sto podpunijib specijalnih sbi- 
raka. Yisoki yladin odjel za bogostoyje i na- 
stayu, osYJedoćen o tomeljitosti tih postulata, 
nije propustio sgodnih prilika, koje su mu se 
sdesile, te je kupio dvie takoye sbirke. U jednoj, 
koja je njegda bila dielom glasoyite sbirke 
kneza Montenuoya, arpadski su noyci, koje su 
koyali ugarski kraljeyi i yojyode poćam od 
syetoga Stjepana do godine 1801. Osim noyaca, 
koyanih za Ugarsku, koji su narayno bili u 
tec^aju i u bryatskim zemljama, ima tu i liep 
brój takoyih, koji su se koyali za Hryatsku 
(moneta regis iii ducis p(ro) Sclayonia). Oya 
toli sayrśena sbirka od preko 2000 komada, u 
koj oj je mnogo izyanrednih rariteta, kupljena 
je od tyrdke Adoli)h Hess Nachtblgeru łVank- 
lurtu na Majni za 4200 for. — Doćim Monte- 
nuoYoya sbirka prcdstaylja noyćane prilike u 
Ili-yatskoj od XI. do poćetka XIV. stoljeća, u 
drugoj su za-stupani noyci, koji su rabili u 
zadnjim stoljećima srednjega yieka sye do po- 



* Potpuniji popis zbirke vidi u Archaelogisch- 
epigraphische Mitthcilungen V. str. 111. — 171. 



od dr. Roberta Schneidera : Antikensammlung 
auf Schloss Tersatto bei Fiume. 



Sitne yiesti. 



218 



óetka XIX. stoljeóa po hryatskom Primorju i 
DalmacijL To je sbirka Dra. Gjure Cattija na 
Bieci, jedna od najznatnijih priyatnih kolek- 
cija mletaókih i dalmatinskih noyaca. Na pred- 
log muzejske upraye yisoka je ylada dozyolila 
6000 for. za nabayu oye sbirke, kojom se je 
tako znatno popunila mletaóka partija muzejske 
numizmatićke sbirke, da se sada może sniatrati 
jednom od najyećih postojećih sbiraka mle- 
taókih noyaca. Cattijeya je sbirka sastojala od 
óetiri diela. U pryomu, u kojemu su mletaÓki 
noyci od poóetka koyanja do propasti repu- 
blikę, osobito se iztióe yeliki brój zlatnih no- 
yaca (161 komad), medju kojima ima izyan- 
redno yriednih komada, bilo poradi njihoye 
riedkoće, bilo poradi teźine koyine. Jedan komad 
Ljudeyita Manina teźi 40 cekina, a ima po yise 
komada, koji teźe izmedju 2—20 cekina. — 
Drugi dio saóinjayaju mletaóke i muranske 
ozele, koje su duźdeyi, u znak syoje oyisnosti, 
od godine 1521. syake godine koyali, da s njima 
dariyaju plemstyo. Ime „osella" dolazi od rieói 
„ucelli" t. j. ptice (jedna yrst patakaj, koje su 
duźdeyi prije oyoga odkupa u noycu bili duźni 
u ime danka plemićima dati o boziću iz syojih 
loyiśta kod Torcella. Oya jo sbirka tako sayr- 
sena, da joj uialo ima premica, te joj lali samo 
sedam godista, doÓim je yiśe godina zastupano 
u poyise yarijanata i u yeoma riedkim zlatnim 
otiscima. — U trećemu dielu, koji je dr. Catti 
muzoju poklonio, ima 165 sto zlatnib, sto sre- 
bmib, sto bakrenih spomeniónih noyaca na 
raźne dogadjaje i znatnije muźeye mletaóke. 
— Osobito je yaźan po nas óetyrti dio Catti- 
jeye sbirke, u kojemu su noyci i spomenice 
dalmatinskib gradoya. Medju njima najljepsa 
je partija kotorskih noyaca, kojib u tolikom 
broju i razuolidnosti yaljda nema ni jedna 
jayna iii priyatna sbirka. — Kod nabaye obijub 
sbiraka naroóito se może sa zadoyoljstyom 
iztaknuti, da u muzejskoj sbirci ogromne yećine 
noyaca dosole nija bilo, tako da je nastało 
yeoma mało duplikata. Muzej sada ima dyie 
yeoma liepe s^jecijalne sbirke, koje će mu slu- 
źiti na ćast i koje će biti lahko uz razmjerno 
ncznatniji trosak dalje i)opunjayati. 

— Darovi etnografskoj sbirci arlie- 
OlOŚkog^a muzeja. Oya je sbirka postała iz 
daroya rodoljubiyih Hryata i jedino se daro- 
yima popimjuje. Borayeói dulje yremena u tu- 
djini sjeti se po koji Ćostiti sin domoyine, te 
joj na poyratku ponese na dar zanimiyih pred- 
meta, kako bi si i drugi Ilryati, koji nemaju 
prilike putoyati i)o dalekomu syietu, mogli 



styoriti sliku o kultumim prilikama eksotićnih 
krajeya. Tako je didni nas zemljak gosp. Dra- 
gutin Lerman iz Poźege, koji upraylja jednom 
pokrajinom afrikanske Kongo-drźaye, sabrao i 
daroyao muzeju yeliku sbirku etnografskih 
predmeta onih predjela, yriedan mnogo tisnća 
ibrinti. Prigodom syojega borayka u domoyini 
prosie je godine tu sbirku opet popunio liepom 
kolekcijom od preko 100 predmeta iz Kyango- 
pokrajine. Najzanimiyiji od oyib noyib komada 
biti će yeoma staro propelo, koje je slużilo 
jednemu airikanskomu poglayici kao fetiś* 
G. Lerman misli, da ono potide iz dobę, kada 
su Portugizi prije jedno 2 — 300 godina poku- 
śali medju airikanskim cmcima uyesti krś- 
ćanstyo. — Osim g. Lermana doprinesose i 
drugi njeki Hryati syoj prinos na źrtyenik do- 
moyine. Napose yalja iztaknuti daroye gg. Mirka 
Breyera iz Kriźeyca (predmeti iz Arabije) i A. 
Rużića sa Rieke (predmeti iz Zaazibara). — 
Godine 1891. im se pridruźise g. lyan Stimić 
sa Rieke sa liepom kolekcijom predmeta, sa- 
branib po istoćnoj Africi i Madagaskaru i 
gosp. Stjepan Tisljar, konzulatski ćinoynik u 
Shanghai-u u Kini, koji je na poyratku u do- 
moyinu poneo muzeju na dar ukusno izradjenu 
kinezku lulu za opijum i yise riedkih etno- 
grafskih predmeta, koji rabę diyljim pleme- 
nima na otoku Formozi, godine 1895. g. Mijo 
Koyaóić, ćastnik c. i kr. ratne momarice sa 
oyećom sbirkom predmeta sa Salamonskili otoka 
u Australiji, a prije njekoliko nedelja popunio 
je g prof. Milan Marek u Osieku Lermanoyu 
sbirku, darovavsi yelik brój predmeta, sto ih 
je sabrao njegoy brat Franjo, rodom Vinkoy- 
óanin, ćastnik u sluźbi Kongo-drźave, prigodom 
ekspedicije na Ubangi-Bomu u Kongo-drżayi 
1893/1894., iza koje je siromak umro u Lukungu 
(11. prosinca 1894.). 

— Bizovaćki broncani depot. lyan 

Bośnjak, seljak iz Bizoyca, orao je 19. kolo- 
yoza 1895. svoju njiyu Lepodreyci, nedaleko 
sela Bizoyca na desnoj strani ceste, koja yodi 
u Osijek. Zaoray nesto dublje nego obićno, 
zapnę mu pług o neśto tyrdoga. Ne budi lijen, 
poĆme lyan ko pat i malom otkom , a njegoy 
sługa rukama i iskopase nekoliko komada bronca 
i do 80 komada razlióitog broncanog orudja. 
Jos iste yećeri prosuo se u brzo po selu głas 
o tom ćudnoyatom naśasću, zaduo za to i reyni 
poyjerenik arheolośkog muzeja g. Luka Cosić, 
priliodamik bizoyaćkog ylastelinstya, te podje 
do Bosnjakoye kuce, da razyidi nadjene pred- 
mete i da jiłi saóuya za narodni muzej. Dne 



214 



Sitne yiesti. 



21 koloYOza uputi se gosp. Ćosió sa lyanom 
Bosnjakom i nekoliko radnika na spomenutu 
njivu, da dotióno mjesto, gdje su se starine 
nasle prekopa i iztraźi. Trud jim se lijepo na- 
platio, jer su nasli jos mnogo broncanili pred- 
meta. Dok su oni jos kopali, dodju onamo 
kustos osjeókog gradskog muzeja g. Vjekoslav 
Celestina i numizmatióar i sabirad stańna g. C. 
F. Nuber, te su i oni prisustvovali iskapanju 
do krają. G. L. Ćosić dade sve nadjene pred- 
mete prenijeti u ylastelinski dvor u Bizoycu, 
gdje jih je g. Nuber oóistio i razyrstao. — O tom 
je nasasóu g. Cosić odmah ubayijestio ravna- 
teljstyo arbeoloskog odjela narodnog muzeja, 
koje je izaslalo onamo pisca oyih redaka. Mu- 
zejski izaslanik je najprije nadjene predmete 
sye pregledao, a zatim dao nalaziste ponoyo 
pregledati i navSao jos nekoliko dobro saóuyanih 
keltoya i ulomaka zemljanog posudja. Cijelo 
nasaśće, izim par komada, koje je prije do- 
lazka muzejskoga izaslanika kupio u sluge 
Bośnjakoyog g. Nuber, nabayio je i o svom 
trosku poslao na dar arheolośkom odjelu na- 
rodnog muzeja gospodin Gustay grof Normann- 
Ehrenfelski, ylastelin bizoyaćki, gdje je sada 
kao njegoy dar pobrań jeno. Sudeći po mnoźini 
predmeta samih, po kolióini broncane masę i 
po peóenoj zemlji na nalaziśtu, nioglo bi se za- 
kljućiti, da je na tom mjestu bila Ijeyaonica, 
sto bi se za sigumo utyrditi dało tek onda, 
da su se i za Ijeyanje nuźdni kalupi nasli. — 
Nasasóe se sastoji iz 149 razlióito omamento- 
yanih srpoya, 136 razlióito omamentoyanib 
keltoya, 7 palstaba (1 u g. Nubera), 7 fragme- 
nata maóeya, 1 bodeźa, 8 yrsaka kopalja, 2 pile, 
1 britye (?), 2 omamentoyane narukyice, 2 obióne 
narukyice, 1 lijepo omamentoyane igle ukos- 
nice (ylastnidtyo g. Nubera), 3 komada śtitoya 
okoya, 16 komada broncane masę. Osim toga 
je nadjena u blizini mnozina ulomaka zem- 
ljanog posudja. Jedan tumani komad, koji na- 
lići balóaku od maóa, yaljda ne potióe iz iste 
dobę, te je yaljda prigodom nasasća sluóajno 
dospio oyamo. Ukupna teźina bronca i bron- 
canih predmeta iznosi do 112 kg. 

Opis ovoga znamenitoga nasasća sa sli- 
kama donijeti će „Viestnik^* za godinu 1896. 

Josip Purió. 

— MuzeJ sadrenlh otisaka u Za- 

g^rebu. Naredbom bogostoyno - nastaynoga 
odjela kr. zenialjske vlade, br. 7816 od 9. srpnja 
1892. nabayljene su od tyrdke formatora i mo- 
delera britskoga muzeja D. Brucciani et Comp. 
u Londonu za arheoloski odjel narodnoga mu- 



zeja sadrene kopije Parthenonoyih skulptura 
(Elgin marbles), koje se nalaze u britskomu 
muzeju. Kopije, koje su staj ale do 8000 for., 
priyremeno su smjestene u jednoj dyorani 
obrtne skole. Prosie godine nabayljen je oyeći 
brój sadrenih otisaka od znatnijih antiknih 
kipoya, poprsja i relijefa kod raznih formatora 
u Londonu, Parizu, Berlinu, Kolnu, Monakoyu, 
Beóu i Rimu, te su o vi smjesteni u posebnoj 
dyorani noye srednjośkolske sgrade u Zagrebu. 
Ylada je tim liepim nabayama udania 
temelj muzeju sadrenih kopija najznatnijih 
umotyorina klasiónib naroda, koji óe moći dobro 
posluSiti studiju arheologije na zagreba6komu 
syeuóiliśtu, te koristno djeloyati na estetsko 
izobraziyanje hryatskoga naroda. Bilo bi źe- 
Ijeti, da se uzmogne zapoóeto djelo nastayitii 
doyrsiti. Zato bi neobhodno nuźdno bilo, da se 
namaknu sredstya za gradnju dostojne pro- 
st ranę sgrade, u koju bi se mogao smjestiti 
uz muzej sadrenih otisaka jos i arheoloski 
muzej, koj emu sadanje prostorije u akademi- 
jinoj palaói yeć dayno ne dostaju. 

— Bihać, hrvat8ko ciruśtvo za Iz- 
traźivanje domaće poYjesti u Splitu. 

Syrha je oyomu drustyu, koje je zapoóelo po- 
letkom godine 1894. syoje djeloyanje: „iztra- 
,,źiyanje domaće poyjesti na temelju starih iz- 
„praya, kamenih i inih spomenika i puóke 
„predaje, te sabiranje, ćuyanje i obradjiyanje 
„tih spomenika". Preporućamo dnistyo, kojim 
rayna prokusana silą, monsignor Frań Bulić, 
hryatskomu obćinstyu, da ga sto izdasnije 
podupre. ćlanoyi utemeljitelji plaóaju 25 for. 
jedanput za uyjek, a godiśnji 3 for. na godinu. 

— t Vaclav Radimsk^. Bosansko-her- 
cegoyaóki zemaljski muzej pretrpio je teźak uda- 
rac snirću Yaclaya Radimskoga, jednoga od naj- 
reynijih syojih pokretaóa i suradnika, koji je 
27. listopada 1895. u Sarajeyu naglom smróu 
u 64. godini źiyota umro. Pokojnik, rodom 
Ćeh, prije mnogo se je godina poóeo bayiti 
prahistorijskom naukom. Njegoya iztraźiyanja 
i izkapanja oko Wiesa u Stajerskoj, gdje je 
mnogo godina borayio, pri kojima mu je upu- 
tom bio na ruku kustos dyorskoga muzeja u 
Beću Szombaty, poznata su siremu znanstye- 
nomu syietu. Presaysi u Bosnu, gdjejeprimio 
sluźbu rudarskoga satnika, uz syoje je sr^anićne 
posloye posyetio paźnju i starinama, kojih tamo 
toliko ima. Proputoyayśi yiśe puta Bosnu i 
Hercegoyinu i uzduź i poprieko, nikada se nije 
yraćao praznih ruku za bosansko-hercegoyaóki 
muzej. Za organ izoyan je prahistoriókoga iztra- 



Sitne yiesti. 



215 



źiyanja u onim zemljama udario je temelj po- 
pulamo-znanstyeno pisanim djelom „Predhisto- 
„ridka nalaziśta, kako se pretraźuju i kako se 
„s nagjenim predmetima postupa, s osobitim 
^obzirom naBosnu i Hercegovinu.Sarajevo 1891." 
(Izaslo i u njema^,kom jeziku). A sto da reóem 
o Radimskoyim iztraźiyanjima? Spomenem li 
Srebrenicu, gdje je nasao i pomno pretraźio 
ostanke rimskoga grada Domayije sa rudo- 
kopomi Jezerine kod Bisóa, gdje je pretraźio 
nekropoluy veoma srodnu sa gro bij em u na- 
semu Prozom kod OtoÓca i Gomji Butmir kod 
Sarajeya, gdje je nikoyodio pretraźiyanje vele- 
yaźne neoliti(*>ke naselbine, to sam spomenuo 
samo malen dio pokojnikoyiłi zasługa po pra- 
histońjsko iztraźiyanje zemalja nasega naroda 
Radimskoya iztraźiyanja na znanstyenom polju 
pribayila su mu obóenito priznanje stru(^njaka, 
njegoya yesela 6ud i narayni humor, kojim je 
znao razigrati i najozbiljnijega óoyjeka, priba- 
yiśe mu simpatiju i prijateljstyo syakoga, koji 
ga je sreću imao poznayati. Lahka mu bila 
zemljica! 

— t Giambattista de Rossi, najgla- 
soyitiji krśóanski arheolog, preminuo je 20. 
rujna 1894. u sedaradeset i trećoj godini źiyota. 
U ran oj mladosti yeć dao se De Rossi na iz- 
traźiyanja najstarijih krsćanskih grobista Rima 
i na prouóayanje i sakupljanje gradiya o źiyotu, 
djeloyanju i smrti pryih krśćanskih uglednika. 
Bilo je i prije De Rossija krsćanskili uc^.enjaka 
koji su se bayili samo krsćanskom ailieologi- 
jom, ali rad njihoy nije bio strogo znanstyent 
nije bio kritióan, te se punim prayom może 
De Rossi nazyati osniyaóem i ocem krśćanske 
arheologije, osnoyane na strogoj zuaustyenoj 
i kritićnoj podlozi. Da se yaljano priprayi za 
syestrano iztraźiyanje staro-krsćanskih sponie- 
nika De Rossi nije prouóio samo sredoyjeóne 
itinerare poboźnih krśćanskih putnika i sabrao 
marljiyo pismene podatke krśćanskih pisaca 
pryog stoljeća, nego je sam proputoyao yelik 
dio Europę i iztoónih ktajeya i pohodio sya 
mjesta, koja su u pryim yijekoyima krśćanstya 
yaźnija bila. Njegoyo neumomo nastojanje, da 
prikaźe u potpunoj slici razyoj najstarijega 
krśćanstya sred poganskoga syijeta, uspjelo mu 
je potpuno. Otkriće katakomba sy. Kalista i 
mnoga druga otkrića uóiniśo ga yeć slaynim, 
a njegoy opseźni rad na polju krśćanske arhe- 
ologije je neprociijenjiya riznica za syakoga 
prijatelja krśćanske starodreynosti. Ne moźemo 
oydje nabrajati stotine njegoyih ućenih ras- 
praya, nęka nam jo dozyoljeno spomenuti samo 



najyaźnija djela njegoya, koja ga ućiniśe ne- 
umrlim i krśćanskoj arheologiji nenaknadiyim, 
a to su „Roma sotterranea", „Musaici", 
„zbirka krśćanskih napisa Rima", koja 
ostade nedoyrsena i napokon „Bulletino di 
archeologia Cristiana", koji je on oźiyo- 
tyorio i koji se może smatrati njegoyim dne- 
ynikom, jer je yećina Ćlanaka potekla iz nje- 
goyoga plodnoga pera. Uz Theodora Mommsena 
i Yilima Henzena uloźio je i De Rossi mnogo 
truda oko izdayanja rimskih napisa u djelu 
„Corpus Inscriptionum latinarum, naroóito u 
VI. knjizi. Osim toga opseźnoga rada uredio 
je De Rossi pryi muzej krśćanskih starina 
osnoyan po papi Piju IX. u Rimu. Yelika je 
zasługa De Rossija, dajeupozorio uóeni syijet 
i na yaźnost krśćanskih starina po Dalmaciji i 
Istri, naroÓito u staroj Saloni i Akyileji. Kada 
se je 1894. drźao pryi kongres krśćanskih arhe- 
ologa u Spljetu, imao mu je predsijedati De 
Rossi, ali ga u tome zaprijećila teśka bolest, 
koja ga je doskora i u grób shryala. lyan 
Krstitelj De Rossi bio je poćaani ólan jugosla- 
yenske akademije znanosti i umjetnosti i hryat- 
skog arheoloSkog druśtya. Josip Purió. 

— t Henrik pi. Brunn izdahnuo je syoju 
plomenitu dusu 23. srpnja 1894. u Schliersoe-u 
u gornjoj Bayarskoj u sedamdeset i pry oj go- 
dini źiyota syoga Rodio se Brunn 23. sijeÓnja 
1822- u Worlitzu kod Dessaua, gdje je u oćinskoj 
kuci syrsio podetnę naukę. Poslije syrśenih 
gimnazijskih nauka u Zerbstu podje 1839. na 
syeućiliste u Bonn, gdje je sluśao Fr. G. Wel- 
ckera i Fr. Ritschla, koj ima je kao mladi dokto- 
rand posyetio i syoj pryijenac „Artificum libe- 
rae Graeciae tempera". Iz Bonna uputio se je 
iilolog Brunn u Rim, da se posyeti arheolo- 
giji. U Rimu proborayio je punih deset godina 
(1843.— 1853.) radeći neumomo uz tajnike arhe- 
olośkog instituta Emila Brauna i Vilima Hen- 
zena. U poćetku bilo mu se boriti za opstanak 
i zasluźiyati yodeći dmge po muzejima i piśući 
izyjeśtaje i ólanke za noyine, dok mu njegoyi 
ućeni ólanci u Annalima i Bulletinu, te njegoye 
raspraye u sjednicama instituta ne pribayiśe i 
poyoljniji poloźaj materijalni i glas mlada ali 
daroyita uÓenjaka i poznayaoca antiknih unyet- 
nina. Prije syoga odlazka iz Rima izdade 1853. • 
pryi syezak znamenitoga djela „G e s c h i c h t e 
der griechischen Kunstle r". Pod 
jesen 1853. godine yrati se u Njemaćku, postade 
kustosom na syeuóiliśtu u Bonnu, gdje se je 
habilitisao i ostao do 1850., kada budę poslije 
smrti Braun oye pozyan u Rim, da preuzme 



216 



Sitne yiesti. 



tajiii(*,ko mjesto u arheoloskom institutu. U Rimu 
ostade skoro deset godina, gdje je uz yrloga 
Henzena źivo radio oko procvata arheoloskog 
instituta; njegova predavanja u zavodu vabila 
su zahyalno slusateljstyo, a osobito filologe, 
arheologe i prijatelje starina. Godine 1859. do- 
vrsi svoje epolialno djelo „Geschichte der 
griechischen Kiinstler", u kojem je siste- 
matiÓki obradio do najtanjih tanÓina sva lite- 
rarna i monumentalna vrela za poyijest grókih 
umjetnika i tim poloźio óyrst znanstven temelj 
dalnjem razvoju arheoloske znanosti. Po smrti 
Streberoyoj budę po-^yan u Monakoy, gdje za- 
poóme 1865. syoje profesorsko djeloyanje i 
styori arheolosku śkoln, iz koje izadjose mnogi 
znameniti arheolozi. Uz profesuru obnaśao je 
Brunn sluźbu konseryatora kr. bayarske nu- 
mizmatićke zbirke i zbirke antiknih yaza, a 
1888. postade raynateljem gliptoteke kralja Lju- 
deyita I. Njegoyim nastojanjem osnoyan je 
muzej sadrenih kopijanajznamenitijih klasiónih 
spomenika. Puna dya decenija radio je neu- 
morno, da doyrsi drugo syoje znamenito djelo 
„GriechiscbeKunstgeschichte". Pol ato- 
Ijoća radio je Brunn u syim granama arheo- 
loske znanosti, izuzam arhitekturu kao pravi 
stru(5njak, sto syjedoóe njegoye ninoge speci- 
jalne radnje, izniedju kojih sponiinjemo njegoye 
„Griechische Gotterideale". 

God. 1894. dne 20. oźujka proslayljona jo 
sye^anim naóinom pedesetgodisnjica njegoyog 
doktorata u Monakoyu, gdje su sijedom U(5e- 
njaku priredjene mnoge srdac^.ne oyacije od 
raznih korporacija, u(5enih drustaya, njegoyih 
prijatelja i ui^-enika. Tri dana prije postayljeno 
je syeóanim naćinom jubilaroyo poprsje u dyo- 
rani knjiźnice njemaókog arheoloskog instituta 
u Himu. Jos. Furio. 

— t Ivan Ov6rbeck preminuo 8. stu- 
denoga 1895. u Leipzigu u sedamdesetoj go- 
dini żiyota, Oyerbeck je syrsio syeuóilistne 
naukę u Bonnu, gdje je slusao slaylj en oga filo- 
loga Fr. Ritschla i F. G. Welckera. God. 1848. 
poluói doktorat, a dyije godine kasuje habili- 
tise se u Bonnu, gdje ostade samo tri godine, 
jer yeć 1853. podje u Leipzig, gdje je kao pro- 
fesor djeloyao do syoje smrti. Jos prije po- 
• lazka syoga u Leipzig izdade Oyerbeck 1853. 
„KunstarcbeologischeVorlesungen im 
Anschluss an das akademische Kunst- 
museum in Bonn" i ove6e djelo „Die 
Bildwerke zum tbebischen und troi- 
schen Heldenkrei s", komu je dodao i 
atlas nąjyaźnijih opisanih spomenika, odnosećih 



i 



se na ciklus tebanskih i trojanskih pri6a. Yeć 
iza dyije godine izdade djelo o izkopinama n 
Pompejima, ali je ostra kritika djelo nemilice 
operusala. Buduó da Oyerbeck sam nije bio u 
Pompejima, nego je napisao syoje djelo na te- 
melju drugih djela, bila je ta njegoya radnja 
u istinu manjkaya. Da ispiayi mane, podje 
yiseput sam u Italiju i u Pompeje, te óetyrto 
izdanje, sto gaje priredio u drastyn sa Augustom 
Mau-om „P o m p ej i in seinen Gebauden, 
Alterthumern und Kunstwerken 
dargestellt. Leipzig 1884" je sayrseno 
remek-djelo. Znamenito je Oyerbeckoyo djelo 
„Geschichte der griechischen Pla- 
stik", koj ega je ^etyii^^o izdanje uyjerilo mnoge 
njegoye protiynike, da je za opću poyijest 
umjetnosti Oyerbeck imao yise sposobnosti od 
mnogih drugih udenjaka. Predalcko bi nas za- 
yelo, da i>otanje ocjenjujemo i nabrajamo mno- 
gobrojne radnje Oyerbeckoye, razasute po ra- 
znim znanstyenim ćasopisima, za to spominjemo 
samo jos njegovo najya^nije djelo, zasnoyano 
na tako śirokoj podlozi, da je jedan óoyjećji 
yijek za tako ogroman posao prokratak, a to je 
njegoya „Griechische Kunstmythologie 
Leipzig 1871 — 89", koja će i kao „torso" ostati 
yjeóan spomenik njegoyoga neumornoga djelo- 
tyornoga dulia. Josip Purió, 

— t Gu8tav Hirschfeld. Jos nije mi- 
nula ni godina dana, sto je u Monakoyu pro- 
mijenio syijotom genialni arheolog i yrli radnik 
u poyjesti umjetnosti Henrik Brunn, eto opet 
sklopi se grób nad jednim od najumnijih i 
najyrednijih arheologa noyijega doba. Gustay 
Hirschfeld, profesor arheologije u syeućilistu 
u Konigsbergu, preminu 20. traynja 1894. u 
Wiesbadenu poslije dugotrajne teske bolesti. 
U najljepSoj muźeynoj dobi, gdje mu je pero 
najplodnije bilo, gdje je najljepse razmahao 
krilo, ugrabi ga neumitna Ijuta smrt. Jedva 
óemo se oduźiti sjeni yrla pokojnika, ako na 
oyom mjestu prikaźemo u krupnim crtama 
źiyot i rad njegoy. 

Rodio se Hirschfeld 4. studenoga 1847. u 
Pyritzu u Pomoraniji. Uóio je u Tiibingenu, 
Leipzigu i Berlinu klasiónu filologiju, ali ga 
yeć tada osobito zanimala ai*heologija, koja mu 
bjese mezimica, e ju je uprayo syim żarom 
syoje plemonite duśe Ijubio. Već pryim syojim 
radom „Titiili statuariorum sculptorumąue grae- 
corum cum prolegouienis" syratio je na se 
paźnju odliónih strui^njaka. Dobiysi potpom 
od berlińsko akademije znanosti zaputi se arheo- 
lo.sk ih studija radi u Gróku, Italiju i Malu 



Sitne yiestL 



217 



Azijn. Znanstyene reznltate nanćnog ispitivanja 
na tom 8vom pntu priopćiyao je naro6ito n 
^Archaeologisclie Zeitung^.DuSe yremena bavio 
se n Atenama. Otuda potjeóe temeljita njegoya 
radnja o topografiji stare Inke pirejske. U 
dmstyn s graditeljem Eggertom iztraźiyase 
Hirschfeld 1874 juźni dio Małe Az^*e, i tom 
prilikom pretraźiśe osobito stara Pamfiliju, Pi- 
sid^'u, Frigiju, Karijn i Paflagoniju. Tome yre- 
menn pripada njegoya omasna raspraya o fri- 
gijskom gradu Eelenama i radnja, koja je na- 
poae izasla „Prilozi za poyjest i topografiju 
Małe Azije". PoSto su napokon potrebiti noyci 
namaknuti bili, zapodese pod njegoyim yodje- 
njem u traynju 1874 iskapanja u Olimpiji, ko- 
jima uprayljahu iz Berlina Curtius i Adler. 
Bjese to mudno posloyanje, ali syijest da bo- 
rayi na syetom tlu klasi^ne Gróke i iskrena 
radost, sto mu se trud naplaóiyase mnogim i 
lijepim iskopanim predmetima, pomogła mu je 
syladati sye teskoće. Groznidayoj reynosti i 
diynoj ustrajnosti njegoyoj nasmija se takodjer 
osobita sreća. Mjeseca syibnja 1877. nadje na- 
ime kip Hermesa od Praksitela. Kip je od 
mramora, a prikazuje nam Hermesa, kako se 
prislonio na panj, prebacio preko njega płast, 
pa se podupro łjeyicom, u koj oj drźi syoga 
nejakoga bracu Dioniza, da ga sirotu bez majkę 
preda u negu nimfama. Poradi savr§ene tehnike 
i izradbe diyila se ve6 starina ovomu remeku 
Praksitełoyu.Pausanija,pominjući redom umjet- 
nine i zayjetne daroye, sto su krasili Heraion 
u Olimpiji, pominje medju mladjim umjetni- 
nama na pryom mjestu: „Hermesa iz mramora, 
koji nosi maloga Dioniza, djelo Praksiteloyo" 
(V. 17, 3: 'Epfifjy X{d>ou, Ai^vikjov tk ^ipci V7j7tiov, tĄ^v»i 
W iTn IIpaCrcAooc). Kip je oyaj głayno mjeriło 
za prosudjiyanje umjetniókoga rada Praksite- 
loya. U6uyan je tako dobro, kao Sto mało koji 
stari spomenik, a sto je glayno, osobito je 
yjemo uduyana prekrasna glaya Hermesoya, te 
nam je tek sad jasno, zasto su stari słayili 
Praksitela kao kipara, koji umije isklesati maj- 
storski głaye iz mramora. Tu yijest nalazimo 
i u Cicerona, koji u yelike slayi Praxitelia 
capita (Cicero de diyin. U. 21. 48). Tu je eto 
umjetninu iznio na syjetło bołje vrli pokojnik, 
da jej se diye sada.snja i buduća poko\jenja. 
Ali nije Hirschfeld bio samo neutrudiy 
istraźiyad i nauónjak, nego je takodjer bio 
yrijedan i sayjestan ućitełj. Po?.eysi od g. 1878" 
pa sye do pred smrt predayao je arheologiju u 
syeuÓiliStu u Konigsbergu. I kao syeuóilistni 
profesor radio je na knjiźeynom polju neodo- 



Ijiyim pregnuóem. Osim yeó spomenutili radota 
ima od njega sya silą izyjeStaja, obznana i dr. 
U struónim dasopisima eno ląjepe radnje „Atena 
i Mars^ja^' ; tumafii sliku na jednej ati^oj po- 
sudi (yasi), raspraylja „o kamenim grobc^Hma 
u Paflagon^ji itd., a 6asopisi „Deutsche Rilnd- 
schau^ pa „Nord i Sud" gotoyo su nakrcani 
zanimłjiyim i izyornim studijama i flastarcima 
njegoyim iz podradja arheolog^e. Od g. 1864. 
piSe on izyjeSóa n „Geographisclies Jahrbuch" 
o geogra&kom iztraSiyanju starih kulturnih ze- 
malja. Poradi syojih yelikih zasługa bio je od 
g. 1885. predsjednikom geografjskomu drużyn 
u Konigsbergu. 1 onda, kad ga je teSka bolest 
oboriła u Icreyet, izda on „Mołtkeove Ustoye 
iz Turske", popratiyśi i djelo i pisCa l^epoln 
karakteristikom i dodaydi dragocjene syoje bi- 
Ijeśke i tumadenje. Dokle je god osjećao u sebi 
isłcrn iiyota, on ju je trosio na rad 1 tiauku. 
Nęka je sy\jetła i ^asna uspomena zaslui- 
nom naućnjaku i yaljanu u£ite^'u! 

Jósip SarkoUÓ, 

Knji2evne vle8ti. 

— Starohryatska Prosyjeta Glasilo 
bryatskoga starinarskoga druStya u Kninu. 
Urednik joj Frań Radio, teoretióki uóitelj stru- 
koynog teóaja u KoWluli. U Kninu 1895. Dio- 
nidka tiskara u Zagrebu. — Rado smo pozdra- 
yili osnutak bryatskoga starinarskoga droStya 
i źiyim zanimanjem pratili i njegoy uspjeSni 
rad oko izkapanja hryatskih starina, toH raSnilł 
za poznayanje domaóe prosyjete i domaóe łdeto- 
rije, pa 2elimo i u buduóe drustm na tom po\ju 
sto bolji uspjeh uyjereni, da 6e se uz nas totfrm 
uspjehu radoTati cio hryateki nasrod. Kako dje- 
loyanje drustya podpomaftu syojim prinósima 
mnogi rodoljubi, oćekiyali smo, da će druStyena 
upraya ozbi^jno nastayiti zapodeta izkapanja, 
ali mjesto toga iznenadila nas nprays norim (6e- 
tyrtim) hryatskim arbeolo$kim ^asopieom. Nęka 
nam se ne zamjeri, ako po syom najbo^em 
uyjerenju i u dobroj nakani reknemo p08ye 
ozbiljno, da nam se 6ini, da su za nas naród 
óetiri arheoloska ^asopisa prayi luksus i da tiz 
Yiestnik bryatskoga arbeoloskoga drustya u 
Zagrebu, Bu Het ino u Spljetu i Glasnik 
bosansko-hercegoyaókóga muzeja u Sarajeyu 
nije bilo potrebe osniyati noyi arbeoloSki 6a- 
sopis. Mi bi iskreno źelili, da se sri strukoy- 
njaci arheolozi skupe oko jednoga dasopisa, pa 
da ga podignu tako, da budę kadar podnijeti 
najstroźiju domaćn i yanjsku strućnu kritiku 



218 



Sitne yiesti. 



ali kada to sada radi politi6kih prilika, u ko- 
jima se hryatski naród nalazi, nije moguće, nije 
barem trebalo- dalje cijepati i onako već pocje- 
pane sile. Buduć, da „Yiestnik" nije naprosto 
samo organ muzejski, uyjeren sam, da bi nred- 
niótyo Yiestnika rado primilo svaku yaljann 
radnju dlanoya hryatskoga starinarskoga 
druśtya, a drustyo bi tim pi istedilo trosak, sto 
ga ima oko izdayanja Starohryatske Prosyjete 
i mogło tispjeśnije nastayiti zapoóeta izkapanja. 
Kada je pako već Starohryatska Prosyjeta ugle- 
dala syjetlo, mi joj Selimo, da si pred narodom 
lice osyjetla. Mi ćemo rad srodnoga nam drustya 
i dalje pratiti iskrenom simpatijom, ne osyróuói 
se na ssadirkiyanje njeke gospodę oko Staro- 
hryatske Prosyjete. Frof* Jos, Pttrió, 

— Spomen knjiga otyora pryoga 
muzę ja hryatskih 8pomenika.U2a- 
grebn 1894, Obsimo izyjesóe o radu knin- 
skoga drustya do seste mu glayne skupstine i 
o istoj skupstini, s kojom je bilo spojeno otvo- 
renje lokalnoga muzeja, u kojemu je uz spo- 
menike iz dobę hryatske narodne dinastije i 
njesto predhistorijskih i rimskih iz bliźnje oko- 
lice. Knjizi je priloźeno 5 tabla, od kojih prye 
dyie prikazuju tloris bazilike na Stupoyima u 
Biskupiji i ruśeyine bazilike sv. Bartola na 
Kapitulu kod Knina. 

— Ephemeris Bihaóensis. — Ephe- 
meris Salonitana. — Ephemeris Spala- 
tensis. — Liep knjiźeyni dar olano vima pryoga 
kongresa krsóanskih arheologa u Spljetu, sa 
mnogim tablama, na kojima su — yećinom 
uspjele — slike spomenika, o kojima se goyori 
i njekih, kojima u tekstu nema opisa. Ćlanci 
su poradi intemacijonalnoga karaktera sastanka 
napisani izmjenice hryatski, njemaóki, fran- 
cezki i talijanski. Ephemeris Salonitana medju 
ostalim goyori i o njekim solinskim spomeni- 
cima narodnoga muzeja u Zagrebu, koji su 
naslikani na tablama III. i V. Zanimiyo je tu 
i izyjesće A. Hytreka o starokrsćanskom gro- 
bistu sy. Synerota u Mitroyici (p. 6 — 10] sa 16 
slika i dyie table. Na pryoj je tabli tloris coe- 
meterija sy. Synerota, koji je Hytrek 1882/3. 
dielomice odkopao, a na drugoj nacrt onda jos 
postojalih ostanaka na t. z. rimskoma groblju, 
kraj ceste u Rumu, za koje domaći Ijudi misie, 
da su bili crkye sy. Dimitrye, po kojemu je 
Mitroyica prozyana. Danas oyim ruseyinama 
nema yiśe traga. .Tedino se joś yide rupe, u 
kojima su se nalazili temelji, sto no ih tali- 
janski radnici uz dozyolu oblasti dinamitom 
razyalise, da materijal upotriebe za gradnju 



redene ceste. (Izporedi izyjestaj poyjerenika 
Ignjata Junga). Śto nisu oyi barbari uóinili, 
uóinise mitroyaóki seljaci, koji yeoma sgodnim 
ieljeznim śibkama (son dama) yjesto umiju na- 
pipati syaki komad oloynih sarkofaga, kamena 
i ciglje, ma bio 15 6 metara duboko pod 
zemljom. Zimi, kada nema drugoga posła, na- 
sondirani se objekti izkopase, oloyni se sarko- 
fazi stopise i po kilogramu prodadose ribarima 
iii źidoyima; ciglja i losiji kamen upotriebi se 
u fundamentima kuca, a IjepSi kamen dobro 
plaćaju domaći krstasi (kamenorezci), koji su u 
syojemu poslu veó mnogo spomenika unistili. 
Za Mitroyicu karakteristióne ali istinite su 
Hytrekoye rieói: ^.Oydje se razmeóahu pljeneć 
„diylji óopori Bajan oyi, za prekotisućne bume 
„dobę paliła je bezobzimo syakojaka osyaja- 
„laóka ruka, te Sirmium propade u gomilu ru- 
„seyina i pepela, pretyoren u ogromni kameno- 
„lom, stono ga do nasih dana skoro posyema 
„izcrpilo". Kako je u Mitroyici, tako je u 
ostalom i na drugim mjestima po Sriemu, o 
óemu se je pisać oyih redaka lióno osyjedoóio. 
Pokusi na yiśe mjesta dokazali su, koliko je 
yeó prostacka ruka deyastirala i da će se riedko 
gdje u Sriemu naói mjesto, gdje bi se izplatilo 
sistematidno kopanje. 

— Vodja po Spljetu i Solinu. Sa 
26 tablica. Z a dar 1894. Yeoma liepo opre- 
mljena knjiga na naóin Baedekeroyih yodja, 
koja daje yise yeó śto nasloy obećaje. Pisci 
Dr. Luka Jelió, raynatelj Frań Bulić i profesor 
S. Rutar posyetiśe ju pi^yomu kongresu krsćan- 
skih arheologa. 

ćlanoyi kongresa dobiśe osim toga joś na 
dar sljedeće knjige: 

Breyis historia primi congressus 
archaeologorum Christianorum Spa- 
lati-Salonis habendi. Spalati 1894. 

Al primo congresso di archeologia 
cristiana in Spalato doyeroso e cordi- 
ale saluto dal capitolo delia catte- 
drale. Spalato 1894. 

Raccolta di documenti relatiyi 
ai mon um en ti ar t is ti ci di Spalato 
e Salon a, per Dr. Luca Jelić. Fasc. I. 
Spalato 1894. Sadrźaje 86 spisa iz god. 
1416 — 1792., koji goyore o starinama Spij eta i 
Solina i njihoyom udesu. 

L' eyangeliario spalatense deli' ar- 
chiyio capitolare di Spalato. Del ca- 
nonico Gioy. Deyich. Sa tablom. Preśtam- 
pano iz BuUetina 1893/94. Opisuje yaini taj 
rukopis Vn. iii VIII. stoljeća i priobćiye yari- 



Sitne yiesti. 



219 



jante njegoya teksta naprama regensborskoma 
izdanju Ynlgate od g. 1888. 

Dalmatiens KQstenstS,dt6. Von Prof. 
Dr. W. A. Neumann. Veoma zanimiyo preda- 
yanje, drżano u beókomu znanstyenomu klubu, 
u koj emu se pisać mnogo bayi sa spomenicima 
dalmatinskih gradoya. 

— Auctarium inscriptionum quae 
a mensę Junio a. 1892 ad mensemJu- 
n i u m a. 1894 in MuseumArchaeologi- 
cum Salonitanum Spalati illatae 
sunt. Descripsit Prof. Fr. Bulić, di- 
rector eiusdem Musei. Spalati 1894. 8® 
Nastaylja se u progamima spljetske gimnazije 
od g. 1885/6.— 1888/9, te 1891/2 zapoóeti katalog 
napisa solinskoga muzeja u Spljetu, koji su yeć 
u „Bullettinu" publikoyani. U oyom se syezku 
nalaze br. 1772—2032. Po znanstyenim zahtje- 
yima sastayljeni indices olahkoćuju porabu djela. 

— Series nobilium quorum litterae 
armales in generalibus congregationibus regno- 
rum Croatiae, Slayoniae et Dalmatiae publi- 
catae et acceptate sunt A. 1557—1848. Collegit 
et edidit Dr. Joann es Bojnióić-Kninski. 
regn. Croatiae, Slayoniae et Dalmatiae archi- 
yarius. Zagrabiae 1896. Ex tabuma libraria 
Leop. Hartman (Kugli et Deutsch). Pod oyim 
nasloyom iziśla je zanimiya knjiźica u śest- 
naestini, obseźuói predgoyor I — XVI, popis 
plemića 1 — 44 i rodosloyja I — XXXII. — U pred- 
goyoru iztakao je pisać zanimiya razjaśnjenja 
o hryatskom plemstyu, a napose o bryatskom 
indigenatu, koji je skroz razliÓan od ugarskoga. 
Plemićem hryatskim smatran je samo onaj, ko- 
jega je sabor hryatski priznao. Taj je predgoyor 
pisań hryatskim i njemaókim jezikom. — U 
samom popisu plemića, koji je alfabetski udeśen, 
sadrźano je oko 700 plemića, kojiłi su plemićki 
listoyi na saboru hryatskom proglaśeni, u ko_ 
liko je to żabiljeźeno u 12 syezaka saborskih 
zapisnika. U opazkama dodao je pisać yiesti o 
datumu plemićkih listoya pojedinih porodica. 

Napokon u dodatku „Additamentum. Ge- 
nealogiae nobilium iamiliarum insertae proto- 
coUis congregationum regn. Croatiae, Slay. et 
Dalmatiae" priobćene su genealogije pojedinih 
plemićkih porodica, u koliko su oye zabilje- 
źene u sabor. zapisnicima. Oyih imade 64 
na brój u. 

Kako g pisać sam veli, taje knjiźica neke 
ruke dodatak k knjizi, sto je izdao magjarski 
drźay. arkiy u Budimpeśti pod nasloyom: „A 
kir41yi konyyek 1527.— 1866. ossze/Ulitattak 
Dr. Illćsy .1. es Pettkó B. Bpost 1895. 



Knjiiici je ciena 60 noy6., a moSe se naj- 
toplije preporuditi, jer sadrźaje yaine podatke 
o naśem hryatskom plemstyu. 

E, Laseowski, 

— „Szent Simon eziistkoporsója 
Z & r 4 b a n" (Srebreni lijes sy. Śimuna u Zadru) 
nasloy je djelu, sto ga je po nałogu arheoloskog 
povjerenstya madSarske akademije napisać do- 
cent berlinskog syeuóilista dr. Altred Gotthold 
Meyer a izdala ga madźarska akademija zna- 
nosti u Budimpeśti 1894. — Medju najljepse i 
najyaźnije spomenike u Dalmaciji spada po- 
zlaćeni srebreni lijes sy. Śimuna u Zadru, sto 
ga je narućila ugarska kraljica Jelisaya, kói 
bosanskoga bana Stjepana Kotromanića, u mi- 
lanskoga zlatara Franoesca, koji ga je 1380. 
godine doyrsio, kako se yidi iz nadpisa na 
samom lijesu. — Već u XVn. yijeku opisuje 
oyaj rijedki spomenik sredovjeóne umjetnosti 
L. Pondra u syom djelu „Istoria delia in- 
signe reliąuia di San Simeone Pro- 
feta che si yenera in Zara", kojeje 
ugledalo syjetlo u Zadru tek 1855., a pisało se 
je i kasnije mnogo o njemu, te su i izaśle neke 
ilustracije. Od noyijih djela naylastito spomena 
je yrijedno Eitelbergeroyo. (Die mittel- 
alterlichen Kunstdenkmaler Dal- 
matiens. Wien 1884) i Engleza Jacksona 
(Dalmatia the Quarnero and Istria 
with C ettign e in Mon t e negro and 
the island of Grado. Oxford 1887). UL 
sy. Jackson oyog djela je na kratko opisan 
lijes (str. 314—320.), priopćen je nadpis (str. 
318.) i yrlo dobra slika, koja prikazuje proóelje 
(prednju fasadu) lijesa. Slike oyoga srebrenoga 
lijesa u djelu „Austro-Ugarska monar- 
k i j a" i u ilustroyanom źiyotopisu Ljudeyita 
Velikoga od A. Pora (Budimpesta 1892.) nisu 
osobito uspjele. — Najopśimije i najtemeljitije 
pisę o lijesu sy. Śimuna dr. Meyer u gore spo- 
menutom djelu, koje obsiźe 64 strane u yelikom 
formatu sa 29 slika u tekstu i sa 14 tabala. 
Studija dr. A. G. Meyera ob oyom krasnom 
spomeniku osnoyana je na proućayanju yijeme 
galyanoplastićke kopije i samoga originala. U 
uyodu spominje dr. Meyer izcrpiyo literaturu 
o srebrenoj arci Sy. Śimuna, zatim dijeli syoju 
ućenu rasprayu u pet poglaylja, u kojim nam 
opisuje lijes sa histonjskoga i umjetnidkoga 
glediśta. U historijskom dijelu prióa yjero- 
dostojne predaje o samim relikyijama sy. Śi- 
mima i historiju pozlaćenog srebrenog lijesa, 
doóim u umjetnićkom d^'ela redom tumadi 
lijepe relijefe, a to tumaćenje popunjuju krasne 



220 



Sitne yiesti. 



slil^e U tidkstu samom i na tablama. Koliko gama 
radiga sluii na dast ućenomu piscu, toUko lijepo 
i elegantno izdaiige sloii iia ćast madźarskoj 
akademiji znanosti. — Usudili bismo se pri- 
goYońti jedmo to, da bi djelo imało veóu yri- 
jodnpst z^ uóeni sy^jet, da je izaslo i u nje- 
madkom prijevoda, sto će yaljda skoro i bitL 

Joj9. Furio. 

— Die neolithische Stątion yon 
Batmir bei Sarajeyo in Bośnie n. 
Herai^flgegeben yom bosnisch-hercegoyinischen 
Łaiłdesmpseam. Ausgrąbungen im Jahre 1893. 
Bericht yon W. Badimsk^, Yorwort yon M- 
Hoemes. Mit einem Beitrage yon C. Scbroter, 
1 Plane^ 20 Tafeln und 85 Abbildongen im 
Texte. Wien 1885. Uprayo presjajna publika- 
cja o iztrai^iyanjima na yaźnoj neolitiókoj sta- 
c\ji kod Butmira, koja je yeoma srodna sa ne- 
pretraiśenim i stoga śiremu obóinstyu nepo- 
znatim śtacijama u Saryasu kod Osieka i 
Yukoyarn. Bojama izyedene ilustracije na ta- 
blama od umjetnidke su ruke, a znanstyeni 
tekst pisań i za lajika lahko rązumljiyim stilom. 
Ciena od 25 for. za oyako je sjąjnu publika- 
cyu jeftina. 

— V. Bobruski: Mąterijali po arhe- 
ologijata na Blgariją, Sofija 1894 Sa 18 
tabla. Prestampano iz Sbomika za narodni umo- 
tyorenija XI. Pisać opisi\je mnogobrojne za 
1l>ugarske krąjeye karakteristićne relijefe sa t. 
zy. tradkim konjanikom, njeke sa Artemidom 
na konju (Bendis), i z Mitliroyoga i Herakloyoga 
kolta, te napokon priobóuje njekoliko nepubli- 
koyanib grókih napisa. Na tablama ima 44 
oinkograf^a opisanih spomenika. 

— FoU^loristióki zbornik jugosla- 
yenske akademije. Primismo i priobćtgemo 
sJ^ędeói poziy, koji tim toplije preporudamo, sto 
smo i sami odludili u nasemu Óasopisu donaśati 
folkloristidke dlanke i bi\jeśke: Poziy. Općeno 
je poznato, kako u narodu naśemu ujslijed kul- 
turnik prUika i neprilika sye yise propada prayi 
iinarodni iiyot, narodni obidaji i ^'eroyanja. Za 
to jugoslayenska akademija znanosti i umjet- 
nosti dlii, da to sye trebą za yremena sakupiti 
i na sy\jęt izdati, dok jos nije sasyim propalo. 
Poradi toga pdlućila je ona izdayati folklo- 
ristidki zbornik, u kojem óe se stampati 
ppisi iiyota, obióaja i vjeroyanja naroda hryat- 
skoga i srpskoga, i poziya oyim sye prijate\je 
narodne iolklorei da joj śalju gradju za pome- 
nuti zbornik. Jugoslayenska će akademija pri- 
mati sa zakyalom syaki prilog, a sto budę 
yrijedno za śtampu, utam]>at će u rećenom syom 



zbomiku i syaki će stampani prilog primjereno 
honorirati. 

Uza syaki prilog, sto ga tko jugoslayenskoj 
akademiji za njezin folkloristidki zbornik po- 
salje, treba da pisać toóno naznadi, u kojem je 
kraju iii selu duo iii yidio ono, sto priopćm'e 
Isto tako treba spomenuti, da li je ono, sto se 
nayodiy jednako rasireno po syem onom kraju 
Hi selu iii moźda yeó propada, te se nalazi 
samo u gdjekojoj porodici iii kuci, iii to drze 
samo joś starci iii bakę. 

Da bi pńloźnici znali, kakoyu uprayo gradju 
misli jugoslayenska akademija donositi u po- 
menutom syojem zbomiku, za to se oydje na- 
yode natpisi za sye folkloristidke priloge. 

I. Narodni zivot u tjeStijem smislu, 

Hrana, kuca, nosnja, igrę, plesoyi, raduje 
(kojib u drugim krajeyima nema iii su druk- 
óye). Formę općenja (medju mladjima i stari- 
jima, medju muskii^em i źenskinjem, medju 
domaćima i gostima iii strancima). 

II. Narodni ohióaji i vjerovanja, 

1. Poród, yjendanje, smrt. (Ne treba ogra- 
nićiti se samo na to, da se reÓe, sto naród óini 
u ta tri najznatnija odsjeka Ijudskoga źiyota, 
yeć treba opisati i pripraye za njih, n. pr. sto 
dine i ćega se duyaju źene, dok su trudne, kako 
se prosi i yjeri djevojka itd.). 

2. Bazlićni godoyi preko godine (n. pr. Boźić, 
Uskrs, Bogojayljenje, Djurdjey dan i dr.). Treba 
nayesti, sto se dini na same te dane i prije 
njih i ne samo sto Ijudi dine, yeć i dega se 
duyaju). 

3. Narodne pride o Bogu i o syecima (kao 
o sy. Iliji, Nikoli, Bogorodici i dr.), o dusi, o 
drugom syijetu itd. 

4. Narodni kalendar (t. j. koje kućne i 
poljske posloye misli naród da treba raditi u 
oyo iii ono doba godine, o ovom iii onom pra- 
zniku, uz oyu iii onu mjesedeyu mijenu itd). 

5. Gatanja o yremenu i u opće o buduć- 
nosti (po koj im znacima pogadja naród, kakyo 
će biti yrijeme, kakya li Ijetina, n. pr. po tom, 
kako ptice lete iii pjeyaju, po tom, je li n. pr. 
na yeliki pętak lijepo yrijeme iii je kisa; sto 
se diźi, ako doyjek połazi na put, pa sretne 
najprije syećenika? itd.). 

6. Pridanja o prirodnini pojayima: o grm- 
\iayini, o yjetroyima, o pomrdini sunca i mje- 
seca, o potresu, o suncu i mjesecu, o danici i 
o drugim zyijezdama, o mlijednom putu (ku- 
mo vskoj slami). Imena pojedinih zyijezda kao: 



Sitne yiesti. 



221 



nVlaSići", „yolujara", „śtapci", pług i volovi" i 
pride o njima, ako ih ima. 

7. PiiÓanja o &iyotinjaina i biljkama (ko- 
jima se tnmaći njihoYO postanje, źiyot i 
8voJ8tva). .^. 

8. Prióe o postanju i proslosti sela, yarosił 
gradinaf brda, jezera, ponora itd. 

9 Narodna medicina (kojim lijekovima lijedi 
naród razlidne bolesti iii samo baje). 

10. Vjerovanja i pńóanja o bićima, kojih 
nema (n. pr. o kagi, o yilama, yakodlacimaj 
yjesticama, yjedogonjama itd.). 

11. Narodno tumaćeuje sna. 

12. Gatanja i bajanja u razliÓnim prigo- 
dama źiyota (n. pr. kad tko sto izgabi, kad se 
za^jubi itd.). 

JII. Dijakktologija. 

Opisi naśih narjedja u gramatiókom i le- 
ksićkom pogledu. Nitko nęka ne zaborayi uza 
syoj dijalektologiĆki prilog toóno nayesti geo- 
grafióke granice narjećja, sto ga prikazuje. Jugo- 
slayenska óe akademije osim opisa prayih na- 
rodnih narjedja primati yrlo rado i opise do- 
goyomih i umjetnih goyora, kamo pripada n. 
pr. kozarski, posloyićki, osaćanski i gegayaóki 
jezik (koje spominje Vuk u syojem rjeĆniku i 
dr. Maretić u „Radu" jugosl. akad. knj. 108. 
str. 185—186.). 

U Zagrebu, mjeseca syibnja 1895. 

Jiigo8laven8ka akademija zncMOsti 
i umjetnosti, 

— L it er arn o-his t o r ijski zbornik 
jugoslayenske akademije. Primismo 
i priobćujemo sljedeći poziy: 

Od pryih dana syoj ega źiyota drźala je 
jugoslayenska akademija jednom od prijekih 
syojih duźnosti, da prione sabirati knjizeyne 
spomenike juźnih Slayena i objelodanjiyati ih 
u syojim izdanjima. To je ponukalo akademiju 
da je poóela stampati kriti(^,na izdanja „Starih 
pisaca hryatskiłi", od kojih je do sada izislo 
dyadeset knjiga, zato je po kr en ula „Starine", u 
koje slaźe yoć godinama ponajpaĆe gradju za 
sredoyjećnu rukopisnu knjiżeynost, a pored toga 
izdala je i nekoliko posebnih djela s istom 
syrhom. No akademija imade sama yeó podesta 
gradje i za noyoyjeónu knjiźeynost, a uza to 
joj sye óesće dolaze takoyi prilozi s raznih 
strana, pa je zato akademija odlućila opet ko- 
raknuti naprijed i osnoyati noy zbornik, u ko- 
jemu će objelodanjiyati priloge za poyjest knji- 
źeynosti hryatske u novom yijeku. 

Ćetiri su stoljeća yeó prośla, sto se śtam- 
paju hryatske knjige, pa se je tako naslagalo 



mnogo gradje, koju treba da objelodanimo, ako 
ielimo, da sto prije dodekamo kritidnu poyjest 
syoje knjige. Odmah u poóetku noyoga yijeka 
nahodimo u poyjesti syoje knjizeyne prosyjete 
duboke tragoye talijanske kulturę i susrećemo 
se s humanizmem, te je posye prirodno, sto 
knjiieynost naśih strana progoyara trima jezi- 
cima: hryatskim, talijanskim i latinskim, da- 
paóe ima dosta knjiźeynika, koji piśu u sya 
tri jezika, a mnogo ih radl u dya. Poyjest nase 
knjiźeynosti ostała bi nepotpima, kad se hi- 
storik ne bi osyrtao takodjer na tał\janska i 
latinska djela nasih knjiźeynika, te je poradi 
toga akademija odlućila u syojem noyom, lite- 
ramo-historijskom zbomiku priobóiyati uporedo 
gradju za naśu knjiźeynost syih triju jezika. 
Bit će prilike, da se u oyome zbomiku pri- 
kuplja gradja za poyjest knjiźeynosti poóeysi 
od końca XV. stoljeóa sye do godine 1860., a 
akademija óe se najpade brinuti oko toga, da 
sabere sto obilniju gradju za historiju ilirizma, 
koji je udario osnoyu modemoj knjizi hryatskoj. 

Oydje óe se stampati manji izyomi sastayci 
starijih pisaóa, koji se ne mogu objelodaniti u 
posebnoj knjizi, nadalje yaźnija knjiźeynióka 
korespondencija i napokon raźni prilozi, koji su 
podobni objasniti koju stranicu knjizeyne hi- 
storye naśe. Oyakoya óe gradja bez sumnje 
doói u dobar ćas syakomu, koga zanima proslost 
nase knjizeyne prosyjete. 

Mnogo se oye gradje nahodi u jaynim arhi- 
yima i knjiźnicama, koja je akademiji dohodna, 
ali je za cijelo imade yeoma mnogo i u pri- 
yatnim rukama, — s toga akademija uótiyo 
moli sye rodoljube, da joj priloge iz syojih 
knjiźnica za oyaj zbornik iii sami toóno pre- 
piśu iii posalju, pa óe ih akademija pregledati 
i prirediti za śtampu. Akademija óe rukopise 
sto prije sa zahyalnośóu poyratiti njihoyim 
ylastnicimsk, a yoljna je i namiriti sye troskoye, 
koji nastanu. Prya knjiga oyoga zbornika iziói 
óe yeó do godine. 

Kako je oyaj pothyat namijenjen ne samo 
koristi naukę, nego i slayi naroda hryatskoga, 
akademija se źiyo nada, da óe se njezinu po- 
ziyu rado odazyati syi rodoljubi, koji bi joj 
ma kako mogli u tom poslu biti na ruku. 

U Zagrebu 30 aprila 1895. 

Jugoskwenska akademija znanosti 
i umjetnosti. 

— Zapisnik glavne skupśtine hryat- 
skoga arheologićkoga dru§tva, obdrźa- 
yane 25. oźujka 1895. Gospodin lyan Tkalćió 
pozyao je u glaynu skupstinu kao biysi pod- 



222 



Sitne yiesti. 



predsjednik vise odlidnih Sto starih sto novih 
dlanoya, te je kao predąjedatelj otyorio skup- 
śtinu sliedeóim kratkim goyorom: Yeleslayna 
gospodo! Prije syega srdaóno Vam se zahya- 
Ijujem, da ste izyolili potruditi se u oyu glaynu 
skupstinu arheoloskoga dniśtya, a tim Vas ide 
yeća hyala, jer će se u oyoj skupstini Vasim 
mudrim sayjetom oyoma arheoloskomn dmstya, 
koje nije podpune dyije godine od sebe dało 
nikakoya znaka źiyota, kako se nadam, uda- 
hnuti noy źiyot, a tim i djeloyanje istoga 
drustya nastayiti i sto jaóe podkriepiti. Uzrok, 
zasto je oyo druśtyo dyije godine kao spayalo, 
jest taj, sto je poloyinom godine 1892. biysi 
njegoy predsjednik i urednik Yiestnika hry. 
arh. dmstya g. prof. Śime Ljubić kao raynatelj 
nasega narodnoga arheoloskoga muzeja umi- 
royljen, te otisao za yayiek iz Zagreba, a tim 
je drustyo izgubilo syoga ćetmaestgodiśnjega 
urednika, koji je medjutim joś pol godine sto- 
jeói izyan Zagreba ipak uredjiyao drustyeni 
ćasopis tako, da je za godinu 1892. podpuno 
dotiskan izaśao. Ostayśi ja iza njega podpred- 
sjednikom oyoga drustya, sazyao sam mjeseca 
februara 1893. glaynu skupstinu, da se posa- 
yjotujemo i odluóimo glede daijnjega izdayanja 
drultyenoga glasila, ali jer se u toj skupstini 
uyjerismo, da ne moźemo naci yrstna urednika 
drustyenomu Yiestniku i da nam ni kamati od 
glaynice sami niti sa prinosom predplatnika 
ne dotiću za izdayanje Yiestnika, uyidismo, da 
drustyo nije kadro izdayati ćasopis, ako li ne 
odkine sto od glaynice, sto po prayilima nebi 
smjelo biti, toga radi odludismo obustayiti za 
tada izdayanje Yiestnika, dok mu se ne nadjo 
yrstan urednik, a ujedno bje zakljuÓeno, da se 
zamoli yisoka kr. hrv. slay. dalm. zemaljska 
ylada, da dnistyenom (^>asopisu, koji J6,UJedno 
i glasilo narodnoga nasega muzeja, priftóe u 
pomoc noyóanom podporom. Prema tomu za- 
kljućku zamolio sam nasu yisoku kr. zeinaljsku 
yladu za podporu, ali tećajem cijele g. 1893. 
na moju moibu nije stigao nikakay odgovor. 
Prema prayilom nasega drustya sazyao sam 
prosie godine 1894. mjeseca februara opet glaynu 
skupstinu, u kojoj budę zakijuóeno, da se sa 
izdayanjem drustyonoga glasila poócka dotlę, 
dok se nakupi nesto ólanarine, a ujedno da se 
ponoyno zamoli nasa yisoka kr. zemaljska ylada 
za noyćanu potporu. Ne dugo poslije obdrza- 
yanja pomenute glayne akupstine, stigao je na 
pryu moju molbu odgoyor od yisoke kr. ze- 
maljske ylade, kojim se poziya oyo arlieolosko 
dmstyo, da u rijesenju molbe zji potporu ima 



zemaljskoj yladi podastrijeti sye dosadanje 
syoje publikacije. Poslije nekolikomjese^nog 
odekiyanja stiglo je yisoko rijeśenje od 11. 
yeljaóe 1895. br. 3207 (1894), kojim se za ovu 
godinu doznaćuje nasemu arheolośkomu drustyu 
podpora od 600 for. 

U yisokom dopisu, kojim je kr. zemaljska 
ylada omogućila izdayanje arheoloskoga Yiest- 
nika, yeli se, da se rećena podpora daje drustyu 
s obzirom na to, da će urednikom biti kustos 
nasega arheoloskoga muzeja g. dr. Josip Brun- 
smid. Ja scienim, da se tomu radostnim óuy- 
styom ne samo odazyati moramo, yeć i jedno- 
duśno da prihyatimo, jer se izdayanje Yiestnika 
bez ćuyara nasega muzeja, doyjeka u arkeolo- 
giji naućna, teśko i pomisliti może, arheolośki 
bo Yiestnik u pomladjenom syom izdanju treba 
da se pokaże i kod kuóe i pred inostranim na- 
obraźenim syijetom, da je dostojno glasilo o 
proślosti ne samo naroda hryatskoga yeć i 
onoga yelikoga naroda, koji je prije dolazka 
Hryatai njihoya zaposjednuóa danaśnjehryatske 
domoyine, ostayio u istoj raznih spomenika 
nekadanje syoje snage i syoga umjeća. 

Poslije oyoga predloźi predsjedatelj, da se 
urednićtyo Yiestnika poyjeri gosp. dr. Josipu 
Brunsmidu i da se Ólanci u Yiestniku stam- 
pani nagradjnju sa 30 for. po arku, sto je 
skupśtina jednoglasno primila. Na poziy pred- 
sjedateljey izyijestio je skupstinu o druśtyenoj 
imoyini dr. Josip Brunsmid. Imetak hry arheol. 
drustya sastoji se iz gotoyine, uloźene kod za- 
gi*ebaókih kreditnih zayoda, zalihe knjiga, koje 
je izdalo sto biyśe drustyo za poyiest i starine 
jugoslayenske, sto samo hry. arhoolosko druśtyo 
i od knjiźnice, u kojoj su publikacije, sto jih 
je druśtyo dobiło u zamjenu za Yiestnik. Glay- 
nióni imetak drustyeni se sastoji iz tri dijela 
I. dio; Druśtyena glaynica ułożona je na. 
7 knjiżica, koje su końcem godine 1894 repre- 
zentoyalo yrijednost od for. 3827*24 uraóunay 
tu i kamate za sve tri godine 1892. — 1894. u 
iznosu od for. 401*07. 

II. dio: „Zakłada za izdayanje spomenika 
godine 1848.— 49." ułożona na ułożnicu I. liry 
śtedione brój 48.119 ima glaynice for. 125*50 i 
kamata for. 14*86. u kupno for. 140*36. 

III. dio: Zakłada spomenika na grobniókom 
polju, koje se kamati upotrebljuju u druśtyene 
syrhe, ima zajedno sa kamatima (for. 179*41) u 
dyie knjiżice for. 1797.29. 

Sbroje li se sye tri stayke to yidimo, da 
druśtyo razpolaże glaynicom od 5169 for. 55 nó. 
i kamatima od 595 for. 34 noyć., ukupno sa 



Errata coirige. 



223 



5704 for. 89 nd. i podporom yisoke kr. zonialj. 
vlade od 600 for. 

Zaliha drastyenih knjiga je uprayo ogromna 
i leSi bez ikakye koristi, s toga predlaźe iz- 
yjestitelj dr. Brunsmid, da se cijena knjigama 
snizi, da jih se sto vise u narodu razpa<5a. 
Skupśtina primi na znanje izyjestaj i usyąja 
predlog dr. Brunśmida, te pripusta noyomu 
odbom, da udari knjigama cijenu. 

Na predlog predsjedatelja budę zakljuÓeno, 
da se syima do sada izaslim Yiestnicima izradi 
sistematidki indeks, a taj posao da se poyjeri 
prof. J. Puriću. 

G. I. Kostrendió predlozi, da se Yiestnik u 
buduće uz arheologiju obazire i na historiju i 
folkloristiku, to da se yiśe pribliźi programu 
biyseg drustya za poyjestnicu i starine jugo- 
slayenske. Predlog je jednoglasno prihyaćen 
s dodatkom, da se pripusta odboru, da u tom 
pogledu opredijeli granice Yiestniku. 

Predajedatelj jaylja glaynoj skupstini poziy 
preuzyisenoga g. bana Dragutina grofa Khuen- 
Hódoryiirya, da arheolosko drustyo sudjeluje 



na milenijskoj izloźbi u Budimpesti 1896. i da 
oznaói syoga izaslanika, te predlaźe, da se tom 
poziyu drustyo odazoye i da ga u izloibenom 
odboru zastupa dr. J. Bnmsmid. Predlog je 
jednoglasno primljen 

Dr. J. Brunsmid predlaźe, da se knjiźnica 
hry. arh. drustya pripoji muzejskoj knji^nici 
uz uyjet, da se ólanoyima dnistya osjegura po- 
raba drustyenih knjiga. Predlog je u naóelu 
primljen, ali se definitiyna proyedba odgadja 
do noye glayne skupstine. 

Na predlog predsjedatelja budę jednoglasno 
izabran predsjednikom drustya za upraynu go- 
dinu 1895. presyijetli gosp. dr. Izidor Krsnjayi. 
Na dalje budę aklamacijom izabran g I. Tkal6i6 
podpredsjednikom, a u odbor gg. dr. I. pi. Boj- 
niÓić, dr. J. Brunsmid, Emilijan pi. Laszowski, 
dr. Fr. Maiksner, Ferdo Miler, dr. A. Musić i 
J. Purić, a za pregledanje raÓima gg. Gjuro 
Cmadak i Gjuro Deźelió, Zahyaliy se skupsti- 
narima na trudu, zakljuói predsjedatelj sjednicu. 

Peroyodio: J. Purić, 






ERRATA CORRIGE. 



Pag. 3. redak 40. c^.itaj: relijefe 

16. 



?ł 


ą/. 


71 


*.\>» 




71 


AAŁ \J tA \j 


» 


14. 


71 


18. i 


19. 


71 


sub- 
ditos 


» 


14 


71 


19. 




71 


yt 


J1 


14. 


11 


25. 




71 


yna 


» 


14. 


71 


28. 




n 


Yniuersitati.s 


n 


15. 


71 


12. 




71 


rubicundo 


?ł 


23. 


7^ 


1. 




71 


iztraźiyanja 


n 


29. 


71 


35. 




71 


osnoyi 


n 


31. 


71 


o. 




71 


iztraźiyanj a 


»ł 


31. 


71 


10. 




7' 


Uzmot 


ł' 


34. 


;i 


28. 




!1 


g e 1 s i a 


n 


3t. 


•ł 


35. 




7* 


regno 


t« 


31. 


»• 


43. 




'ł 


Buk opis ('. kr. 


łł 


35. 


71 


42. 




«• 


razbila 


ti 


J»8. 


i« 


38. 




łi 


poggiuoli 


«« 


38. 


»• 


41. 




• « 


str. 39. 


n 


39. 


»• 


2. 




• • 


popukali 


JT 


39. 


»n 


20 i 


2:^. 


łT 


Jacouiclifiich 


n 


39. 


71 


35. 




n 


ćt»tvrtoga 



mjesto 


reliłeje. 


71 


mose. 


71 


sub 




ditos. 


71 


et 


«< 


ona. 


71 


Yuiuersitatis. 


71 


rudicundo. 


71 


iztraziyanja. 


71 


omoyL 


71 


izraziyanja. 


71 


uzmeta. 


71 


gelasia. 


t« 


regni. 


ł* 


Rakopiac. kr. 


.. 


sazbila. 


ł. 


pogginoli. 


«. 


str. . . . 


11 


po purali. 


'1 


.Tacom i lii eh. 


n 


petoga. 



^i 



KiTata corrige. 



Pn>c. -la rodak 19. 
. 42. n BO. 



» 



t: 



U. 

u. 

40. 
47. 
47. 
48. 
50. 
51. 
52. 
01. 
(YX 
72. 

Ht. 
S4. 
8S. 
92. 



„ 101. 

,. 10«. 

,. 150. 

„ 155. 

„ 150. 

n 150. 

, 100. 

„ 102. 

„ 1(>J. 

., u.'). 



n 

H 



:u. 

42. 
14. 
29. 
27. 

5. 

5. 
15. 

9. 

:«. 

2k 

11. 
:u. 

15. 
.39. 



<Mta j : J a o o u i c h i c h mj esto 

niaius adjacet, c apeli a 
ulterius extendatur 






» 



Adam et Clerissean 
Cas.sas 

Ark. spij. crkoy. br. 8. 
i z V r .s b u r a d j e 
nije 
,. zocc olo 
dodaj : M j o r i 1 o I-*™ 1« 
M j ł^ r i 1 o 1"» 1« 
(M*tjij: V. sl. 18, 20, 2a, Tab. III. b. 
L i e V i 
'I'(eo)2 (sic!) 

ACCIPF PR(im)vM SALO^E 

0-70 

0-74 

izpusti na poletku IV. 
(^itaj : p u 1 o h e r r i m i s p a r a in i <• t i s 



y. 



n 



Sl. 51. reyerz zaokreni za iK)° na liovo. 



redak 23. 
1. 






:)5. 

B7. 
5. 

18. 
4'2 

fi ^- »• 

n tlx. «. 

sliku 110. j»n^okreni. 



7ł 



J1 



„ 17 

,, g r a d o V i 
„ p r a h i s t o r i j s k i li 
brisi onaj mali i iznad AV. 
Aitaj : P e r j a .s i c a 
„ V o r j asie (i 

1 i^a o t i ) 
,, so 

r i m s k o g a 
ni u z r j s k i 



Jacomillich. 

maiiisadjacct, capeUam idte- 

rius extendat. 
Adams et ClarisseD. 
Carsa»$. 
N. mj. br. 8. 
izyrrtba radja. 
nijo. 
zonolo. 



• ■ 


y. sl. 23, .31. 


«. 


Desn i. 


«ł 


H(£0)U 


1 


ACCIPEP R[ini]vM SAŁONE. 


n 


0-74. 


M 


o-7(;. 


łl 


p u 1 r. h e r r 1 ni e p a r i- 




m f n t is. 


ł' 


18. 


Jł 


oyi grad. 


n 


])r('dlustonjskih. 


ł" 


Perjasisa 




Pcrjasisf. 


ł» 


Iia<*.ti1. 


•1 





M 


r niskoga. 


V 


mnzojski. 






YJESNIK 

HEYATSKOGA 

ARHEOLOŚKOGA DRUŚTYA. 

NOYE SERIJE GODINA II. 18967. 

UKKDSIK 

D'* JOSTP BRUNŚMID. 



u ZAGREBU. 

TISKARA I 1.IT0GKAF1JA U. ALBRKCHTA iMH. WITTA^EK]. 
1S!|7. 



V. 



SADRZAJ „YJESNIKA" ZA GODINU 1896/7. 

Strana 

Brunśmłd Dr. Josip: Nekoliko naSafića novaca na skupu u Hrvatekoj i Slavoniji V — Vn. . 42 

— — — . t Prof. Śime Ljubić 130 

— — — Rimski vojniĆki diplom iz Bijele crkve kod RaĆe 1 

Bulić Fran: PeÓat Deodata, opata samostana 8v. Stjepana de Pinis pokraj Spljeta 7 

Celestin VjekOSlav: Neolitska naselblna kod Osijeka 104 

Jelić Dr. Luka: Crtice o najstarijoj poyjesti Spljeta 26 

Laszowski Emilijan: Grb plemena Mogorovića 21 

— — — Prinosi Hryata za madźarski narodni muzej u Budimpeśti 9 

Tkalóić ivan: Cistercitskl samostan u Topuskom * 110 

Zapisnik glavne skup§tine hrvatskoga arheoio§koga dru§tva. obdrźavane dne 6. traynja 1897 . 133 
Zapisnik glavne skup§tjne hrvdtskoga arheoio§koga dru§tva. obdrźavane dne 16. syibnja 1897. 136 

IZYJeśtaj treće giavne Skup§tine „Bihaća": hryatskoga druStya za istraźiyanje domaće poyjesti, 

drźane u Spljetu 30. prosinca 1896. . 140 

lzvje§taji muzejskih povjerenika i prijateija: i. i 2. Ignjat Jung u Mitroyici 157 

3. i 4. Jerko Payelić u Leśću 158 

5. Ladislay Ankenbauer u Sotu 159 

6. Josip Cik u Zagrebu 159 

7. Ferdo Hefele u Sisku 159 

8. i 9. Miso Mutaygjić u Dubici 160 

10. Despot TeodorĆeyić u Kutini 160 

Sitne Yijesti: Kako se ima pisat^ ime „BiKa^*^ str. 164. Kada je pro§irena crkya u Noyome u KaSte- //f 
bma str. 165. (Dr. Josip Aranza). — Rimske starine u Zagr^u str. 161. Iz liĆko-krbayske /l^ 
iupanije str. 161. Naselbine iz kamenoga doba u Slayoniji'str. 162. Zanimiya naSaSda u 
Hryatskoj i Slayoniji str. 163. Groboyi hal§tatskog doba u Vrepcu kod Gospića str. 163. 
Slayonsko arheoloSko druStyo u Osijeku str. 165. Ustrojenje austrijskog arheoioSkog instituta 
str. 165. t Dr. lyan Crnćić str. 166. f Hija Okrugić str. 166. f Giuseppe Fiorelli str. 166. 
t Ernest Curtius str. 166. (Dr. Josip BrunSmid). — f Franjo pi. Pulszky (Josip Purić). 

Knji2evne Yijesti: Truhelka. Slayonski banovci str. 168. Yasi^*. Noyci kolonije Yiminacija str. 168. 
Kubitschek. Zur Frage der Ausbreitung des Christentums in Pannonien str. 169. Jiredek Daa 
christl. Element in der topograph. Nomenclatur der Balkanlftnder str. 169. Eyangelium s. Joannis 
str. 169. BuUetino di Archeologia e storia Dalmata str. 169. Starohryatska prosyjeta str. 170. 
Glasnik zem. muzeja u Bośni i Hercegoyini str. 170. (Dr. Josip Brunśmid). — BojniĆiĆ. Der 
Adel von Kroatien und Slayonien str. 167. (E. Laszowski). — Zbornik za narodni źivot i 
obićaje str. 170. Radić. Osnova za sabiranje i prouÓayanje grade o narodnom Źiyotu str. 170. 
Trojanoyić. Starinska srpska jela i pida str. 170. (Josip Purić). 

Druśtva i uredni6tva. od kojib hryatsko arheoloSko druStyo dobiya Óasopise i spisę u zamjenu za 
8voj „Yjesnik" str. 171. 



IMMŁ DOPJMIKA , JJliSMIi" 

ZA GODINU 1896/7. 

Ankenbauer Ladislay, uoitelj u Sotu. 

Aranza dr. Josip, profesor u Spjjetu. 

Bru^imid dr. Josip, BYeuciliflzu profesor i ravnatelj arbeoloskoga odjela na- 

rodnoga muzeja u Zagrebu. 
Bulić Frań, ravnatelj c. i kr. drzavnoga muzeja u Spljetu. 
Celestin Vjeko8lav, gimnazijski profesor i kustos gradskoga muzeja u Osijeku. 
Gik Josip, kr. financ. rac. oficijal u Zagrebu. 
Ergovac Petar u Novomu kod Spljeta. 
Hefele Ferdo, gradanski ucitelj u Sisku. 
Jelić dr. Luka, profesor bogosloyije u Zadru. 
Jung Ignjat, uoitelj u Mitro vici. 

Laszowski Emilijan, pristav kr. zemaljskoga arkiva u Zagrebu. 
Mutaygjió Miso, trgoyac u Dubici. 
Payelic Jerko, uoitelj u Brodu na Kupi. 
Purić Josip, gimnazijski profesor dodijeljen arheoloskom odjelu narodnoga 

muzeja u Zagrebu. 
Teodorcević Despot, mjernik u Kutini. 
Tkalcić Ivan, akademik i prebendar u Zagrebu. 




RIMSKI YOJNICKI DIPLOM IZ BIJELE CRKYE KOD 

RACE (KOTAR MITROYACKI). 

Koncern syibnja 1896. momci mitroyackoga ribara Adama Salzmanna, loyeći 
ribu blizu Dekadasnjega cardaka Bijele crkve, jedno 3 kilometra na zapad od 
Bace (kotar mitro vacki), mreźom iz Save izyadise tucanu plocu sa napisom na obije 
strane. Bila je to jedna — i to druga — ploca rimskoga vojnickoga otpusnoga 
diploma, od kojega na str. 3. priopćujem autotipijske slike u po prilici ^j na- 
ravne yelicine. Prvu yijest, da je ovakov spomenik nadeń, dobio je pisać ovih 
redaka uz prijepis napisa od g. Nubera u Osijekn, ali isti nije htjeo priopćiti ni 
nalazista ni nalaznika, jer je sam kanio plocu kupiti. Medutim u skoro dobi rav- 
nateljstYO arłieolośkoga odjela narodnoga muzeja pozitiynih vijesti o tom nasasću, 
najprije od rodoljubnoga Ijekarnika g. Stjepana Czeisbergera, a zatim od revnoga 
muzejskoga povjerenika g. Ignjata Junga, tako da se je mogło pobrinuti, da mu 
ovako zanimiy i rijedak predmet iie izmakne. Muzejski ravnatelj, ne pocasiy casa, 
zamoli oba gospodina, da se pobrinu, kako bi se ovaj spomenik za narodni muzej 
nabavio. Hvale vrijednom pripravnosću obojica se primise posła, koji je u tomu 
slucaju bio dosta tezak, jer im se je valjalo boriti protiy tvrdokome sebićnosti i 
priyatne konkurenci] e, koja je bila naperena protiy nasega zemaljskoga zavoda. 
Ove nepoYoljne prilike prouzrocise, da se je za ovaj, doduse rijetki, ali nepotpuni 
spomenik, morala platiti dosta znatna svota od 60 forintih. 

Do godine 1893., kada je izisao treći svescić suplemenata k trećemu syesku 
sbomika latinskih napisa, sto ga berlińska akademija pod naslovom Corpus in- 
scriptionum latinarum izdaje, bilo je poznato 97 rimskih vojnickih diploma, 
koji padaju u doba od godine B2. (Klaudije I.) do 301/5 (Dioklecijan i njegovi 
drugo vi). Spomenici ove vrsti legalizovani su prijepisi carskih edikata, kojima se 
isluzenim yojnicima ^ i njihovim potomcima podijeljuje rimsko gradansko pravo 
i zakoiiitost braka (conubium) sa zenama tudega (peregrinoga) staleźa, koje bi 
imali u casu, kada im je gradansko pravo podijeljeno iii s onima, koje bi si ka- 
snije uzeli. Na svakomu ovakovomu diplomu na prvomu je mjestu ime carevo u 
nominativu, sa svim imenima i naslovima, sto ib je obicavao rabiti, zatim su na- 
znaceni yojnicki odjęli, kojima su pripadali doticni vojnici i formuła, kojom se je 
izreklo, da im se podijeljuje gradansko pravo i conubium. Na to slijedi datum 
edikta, ime vojnika, za kojega je prijepis ucinjen, uz oznaku njegova vojnickoga 
odjela i rodnoga mjesta, katkada i imena 61anova njegove obitelji i konacno 
oznaka mjesta u Eimu, gdje se je originalna isprava nalazila. Na drugoj posebnoj 



* Sluźba je trajala kod brodovlja 2(5 godina, u legijonaraca 20 godina, a kod pretorijanskili 

pomoónim óetama (auxilia) 25 godina, kod kohorata IG godina. 

1 



Brunsmid, Rimski yojnicki diplom iz Bijele crkve kod Haóe (kotar mitrova6ki). 



stranici zapisana su imena STJedoka, koji posyjedoouju taonost prijepisa. Tijeh je 
imena obicno bilo sedam, ali ih ima kadsto i vise. 

Svaki Yojnicki diplom sastoji od dvije ploce, na kojima je bila cijela isprava 
dvaputa zapisana; jedino imena svjedoka zapisana su samo jedanput. Obije ploce 
spojile bi se tako u jednu cjelinu, da bi se polozile jedna na drugu, a kroz neke 
rupe u njima provukla bi se źica, koja bi se na jednoj od yanjskih strana zape- 
catila. Autenticnim se je smatrao onaj prijepis, koji se je nalazio iznutra, a izvana 
se je duplikat napisao s toga, da se ne mora u svakom slucaju potrebe uklanjati 
pecate i źicu. 

Vojnicki diplomi, vazni i kao juridicni spomenici, pruźaju nam vanredno 
mnogo grade naylastito za proucavanje, kako su bili razmjeśteni pojedini vojnicki 
odjęli po pogranicnim pokrajinama ogromne rimske drzave. Ali ima tu i drugijeh 
podataka historijske, antikvame i filologijske naravi, za koje katkada bas jedino 
iz ovijeh spomenika doznaj emo. 

U Rimu su se carski edikti, kojima se je otpustenim vojnicima tudega 
(peregrinoga) roda podijeUlo gradansko pravo i conubium, u starije doba pri- 
cvrsóivali na hramu boźice yjemosti rimskoga naroda (Fides populi romani) 
na Kapitolu i u njegovoj blizini. Ako ne prije, a ono sigumo barem pocam od 
godine 90^ nalaziU su se na zidu iza Augusto va hrama kod Minerve (in mur o 
post templum divi Aug(usti) ad Minervam). 

Diplom iz Bijele crkve, kako već rekoh, nije potpun. Nadena mu je samo 
druga ploca; prva, na kojoj je bio pocetak obajuh prijepisa carskoga edikta, nije 
se nasla. Zato ne doznaj emo ni za ime cara, koji ga je izdao. To bas ne bi bila 
osobita nesreća, jer bi se to redovito dało ustano viti i iz druge ploce, na kojoj 
je zabiljezen datum. Nesretnim sluoajem nas spomenik bas u datovanju ima jednu 
osebinu, koje na nijednomu drugomu njegove vrsti nema. Prepisac je naime za- 
pisać doduse dan i mjesec (i di bu s febr(uariis) = 13. veljace), kada je isprava 
izdana, aH je zaborayio zabiljeziti imena konzula, po kojima bi se barem redovito 
dala ustanoviti godina i ime vladara, koji ju je izdao. Ipak ima u samom napisu 
jedan podatak, koji nam dopusta, da spomenik barem pribliźno datuj emo. Taj je 
podatak oznaka, gdje se je original ispraye u Rimu nalazio, a iz te se oznakę 
mora doći do zakljucka, da je diplom iz Bijele crkve iii najstariji od svih, koji 
su nam se sacuvaU iU barem jedan od najstarijih. 

Original nase izprave bio je Romae in Capitolio in aede Fidei 
p(opuli) R(omani) latere sinisteriore extri(n)secus. Veoma slicnu oznaku 
ima jedino jos najstariji dosele poznati diplom, sto ga je izdao car Klaudije I 
11. prosinca 52. godine za Spartika.* Hram Fidei populi Romani na vojnickim 
se diplomima spominje samo jos tri puta, naime godine 80* i 86* i ^ Iz Klaudi- 



1 



Zadnji poznati yojnióki diplom, kojemu se * In Capitolio post tropaea Germa- 

je original nalazio blizu hrama boźice Fides, niciąuae suntadaedem Fidei p. R. 

od godine je 86. CIL. III. p. 856. D. XVIIL 

In Capitolio aedisFideipop ul iKomani ^ In Capitolio post tropaea Germa- 

parte dexteriore. CIL. III. p. 844. D. I. nici in tribunali quae sunt ad 

In Capitolio post aedem Fidei p. R. aedem Fidei p. R. CIL. III. p. 857. 

in muro. CIL. Ul. p. 854. D. Xm. D. XIX. 



SI. 1. i 2. Rimski vojnićki diplom Iz BIjele crkve kod Rafie (kotar mitrova6ki). 



Bninsmid, Bimski yojniĆki diplom iz Bijele orkye kod Race (kotar mitroyaóki). 



jevoga diploma dało bi se zakljucivati, da su se ove isprave najprije pricvr8Ćivale 
na samom hramu boźice Fides, a kasnije, kada na njemu nije yise mjesta bilo, na 
drugim sgradama u neposrednoj mu blizinL Diplomi XIII., XViiL i XIX. za da- 
toyanje nasega spomenika stoga yise ne mogu biti mjerodayni, sto im se ońginali 
nisu kao njegov nalazili na samomu hramu bozice Fides. Diplom iz Bijele crkve 
mora dakle iii da je stariji od godine 52., koje je izdan Klaudijey diplom za 
Spartika, iii da pada izmedu 52. i 60. godine. Potonje je godine izdan po dobi 
dosele drugi diplom, Neronov za Jantumara, koji se je nalazio in Capitol(io) 
ad latus sinistr(um) aedis then8ar(um) extri8ecus.^ Protiv nazora, da 
bi diplom iz Bijele crkve mogao potioati jos iz Klaudijeve dobę, goyori, sto u 
njemu nema nijednoga od ona tri sloya, Sfco ih je car Klaudije u rimskomu prayo- 
pisu uyeo. Nema ih doduse ni u diplomu od godine 52., te stoga Biicheler* misli, 1 
da je taj prijepis ucinjen iza smrti cara Klaudija (f 12. listopada 54.), kada je 
njegoy prayopis opet napusten. Tesko da óu stoga pogrijesiti, reknem li za diplom 
iz Bijele crkye, da je zapisań najkasnije za yladanja cara Nerona (54 — 68 posl. Kr.), 
i to yjerojatno prije 2. srpnja 60. godine; mogućnost, da potice iz dobę cara Klau- 
dija iii dapace i kojega od njegoyih predsastnika nije dakako takoder izkljucena. 

Tucana ploca, na kojoj je zapisań nas diplom, 0*181 m. je duga, 0*151 m. siroka 
i 0*003 m. debela. Kako je dugo bila u yodi, uhyatila se je na njoj samo mjestimice 
patina tamne boje. Spram sredine ima gore i dole po jedna omanja rupica, a jos 
dvije se nalaze u ugloyima jedne od duzih stranica. Oye su rupice sluzile, da se 
kroz nje proyuce zica, kojom su se obje ploce diploma zayezale. Na straźnjoj 
strani u sredini koso su prikeljenedyije 015 m. duge i 0*011 m. siroke płocice, koje 
zatyaraju 0*025 m. sirok prostor (theca), u koj emu su se nalazili uzloyi zice i pe- 
cati syjedoka. 

Na nutamjoj strani ploce nalazi se konać edikta, koji se odnosi na co- 
nubium. Napis glasi: 

Na nutamjoj strani prye ploóe: 

[ iis qui militayerunt in ąuinis et yicenis pluri- 

busye stipendiis emeritis dimissis honesta missione, ąuorum no- 
mina subscripta sunt, ipsis liberis posterisąue eorum ciyitatem 
dedit et conubium cum uxoribus, quas tunc habuissent, cum est 
ciyitas iis data, aut, si qui*] 

Na nutamjoj strani druge ploóe: 

caelibes essent, cum iis, quas postea duxissent dumtaxat singuli 
singulas. 

Idibus Febr(uariis).'* 

Cohort(is) II. Hispanorum, cui prae(e)st C(aius) Cayarius Pris- 
cus, equiti Dasenti Dasmeni f(ilio) Cornac(o) et lorae* Prososi 



* CLL. III. p. 845. D. II. stiysi narayski ime cara, yojnićkih odjela i 

■ De Ti. Claudio grammatico p. 31. njihoyoga yojyode. 

' Doyle sam nadopunio tekst ispraye, ispu- ^ Tu su ispustena imena konzula one godine 

^ Mogło bi se 6itati i Lorae. 



Bronsmid, Rimski yojni^ki diplom iz B\jele crkve kod Race (kotar mitroyaóki). 



filiae, uxori eius et <A> * Emerito, f(ilio) eius et Turunae, filiae eius 
e[t]''' [EJmeritae', filiae eius. 

Descriptum et recognitum ex tabula aenea, quae fixa est 
Bomae in Capitolio in aede Fidei p(opuli) IŁ(omani) latere siniste- 
riore ex[t]ri(n)8ecu8.* 

Na yanjskoj strani druge plo6e: 

L(ucii) Vitelli(i) Sossiani 
Q(uinti) Vibi(i) Saurici^ 
T(iti) Graiti(i) Yalentis® 
C(aii) Antisti(i)^ Marini 
P(ublii) Servili(i) Adiutoris 
A(uli) Cascelli(i) Successi 
M(arci) Heleni(i) Primi. 

Diplom iz Bijele crkve bio je izdan za jednoga konjanika druge hispanske 
kohortę, koj oj je bio zapovjednikom Gaius Cayarius Priscus. Iz epigrafskih spo- 
menika znademo, da je druga hispanska kohorta godine 60. bila u Iliriku pod 
Lucijem Salvidijenom Salvijanom Rufom, a prefekat da joj je onda bio Gaius 
Caesius Aper.® Od godine 80. — 86. bila je u Panoniji, i to godine 80. pod Titom 
Atilijem Eufom^, a godine 84. i 86. pod Lucijem Funisulanom Yettonijanom.^^ 
Godine 99. nalazimo ju u dolnjoj Moesiji pod Q. Pomponijem Rufom, ^^ a god. 108. 
u Daciji.** Yjerojatno je, daje druga hispanska kohorta pripadala panonskoj yojsci. 
Njezina prisutnost u dolnjoj Moesiji godine 99. biti će mozda u savezu sa dislo- 
kacijama vojnickih odjela prije Trajanove prve vojne protiv dackoga kralja Dece- 
bala (g. 101. — 102.), a godine 108. nalazila se je u Daciji iza druge Trajanove 
vojne (g. 106. — 106.), pri kojoj je po svoj prilici takoder ucestvovala. 

Diplom iz Bijele crkve bio je prijepis, ucinjen za Dasenta, sina nekoga 
Dasmena, koji je bio rodom iz Komaka (danasnji Sotin u srijemskoj źupaniji). Uz 
ovoga coyjeka sa posvema barbarskim imenom, koje nam je ovako i slicno po- 
znato iz rimskih podunavskih pokrajina i iz Dalmacije, spominju se njegova zena 
lora (iii Lora), kći nekoga Prososija, sin Emeritus i dvije kóeri Turuna i Emerita 
koji su sv] zajedno sa Dasentom dobili gradansko pravo. Emeritus i Emerita mo- 
zebiti su bili blizauci, koji se rodise, kada im je otac vec bio iz sluzbe otpusten 
(emeritus), ali jos prije, nego sto mu je izdan ovaj dekret. 



* Ovo A ispred rijeÓi Emerito ne może biti ^ Na kraju izmedu prvoga i drugoga retka 

kratica za praenomen Aiilus, jer Emeritus urezan je znak X, koji valjda niśta ne znaći. 

nije mogao imati rimskoga praenomena prije, ^ Na ploói je pogrjesno Yalintis. 

nego sto je imao rimsko gradansko pravo. 'Na ploói je pogrjesno Antists. 

Yaljda je tu rezbar naóinio pisarsku po- ® D. 11. CIL. Ul. p. 845. 

grjesku, koju je ispravio prekriźiy suyisno " D. XIII. CIL. III. p. 864. 

sloYO, kako se na ploói jasno vidi. ^^ D. XVI. i XVn. CIL. III. p. 1963 i 866. 

Na ploói je pogrjesno e i. " D. XXXI. CIL. IH. p. 1971. 

Na ploći je pogrjesno Imeritae. "Napis u Yrscu CIL. III. 6273. 
Na ploói je pogrjesno ezirisecus. 



2 
S 
4 



6 Bioinsmid, Himski yojnióki diplom iz B^ele crkye kod Rade (kotar mitroyadki). 



Imena syjedoka nisu iz nijednoga od dosele obijelodanjenih diploma 
poznata. 

Diplom iz Bijele crkye nije prvi, koji se nalazi u zbirkama arheoloskoga 
odjela narodnoga muzeja u Zagrebu. Od prije se tu yeó nalazi kao dar Andrije 
Torkyata Brlića ulomak jedne ploce iz Grabaija kod Broda na Savi od **/so 
traynja 71.^ i potpuni diplom iz IlaSe u Srijemu od 6. rujna 152.*, koji je da- 
rovao otsjecni inźinir Teodor Kuseyió Blacki. 



Dr. Josip Brunśmid. 



* Yespasianus .... lensi f. D. X. (Viii.) CIL. ' Pius C. Yalerio Dasio. Bninsmid u Ylestniku 
III. p. 861. i 1960. Ljubić Inscr. quae Za- XnT. p. 33. a po njemu Huelsen u Mitth. 

grabiae in mus. nat. asseryantur p. 53. des arch. Inst. in Rom VL p. 336. i Mommsen 

u CIL. m. p, 1987. D. LXn. 



peCat deodata opata SAMOSTAM S¥. stjepana 

DE PmiS POKEAJ SPLJETA. 

Poznato je, koliko je yeliku ulogu igrao u nasoj poyjesti za doba brvatske 
narodne dinastdje, a i kasnije, benediktinski samostau 8v. Stjepana de Pinis {pod 
BorOTima) pokraj Spljeta. Na mseTiuama ovoga aamostana od god. 1826. leźi op- 
ćinsko gro bil te ovoga grad a. 

Prvi aigumi Bpomeii ob oyomu samostann a domaćim isprarama siźe ćak 
u god. 1020 po Rackomu, a u god. 1026. po Kukaljeviću. Nego rek bi da je jol 
starijega porijekla. Da li se utemeljeuje oTOga samostaua 
ima pripisati kneginji Jeleni, suprugi bana Mislaya, u prvoj 
polovini IX. yijeka, ne może ae aigurno reći, ali je signriko, 
da 8u ae tekom XL vijeka u bazilici sv. Stjepana pokąpali 
hiratski yladari. 

Poyjest ovoga seimoatana ocrtana je lijepo u B u 1 1 e t- 
tino di Archeologia e storia d alma t a' na te- 
melju opstojećib dokomenata, a i dalja iatraziYanja na polju 
domaće poyjesti donijeti će novib podataka. I u „Yodi 
po Spljetu i Solinu" na str. 216—216 nayedeno je 
Ujepih poTJesnickih podataka, doSm u Ephemeria Bi- 

hacensis na proeeljnom liatu dan je tloris ovoga aamo- Si.3. PeCatDeoctata|opata 
staną uz crkvu. samosjana Sv. Stjepana 

_ .. . . ,. .... , , .,. de PinIs pokraj Spljeta. 

U aijecnju ove godine poalo mi je za rukom naoav3ti 

u Spljetu pećat jednoga od opata ovoga aamoatana, naime Deodata, iz X'V. v., 
te poato je ovaj prvi poznati nam pećat ovoga aamostana, dajem ga u priloźenoj 
ilastraciji, pridodajuć samo nekoliko biografskiU podataka ob istomu opata.. 

Pećat je od bakra u velićini i obliku iluatracije (al. br. 3), a na vrlm, kako 
se opaza u samoj slici, malko je okmjen, dapaóe i malko raspuknut, ato ae je abilo 
yaljda tada, kada je yeriżica u vrlm, o kojoj je moźda yisio pecat, bila silom 
otrgnuta. Strąga nema nikakyog znaka, da bi pećat bio prilijepljen na drvo iii na 
koji koyinski predmet. 

n sredini je lik opata, zaogmuta plaatem. Na glayi muje infuła, oblika 
onog doba. TJ Ujeyoj mci drzi pastirski etap, a u deanoj knjigu eyandelja. Naokoło 
ide nadpis: 

t S DEODATI ■ ABB - ATIS • S ■ STEFANl. 
S(igiUum) Deodati Abbatis S(ancti) Stefani. 

' Dvije opatije sv. Petra guiuajskoga i sv. Stjepana de Pinis u staroj spljetskoj nadbiaknpiji za 
doba narodne hrvatiike dinastge napisao pop Petiir Kaer u prilogu nBuUettina" 1890— 189S. 



8 Bulić, Pe6at Deodata opata samostana sv. Stjepana de Pinis pokraj Spljeta. 



Opat Deodat (Deodatus), koji je predstavljen na ovomu pecatu, n imeni- 
cima Opata 8v. Stjepana dolazi nam samo jedan pod ovim imenom — poznat nam 
je iz dokumenata neke pamice, koja se je bila podigla god. 1442. medu njim i 
tadasnjim spljetskim nadbiskupom Petrom, komu je on nijekao nekoja prava nad 
mlinicama u Solinu.* 

Jos je glasovitija — donekle smijesna — nęka druga parni ca, u koj oj je 
bio zapleten opat Deodat, koja se je sbila pod Franom Maripetrom, spljetskim nad- 
biskupom. Dok je ovaj god. 1428. boravio u Eimu sbog posala svoje nadbiskupije, 
pojavi se tuźba kaptola spljetskoga protiv samostana sv. Stjepana, da naime prema 
staromu, odavna uvedenu, a 250 godina prije potvrdenu obicaju, da samostan na 
uskrs ima davati kanonicima kaptola dva dobro utovljena skopca, dva neostriźena 
janjca, dvije mjere (a mp ho ras) najboljega vina i do 60 komada psenicnoga 
kruha, da od nekoliko yremena samostan daje słaba kruha, od lose, dobro ne pro- 
sijane psenice i ne od prave mjere. U odsutnosti nadbiskupa bi izabran od jedne 
i druge strane yikar nadbiskupije spljetske Toma Saviolus, pravorijekom kojega 
imale su se stranke zadovoljiti. Tako i bilo. On sudi, da samostan ima davati 
kaptolu stolne crkve mjesto gotova kruha, pedesetcetiri stara dobro prosijane pse- 
nice (sextario8 purgati selectiąue trumenti) spljetske mjere, uz 
sve ono drugo gori navedeno.'' 

Opat Deodat bio je god. 1430: imenovan od papę Martina V. podsabiraoem 
desetina za spljetsku nadbiskupiju,' a nasljednik Martinov Eygenij IV. imenovao 
ga god. 1433. svojim nuncijem i sabiracem dohodaka apostolsko komorę u nekim 
krajevima istoka, pa Zadra, Spljeta, Dubroynika, Bara i Albanije.* 

Deodat je bio zadnji pravi opat samostana sv. Stjepana, jer po njegovoj 
smrti prode ova opatija u komendu naslovnim opatima. 



Fr. Bulić. 



* Bullettino 1 c. Carrara Archi vio Capito- • Carrara 1. c. p. 32—83. 

lare di Spalato p. 32. * Theiner Vetera monum. Slavor. merid. I. 365. 

2 Farlati Illyr, Sacr. HI. p. 873. 



PEINOSI HEYATA ZA MAD2AESKI NAEODNI MUZEJ 

U BUDIMPESTI. 

Veliki dobrotvor madzarskoga naroda cnveni grof Franjo Szechenyi, za- 
snovatelj je madźarskog narodnog muzeja u Budimpesti. On je darovao u pro- 
syjetne svrhe 8V0ga naroda ogromnu svoju knjiźnicu, znamenitn numismaticku 
sbirku, sbirku rukopisa itd., a ovim je darom polozio temelj uglednom znanstyenom 
zavodu. To veliko dobrocinstvo priznao je madzarski sabor g. 1807, clankom XXIV. 
Veó slijedeće godine odluceno je nastojanjem palatina Josipa, da se podigne ma- 
dzarski narodni muzej, a to je ustanoyljeno clankom VIII. dekreta Franje II. od 
godine 1808. 

God. 1807. 26. oktobra poslao je palatin Josip i hrvatskomu banu grofu 
Ignjatu Gyulayu osnoYu o podignuću madzarskoga narodnoga muzeja, izrazujući 
źelju, da i Hrvati pripomognu kod podignuća recenoga zavoda.^ Ban već 9. no- 
yembra odgovori palatinu veoma lijepim pismom, u kojem u velike hvali njegovu 
rodoljubnu zamisao, a uvjerava ga, da će i Hrvati rado nastojati oko podignuća 
madźarskog narodnog muzeja. Već 13. novembra pozva ban pismeno zupanije 
zagrebacku, kriźevacku i varaźdinsku, da poraognu yeliku i koristnu palatinovu 
zamisao, te ujedno prilozi syomu pozivu osnoyu za budući taj muzej.* Palatin je 
i hryatske gradoye zamolio za prinose, kao n. pr. godine 1808. 29. januara grad 
Zagreb. Grad Zagreb mu obeća u odgoyoru od 13. februara god. 1808., da će tu 
styar prema mogućnosti potpomagati. 29. marta 1808. obrati se palatin i na ri- 
jecJd gubemij, koji obeća pismom od 3. maja syotu od 8400 for. 36 noyc. kao 
dobroyoljni prinos za madzarski muzej, i to: grad Rieka 6%, „oblati diaetalis", 
dakle 6272 for. 60 nc.; grad Bakar d%, dakle 1699 for. 36 no.; a distrikt komor- 
skoga primorja (districtus maritimus cameralis) 3^, dakle 428 for. 05 nc.' 

Ni hryatski sabor nije zaostao radeći oko unaprediyanja tekar zasnoya- 
noga madzarskoga narodnoga muzeja. Na hryatskom saboru g. 1808, 29. februara 
dozyolise hryatski stalisi i redoyi u ime pripomoći za osnutak madzarskoga na- 
rodnoga muzeja prinos od 3^ „subsidii diaetalis". 

Prema tomu imała je doprinijeti : 



zupanija zagrebacka . 
y, yaraźdinska . 



71 

n 

7) 



kriźeyacka 
yiroyitićka 
srij emska . 
pozeska . 



7866 for. 367, nc. 



2916 


^ 69 


2207 


n 17 


1763 


„ 14 


7031 


n 16 


1449 


. 48V4 



7? 



' Acta banalia u kr. zem. arkira A. 1807. ' Ibidem N. 69. 70. 
N. 67. ' Acta palatinalia-musaeaea, u kr. zem. arkiyu. 



10 Laszowski, Prinosi Hryata za madiarski narodni muzej a Bndimpesti. 



Dakle nkupno 8ve zupanije lijepu svoticn od 23.337 for. 15^4 no. konv. 

noYca. O tom zakljnoku izvijestio je ban palatina 8. septembra 1808.* O prinosn 

zagrebacke zupanije izyijestio je veKki zupan grof Amade bana veó 30. augusta, 

a u tomu izYJestaju detajlno nayodi, koliku óe svotu doprinijeti pojedini kotari.* 

Hrvatski gradovi obeóase u recenu 8vrhu ove prinose: 

Kopriynica 261 for. 33^ nc. 

Krizevac 102 „ 06 „ 

Karlovac 1283 „ 33 „ 

Pozega 117 „ 49 „ 

Yaraźdin 600 „ — „ 

Zagreb 1607 „ 41%* „ 

Jesu li ovi obećani prinosi hrvatskih zupanija i gradova zaista ikada i 
położeni bili, nije nam poznato, jer o tom ne nalazimo vijesti u sluzbenim spi- 
sima, koje imamo pri ruci. Biti óe, da su ostali nepolozeni, jer u bumim godi- 
nama, koje su slijedile iza g. 1808., tesko da se je mogło na to pomisliti, a uz to 
je godine 1809. dosao velik dio Hryatske pod francuzko gospodstyo. 

Sve do godine 1836. nemamo nikakovih yijesti o kakovim nov6anim prino- 
sima Hryata za madzarski narodni muzej. Zakonskim clankom XXXVn. madźarskog 
sabora od godine 1836. (clanak „De musaeo nationali") dozyoljena je svota od 
600.000 for. za gradnju palące madźarskog narodnog muzeja, a za nabavu velike 
sbirke Nikole Jankovica svota od 126.000 for. Ova svota imała se je sabrati u 
Ugarskoj i Hrvatskoj. Clanom deputacije, kojoj je bilo poyjereno izyedenje te za- 
daće, izabran je od strane Hrvata zastupnik Herman Buzan.* 

Madzarski je sabor ustano vio, koliko óe hryatske zupanije i gradoyi za 
narodni muzej doprinijeti, i to: 

zupanija yiroyitioka .... 8003 for. 03 nc. 

„ poźeska 6602 „ 06^8 ri 

„ srijemska 8103 „ 03% „ 

grad Osijek 1100 „ 26% „ 

„ Pozega 200 „ 04% „ 

„ Rijeka ....... 400 „ 09% , 

ostale tri hryatske zupanije i 

gradoyi 13.680 „ 08% « „ 

Hryatski sabor, koji se sastade u Zagrebu 4. augusta 1836., pretresiyao 
je to pitanje o prinosu Hryatske, te je odredio clankom V. „de subsidiis pro mu- 
saeo nationali, comparando item collectione Jankoyichiana, oblatis intra regni ju- 
risdictiones repartiendis", da u svrhu gradnje muzejske palące i nabaye Janko- 
yióeye sbirke Hryatska od 135% propisanih yrata (porta) doprinese syotu od 
13.369 for. 20 nc. Ta syota razdijeljena je oyako: 

zupanija zagrebacka od 66 yrata . . 6499 for. 66 nc. 
„ yaraźdinska „31% „ . . 3077 „ 38 „ 

* Ibidem : Acta banalia A. 1808. N. 120. * Jura regni. Ul. p. 190. 

" Ibidem br. 118. * Acta comitiorum A. 1836. pag. 899. 

■ Ibidem. « Ibidem str. 746. 





Laszowski Prinosi Hryata 


za 


madiarski narodni mnzej 


U Budimpesti. 


11 




znpanija krizevacka 


od 22t/8 


yrata . . 


2191 for. 


16 nc. 






grad Zagreb . . 


n 


3 


7) 


29B 


7) 


30 , 






„ Yarazdin . . 


n 


2^8 


n 


246 


n 


15 . 






„ Krizevac . . 


7) 


% 


7) 


86 


rt 


12 . 






„ Koprivmca . 


n 


2 


7) 


197 


n 


n 






„ Karlovac 


n 


4 


7) 


393 


n 


B8 „ 






gradski distiikt Bakra 


2 


n 


197 


n 


7) 






distrikt komor, primorja 


17' 

J- /8 


n • 


184 


7) 


40 „> 





Kako yidimo, uknpna je svota bila nesto manja od one, koja je na mad- 
źarskom saboru bila preliminirana. 

Ove prinose do godine 1841. uplatise 8ve zupanije i 'gradovi — osim je- 
dinoga Zagreba. Kako je medatim godine 1841. bański namjesnik Juraj Haulik, 
biskup zagrebacki, pozyao zagrebackoga suca Josipa Staidahere^ da glede^ da se 
taj oznaceni prinosni dio grada Zagreb sto prije uplati* to nema sumnje, da je 
i grad Zagreb u skoro svojoj obvezi zadovoljio. 

Tako je Hrvatska prema zakljuccima sabora od god. 1836. doprinijela za 
madzarski narodni muzej lijepu syotu od 36.677 for. 36*/8 novc konvencijonal- 
noga novca. 

Kad smo gore naveli noYcane prinose Hrvatske za madzarski narodni 
muzej, nayesti ćemo sada i nekoliko yijesti o predmetima, koji su iz Hrvatske, 
Slavonije i Bosne dośli u madzarski narodni muzej. Tu dakako mozemo samo na- 
yesti one predmete, koji su u sluzbenim spisima, sto nam dodose pod ruke,^ za- 
biljezeni. Nema sumnje, da su ti popisi nepotpuni i manjkayi, jer mnijenja o spo- 
menutim predmetima nijesu potekla od strukoynjaka. O nekim predmetima ima 
obsimih opisa, ima notica o njihoyom nalazistu, te dapace i cijela njihoya histo- 
rija. Oyakoye yijesti narayski da imaju neku yaznost, te je sasma opraydano, da 
ih se obijelodani. 

I. God. 1802. kopao je trgoyac Jeftimije Panaotoyió temelj za syoju kucu 
u Mitroyici, a tom je zgodom nadeń rimski spomenik od mjedi. Po opisu podpu- 
koynika Leuthnera bio je taj spomenik — ploca — stopu yisoka, a ^jt stopę si- 
roka, na&njena od koyi a zalita oloyom. Na toj płoci bijase izyajano poprsje 
coyjeka s napisom AQVILA (sic!). Oyu plocu uze pukoynik Stojceyić u syoju kan- 
celariju, gde je pokaziyaśe syojim prijateljima. Kad se je g. 1806. poyratila regi- 
menta iz rata, uze ju opet tadanji pukoynik Obucina u syoju kancelariju, ali ju 
je god. 1806. poklonio mitroyackom żupniku, potonjem dakovackom kanoniku lyanu 
Matizoyióu. Iz Matizoyićeya pisma od god. 1811., pisana pukoyniku Hinku pi. Hil- 
leru, razabiremo, da ju je Matizoyić daroyao biskupu dakoyackomu Antunu 
Mandiću, koji je bio yelik prijatełj starina, i to osobito rimskih. Biskup Mandić 
uyjeraya u pismu od 7. aprila 1811. palatina, kada ga je oyaj pozyao, da recenu 
plocu madzarskomu muzeju daruje, da je odma, cim je biskupsku stolicu zasjeo. 



* Sabor. zapisnik od g. 1836. 

* Acta banalia. A. 1841. N. 61. u kr. zemalj. 
arkivu. 



' Ti se spisi nalaze u kr. zem. arkivu pod 
signaturom : MusaecUia, U koliko ne citirano 
drugo vrel0| uzete su vijesti iz rećenih spisa. 



12 Łaszowski, Prinosi Hryata za madiarski narodni muzej u Budimpesti. 



pisao SYOJiiD źupnicima, osobito u Osijek, Mitro vion i Viiikovce, da mn starine, 
koje bi se iskopale, posalju. Ovako da je dosele sabrao preko 800 bakrenih (mje- 
denih), mnogo srebrenih i 3 zlatna rimska novca, 4 małe mjedene statuę, 3 statuę 
kuónih rimskih bogova (penata), te dvije ljevene mjedene ploce. Od ovih bijase 
jedna 10 paląca visoka (ex aere, ut putatur Corinthiaco). To je bila ona ploca 
koju je g. 1807. dobio od Matizovióa. Po biskupovu opisu nosiła je ta ploca sliku 
deae Eąuacii s latinskim napisom EQVEJAS. Na saboru god. 1807. pokazao ju 
je opatu Schonwizneru, uvazenu strucnjaku, koji da ga je uvjeravao, da je to je- 
dina s ovim latinskim napisom, ali da se cesto nalaze sa grckim „i7rova" iii '*e7rova**. 
Tom sgodom biskup je Mandió obećao, da 6e prvom sgodom tu plocu madiarskom 
muzeju na dar poslati. Uz pismo od 11. maja 1811. ispuni svoje obeóanje poslaysi 
palatinu za muzej spomenutu plocu po osjeckom tridesetnicaru Pletriću, a samomu 
palatinu posalje 6 yedara najboljeg srijemskog vina silera. Taj se predmet jos 
danas nalazi u madzar. muzeju. Tocan mu je napis: „Eąuitas'*. 

II. God. 1813. pozvano je poglavarstvo grada Osijeke^ da se pobrine za 
starine i stare novce, koji bi se imali predati u madźarski muzej. Gradski sudac 
Karol Zengeyal nasao je u istinu małe sbirke noyaca kod gradskoga senatora 
Josipa Krmpotica i kod gradskoga kapetana Aleksę Cavraka, a kod małtara Fass- 
bindera 1 zlatni novac, kod notara Ilogovića 2, i kod zlatara Yerhoyskoga 1, 
Czacha 1. 

Iz priloźena popisa razabiremo, sto su sadrźavałe sbirke Cavrakova i 
Krmpotićeya, te je potonja bez sumnje bila znatnija od prve. 

Krmpotić, Cavrak, Rogoyic, Fassbinder, zlatar Vrhovski i Ivan Czah da- 
rovase 1813. svoje stare novce madzarskom muzeju. Ali već prije toga odpravio 
je god. 1812. osjecki zlatar Ivan Eberhard po osjeckom gimnazijskom profesoru 
P. Petru Klasz 70 komada srebrena novca, a Vrliovski god. 1809. po istom pro- 
fesora 160 komada srebrnoga novca istomu muzeju. 

Sudac Zengeyal izda strogi nalog zlatarima i svim, da sve starine prije 
nego li ih pretope iii prerade, donesu k njemu, da ih vidi, nebi li med njima 
bilo sto za madźarski muzej. 

III. God. 1812. 17. septembra pozove palatin biskupa dakovackoga Man- 
dića, da madzarskom muzeju odstupi duplikate syoje numizmatiSke sbirke. Biskup 
obeóa pismom od 29. septembra iste godine, da óe to uciniti, cim syoju sbirku 
uredi — Cini se, da biskup nije udoyoljio palatinoyoj zelji. 

Kad je god. 1816. biskup Mandió umro, obrati se palatin Josip 3. au- 
gusta 181B. na dakoyacki kaptol zeljom, ne bi li se iz biskupoye ostayine mogła 
dobiti za madźarski muzej biskupoya numizmaticka sbirka. Poyjerenik komorę 
grof Karol Majlat tu je palatinoyu źelju već prije priopćio izyrsiteljima biskupoye 
oporuke, koji obećase, da će zalitjeyu zadoyoljiti. Je li to ucinjeno, nije nam po- 
znato, ali je yjerojatno, da je. 

IV. God. 1813. 4. oktobra poslao je Josip Kuseyić, protonotar Hryatske i 
Slayonije, za madźarski narodni muzej na ruke palatinoye „unum ex tropheis vic- 
tricibus, caesar. regiis armis, dum partes inferioris Slayoniae depulso Turcarum 
iugo recuperantur, in oppido Yerocza acquisitum . Sto je to bUo, nije nam po- 
bliże poznato. 



Laszowski, Prinosi Hryata za madiarski narodni muzej a Budimpesti. 13 



y. Mjeseca marta g. 1812. poslao je palaidnu za madzarski muzej nasloyni 
biskup (episcopus Dauliensis) Augustin Miletić, apostolski vikar u Bośni, iz Fojnice 
oveću zbirku novaca i spomenica. Kakove su to bile spomenice i novci, pisma ne 
spominju. Opet god. 1819. mjeseca novembra, poslao je Miletió za madzarski muzej 
po Ferdi Milleru de Basno, zbirku starina. Evo popisa predmeta: 

1. Glava Junone od bronsa, lijepa greka (?) radnja. 

2. Bronsana statueta Merkura, yeoma ozlijedjena. 

3. Hymen i Yictoria, sklapajući brak, stoję pred plamsajućim zrtyenikom. 
Novija radnja od żute mjedi. 

4. Eimski prsten s karneolom bez rezbarije. 

5. Mars sa atributima, rezan u keirneolu (Intaglio). 

6. Slika muza, odjevena na njemacku iz proslog vijeka, urezana u mo- 
drom staklu. 

7. Zlatan bizantinski novac cara S;Omana i Konstantina. 

8. — 17. Biimski srebreni novci (raznih familija: Manlia, Comelia, Calpumia, 
Curtisa Didia, Domitia, Marcia, Postumia). 

18. Novac grada Apołonije (srebren). 

19. — 9B. Bakreni rimski novci (od ovih 35 yeoma izlizanih). 
96. — 109. Noyiji novci. 

Doskora g. 1821. 18. maja poslao je biskup Miletić iz Fojnice palatinu za 
madzarski muzej 6 zlatnih, 18 srebrenih i 13 bronsanih novaca i jedan kameol. 
Te predmete izorali su tamosnji seljaoi. 

VI. U beckom dneyniku „AUgemeines Intelligenzblatt der Wiener Zeitung** 
od 31. oktobra 1814. oglasio je yaraźdinski trgoyac Antun Ernesto Perko na pro- 
daju yeliku zbirku starina, i to 6000 komada noyaca i spomenica, statueta i inih 
rimskib predmeta, kao i lijepu zbirku knjiga numizmatićke struke. Palatin Josip 
odma se 2. noyembra obrati na cazmanskoga kanonika Josipa Pastorija, da mu 
dobayi katalog te zbirke, koju bi liotio imati za madźeirski narodni muzej. 

To bijase zbirka kotarskoga suca yaraźdinske zupanije lyana Labasa, koji 
je sabirao starine, te je za to dosta yaźna osoba. Pastori izyijesti palatina, da 
Labas hoóe cijelu syoju zbirku prodati za 7000 for. konv. noyca. 

Numizmaticka zbirka Labaseya brojila je ukupno 4702 komade^ od toga 
bijahu B2 zlatna (tezka 74 dukata), 1384 srebrena (teźka 340 lota), i 3266 bakrena, 
odnosno bronsana noyca. 
Bilo je: 
Grckih i rimskih .... 24 zlatnih, BOO srebrenih i 2699 bakrenih 
Njemacko-rimske drźaye . — „ 43 „ 20 „ 

Madzarskih 19 „ 360 „ 13 B „ 

Ruskih — „ 2 „ 27 „ 

Turskih — „ 2B „ 7 „ 

Francuzkih 1 „ 30 „ 4B . 

Englezkih — „ — „ 12 „ 

Spanjolskih 1„ B „ 1„ 

Pruskih — „ BB „ 11 „ 

Danskih ....... — „ 2 „ 1 „ 



14 



Laszowski, Prinosi Hryata za madiarski narodni muzej n BudimpeSti 



- zatlnih, — 

- . 3 

- . 6 

- . 27 
1 „ 36 

- . 8 

219 



srebrenih 



8 bakrenih 
9 



15 
66 

7 

6 
176 

rimskih, makedonskih i 



71 



n 



n 



71 



77 
77 

r 



ilirskiii 



77 



7^ 



77 



77 



77 



n 



77 



77 



Syedskih 

Sicilskih — 

Sardinskih — 

Papinskih — 

Bayarskih 1 

Saskih — 

Raznih inih drzava ... 5 

Bilo je medu oyima krasnih stjtrogrckih, 
noyaca. Navesti óemo zlatne novce: 

Alexander Magnus rex Macedoniae 1 komad 

Diyersorum populorum et urbium 1 „ 

IHtus Caesar Imperator Augstus 1 

P. Lic. Egnatius Gallienus ^ 1 

M. Claudius Tacitus 1 

M. Aurel. Probus 2 

M. Aurelius Carus 2 

M. Aurel. Numerianus 3 

M. Aurel. Carinus 2 

Magnia Urbica Augusta 2 

M. Aurel. JuKanus 

C. Yalerius Diocletianus . . . . 

FI. Valentinianus 

Theodosius II 

Anastasius 

Justinus 

Justinianus 

Heraclius et Heracl. Constantinus 

Ukupno 24 złatna novca. Od ove grupę ima jos 500 srebrenih, te 2499 
bronsanih odnosno bakrenih, koje potonje dijeli u tri vrste „aerei moduli**. 

Madzarski novci pocimlju Belom IV., te sizu do Franje IL 

Bilo je tu i spomenica, 267 na broju, medju kojima ima 75 komada od 
ugarsko-hryatskih kraljeva. Od ovili spominjem: 

Spomenica Ferdinanda I. od g. 1541. Avers: kralj na konju, około grbovi 
(Schauthaler). 

Spomenica Rudolfa I. od g. 1601. na osvojenje Stolnog Biograda. 

Spomenica Leopolda I. od g. 1685. sa slikama od 10 osvojenih gradova. 

Spomenica Leopolda I. od g. 1683. na oslobodenje Beca. 

Spomenica na bitku kod Siklosa 3. prosinca 1687. 

Spomenica na zauzeóe Biograda g. 1688. 

Osim novaca, bile su u Labasevoj sbirci jos i ove starine: 



n 



77 



' Rimski novci po6am od Galijena do Diokle- 
cijana sigurno potiću iz kakoya skupna na- 
sasća u yaraźdinskoj okolici, yaljda iz na- 



sasća u Petrijancu od godine 1805. u kojemu 
je bilo kakoyili 90 zlatnih noyaca, podam od 
I radlij ana do Kara, Karina i Magnije Urbike. 

Br. 



Laszowski, Prinosi Hrvata za madźarski narodni muzej n Badimpesti. 15 



1. Bronsana statueta Bakha: glava oyjenoana brsijanom, ramena je pokri- 
vala lavja koza. Yisina 7 paląca. 

2. Bronsana statueta Apolona, gola, po prilici 5 paląca yisoka. 

3. Statueta cvijeóem ovjencane źene, koja drzi u desnici covjecju lubanju; 
3 palca yisoka od crvena koralja (sigurno novija stvar). 

4. Bronsano poprsje Fauna (satira) po prilici 4 palca yisoko. 
6. Glaya Faunoya. 

6. Sjedeći lay od bronsa. 

7. Pas od bronsa. 

8. Tri yeoma stare srebrene posude. 

9. Tri fibule od bronsa. 

10. Glinena posuda (argilaceum). 

11. Staklena posuda. 

12. Glinena posuda (yaljda rimska). 

13. Dya rimska prstena. 

14. Bronsana stremenka. 

15. Pecatnik prepozita sy. Jakoya u Titelju, od mjedi. 

16. Devet komada raznog rimskog kućnog oruda od mjedi. 

17. Stari zemljani lonac. 

18. Kokos od bronsa. 

Bez sumnje su to dosta zanimljiyi i yrijedni predmeti. Po syoj prilici 
nadeni su u nasoj domoyini. 

Kako se je Labas bayio numizmatikom, imao je i ponajboljih suyremenih 
strukoynih djela o tom predmetu. 

I ova djela, njih 10 na broju, prodaje zajedno sa syojom zbirkom. Medju 
tim djelima spominju se: Ekhel, Frohlich, Khell, Heyne, Zaccaria i Simoncićeyo 
de numismatica Hungarica. Yiennae 1794. itd. 

Iz oye svoje zbirke darova Labaś 29. novembra 1816. madzarskomu na- 
rodnomu muzeju pecatnik titelskog prepozita sy. Jakoya, poslaysi ga palatiuu po 
syom prijatelju Martinu Jurju Koyaciću, poznatom piscu, a dodade jos jedan 
arapski inikopis. Pecatnik titelskog prepozita nadeń je nayodno nekoc na moliackom 
polju, te ga je Labas jednom, prije 6 godina (1810.) u Ugarskoj dobio. 

Palatinu je bilo stało do nabave Labaseye zbirke, te s toga opet uprayi 
7. januara 1816. pismo na Baltazara Koyacocija u Varaźdinu, moleći ga, da gleda, 
kako bi se Labaseya zbirka nabayila za madźarski narodni muzej. Koyaćociju pode 
posao srećno za rukom. lyan Labas syoj u je zbirku ponudio palatinu za madźarski 
muzej za znatno jeftiniju cienu od 2000 for., te se je ista konacno i kupiła. 

VII. God. 1815. nadena je u Otoku, brodske pukoynije, statueta Merkuroya, 
te nekoliko srebmih, yaljda rimskih noyaca. Te su starine dosle u ruke dakoyac- 
koga kanonika Gavre Jankovića, koji ih posła palatinu Josipu za madźarski na- 
rodni muzej. Palatin se je Jankoyiću zahyalio 18. oktobra 1815. 

Vin. I noyi dakoyacki biskup Mirko Eafaj 12. oktobra g. 1817. posalje 
palatinu Josipu, kao utemeljitelju i meceni madzarskoga muzeja, za isti nekoliko 
starih noyaca „numos inter quos complures familiarum peculiare suum protium 
habenf*, te nekoliko fragmenata predmeta, koje je dobio iz Bosne. 



16 Laszowskiy Prinosi Hryata za raadźarski narodni mnzej u Budimpesti. 



IX. (rod. 1826. 17. oktobra nasli su seljaci Mirko Lavemic, Ivan Matic i 
Juraj Bodnar iz Dolca, kmetovi brestoyaSke gospostije Mirka Nagye^ u źnpaniji 
pozezkoj, kopajući zemlju nedaleko od sela BrestOYca u dubini od jedne stopę, 
yeoma zanimiye predmete. Najprije nadose nekoliko zeljeznih cayale^ za tijem tri 
stopę dugacak zeljezni ina5, koji bijase od hrde yeoma ostećen. Uz oyaj nasli su 
6oyjecje kostL Oko pasa kostura bilo je 8 komada zlatnih predmeta, teskili 2% lota. 

Nedaleko od oyoga mjesta, koje bijase na breźuljku s istocne strane na 
kojih 10() koracaja daleko, naslo se je 13. aprila 1820. nekoliko zlatnih predmeta, 
koji su bili odaslani madźarskom narodnom muzeju. 

Predmete, nadene 17. oktobra 1826., spremio je ylastelin Nagy. Kotarski 
sudac Sigfried Katinelli dosao je u Dolać, da izyidi nalaziste i popise 18. ok- 
tobra 1820. nadene predmete oyako: 

1. Dya zlatna predmeta, koji su nadeni ispod maca, tezina 257 grama 

2. Osobiti (sic !) zlatan noyac B5 n 

«'3. Zlatan prsten s urezanim kriźem 102 „ 

4. Dya zlatna puceta 100 „ 

5. Dyije nausnico 40 „ 

6. Komadi zeljeznoga maca. 

Zlatni predmeti tezili su dakle 070 grama, iii 2% lota i 10 grama. 

Oye predmete poslao je pozeski podzupan Franjo Hraniloyić 12. no- 
yembra 1826. palatinu za madźarski narodni muzej. U pismu, kojim popracuje 
posiljku, napominje Hraniloyić, da se blizu nalazista nalaze ruseyine grada Dolca. 
Nakon izgona Turaka iz Slayonije to mjesto da je doslo pod uprayu komorę, a 
onda u ylast baruna Franje Trenka. Hraniloyić misli, da je nadeni kostur bio 
krsćanski, sto sudi po znaku kriźa, urezana u prsten. Da li su predmeti iz XVL 
yieka iii stariji, no może reći. Predmeti su iz doba seobe naroda. 

U Brestoycu nadeno je i god. 1821. nekoliko zlatnih i srebrenih predmeta 

koji se sada nalaze u dyorskom muzeju u Becu. 

Po opisu u Arnethoyom djelu: „Die antiken Sil ber- und Goldmonumente 

des k. k. Miinz- und Antiken-Kabinets" na str. 36. i 99. nadeni su tamo slijedeói 

predmeti : 

Zlatni predmeti: 

1. Glatka płocica ^7ic dukata u zl. 

2. KopSa 7"/i, , „ „ 

3. Prsten sa tri biserolika uresa • • 1Vig n n n 

4. „ srcolikim uresom *^/i6 „ „ „ 

5. „ sa sloyom M 3"/,6 „ „ „ 

6. „ s karikom (Ohr) lVi6 i - n 

7. Odozdol zaokruzeni nakit l^Vi6 

8. Nausnice u podobi kruglje .... l*Vi6 

9. Ulomak fibule S^^/ie . , , 

10. Nausnice u obliku kruglje, sa bisero- 
likim uresom l*/,6 „ , .. 

11. Odozdolzaokruzeni ures 1*%6 » » n 






Łaszowski, Prinosi Hryata za madźarski narodni muzej n Budimpesti. 17 



12. Ures sa źirom 2 Vi 6 dukata u zl. 

^^' i» ł» II ^ /l6 » n n 

Srebrni predmet: 

14 Płocica sa tri rupice, na dvoje slomljena. 
X. G-od. 1813. 2. decembra poslao je pozeski podzupan Franjo Hranilovió 

pałatinii za madźarski muzej 10 komada srebrenih noyaca, koje su nasli pastiri u 

Badoyancima na vlastelinstvu Velike, po svoj priłici dio yeóega skupnoga nasasóa. 

Kako je palatin zivo nastojao, da za madźarski narodni muzej cim viśe 
starina sabere, trazio je od oblasti izrjestaje i nalagao, da se starine kupę. 

God. 1821. 14. novembra podastro je takav izvjestaj sudac Ivan Jankovió 
iz Osijeka. U njemu pripoyijeda, da je u Tenju kod Osijeka nadjen velik kamen, 
dug 6' 3", debeo 1' 9", sirok 2' &'. Sa strane da se je vidjela Canna Qtdilea(!), 
a na licu kamena da je napis : 

D A N V V I O 
ET D R A V O 



TaJR . . — — Pil 

V 1 

Taj kamen bijase svojina yelikoga zupana Antuna Adamoyióa. Osim njega 
da u Tenju ima jos vise većeg kamenja, med kojim jedan da je osobite yelioine 
Janko vic misli, da je taj nekoc bio namjesten na studencu iii kupelji. 

Ove starine trazio je palatin za narodni muzej, nu nijesu onamo stigle, te 
se jos danas kamen sa napisom Danuyio et Drayo nalazi u Tenju. 

God. 1821. naslo se je u Petrovcima kod Rume mnogo rimskih predmeta 
koje zatraźi palatin za madźarski muzej. 

Zanimiy je izyjestaj podźupana srijemskoga Paroetića od 28. decembra 1823, 
iz Bogdanoyaca, uprayljen na palatina Josipa. On pripoyijeda slijedeće: Ogromna 
graba Jarcina u Petroycima morala je nekoc za Eimljana biti brodiyi kanał, a 
ondje stajase rimska Bassiana iii Bubalia^. Kad je Parcetió god. 1786. u pratnji 
grofa Franje Szechenya kao protokolista dosao u Rumu, yidio je pred kucom ko- 
tarskog suca (iudex nob.) na zemlji dya kamenita laya, oko 3 stopę duga, a 2 
yisoka. Kako mu rekośe, iskopani su bili u Petroycima. 

Postaysi god. 1800. podzupanom putoyase zupanijom, te ga je osobito za- 
nimalo, da yidi ruseyine stare Bubalije.* On dode u Petroyce te nade tragoye 
temelja yelike cetyerouglate zgrade iii grada (castra), a bas u kutu, sto ga stań 
mirsld kanał onde prayio. Kako ga obayijestise seljaci, ti su temelji nekoc yirili 



* Ovaj je napis prvi put izdao Martin Iloblik na napisu, koji je osim prva dva retka yeoma 

uTudom. Gyujtemeny 1832. 3 str. 41, słabo 6itljiv Br. 

a u CIL. III. 102G3 ga je izdao Domaszewski ' Bubalia je neispravan naziv; grad se je zvao 
koji ga je sam i yidio. Na kamenu je bilo Bassianae. Br. 

12 redaka, te su G. i 7. nas redak 11. i 12. 



18 Laszowski, Prinosi Hrvata za madźarski narodni muzej u Bndimpeśti. 



iz zemlje, ali su razraseni i kao grada za obliznje crkve upotrijebijeni, ali i za 
podzid seljackih kuca i piynica. 

Ovom zgodom u Bumi nije yise nasao ona dva kamena laya, jer ih je 
Sigismund Loyasz, kada je doyrsena njegova komisija za vrijeme kuge od g. 1796., 
dao na 8voje imanje u Banat odvesti, gde ih je u 8Vom novom lijepo udesenom 
periyoju namjestio. Na koje imanje, izyjestaj ne spominje. 

Palatin po 8Voj je prilici uprayio bio na oblasti informacije glede sabi- 
ranja starina. To nasluóujemo po tom, sto je g. 1821. kotarski sudac Sigismund 
Posayec strogo naloźio, da tko god u Petroycima kod B.ume nade kakoyu starinu, 
kamen iii ciglu, da mu to odmah donese i pokaże, a bez njegoya znanja da ne 
smije nitko oyakoye predmete otuditi iii prodati. Skoro iza toga naśao je Posayec 
god. 1823. pred crkyom u Petroycima kamen 4 stopę yisok, a 2*/« sirok i debeo. 
S jedne strane imao je izlizan napis, a s druge lijepo isklesanu amforu. 

n śtaglju seljaka Laze Yojnoyića nalazili su se raźni komadi kolumna, 
kameniti lay, sarkofag i jedan yeliki cetyerouglati nadgrobni kamen s napisom: 

D . M 
T. PUBLICIYS 

Oyaj nadgrobni kamen nalazi se danas u arkeoloskom odjelu narodnog 
muzeja u Zagrebu, koji ga je nabayio od dyojice Yojnoyića, kojima je, rasjecen 
na dyoje, sluzio kao biljeg na obiteljskim groboyima. 

Zakljucujući oyo nekoliko redaka o predmetima, koji su iz Hryatske dosli 
u madźarski narodni muzej, spomenuti nam je, da su onamo iz nase domoyine 
dospjeli jos mnogi predmeti, koje rimski, koje prehistoricki. Od oyih predmeta 
istaknuti nam je osobito prekrasan jedan rimski predmet. Taj je predmet, kako 
citamo u „Zeitschrift fiir die Alterthumswissenschaft" god. 1839. str. 336, nasao 
Nikola Jankoyić u nekom rimskom sarkofagu. Steta, da se tamo ne spominje to 
nalaziste. Mommsen u O, I, L. IIL 3969. sluti, da je predmet nadeń u Sisku. To 
je cedrena skrinjica, uresena relijefnim slikama. Zelena rda, kojom je predmet 
pokriyen bio, może se smatrati kao residuum srebmog lima, kojim bijąse pryo- 
bitno preyucen. Slike opisane su slijedećim nacinom: „Auf einer Seite, gerade 
unter dem Schlosse, sitzt die gepanzerte Roma, in der Rechten eine Lanze und 
in der Linken einen Schild haltend, rechts tiberreicht ihr ein Geniuspaar einen 
Siegeskranz; iiber den ersten liest man die Aufschrift „CONSTANTINOPOLIS*, 
liber den zweiten „C ART AGO**; links sieht man wieder ein Geniuspaar mit der 
Ueberschrift .NICODEMIA" und „SISCIA". 

Der obere Raum ist in drei Felder abgetheilt: in dem rechten sieht man 
die LiebesgOttin in reizender Lagę; zwei Cupido nahem sich ihr, in dem mittleren 
Raume wurden die Theile einer stehenden und liegenden Gestalt durch den Ort 
des Schlosses sehr beschadigt: die Abbildung in dem letzten ist jedoch ganz 
unkenntlich. 

Auf einer andem, ziemlich unyersehrten Seite sind die Symbole des Wein- 
gottes en relief dargestellt, namlich Trauben und Traubenblatter, dann L5wen 
und Leoparden, welche andere zahme Thiere zerfleischen; der Kampf mit den 
Centauren und mit einem halb menschlichen und halb yierfiissigen Thiere.** 



Łaszowski, Prinosi Hryata za madSarski narodni muzej u Budimpesti. 19 



C. Bock U svojoj razpravi, otisnutoj u Sitzungsberichte der kais. Aka- 
demie der Wissenschaften, Wien 1868, p/67, pod naslovom .Historische Ergeb- 
nisse eines archaologischen Fundes in Croatien*^, drzi, da je taj kovoezió bio svo- 
jinom Magnentije^ koji je hotio, kada je ubio Konstanta, bratu mu Konstantinu 
ugrabiti carsku krunu, ali je u Panoniji bio svladan. Rasprayi je prilozena dobra 
slika toga yelezanimiyog predmeta. Slike sa napisima personifikacije su doticnih 
giadoya, kojih imena nose. U oyim gradoyima bile su koynice rimske drzaye. 

Premda je u spomenutom „Zeitschrift fiir die Alterthumswissenschaff* 
jasno nayedeno, da je taj predmet nadeń u Hryatskoj, sto i Bock u syojoj rasprayi 
slijedi, to je ipak u djelu Dr. Romera Tlorisa: „A magyar nemzeti muzeum Eómai 
feliratos emlekei** pod br. 89. nayedeno, da je spomenuti predmet nadeń g. 1842. 
u Peóuhu na zemljistu Ijekamika, i da je g. 1852. kupljen od Jankoyióa za ma- 
dźarski muzej. Ne znam, kako se je isti predmet mogao naci g. 1838. u Hryatskoj 
i pubKcirati yeó g. 1839., a onda opet g. 1842. naci u Pećuhu. 

U istom Rómeroyom djelu spominju se jos oyi rimski predmeti madzarskog 
narodnog muzeja, koji poticu iz nase domoyine: 

Iz Siska: Br. 196. Grobni spomenik Leburnija, raynatelja glumaca, koji 
je preko 100 godina ziyjeo. (C. I. L. UL 3980). Taj je spomenik yeó god. 1826. 
bio u madzarskom muzeju. 

Iz Osijeka: Br. 362. Yotiyni spomenik namjesnika dolnje Panonije Lu- 
cija Ulpija Marcella, posyećen „Virtuti et Honori* (C. I. L. UL 3307.) i br. 168 
nadgrobni spomenik Nigra Syeitrija, konjanika arayacke Ale. (C. I. L. HI. 3286.) 

Iz Mitroyice: Br. 398. Zlatan prsten s napisom „Fidem Constantino". 
Daroyan po kanoniku lyanu Matizoyiću. (C. I. L. IIL 6119/,.) i br. 416. utez s na- 
pisom ,Equetas*. 

Iz Slankamena: Br. 29. Yotiyni spomenik, posyećen Jupitru Doli- 
henskomu. (C, I, L. 3232.) 

Iz S u 3 e k a kod 1 1 o k a : Br. 92. Nadgrobni napis Tita Flayija Seyera 
Gogaena. (C. I. L. IH. 10.249 = 3685.) 

Da je iz Siska mnogo predmeta doslo u madzarski narodni muzej, dozna- 
jemo i od drugud. Terezija pi. Artner u syom putopisnom djelcu: .Briefe iiber 
einen Theil yon Croatien und Italien an Caroline Pichler. Pesth, 1830*, u kojem 
opisuje syoj put po Hryatskoj god. 1826., zabiljezila je na str. 10—13 slijedeóu 
yijest: Na drugoj strani rijeke Kupę naslo se je cesto prigodom obradiyanja yino- 
grada trgoyca Bitroffa raznih starina. To je pobudilo u Bitroffa, koga su starine 
u yeliko zanimale, zelju, da ondje pomnije prekapa. Prigodom tog prekapanja naslo 
se je yise presyodenih groboya sa sarkofagima, koji su syi bili radeni od jednog 
komada kamena, te opet zatyoreni kamenim poklopcem od jednog jedinog komada 
kamena. U sarkofazima nasli su se sad cijeli sad istroseni kosturi, pepeo i ugljeylje, 
koje je bUo iii u umama iii bez njih, staklene posudice raznog oblika, syijetiljke 
i pojedini komadi noyca. U jednom grobu bio je mac, ali od rde tako izjeden, da 
se je kod yadenja raspao. Tu je nadena i srebrna fibula. Uz jedan kameni sarkofag 
nadena su dya mała sarkofaga sa kostima od djece, igracka od bojadisanoga stakla 
i bocica za dojenje (Saugeglas). U mnogim sarkofazima bile su dyije i tri Ijudske 
glaye. U onim sarkofazima^ u kojima nijesu nadeni cijeli kosturi, opazao se iz nutra 



20 Laszowski, Prinosi Hryata za madSarski narodni muzej u Badimpesti. 



trag dimu (cade), sa dryenim ngljeyljem, kao da je nesto u samom sarkofagu 
spaljiyano. U jednom bila je i posudioa (Thranenglas) od yatre sasyim rastopljena. 
Dragodjenosid nijesu nadene osim samo kod jednog kostura, koji je lezao izvan 
sarkofaga. Bijase to lijepi pecatni prsten sa onksom, u kojem bijase urezan lik 
Yojnika (intaglio). Eadnja ovog zlatnog prstena bila je navodno prekrasna i ukusna. 
Sve ove predmete rimskog doba poslao je Bitroff u madzarski muzej. 



Priopóio E. Laszowski. 



GRB PLEMENA MOGOEOYIĆA. 

Pleme Mogorovića (Murithorum, Mogorouici, Mogorovichi) spadało je medu 
dyanajst, odnosno trinajst hryatskih plemena, na koja su plemeniti Hrvati po- 
cetkom XII. stoljeóa bili podijeljeni. Pleme se Mogorovióa spominje najprije n 
Xn. i Xin. yijeku u okolici zadarskoj, odakle se je velik dio, svakako iza pro- 
vale Tatara, preselio u starohryatsku zupu liku, gdje je to pleme tamo źivuća 
plemena gotovo istisnulo, tako, da se ova iza tog vremena rijetko spominju. To 
su bila plemena Tugomeriói, ćudomeriói i Lagodusići. Pleme Mogorovi6a bUo je 
u Lici toli nmogobrojno, da je pod konać XV. vijeka mogło brojati do 3600 dusa. 
Ovako na okupu u Lici zivuće pleme Mogorovića sezalo je na jug do Yelebita 
do ObroYca i Posedarja, te je źivjelo — u koliko se iz izpraya razabrati może, — 

V ■V 

U Selima i vesima, koja su se zvala: Bisiói, Caliovići iii Cehovići, Cma vas, Dugo- 
sani, Gaćelezi, Gvozdnica, Kasezi, Kuklići, Lucani, Marinci, Pódslun, Radina-yas, 
Ribnik, Sebidraza, Skurina, Stinice, Telić-selo, Vrliovljani, Zabrdo, Zahumiói, Żaźićno. 

Pleme je imało svoj plemenski sud za plemiće, koj emu na celu stajase 
„span meju plemenitimi Ijudi Mogorovići v lici", a plemenom vladase zupan 
(comes). Već g. 1102., dakle davno prije nego li je to pleme .doslo u Liku, spo- 
minje se zupan plemena Mogorovića, Petar, koji je ugoyarao^ sa kraljem Kolo- 
manom. U XIV. i XV. vijeku poznata su nam imena nekih liSkih źupana (comes) 
kneza, a ovi su bili od hiźe Disislayića i Berislayića od plemena Mogorovića.* Za 
ove mozemo reći, da su bili zupani svog plemena. Poznata su nam i imena hiza 
iii zadruga plemena Mogorovića, koja g. prof. Klaić u spomenutoj raspravi (str. 48.) 
nabraja. Tomu plemenu pripadahu porodice: Babići Babonozići, Budisiói, Drasko- 
vići, Dudulovići, Gonesići, Hapoići iii Blibćići, Jakovliói, Juricići, Jurislayi, Koba- 
sići, Korlatovići, Lalkoviói, Lopusići, Lovrencići, Malići, Mihalići, Miljecići, Miseriói, 
Mitarinići, Mogorići, Nelkovići, OrloYcici, Paladinići, Petricevići, (potonji Hreljci), 
Piricići, Pliskovići, Podknezinići, Pozarići, Pribislayiói, Radoići iii RaSići, Radman- 
ciói, Skoblići, Sladojevići, Slavkovići, Sliśkoyići, Sopciói iii Sobciói, Srepkovići, 
Starci, Sucići Ui Sudcići, Surotvići, Tomasići, Tvrtkovići, Utisenići, Vidovići, Vito- 
sayići, Vuciói, Zoranići, Zdralići, Zdrubaci itd. 

Ta imena hiza, odnosno u zadruzi ziyuóih porodica plemena Mogorovića 
nalazimo u ispravama od g. 1490. do 161B. Ovako na okupu ziyjelo je to pleme 
u Lici 8ve do g. 1B26. kada se je uslijed turskih navala, i zaposjednuóa Like po 



* Klaić: Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća. U Badu akad. CXXX., str. 46. 



22 Laszowski, Grb plemena Mogoroyióa. 



Tnrcima, rastarkalo koje kuda po Hrvatskoj. Djelomice se je povuklo u prijedjel 
oko Korane do Kupę, a poślij e ima pripadnika ovoga plemena i preko Kupę. 
Ziya se je uspomena na pleme Mogoroyióa sacuvala u Lici u imenu sela Mogo- 
rióa u gospiókom kotaru. 

Prelazeói na grb plemena Mogoroyióa stayiti óemo sipitanje: odakle je 
u Hryatsku dosla poraba grboya i u koje Vrijeme, te na kakoyim 
spomenicima nalazimo prye grboye? 

Grrboyi su postali na zapadu Eyrope u doba krizarskLh yojna za yrijeme 
druge poloyice Xn. yijeka. Ne może dakle biti goyora o grboyima u Hryatskoj 
za yrijeme yladanja narodnih yladara, a tesko i na końcu XTT. yijeka. Stupiysi 
Hryati u tijesniju syezu sa Ugarskom, a stojeói i u dotioaju s Italijom i nje- 
mackom drźayom, poprimiśe od onuda mnogo noyih obicaja. U Ugarsku usla je 
poraba grboya iz Njemacke. U hryatske prijedjele s oye strane Yelebita, poraba 
je grboya bez sunmje dosla iz Ugarske, a u juznije prijedjele iz Italije. Kiizarska 
yojna Andrije II. (g. 1218.) sigumo je mnogo doprinijela, da su grboyi u Ugarskoj 
i Hryatskoj dośli u porabu. 

Najstarije grboye u Hryatskoj nalazimo u XTTT. yijeku, a nalazimo ih na 
pecatima. Kako po syuda po Eyropi, tako su i u Hryatskoj yelikasi pryi poceli 
grboye rabiti, a tek kasnije i niże plemstyo. Od XTTT. yijeka biya poraba grboya 
u Hryatskoj sye to opóenitijom, a u XV. yijeku rabi yeó syako grb, koji se za 
to smatra oylastenim, t. j. syaki plemió iii pripadnik koj ega starohryatskoga 
plemena.* 

Plemstyo stare hryatske drzaye — hryatsko plemstyo — sacinjayali su syi 
pripadnici pozna tib hryatskih plemena. Dakle syaki je pojedini elan stanoyitoga 
plemena, bio plemió, te oylasten rabiti grb. Nu kakay grb ? Jos dugo yremena iza 
g. 1102. yladali su hryatskim plemenima, u koliko su ziyjela na stanoyitom teri- 
toriju, skoro samostalni knezoyi (comites). U bribirskoj zupi, gdje je u glaynom 
sjedilo pleme Subióa, yladahu knezoyi Subiói Bribirski, u Krbayi, gdje je prebi- 
yalo pleme Gusióa, knezoyi Gusiói-Kurjakoyiói Ejrbayski, u Lici (u Xn. — XTTT. 
yijeku), gdje je prebiyalo pleme Mogoroyióa, knezoyi licki i ostryicki Distislayiói 
od plemena Mogoroyióa itd. Oyi su bez sumnje pryi poceli rabiti grboye: knezoyi 
Subiói uzese si u grb orloyo krilo, Gusiói gusku, knezoyi plemena Kacióa, zmaja 
(kacu). Tako su yaljda i knezoyi, yladajuói nad plemenom Mogoroyióa uzeli grb, 
o kojem óemo oydje goyoriti. 

Peoati nam dokazuj u, da su pojedini pripadnici stanoyitoga plemena rabili 
skroz isti iii u glaynom isti grb, koji je rabio knezu doticnoga plemena, t. j. pri- 
padnici gotoyo syih hryatskili plemena poprimiśe grb syoga kneza, kao zajednicki 
za cijelo pleme. Da se je to oyako dogoditi mogło, dokazuje sam drustyeni 
ziyot plemena. 

Na temelju najnoyijih istraziyanja o hryatskom plemstyu, a poimence 
iza uspjesnog rada g. Dr. lyana pi. Bojnicióa,' może se danas konstatoyati grb 
nekih hryatskih plemena, poimence grboyi porodica plemena Mogoroyióa, Lapcana 



* O plemstyu hrvatskih plemena srayni gore spomenutu raspravu prof. Klaióa. 
' Der Adel yon Kroatien und Slayonien in Siebmaohers Wappenbuch. 



Laszowskiy Orb plemena Mogoroyióa. 28 



i Gnsióa. Glayno yrelo za nase dokazivanje glede grba plemena Mogoroyióa 
pruzaju nam pecati pojedinih clanova istoga plemena. Na glagolskoj ispravi od 
g. 1490. koja se cuva u kr. zem. arkivu visi peoat Tomasa Mogorióa (od plemena 
Mogoroyióa), spana plemenitih Ijudi u Buzama. Na tom pecatu yidimo duguljasti 
stit sa 8 stranica, a u njemu cetiri poprjecno valovite grede, iznad 
kojih stój i sesterotraka zyijezda. Isti je Tomas Mogorić bio g. 1492. na 
pepelnicu u Budimu, te je potpecatao isprayn, kojom hryatski velikasi i plemiói 
zajamciśe habsburskoj kuci nasljedstyo na ugarsko-hrvatskom pnjestolo, ako bi 
kralj Yladislay bez potomaka umro. Na oyoj je isprayi pecatao rimskim intagliom, 
kako je to cesto obićaj bio. Na istoj isprayi od g. 1492. nalazi se i pecat Ladi- 
slaya Bucića, (bolje receno Yucića, od hize Bucić a plemena Mogoroyióa), koji 
sadrzaje stit sa tri poprjecne rayne grede.* 

Na glagolskoj isprayi od g. 1499. 3. juna, koja se cuya u arkiyu jugo- 
slayenske akademije,* yise slijedeói pecati: 

1. Andrije Kobasióa, kneza plemenitoga stola kralj ey a meju plemenitimi 
Ijudi Mogoroyiói u Lici. Taj pecat sadrzaje stit sa tri na dolnju stranu 
zaokruzene poprjecne grede, a nad njima osmerotraku zyijezdu. 

2. Grgura Nelkoyióa, sudca plemenitoga 
stola sa sedam prema gore zaokruzenih 
poprjecnih greda. 

3. Grgura Sopkoyióa od hize Jurislayió sa 
cetiri poprjecneyaloyite grede. 

4. Jakoya Eacióa od ,,hize** Vució takoder 
sa cetiri poprjecno yaloyite grede. 

Iste pecate nalazimo i na glagolskoj isprayi 
od 10. juna 1499., koja se cuya u kr. madzarskom 
drzaynom arkiyu u Budimpesti.' 

Syi ylasnici oyih pecata pripadahu plemenu 
Mogoroyióa. 

Poznat nam je i grb porodice Babonosióa, 
za koju listine yele, da je pripadala plemenu Mogo- 
royióa. Od oye porodice imademo slijedeóe pecate: SI. 4. Grb plemena Mogorovl6a. 

1. Jurja Babonosióa od g. 1622. na hryatskoj 

isprayi u kr. zem. arkiyu, koji prikazuje stit sa tri poprjecne rayne gred^e. 
Na stitu je kaciga sa na lijeyo okrenutim rastuóim grifom. 

2. Baltasara Babonosióa od g. 1646. na hryatskoj isprayi u arkiyu jugo- 
slayenske akademije.* Posyema slioan predasnjemu. 

Pecat Nikole Mogoroyióa na hryatskoj isprayi od 24. juna 167B. u arkiyu 
jugoslay. akademije^ ima stit sa dyije rayne poprjecne grede; na stitu je 
kaciga sa na desno okrenutim rastuóim layom, koji drzi u desnici sablju. 




> IzYor. u c. kr. dyorskom arkiyu u Be5u. Vidi ■ Prije u kr. zem. arkiyu u Zagrebu. Vidi 
Prosyjeta 1897. br, 1—8. litogr. snimak u Arkiyu za jugosla- . poyj. I. 

* Croatica, * Croatica. 

* Ibidem. 



24 Laszowski, Grb plemena Mogoroyióa. 



Osim na pecatima ima joś i dragih spomenika sa grboyima od pripadnika 
plemena Mogorovića. U Senju u crkvi sv.Franje nalazi se nadgrobna ploca s napisom: 

MATHEYS • GOIĆ HetE in nexu 

ICIH • ALIAS • MO sii! 

G-OROEVIOH • DE 
NOYACHI • IN . LIC 
HA • CIYIS . SEGNIE 
SIBI • SVIS . Q . POS 

TEBIS • VI • PO • T et E in nexu 

• M • D • L • V • 

Na tom nadgrobnom spomeniku nalazimo jos i grb: stit sa pet po- 
prjecnih valovitih greda, a nad njima sesterotraka zvijezda. Taj 
Matija Gojcić, inace Mogoroević iz Novaka u Liki pripadase evidentno plemenu 
Mogoroyića, te je g. 1666. priredio za se i svoju obitelj grobnicu u recenoj 
senjskoj crkvi. 

Krasan je nadgrobni spomenik Martina Mogorića u zupnoj crkvi u Mariji 
Gorici iznad Zapresića. Na tom spomeniku izklesan je lik Mogorovićev, epizoda 
iz bitkę u kojoj je zagIavio, i njegov grb: śtit sa dvije poprjecne ravne 
grede; na kacigi rastući lav sa sabljom u desnici. Napis na tom 
spomeniku glasi: 

NOBLI ET GENSo DNO MAETINO MOGOBICH AV- 
GYSTISSIMI CAESA«is FERDINANDI m. PRAESIDn OGVL. 
CAPITANEO FOETIS^o HEROI SUE MONTE PEEOYICZA DE CA^^TA^o j 

R SWS. EGR MICHAEL YERNICH FIERI FECIT 

10. OCT(?s 1676. 

Grb porodice Babonosić, rezan u drvu negdje u XVII. vijeku, koji se 
nalazi na jednom oltaru crkve u Sveticama iznad Ozlja, pokazuje stit sa tri 
poprjecne ravne grede. 

Kralj Rudolf II. potyrdi 24. decembra 1699. u PIznju pisanom grbovnicom, 
Jurju Hrelcu aliter Petrichevicłi de Barleta et Radinayas, te njegovim sinoYima 
Nikoli i Vuku, pa bratu mu Mihajlu, staro njihovo plemstvo i grb. Grbovnica 
veli, da su ovi Ijudi ^ex honestis et nobilibus regni nostri Croatiae de comitatu 
Licea." U grbovnici naslikan je i grb i to stit modre boje sa pet srebrenih 
ravnih pop rjecnih greda.* Nakit i boje piasta nisu nam za sada poznati. 
Taj armalis proglasen je na hrvatskom saboru g. 1602., a izvomik se nalazi u 
obitelji Hreljac u Oresju kod Brezovice. Porodica Hreljac-Petricevi6 pripada 
plemenu Mogorovića.* Praotac danasnjih Hreljaca, Hrelja Petricević (nobilis vir 
Cregliac Petrichevich) źivio je g. 1465., te je od Karla krbayskoga kneza kupio 
posjed Bukovicu u LicL' 

Iz ovoga, sto smo ovdje naveli, jasno vidimo, da navedene osobę, koje 
pripadaju plemenu Mogorovića, u glavnom rabę isti grb. Slicnih primjera imademo 

* Po biljeśkama pokojnog Rade LopaSića. * Ljubić: Listine X. p. 326. 

' Klaió: Hryatska plemena p. 48. 



Laszowskiy Grb plemena Mogoroyióa. 26 



i kod drugih naroda. U Ugarskoj opazamo, da porodice jednog te istog plemena 
rabę isti grb. Tako porodice od plemena: Aba, Gutkeled, Heder, Hunt-Pazman, 
Yigman, Gyer itd. I u Poljskoj porodice istoga plemena (Stamm, Wappenstamm) 
rabę zajednicki grb, kao n. pr. porodice od plemena: Abdank, Dolenga, Grzymała, 
Polkozic, Slepowron, Szeliga, Pola, Nalencz, Wierzbna itd. 

Gore nayedeni grbovi, slicni su si do nekih neznatnih razlika, koje sastoje 
budi u obliku heraldicke grbove figurę, iii sto nose kakav dodatak (zvijezda). Taj 
dodatak mozemo smatrati samoYoljno dodanim, yaljda za oznaku kuce, koj oj je 
pripadao onaj, koji grb rabi. Po analognoj heraldiokoj slici smijemo zakljuciti ne 
samo, da 8vi, koji ju rabę, pripadaju istom plemenu, nego i to da taj zajednicki 
grb mora biti grb plemena Mogoroyióa, jer za yećinu osoba, koje taj grb rabę, 
znademo, da su tomu plemenu pripadale. Glayni motiy grba stanoyiti je brój 
greda, koje su sad rayne, sad izyinute; dodatak — zyijezdu — ne trebamo uzeti 
u obzir. Heraldika uci, da su najstariji grboyi yrlo jednostayni, a takay mora biti 
i grb plemena Mogoroyióa; a kud óe jednostayniji lik od greda, koje su heraldicka 
figura u grbu plemena Mogoroyióa. U opisanim grboyima nalazimo poprjecne, 
rayne i yaloyite; yeói dio grboya ima yaloyite grede. Yjerojatno je dakle, da su 
heraldicka figura grba plemena Mogoroyióa poprjecne yaloyite grede, ali 
koliko takoyiłi greda u grbu mora biti, ostaje dyojbeno ; kod nayedenih grboya 
miniTTinm su dyije, a maximum sedam greda. Cini se, da je isprayan bio srednji 
brój, dakle izmedu 4 — 6 greda, te bi tako mogli ustanoyiti, kao grb plemena Mo- 
goroyióa: stit sa pet poprjecnih yaloyitih greda. (SI. 4). 

Namióe nam se pitanje, kakoye su bile boje toga grba. Po pecatima i grbo- 
yima na spomenicima to se neda ustanoyiti; pecati nijesu srafirani, a na spomenicima 
nijesu grboyi bojom izyedeni. Tu nam pomaze slikani grb porodice Petriceyió-Hreljac, 
naslikan na grboynici od g. 1599.: modar stit sa pet srebrenih poprjecnih 
greda. Znajuói, da je porodica Petriceyió-Hreljac pripadala plemenu Mogoroyióa, 
eyo nam kljuca i za rijesenje oyoga pitanja, t. j. grb plemena Mogoroyióa bio je 
stit modre boje sa pet srebrenih poprjecnih yaloyitih greda. 

Drugi slikani grb porodice Babonosió od plemena Mogoroyió ima stit 
srebrene boje sa tri modre rayne poprjecne grede, a kao nakit: zlatna grifa.* U tom 
grbu opazamo odmah zamjenu boja. Kako nema sumnje, da yaloyite poprjecne 
grede grba plemena Mogoroyióa predstayljaju rijeke, koje heraldika redoyito pri- 
kazuje u srebmoj (bijeloj) boji, to se oya zamjena boja kod slikanoga grba poro- 
dice Babonosió mora proglasiti pogrjesnom, a kao najpouzdanije yrelo za oznaku 
boja grba Mogoroyióa może biti jedino mjerodayan heraldicki isprayni grb poro- 
dice Petriceyió-Hreljac od g. 1599. Nakit kacige i piast grba plemena Mogoroyióa 
neda se ustanoyiti^ jer kao nakit dolazi sad lay, sad opet grif, a glede piasta se 
ne może u opóe nista reci. Bitni dio grba: stit sa njegoyom heraldickom (grboynom) 
figurom ustanoyili smo, a to je i bila glayna zadaóa oye radnje. 

Emilij Laszowski. 



* Sbirka grboya u syeuóilisnoj biblioteki u Zagrebu. 



CETICE O NAJSTARIJOJ POYJESTI SPLJETA. 

Obiono se je dosele mislilo, da je Spljet postao tek iza IV. vijeka poslije 
Krista, to jest sagradenjem Dioklecijanove palące, te da je i od same oye palaoe 
SYOJe ime dobio. Danas medutim imamo podataka, po kojima smijemo ustyrditi 
da je Spljet opstojao davno prije Dioklecijanove palące. 

Najstaiiji spomenici danasnjeg Spljeta nasli su se uz stare ceste Solin- 
Spljet i Stobrec-Mrljan, te nas upućuju, da je u predjelu, sto ga ove ceste pre- 
sijecaju, bilo vise tacaka, koje su već u I. vijeku posl. Kr. naseljene bile. 

Eekao bi, da najstarije sredovjecne naseobine, crkve i pomijesna imena 
odgovaraju onim tackama spljetskog teritorija, koje su već u najstarije doba bile 
nastayane. Te su nam tackę yise manje jos i danas oznacene starim crkyama i 
crkyicama, koje su yećinom iza turskog doba na starom mjestu opet obnoyljene 
bile. Tih crkyica po spljetskom polju ima dosta. Proslost grada Spljeta, kojom se 
oydje bayim, nije samo od lokalne yaznosti, nego od preyelikog zamaSaja i za 
opóu poyjest nase domoyine. Spljet je jedna od onih rijetkih tacaka, gdje su se 
izmijenili syi negdasnji zitelji Dalmacije, ostayiysi za sobom sto yeóih sto manjih 
tragoya, a za srednjeg se je yijeka u Spljetu dogodilo ono kiizanje narodnosnih 
elemenata, koje je pismenim isprayama prilicno jasno ustanoyljeno. 

I. Najstarija cesta Solin-Spljet i uz nju na^eni spomenici. 

Kuda je najstarija cesta med Solinom i Spljetom prolazila, jos se nije po- 
bliże istraziyalo. Izdayaci CEL. 111. oznacise cestu Solin-Spljet kao rimsku*, ali za 
to nema nikakya dokaza. S toga na nasoj arheologicnoj kard Solina i okolice* 
mi toga nazora ne poprimismo. Po konfiguraciji tla, kakoyo je oko Solina za 
rimskog doba bilo, mora se dapace iskljućiti i mogućnost, da bi danasnja cesta 
Solin-Spljet u staro doba opstojala iii barem u syemu tekla onim praycem, 
sto ga danas ima. Cijela ona dola, kojom tece rijeka Jader, prije nego se iz- 
lijeya u morę, po prilici od gospina otoka, na kojem je danasnja zupska crkya 
blazene gospe, pak sye do zeljeznickog mosta, u rimsko je doba imała dru- 
gaciji oblik. Sijeka onda nije tekla, kuda danas tece, a morę je sizalo dublje 
u kopno nego li danas. — Kada se je pred 20 godina cistilo korito rijeke, 
ispod danasnjeg yelikog kamenog mosta na Jankoyaci naslo se je u koritu 
starih zidoya, plocnika i raznih rimskih predmeta. Staro korito dakle nije bilo 
gdje je danasnje. Godine 1883. i 1889. bio je otkriyen podanak juznog krila 



* Mommsen na karti Illyrika, priloźenoj dragom priloźenoj Supplementu III. syeska istog 

d^'elu CIŁ. III., pak Hirschfeld na istoj karti djela. 

* Yocta po Spljetu i Solino, Tab. L 



Jeliń, Ortice o nąjstuijoj pOTJesti Spljeta. 



gradsldh mira na Uvad&ma Jankoyace, u kojem 86 naślo uzidauo koo prosto gra- 
divo Badgrobnih napisa iz I. YJjeka po Erstu, a n krieTima se Tide pri^Trsćene 
velik6 zeljezne rerige, koje su sluźile za pnveziTanje brodoTa.' Oiiaj dio zida, 
jer 8u Q njem uzidani spomenici L Tijeka, avakako nije st«riji od IV. iii V. vijeka. 
U solinskuu gradskim mirima, tskoder i oa drogim stranama nahode se spomenici 
prvili Tijekoya uzidani kac gradiyo, a to se je sluSilo za poprayka gradskiłi utvrda 
od IV. do VL Yijeka,' 

Iz OTOg otkrića dakle izYJesno se zakljućuje, da je jos do IV. yijeka ri- 
jeka, a za cijelo i kaśnje płakała jnżne mirę Solina i da je ondje, gdje je danas 
raskriźje cesta Spljet-Trogir-Kastela, bila luka solinska. Gradski mir ondje, gdje 
su sada livade Jankovaće, uvija se prema 8Jeveru u obliku srpa. Po prilicu u 
sredini toga zavoja nalaze se gore spomenute zeljezne rerige. Ta se neprarilnost 



SI. 5. Solinska luka u rimsko doba. 

u teóaju mira może protumaóiti jedino kao namebnata od Tode i udeśena za 
ob ran u brodova.* 

Promotri li se dobro tvorba zemljista od recenoga raskriźja 8ve do go- 
spina otoka, odmah se razabira, da je i to tekom tolikih vij'ekova naneseno od 
rijeke, da je prvobitno rijeka tekla, kuda danas ide cesta Solin-Klis, a da je 
morę jos dalje a kopno dopiralo. Crta, dokle je u daTnije doba dopiralo po 
prilici morę, detnas je oznacena razlićitim livelonL Kod kuca Speroc i Glavan, sto 
su na cesti, pak kod crkve bl. gospe od otoka, zemijiśte se strmije nadiźe prema 
istoku, tako da se cesta tu uzbrdice penje. Ta visa oznaćuje poćetak kopna za 
rimskog doba; STe datiaŚnje kopno, śto joj u dolini na zapad ostaje, nije dmgo 

' B. d. Vn. (1884), 13-2-134, 150; XI. (1889), • B. d.1. 1298., 14G; I1I.,34; 17 19; S3ss.Vn, 
14B. — Sraviii skicu Solinska luka za 166 s. ; XI, 145. i t. d. 

rimskog doba (sl. 5.) ' Voda po Spijetu i Solinu, Tabla II., K L. 8 

i 9 i prilo£eiut skioa (sL 6.) 



Jeliń, Crtice o najstdrijoj povje8ti Spljeta. 



nego iiaplaviua, koja je nastała iza poraseuja Solina. Oospin otok bijaśe u liinsko 
doba na delti na usóu Jadro. 

Zasto je i kt^o naatt^ 

^^ OTa naplaTina, lako je od- 

"^ govoriti. Stariji se Solinjani 

dobro ajećaju, kada je morę 

dopiralo do livada u Meci- 

nici i Jankovaci, a źeijez- 

nicki nasip od godine 1876, 

pospjeśio je, da se je po- 

yrśina, Teća od 1 km. u 

duzini, pretvorila najprije 

u blafco (vranjicko i etra- 

njarsko blato), a kroz mało 

(fl yremena u kopno, Baspa- 

'^ danje grada iza VII. vijeka, 

\n oaobito porusenje gradskih 

^ mira na juźnoj sbrani, naj- 

^ - prijeje zaaulo korito rijeke, 

o koja 86 je odmakla dalje 

£ u k juźnom kraju dolinę i 

S primakla drugoj obali staro- 

o solinske lukę, gdje so u 

o rimako doba bile sgrade, od 

S kojih, kako spomenuamo, 

W prigodom cisćenja prye 

Si dvadesetak godina dodoee 

B> ostanci na vidjelo. 

■g Danaanja cesta Klis-Solin 

C od SperćeTB do Glavnov6 

kuce poloźena je na staro 
korito rijeke, zaauto ruae- 
yinama kao i raskriźje da- 
nsśnje ceste Trogir-Klis- 
Spljet, gdje je u rimako 
doba bila luka i gdje se 
po STOJ prilici rijeka alije- 
vala u morę. Stoga na toj 
■ tacki u rimsko doba nije 

moglo biti ceste, a jos 
manje raakrizje i moat za 
ceatu Solin-Spljet Most i 
cesta Solin-Spljet naatali su 
tek za arednjega vijeka, a kako je poznato, tek za francuzke vladavine poóetkom 
OTOga yijeka ona bi cesta svedena n danasnji oblik i pravaa Da ona nije opsto- 



Jelić, Crtioe o najstarijoj poyjesti 1 



jala ni za lY. vijeka, imamo oóeyidau dokaż na ouoj tacki blizn Traujickog pata, 
gdje se danasnja Cdsta kriza Ba Dioklecijanoviin vodovodoin : tu naprosto cesta pre- 



sijeca konto vodovoda. Da je ta cesta opatojala prije gradtije Dioklecijanovog vodo- 
voda, onda bi ju vodovod bio premostio nzmetom na lakoye, kao sto je premostio 



Jelió, Crtice o najstarijoj poyjesti Spij eta. 81 



dolinu i put^ gdje je danas suhi most. Danasnja cesta Solin-Spljet duga je jedva 
B kim., t. j. 373 rimske milje, a po PeutingeroYOJ tabli cesta Solin-Spljet iznosi 4 
rimske milje, t. j. 6 kim. I graficni oblik, kojim je cesta Solin-Spljet oznacena 
na Peutingeroyoj tabli, ne odgoyara ni iz daleka realnosti. (Yidi skica na sL 6.) 

Posto se s nayedenih razloga mora sasyim iskljuciti moguónost, da je 
rimska cesta Solin-Spljet tekla praycem danasnje ceste, red nam je, da potrazimo 
staru rimsku cestu Solin-Spljet na drugoj pmzL A to ni je tesko, posto tu staru 
cestu nahodimo zabiljezenu u starim atlasima i posto joj se trag jos dan 
danas yidi. 

U Camutijeyom atlasu od god. 1571. na regionalnej karti Spljeta (slika 7.) 
oznacena je mreza puteya, koji su u XVI. yijeku u porabi bili. Od tih puteya 
zanimiy je onaj, sto je od Solina yodio na Kilu, gdje se je dijelio u tri ogranka: 
jedan za Kamen-Stobrec, drugi k sy. Loyri de Paganismo, treói na zapad 
k Spljetu. Oyaj put nije poSmao od danasnjeg raskriźja Trogir-Spljet-E[lis, nego 
od ml i na, sto ostaju blizu crkye bl. gospe od otoka (danas Jankoya mlinica). 
Kod oye se jos drźi starinski poyeói most, kojim je cesta prolazila na gospin 
otok, a odatle drugim mostom na desnu obalu rijeke. S malom inaoicom taj je 
put oznacen i na Coronellijeyoj karti odgodine 1689.; raskriźje nije u Kili, nego 
u Dragojyodi (slika 8.). Na karti generalnog stopa moźemo sasyim tacno sli- 
jediti. trag oyog puta, od kojega neki dijeloyi jos danas rihe kao poljski puteyi. 
Kod mosta do Jankoye mlinice (A\ most IV.) oyaj se put odyaja od stobreckoga 
puta, ide prema Paraceyim kućama, pak prelazi kosu 300 m. na zapad Japirkoyih 
kuca, udara na eleyacije 31 m. i 39 m., gdje se prekrizuje s Dioklecijanoyim yodo- 
yodom, te zatim ulazi u dolinu med Kilom i Guljicom do Drageyode. Tu je ras- 
kriźje: jedan ogranak yodi na Kamen, drugi na cestu Stobreo-Splj et i preko nje 
na crkyu sy. Loyre de paganismo, a treói skreće na zapad medu Guljicom 
i Vi8okom, pak po sjeyemom obronku Gripa, te kroz spljetsko predgrade Manus 
dospijeya pred Porta Aurea Dioklecijanoye palące. Oyaj dakle stari put sastoji od 
dya dijela: pryi Solin-Dragavoda raynim praycem od sjeyera k istoku dug je 
2^4 km., drugi Dragayoda-Manus raynim praycem od jugoistoka k zapadu iz- 
nosi 4 km.; oba skupa 67* kim. To odgoyara 4:^/q rimske milje. 

Eimska cesta Solin-Spljet, po Peutingeroyoj tabli, grafiono je oznacena u 
dya prayca, koji odgoyaraju opisanom putu Solin-Dragayoda-Spljet; uz to duźina 
rimske ceste, naznacena sa 4 rimske milje, odgoyara na diaku duzini recenog puta. 
Ona '4 rimske milje, sto bi put Solin-Dragayoda-Spljet iznosio yise od ceste, ozna- 
cene na Peutiugeroyoj tabli, nije na oyoj naznaoen, posto frakcije na njoj nijesu 
u obzir uzete. 

Osim nayedenih dviju karata XVL i XVIL yijeka yalja u obzir uzeti i 
napis, urezan na kapitelu, koji je uzidan u kuci bastinika pok. Marina Paraca^ 
sto je kod raskriźja, od koga danas yodi jedan put na yeliki kameni most (neg- 
dasnji tursko-mletacki kaśtel), drugi u Vranjic, a treći od Jankoye mlinice preko 
Kosę (stari put Solin-Spljet). 



' B. d. X. (1887.), 125. 



32 Jelić, Crtice o najstarijoj povjesti Spljeta. 



VIA PmSTINAE INTEGEI 

TATI RESTITYTA lOAN 

NIS PASQVALIGO PHS 

SIMI PEAETORIS 

YIGILANTIA 

AD. MDCCXLIV 

CAL . SEPT. 

Ovaj napis se odnosi na mletacku cestu SpljeirSolin-Klis, koja je preko 
kosę Metenja pak kroz tursko-mletacki kastel tekla uz lijeyn obalu rijeke do Pa- 
raceve kuce, onda preko mosta kod Jankove mlinice dospijevala na gospin 
otok, te odatle drugim mostom na danasnju cestu Solin-Klis. 

ilimska cesta Solin-Spljet, obzirom na ve6 istaknutu tvorbu tla za naj- 
starijeg doba, nije mogła biti proyedena iz grada Solina, nego samo preko gospina 
otoka, i to iii preko mosta kod Jankoye mlinice iii preko mostića kod małe G-abrića 
mlinice. Oba su ova mosta starinskog oblika, te nedvojbeno starija od yelikog 
mosta, koji je dalje na zapad i jos danas u porabi. Drzeć se nayedenih karata 
XVI. — XVIL yijeka yjerojatnije je, da je cesta iz Solina u Spij et prelazila rijeku 
preko jos vidivog starog mosta kod Janko ve mlinice, docim preko mostića medu 
yelikom i malom GabriĆa mlinicom prolazase cesta iz Solina u Epetij, kojoj od- 
govara danasnji solinsko-stobreoki put. 

I PeutingeroYa tabla pokazuje, da se spljetska cesta odyajala od epetijske, 
prosav prvi most. Tomu bi najbolje odgovaralo, da je to odvojenje uslijedilo na 
gospinu otoku: spljetska je prelazila preko mosta kod Jankove mlinice (skica 
most IV), a epetijska preko dvaju mostova kod Gabrića mlinice (II i HI). Gradska 
vrata spram Epetija i Spljeta bijahu ondje, gdje je danas „Dioklecijanova kayana^. 

Da je put Solin-Dragavoda-Manus stara rimska cesta Solin-Spljet, osim 
dosele nayedenih podataka nam syjedoce uzanj nadeni spomenici. Ti će nas spo- 
menici poduSiti. donekle jos i o najstarijoj poyjesti spljetske okolice. 

Uz stare ceste najcesće se nadu groboyi, koji su bili podignuti na posje- 
dima onih Ijudi, cija imena nam nadgrobni napisi objayljuju. Osim groboya i po- 
grebnih napisa i predmeta nalaze se uz ceste jos i ostań ci stanoya, kuca kmetoya 
iii gospodarskih sgrada ylasnika, te njihoyih Ijetnika. Gdjegod se nalazi grób, tamo 
je sigurno u blizini bilo i obitayanih sgrada. Doba, iz kojeg su groboyi, oznacuje 
prisutnost stanoynictya u stanoyito doba; jezik, koji se rabi na napisima i imena 
pokojnika odaju nam njihoyu narodnost iii kulturu. Mi ćemo sada upitati groboye 
uz put Solin-Dragayoda-Spljet, da nam kaźu stogod o najstarijem stanoynictyu 
spljetske okolice i samoga Spljeta. 

jObicno se uz ceste, koje su bile prometom źiyahnije, nalazi i najyise spome- 
nika. Uz cestu Solin-Dragayoda-Spljet, premda jos nije sustayno istrazena bila, 
pukim se je slucajem toliko spomenika otkrilo, da moramo izyjesno zakljucitif da 
je promet bio dosta źiy u doba mnogo prije, nego se je obiono mislilo, da je 
Spljet postao. Radi syojevoljne pretpostaye, da je Spljet nastao tek u rV. yijeku 
sagradenjem Dioklecijanoye palące, mnogo se je u okolici nadenih spomenika, koji 
su stariji od tog doba., smatralo, da su doneseni iz Solina te da nisu izyorno 



Jelić, Crtice o najstarijoj povjesti Spljeta. 



33 



spljetski nahodaji. Istina je doduSe, da su neki- spomenici iz Solina u Spij et i 
okolicu doneseni, ali nije istina, da je 8ve stogod se nalckzi oko Spljeta, jedino 
doneseno iz Solina. Mi ćemo uyaziti samo one spomenike, koji su nedvojbeno iz- 
vomo spljetski nahodaji, jer nas ve6 sami oni i preko potrębe obayjesćuju o op- 
stanku Spljeta daleko prije IV. vijeka. 

Duź pryog komada recene ceste od Solina do Drageyode, koji mozemo 
smatrati da prije pripada Solinu nego li Spljetu, g. 1884. naslo se osobito pod 
Japirkoyim kućama groboya, zgrada i napisa óak iz I. yijeka po Kr., u kojim se 
spominju Theodotus i Theodote Galene, Nicodromus, Secundus 
seryus, Ayediya Caicilia, M. Aurelius Sodalis, Pompeia 
Maxima, PopiliusPhilus, L. Yellius Mescenius Posidonius 
i Mescenia Tycheitines, Titia Acte, Onesimus i Eutyche, 
Festus, nipius Yalens,^ kao i onaj zanimiyi kalup s napisom gladiatora 
Mescenius Ampliatus.* Znacajno je sto se u oyim napisima, koji nam 
predstayljaju dio solinskog ziteljstya iz pryog doba carstya isticu osobito greka 
i grekanicka imena. 

Ona tacka na staroj rimskoj cesti, gdje je raskrizje Drageyode, u sredini 
med Solinom, Epetijem i Spljetom, dosele nam je pruzila najyise gradiya. To ras- 
krizje je izyjesno bilo srediste obitayane tackę, kojoj za staro ime jos ne znamo. 

Cijeli predjel obasut je steurim zidoderinama i groboyima, a tezaci spljetski 
pripoyijedaju, da su tu yazda nalazili i nalaze starih styari. Oyih zadnjih godina 
neki su predmeti dospjeli u spljetski muzej, ali su mnogi kojekuda razneseni, da 
im se o nahodaju ni uspomena nije sacuyala. Dobar dio rimskih napisa, uzidanih 
u kuóama predgrada Lucca i Manuśa, najyjerojatnije da potice iz Dragę yode i 
okolice joj, osobito iz Yisoke. 

Najyaznije slucajno otkrióe kod Drageyode, dakle na raskrizju rimske 
ceste Solin-Spljet-Epetij, pred mało je godina iznijelo na yidjelo na zemlji A. 
Tommasea skup rimskih noyaca pocam od druge poloyine L yijeka, raznih starih 
zidoderina, te slijedeói fragmentami napis iz I. yijeka po Kr.* 



' B. d. VII., 23, 177; VIII, 14, 15, 44, 45. 

« B. d. Vn, 165. 

» CIL. in. Suppl. 8736 ; B. d. X. (1887), 57 ; 
gdje je popraóen sa slijedećim za nas u yelike 
yaźnim yijestima o samom nahodaju : „Qnesto 
frammento d'iscrizione, a bei caratteri, del- 
Tepoca migliore, rotto in due pezzi, yenne 
troyato parecchi anni addietro nella cam- 
pagna di Spalato ad E. di Vis oka, coUe 
che giace fra Spalato, Salona e Stobreó, 
nella localitk detta Dragayoda, a mezzo 
kim. lontano dalia strada regia, che da Spa- 
lato conduce in Almissa, in nn fondo del 
sig. A. Tommaseo, tenuto a colonia dai fra- 
telli Seguić di Paolo da Borgo Lu<5ac. Non 
Inngi da ąuesto frammento farono troyate 



tre monetę di bronzo, cio^ una bella e rara 
medaglia di Antonino (mod. 18 cm.), riportata 
nel Cohen II, p. 836. n. 426, una di Settimio 
Seyero, non riportata nel Cohen ed una di 
Nerone (Cohen I. p. 186 n. 80), che insieme 
col suddetto irammento epigrafico yennero 
acąuiBtate pel Museo. Nei yignati attigui in 
quello di A. Tommaseo, coloneggiato da 
Luka Senjanoyió Copo di Pozzobon ed in 
queUo degli Eredi di Francesco Pezzoli, 
coloneggiato da Antę Glumac, si yedono 
molte macerie di edifizt antichi, frammenti 
di oggetti fittili, ayyanzi di muri antichi, un 
bel pezzo di architraye ecc, ii che tutto fa- 
rebbe supporre esseryi stati qui edifiasi ali' 
epoca romana". 



34 Jelić, Crtice o najstarijoj poyjesti Spljeta, 



.... GAI Pnrnio 

TEOM(entina) A 

prAEFeCTO cohortis primae 
LuCENSium 

pr.AEFeOTO 

ceNTYBIoNI • LEgCionis) .... 
ANnorum cent? VM .... 

C TA 

benemer ENti 
siBI eT Filio 

Mnogo ceśóe su nahodaji rimskih grobova i zidova od Dragę vode do 
Gripa; iz njih seljaci donesose neke dragocjenije predmete u spljetski muzej. 
Istiou se osobito tri draga kamena (geme) izvrsne radnje iz prvoga doba carstva, 
nadene u Yisokoj: Br. 1026. agafca, na koj oj źenski lik, koji desnicom drzi oinochoe a 
lijevicom pateru; Br. 1028. ametista s napisom CL(audia) VEN(eria?); Br. 1029 
komijola sa dva vola, od kojih jedan povaljen na tlu a drugi stojecke.^ U Yisokoj 
se naślo jos i inih rimskih predmeta: staklenih posuda preukusne izradbe, med 
kojima se istice patera na valovite pruge modre boje, nadena g. 1890. (sada u 
muzeju br. 1111.). Iz Yisoke imamo jos i dva napisna ułomka: opeku s pecatom. 
MI///NA, br. 320.'-^ te nadgrobni napisni ulomak. 

D(iis Manibus) 
MAX 

FVN .... 

Iz ovili spomenika svom izvjesnosću se zakljucuje, da nije samo raskrizje 
kod Dragevode bilo napuoeno, nego da je za prvih vijekova carsfcva bilo stanoya 
uz cestu i po Yisokoj medu Dragom vodom i Gripama. Taj predjel nije bio prosto 
selo, nego mjesto za ljetovanje udobnih gradana. Da je pripadalo Epetiju, a ne 
Solinu, dało bi se ustvrditi iz napisa, nadenog 1892. u Visokoj (sada u spljetskom 
muzeju Br. 1847.* 

C • APONIYS 
VEEVS 
SILYANO 
ET • GENIO 
EPETINORYNsic! 
V • S • L • M • 

Ni ovaj napis nije mladi od końca I. vijeka po Krstu, te nam syjedoci, 
da istocni dio danasnjeg spljetskog polja ne podpadase pod Solin, kao sto bi se 
na prvi mah pretposta^ilo, nego pod Epetij. Epetijski gradanin C. Aponius 
Verus u Yisokoj postavi zayjetni źrtyenik iii mali hram bozanstvima : sumskom 
bogu Silvanu i geniju grada Epetij a. 



^ B. d. XIV. (1891.), 20, 21; CIL. Ul. Suppl. n. « B. d. X. (1887) 193; CIL. III. SuppL n. 10183, 34. 
10188, 10. » B. d. XVI. (189a), 31. 



Jelić, Crtice o najstarijoj poyjesti Spljeta. 35 



Bas na kraju ceste Solin-Spljet, u Manusu takoder se je doslo u trag 
spomenicima, koji nam svjedoce da je ta tacka bila davno prije Dioklecijanove 
palące nastanjena. Kad se je god. 1874. prosijecala zeljeznicka pruga kroz Manus 
kod Ijetnika Bułata i Tara, pak kod vinograda Girometta, naslo se u dubini od 
2 do 3^ ostanaka starih gradeyina, kamenih stupova, krsa, koji su se dijelom 
upotrebili za gradnju obliznjeg mosta, a dijelom ostadose na 8vom lezaju, bas 
ondje, gdje je sada Tadorićeva ,,śkola za konje*^ i obór oko nje. Medu ruseyinama 
naislo se i na grobove sa pepelnim posudama, u kojim je bilo nakitnih predmeta. 
Med njima je bio slijedeći greki nadgrobni napis, koji se sada cuva u spljetskom 
muzeju pod br. 543.' 

BASIAIAIIi: KE KAAAirO 
NH lATKn A lii TERN 
a BAIIAISIII ZHIASA ENl 
AnON KAI MHNAS Gt ATHU 
SASA rONlL KAI AAEA 
4>IA STHSAMEN STHAH 

N mnumhs xapin 

XEPE HAPOAlTa 

U prevodu to glasi: ^Otac Basilides i majka Kalligone postavise ovaj 
spomenik svojoj premiloj kćeri Basilisi, koja je źivjela godinu i sest mjeseci i 
^ojsk je svojom smrću rastuźila roditelje i braću, spomena radi." Napis zayrsuje 
navadnim pozdravom prolazećemu putniku: ^Yeselo putnice!*^ 

Paleograficni oblici, odsutnost ki-atica BE(oi!;)KA(Ta;(0'Oviotc), koje su inace 
neizbjeziye na grckim pogrebnim napisima rimskog doba, ortograficne osebujnosti, 
izostavljanje interpunkcija medu pojedinim rijecima, pak zavojaka i kratica, a uz 
to jos greka imena bez ikakova traga rimskog upliva, nedvojbeno svjedoce, da je 
ovaj napis stariji od prevladanja rimskog upliva po pokrajinama, te svakako sta- 
riji od końca II. vijeka iii najkasnje pocetka III. po Krstu.^ 

Na Manusu, dakle, već u davno doba stanoyahu Grci; uz cestu, sto je 
preko Drageyode vodila na Manuś, imadahu svoje gospodske zgrade i grobnice. 

UskUk pri końcu napisa sa pozdravom putniku sjeća na blizinu ceste, 
kraj koje je grób stajao. Ovaj je dakle napis najljepsa potvrda pomjesnoj predaji, 
da je predgrade Manus najstariji dio Spljeta, sve kad se i nebi obazirali na nje- 
govo ime Manus, koje kao da nije ni rimsko ni hryatsko nego starije, i mozda 
u savezu s imenom plemena Manii, koje je obitavalo jos prije rimskog gos- 
podstva u ovom primorju i dało svoje ime brackom kanału (Sinus Manius.) 



* B. d. I. (1878), 49. ne bi drźao starijim od II. vijeka; moźda bi 

* Sr. Heinach Traite d'epigraphie se smjelo zaći jos i u treći". Obićaj sa- 
grecąue, 426, 2G2-2G6, 209—214. Gosp. prof. źiganja tjelesa u doba Antonino se je poóeo 
dr. Brunśmid, raynatelj zagrebaókog arheo- gubiti. Nas je napis pripadao grobu sa pe- 
logi^nog muzeja, koji se specijalno bavi staro- pelom, a to bi takoder potvrdivalo, da je 
grćkim napisima Dalmacije, priopćio mi je, stariji od końca II yijeka. 

da on poradi paleograiskih oblika ovaj napis 



36 Jelió, Crtice o najstarijoj povjesti Spij eta. 



Uz najstariju cestu izmedu Solina i Spij eta, koja vodi preko raskrizja 
Dragavoda na Manui, bilo je dakle prije sagradenja Dioklecijanove palące vise 
nastanjenih tacaka; kao poveóa selista isticu se Dragayoda, Yisoka i Manus. 
Dragavoda i Yisoka su pripadale epetijskom teritoriju, a valjda i Manus. Ziteljstvo 
duź te ceste, a osobito na Manusu jos za II. vijeka po Krstu barem je djelomice 
greko, a poznato je, da je Epetion bio greka kolonija. Kako spomenici uz ovu 
cestu sizu 6ak i u I. vijek, morala je već i sama cesta onda opstajati, dapace je 
veoma yjerojatno, da je jos i starija. 

Ova je cesta i graficno i po izmjeru zabiljezena na Peutingerovoj tabli. Za- 
glayak ceste Solin-Spljet tamo je oznacen spojenjem sa cesbom Epetium-Ad 
Dianam (Et Mrljana), a to raskrizje odgoyara Manusu. Peutingerova tabla tu 
staylja citku ^Spalato,^ po kojoj se razabira, da je tu bila stacija za kola. Ta 
stacija nije oznacena yignetom, jer je mjesto, kada je Peutingeroya tabla bila sa- 
stayljena, bilo sasyim neznatno. Doba sastayljenja Peutingeroye table nije jos 
na cistu; najyjerojatnije je mnijenje da je bila njezin prototip karta sastayljena 
god. 12 po Krstu, a da danasnja redakcija table spada u IV. yijek po Krstu 
(322. — 336. g.). U koje doba spada onaj odsjek Peutingeroye table, sto predstaylja 
Dalmaciju, ne może se reći, ali isticemo cinjenicu, da tabla tacno predstaylja naj- 
stariju cestu med Solinom i Spljetom, kako je yaljda opstojala yeć u I. yijeku 
po Krstu. 

II. Gęsta iz Epetija u Ad Dianam I spomenici duź nje. 

Na poluotocióu, na kom je danas selo Stobrec, mozda yeć od IV. yijeka 
prije Krsta, bijase greka kolonija Etw^tioy. To nam syjedoce ne samo stare yijesti, 
nego i djelomice jos sacuyane starogrcke zidine, kojih se ostanci yide sa sjeyeme 
strane uz morę. Vanjsko je lice zidina obloźeno skyadriranim krseyima na 
bugnaturu, docim je nutrina sitnijim kamenjem u kłaku zidana. Jos se je sacu- 
yalo usće gradskoga kanala, sto se gubi duboko u zemlju. Nacin zidanja 
odgoyara onomu starogrckih zidina u Starom gradu i ostancima po syoj prilici 
stajogrckih mira u Trogiru, sto se yide pod kulom spram mosta, sto yodi na 
Cioyo. Oya utyrda nije poznija od HE. yijeka prije Krsta, a mogła bi segnuti i u 
IV., a djelo je dorskih kolonista, stono najprije oko god. 394. zaposjedose Vis, 
pak odatle obalu od Trogira do Epetija. Epetijska luka, u daynini glasoyita radi 
zaklonita polozaja, doyabila je grcke kolonistę na stobrecki poluostryić. 

Docim je poluotok i za rimske yladayine, pak kroz srednji yijek i do 
naseg doba syeder bio obitayan, pretyoriy se tekom yijeka od starogrcke kolonija 
Epetium u selo Stobrec, na sjeyemoj obali med Krilayom i Stroźancem yeć u 
daynini glasoyite lukę Portus Epetius, za rimskog doba uz rijeku Źmoynicu ta- 
koder se je razyilo poyeće mjesto. Prof. Rutar, koji je prvi sustayno taj predjel 
istraźio, cijeni da se je rimski Epetij razyio do yećeg pomjesća, dapace nagada 
da je i utyrden bio. Mi cijenimo, posto smo takoder oyaj predjel pregledali, da 
rimski Epetij nije bio utyrden grad, jer nigdje nema traga gradskim mirima. 
Zidine sto se oydje i ondje yide, ne imaju oblika gradske utyrde, nego poyećih 
zgrada za obitayanje i trgoyinu. 



Jelić, Crtice o najstarijoj poyjesti Spljeta. 87 



Kako je epetijska luka u daynini bila glasoyito pristaniste, morala je 
imati i yelikiłi magaza za trgoyinn, te jayniłi zgrada za promet, a kao emporium 
nam ga predstaylja i yigneta na PeutingeroYOJ tabli. Na uzanom poluotooióu za 
takove zgrade nije bilo mjesta, te su bile podignute na sjeyernoj obali lukę. Ali 
dobcur dio sjeyeme obalę epetijske lukę, nije kopno od starine, nego naplayina 
rijeke Źrnovnice, koja je dobrim dijelom pri usóu svoje staro korito promijenila. 
Debeli zidovi, koji se sada yide na 1 kilometar na sjeyer od danasnje obalę, 
prvobitno su stojali uz obalu, te pripadahu spomenutim trgova6kim zdanjima. 

Opredijeliy poloźaj grckoga Epetiona i poznijega rimskoga Epetiuma, 
najstarije ćemo ceste raspoznati po tom, sto polaze iz starijega grckog grada, a 
ne iz poznijeg rimskog. 

Peutingeroya tabla naznacuje, da su do Epetija dyije ceste dopirale: 
solinsko-epetijska 4 rimske milje, dakle 6 km. duga i cesta Ad Dianam-Epetio 
bez oznakę duzine. Gestu Salona-Epetio, yeć je prof. Rutar prepoznao ; ona 
ide od mostića kod małe Gabrióa mlinice kraj Basine kuce preko Kosę na Kamen, 
te se kod eleyacije od 54na- dijeli u dya ogranka. Jedan ogranak ide uz Trstenik na 
Krilayu u Strozanac t. j. rimski Epetium, a drugi med Kilom i Kamenom na 
Stobrec, greki E p e t i o n. Od Solina do Krilaye-Strozanca ima najyise 4 — 6 km., 
dakle 3 rimske milje, a od Solina do Stobreca 6 km., t. j. 4 rimske milje. Po tom 
je izyjesno, da je solinska cesta bas do starogrokog Epetija dopirala. 

Od starogrcke kolonije na stobreckom poluotooióu połaziła je i cesta iz 
Epetija u Ad Dianam; tragoye joj je dijelomice yeć prepoznao prof. Rutar. Noya 
oya cesta od Stobreca na juznoj strani danasnje pokrajinske ceste tece kraj zupne 
crkye sy. Loyre, te se u Pasdigradu dijeli u dya ogranka. Juzni bKze moru pro- 
lazi med gospom od Znjana i sy. Loyrom de Paganismo, te udarajuć na 
zapad dospijeya u dragi Trstenik kod starog yodoshranista, a onda preko Poisana 
i Spalacijuna dolazi na spljetsko predgrade Lucac. Sjeyemi ogranak od Pasdigrada 
tece na sjeyero-zapad; blizu sy. Loyre de Paganismo i eleyacije 83^- ide 
skupa s pokrajinskom cestom, onda se od nje odyaja te uz juzni obronak Guljice 
kraj crkye sy. Mande i tyrdaye Gripa i ispod crkye sy. Roka na Luccu dopsjeya 
na pokrajinsku cestu, presjecena Paparelinim basóunom. Tu je basóun presjekao 
staru cestu, koja je syoj tek nastayljala duz sjeyeme strane Dioklecijanoye palące, 
gdje se je pod Porta Aurea spajała sa cestom Solin-Spljet. Odatle slijedeć da- 
nasnji „Put bolnice*^ dospjeyase na negdasnju „Lokyu na Dobrom" (danas op- 
óinsko kazałiste), zatim je danasnjim „putem Poljuda," skretala prayokutno na 
sjeyer, prołaziła loraj kapelice blizu dijecezanskog sjemenista, zalaretala na zapad 
danasnjim „putem od Spinuta,*^ te je uz sjeyemi obronak Marjana dospijeyala 
na marjanskom rtu sy. Jurę, gdje je danas istoimena kapelica, na mjestu starog 
Dianinog łirama. 

Sjeyemi ogranak oye ceste Epetio-Ad Dianam graficno je predstayłjen 
na Peutingeroyoj tabli, te tacno odgoyora realnosti. Po oznacenju table iza raskrizja 
sa solinsko-spljetkom cestom „Spalato," prayokutno zakreóe na sjeyer, te se 
opet prayokutno lomi prema zapadu. Raskrizje „Spal a to" ostaje 4 rimske milje 
daleko od Solina, a druge tackę na cijeloj pruzi Epetio-Ad Dianam, kojoj 
bi ta udaljenost od Solina odgoyarala nema do danasnjeg Hanusa. Osim nayedenih 



38 Jelió, Crtice o najstarijoj poyjesti Spljeta. 



dvaju ogranaka ceste Epetio-Ad Dianam jos ima viSe starih prijecnih pu- 
teva, koji danas rabę kao poljski putevi, a ti svjedoce, da je već n staro doba 
ovaj ubavi dio spljetskog pplja bio dosta napucen i prometan. 

Već na pocetku ceste Epetio-Ad Dianam kod zupne crkve 8V. Lovre 
naslo se je groboya sa napisima iz najstarijeg doba carstya. Starih spomenika dosloje 
nayidjelo bas na onom dijelu, gdje su oba ogranka ceste medu sobom spojona 
mnogim poprjecnim puteyima, t. j. u predjelu od Znjana do Trstenika. Kod gospine 
crkyice u Znjanu/ osim inih neznatnijib spomenika otkrilo se prigodom jednog 
poprayka pred desetak godina, arhajicno groblje sa groboyima siromasne celjadi, 
t. j. sa grobnicama od ulomaka amfora i hidrija, sto se u Solinu susretaju u UL 
i m. yijeku.* Odatle je od dayna yeó poznati nadgrobni napis Seksta Atilija 
Kyartina i supruge mu Julije Seknndine, za koji mislim, da po syoj prilici 
spada u II. yijek poślij e Kr.' 

Po pripoyijedanju teźaka u obliźnjem zaljeyu ispod gospine crkye jos se 
yide u liticama pricyrsćene źeljezne yerige za priyeziyanje brodoya. Taj je zaljey 
sgodno pristaniśte brodoya. U Trsteniku jos se dobro drźi oyeóe shraniste za 
yodu starorimskog oblika, cyrsto zidano i posyodeno, koje je u srednjem 
yijeku poprayljano. Oyo se je shraniste uzdrźayalo kratkim yodoyodom. 

Oko crkye sy. Loyre ima starih ruseyina, ali nijesu iztrazene. Sama je 
crkya sagradena na podrtini, ali kako se u njoj nalazi sredoyjećnih ostanaka, nije 
bas izyjesno, dali je ona zgrada iz rimskog iii ćak iz starogrckog doba. 

Ovaj predjel u sredoyjecnim se spomenicima naziylje regio Paganorum 
iii Paganismus. Prvi se put spominje u Zióu sy. Agapita, epetijskoga biskupa, 
mucenika za cara Aurelijana god. 270. regio Paganorum, gdje je sy. Agapit 
sa syojim drugoyima muoenicima bio pokopan i gdje se za IV. yijeka dizala 
sjajna bauzilika.^ Redakcija oyog źića zalazi syakako u doba starije od poruśenja 
Epetija u VII. yijeku, po prilici od IV. do VI. yijeka. Crkya sy. Loyre se za po- 
znijih yijekoya naziylje isto tako :S. LaurentiusdePaganismo. U naj- 
starijem izdanju katastralnih mapa predjel je oznacen imenom Pasdigrad. 
Naziy mu je najprije odatle nastao, sto se ostanci rimskih zitelja poganske yjere 
IV. i V. yijeka poyukose iz grada u onaj predjel (pagus); odatle dobise ime, a 
po njima i mjesto. Tu bi yaljalo potraziti starokrsóansko groblje i basiliku 8V. 
Agapita, yaljda u blizini sy. Loyre iii gospe od Znjana. 

I u predjelu Poisan za prvih je yijekoya carstya bila naselbina. U predjelu 
„Glayica", na zemlji Antę Ozretića iz Lucca naslo se je g. 1897. rimskih groboya 
sa glinenim lampama i staklenim bo6icama za miomirise, te ulomak pogajiskog 
yotiynog nadpisa I. iU II. yijeka po Kr stu.* 

iAELIV/S 
yiaTORNYliphis 
y(otum): S!(olyit)/l(iben8)m(erit o). 



* U srednjem yijeku „Zunano", Raóki Doc 177. liński muÓonik, B. d. XIX. (1896.), Prilog, 
' Po pripoyijedanju oóoyica g. M. Ozretića. str. 15. 

' CIL. III. ^il94. » BuU. dalin. XX. (1897.), 36 j u spljetskom 

* Jelió Sy. Anastazij ko mik ul ar so- muzeju br. 2267. 



Jelić, Crtice o najstarijoj poyjesti Spij eta. 



39 



Za Poisanom slijedi predjel Firule, koje se ime susreta i u nesto sta- 
1*1 jim isprayama.^ Ni u latinskom ni u hry atakom jeziku to ime nema znacenja, 
te je moźda grckog iii staroilirskog korena. Syakako je dosta staro topograficno 
ime, koje se je kroz vijekove sacuvalo. 

Ime staroga Spalata jos danas zivi u topografskom nazivu Spalacijun. 
Tako se nazivlje istocno polje pred Luccem sve do Bacvica i mora, a u samom 
Luccu opstoji ,,ulica od Spalacijuna". Spalacijun se naziylje jos i istocno pod- 
nozje Marjana oko crkve sv. Feliksa, Tulgo sv. Jane na obali. Nalazimo to ime 
jos i u sredoyjecnim i poznijim ispravama. U izricitoj antitezi s imenom grada 
Spljeta spominje se u ispravi od g. 1096. u obliku Spalazulo;* a kasnje kao 
cisto predjelno ime Spalaciun.' 

Spalacijun je lezao na raskrisju solinsko-spljetske ceste i ceste Epetio- 
Ad Diana m. Sto yrijedi za Manus* kao odjelak Spalacijuna, vrijedi i za sam 
Spalacijun, gdje je mozda bio pokopan sv. Feliks mućenik od g. 299., kojemu je 
posvećena starodavna jos sacuvana crkva. 

Gdje je sada samostan Franjevaca konventualaca uz crkvu sv. Feliksa, tu 
je za rimskog doba bilo groblje. To posvjedocuju dva napisa, koji su nadeni 
prigodom radnja na zemljistu ispod samostana, a sada se nalaze uzidani u trijemu 
klostra. Jedan od tih, po svoj prilici krsćanski II. iii DI. vijeka, pripada jednom 
radniku u drzavnoj tvomici oruźja, koja je kod Solina opstojala.^ 

Drugi takodjer krsćanski i istog po prilici doba, spominje casnika u sboru 
mestara i krpadura (collegium fabrum et centonariorum).^ 

Jer se je unaprijed pretpostayljalo, da Spljet prije IV. vijeka nije bio 
nastavan, za ova se dva napisa mislilo, da su doneśeni iz Solina. Slicno se je 
sudilo i o jednom znamenitom mramomom sarkofagu sa starokrsćanskim vajari- 
jama, koji je stariji od polovice IV. vijeka. Na njem je predstavljen prela.z preko 
orvenog mora, prizor uvedenja duse u raj po dvama svecima uvoditeljima, te 
moleća dusa i labarum sa Konstatinoyim monogramom.' U ovom sarkofagu bijahu 



* U isprayi od g. 1575. Tenutarum Pri- 
mus Fasc. 120, fo. 867', 868'. Namjesnióki 
arkiy u Zadni, spljetski odsjek. 

* Raóki Doc. 177 : „ . . . in Spalazulo uero II 
petie de terra ... et medietatem de domo in 
Spalato." 

* Tako u dyijema i spravama XVI. yijeka. „Die 
Mercurii XX. Junii 1576. Pro domino Marino 
filio ąaondam domini Ferrantis Barisano no- 
mine suo ac suorum heredum p(reaen)te . . . , 
ad eius instantiam retulit Beztanus cuńae 
praeco se ad gradus stondardi iuxta logem, 
alta et intelligibili yoce accepisse in tenatam 
et corporalem possessionem sexdecim uuret- 
tenos terrae partim uineatae, et partim ara- 
tońae, positae in campo Spalati loco uocato 
a Spalaciun, confinantis a meridie terren-um 
ser domini Petri de Albertis, a Borea fratres 
de AugubbiO} a leuante partim marę salsum 



6 



et partim terra ecclesiae, a ponente terra 
ecclesiae sanctae Mariae de Taurello" . . itd. 
Tenutarnm Primus, Fasc. 120, Fondo 
Spalato, fo. 888, Namj. Arhiv, Zadar. „De 
mandato etc. si uende et al pubblico in conto 
al piu oflPerente deliberarse uuole sedeci 
uuretteni de terra parte uignada et parte 
aratoria, posta in campo de Spalato in luogo 
chiamato Spalaciun, confina da mezzo 
giomo ii terreno del signor Piero de Alberti 
itd. kao gori." Ibid. fo. 889. 
Spomenusmo Basilissin napis iz II. yijeka i 
druge nahodaje. 

CIL. III. 2043; Sr. Notitia dign. Occid. 
c. a 

CIL. III., 2107; Suppl. 8589. . . . 

Sr. Jelić Bulić Rutar Voda po Spij et u i 
Solinu, 206, T. 23., 3. 



40 



Jelić, Crtice o najstarijoj poyjesti Sp^jeta. 



moźda pokopane moći sv. Feliksa sye do sagradenja danasnjeg yelikog zrtvemka, 
u koji su se onda premjestile. Nema yijesti, da bi sarkofag ikada bio iz Solina 
prenesen, a kako po dobi po prilici odgovara yremenu mucenja 8v. Feliksa, 
mozemo ga smatrati izyomim sarkofagom sv. Feliksa iii koga yjernika, koji je 
blizn njega mało iza njegoye smrtd pokopan. Jedan od one dyojioe syetaca nya- 
daca mozda predstaylja samoga sy. Feliksa. 

Osim sto znamo kakoya je bila crkya sy. Feliksa za syecanog oyjeroyljenja 
njegoyih moći g. 1587. po tada sastayljenom opisu,* sacnyao nam se je jos i 
tloris u katastru XYII. yijeka, sto se cuya u istom konyentualskom samostanu. 

Najstariji dio crkye bio je gdje je danasnja 
riznica. Tloris nam predstaylja dyije basili- 
kule, kakye su se podizale na groboyima muce- 
nika końcem treóeg iii oetyrtog yijeka, na jedan 
bród aa okruglom apsidom, kao n. pr. basilikula 
sy. Stasa na starokrsóanskom groblju u Mana- 
stirinama.' K tima dyijema kapelicama spljetski 
je nadbiskup lyan (f 1069.) dogrcwlio samostan, 
od kojega se je klostar u syom izyornom obliku 
prilicno dobro sacuyao. Ona druga basilicica, 
dogradena uz Feliksoyu mogła bi pripadati kojem 
suyr emanom muceniku, iii kojem njegoyom su- 
drugu muoemku. 

Cini se, da je na podnozju Marjana u HE. 
yijeku ne samo bilo ziteljstya, nego da je tada 
yeć med njim bilo krśóana. Dya nayedena napisc^ 
ako smo ih prayo datirali, uoila bi nas, da je 
ta taoka nastayana yeć u II. yijeku po Ej:., a 
sigurno med starim napisima, sto se nalaże u 
Velom Yarosu i okolici, ima ih mnogo, koji nisu 
doneseni iz Solina, nego su nądeni na spljetskom 
teritoriju. Za oye bi sye napise rekao da su iz 
starijeg carskog yremena. Napis Noyije Lepide po nomenklaturi sudeói pripada I. 
yijeku po Kr.* Na izmak I. yijeka poślij e Kr, stayio bi napis Klaudije Polite.* 
Napis Klaudije Ursine* yaljda nije kasniji od m. yijeka po Kr. Duz ceste, sto je 
od Spij eta yodila niz sjeyemi obronak Mrljana, sudeći po napisu Lucija Apro- 
fennija^, u I. yijeku je opstojala rimska naselbina i kod sy. Mandaline. 

Neznamo, da li se je i duz zapadnog dijela oye ceste kroz bpinute 
i Marjan naslo starijih spomenika; syakako je izyjesno, da je cesta syrsayala na 
Marjanoyu ratu, koji je na Peutingeroyoj tabli oznacen Dianinim bramom. Tu se 




MJera /^W? 

SI. 9. Tloris crkYlce sv. Jurja na 
MarjanoYU ratu kod Spijeta. 



» Farlati III, 475. 

• Sr. Voda po Spije tu i Soli nu. Tab. 3. 
br. IV. V. 

3 CIL. III. 2443. u crkvi sv. Petra u Velom 
Yarosu, 



* CIL. III, 2292; negda u Krstuloyióeyoj kuói 
u Yelom Yarośu, a sad kod sv. Frane na 
obali. 

^ N. mj. 2213 u ploóniku Sv. Kriźa u Yelom 
"Yarosu. 

* N. mj. 2183. u po^ju kod sy. Mandaline. 



Jelić, Crtice o najstarijoj povjesti Spljeta. 41 



danas nalazi zapustena crkvica sy. Jurja. (SI. 9.) Ako ju pobliże promotrimo, 
razabrati óemo odmah, da je sigomo bila kyadratna zgrada, na koju je kasnije 
apsida nadogradena, te zidoyi nesto yise podignuti. Ocito to je bio dreyni Dianin 
bram, koji se je pretyorio u krsóansku bogomolju i posvetio 8v. Jurju. 

Crkyica, orientoyana prooeljem na zapad, duga je 6.80™-, a 504 ™' siroka. 
Istocni zid zayrsuje iz vana plitkom apsidom, koja od lica zida jedva 0.92™* 
otskace; iz nutra se vidi, da je apsida kasnije dodana. Istocni zid iz nutra tece 
ravno, te u sredini ima po prilici 0*93°* dug izdubak Pri dogradenju apside, zid 
je u cijelom zjalu apside porusen sye do obicne yisine zrtyenika, da se na njemu 
udesi ploca za zrtyenik. U prvobitnom SYom obliku zgrada je predstayljala 
kyadratau oblik bez apside, te je iznutra na istocnom zidu imała kyadratna nisu. 
To je bilo mjesto za kip, pred kojim je posred brama stojala msda ara. Sada 
razrusena yrata kapele odaju, da su u izyomom obliku bila preyisoka, sto nije bio 
obicaj kod krsóanskih bogomolja, nego kod poganskih hramoya. Donji dio zidoya 
osim apside priprostog je ali yeoma starinskog oblika, s kojim najbjelodanije 
kontrastira konstrukcija sredoyjecne apside i pozniji dogradak ispod podstresja* 

I duz ceste Epetio-Ad Dianam, bijase dakle dayno prije IV. yijeka 
po Ejstu nastayanih tacaka. Predjel oko Źnjana i sy. Loyre bijase oceyidno jedan 
dosta prostran pagus, koji po syjedoc8uistyu zióa sy. Anastasija Komikulara 
pripadase Epetiju. Taj pagus, sudeói po nayedenom źnjanskom napisu postojase 
yeć za pryih yijekoya carstya. Yodoshraniste u Trsteniku i luka u Żnjanu syjedo8e, 
da je u tomu p a g u bilo i udobnosti, koje bi oyećoj yarosi pristajale. 

U kakoyu su odnosaju stajała ona tri pagus -a, sto ih yeć prije IV. 
yijeka na spij etskom zemljistu nahodimo: Dragayoda i Vi8oka, regio Paganorum 
i Śpalacijun s Manusem medu sobom i spram obliznjih gradoya Solina i Epetija? 
Po napisu Kaja Aponija rekosmo, da p a g u s na Dragoj yodi s Visokom pripa- 
dase yaljda Epetiju, a ne Solinu, po blizini k Epetiju i po źiću sy. Agapita yjero- 
ąatno je, da je pod taj grad spadao i regio Paganorum. Za pagus na 
Spalacijunu s Manusem, nemamo izraynih podataka, ali kako su blizu ona druga 
dya paga, te sto je bio naseljen i grckim źiteljstyom, yjerojatno bi mi se cinilo, 
da je i on pripadao Epetiju. Ako ta hipoteza stoji, to bi spljetsko polje u rimsko 
doba pripadalo teritoriju negdasnje grcke kolonije Epetija. Sam Epetij nije bio 
neoyisan grad, nego je i on, kao sto i negdasnja greka kolonija Trogir, za 
rimskog doba bio cest kolonije Solina. 

Dr. Luka Jelić. 



NEKOLIKO MS ASĆ A NO V AC A M SKUPU U 

HRYATSKOJ I SLAYONUL 

V.' Naśaśće italskih i afrikanskih novaca u Mazinu. 

Medu najzanimiyija nasasóa novaca u Hrvatskoj i Slayoniji spada veliko 
skupnO nasasće, koje se je prosie godine slucajno otkrilo blizu Mazina (źupanija 
licko-krbayska, kotar gracacki). Voda je bila izderala puteljak, sto se spusta niże 
groblja preko Madzareva brda na lapacku castu, te su 21. lipnja 1896. Dukan i 
Rade Zavisić, prolazeći tamo, na samoj cesti na 30 koracaja od groblja a 36™- 
prije raskrśća toga kolnika sa cestom u Dolnji Lapac nasli komad bakrena novca 
(vidi nacrt sl. 10). Kako su obojica znała, da je već prije godinu dana na istom 
mjestu Ilija Ilić, gradeći babicu, nasao bio velik komad bakrene kovine, podose 
nayodno sutradan, da mjesto pobliże istraze. Pridruiise im se i drugi kopaci sa 
raznijeh strana, te u brzo nadose ne doduse ni srebra ni zlata, kako su se nadali 
bili, ali zato ipak zanimivo numismaticko blago, naime yeliku kolicinu bakrena 
noYca i kovine. Novac nije bio naprosto u zemlju polozen, nego je sa sviłi strana 
bio ograden kamenim plocama u duljini od 1™, śirini od 0'60"- i yisini od 0'40 
do 0*60™ ; gore i dole nije bilo nikakove ploce. Kao obiono u takoyim zgodama 
u tili se je cas razgrabilo i to nasasće, jer je svaki od prisutnih sebi grabio, 
koliko je god mogao. Prvi, koji je spasie jedan dio ovoga nasasóa i tim ga uoinio 
pristupnim za znanstyeno istraźiyanje, bio je mazinsH ucitelj Jovo S. Vojnovió. 
Dobiyśi kakoyih 40 komada, medu kojima se je nalazio i najyrijedniji komad 
cijeloga naśaśća (najyeói ulomak od aes signatum sa krmaoom i slonom), predade 
ih presyijetlom gospodinu yelikom zupanu Budi Budisayljeyiću Prijedorskom u 
Gospiću. Presyijetli gospodin, koji se syojski brine za napredak arheoloskog odjela 
narodnoga muzeja, sto je tecajem od vise no dyadeset godina u yise puta dokazao, 
dariyajuói taj zayod mnogim lijepim starinskim predmetima, odmah te noyce uz 
informirajući dopis posalje muzejskomu raynateljstyu. Tako se je mogło dogoditi, 
da je isto o nasasću u zabitnom lickom selu, koje je daleko i od źeljeznickoga i 
parobrodarskoga prometa, dobiło yijest vec iza osam dana, od kako je isto uoi- 
njeno. Upoznaysi yaznost nasasóa odmah sam presyijetloga gospodina brzojayno 
zamolio za interyenciju oblasti, kako bi se po moguónosti sve skupiło, sto se je 
tom prigodom u Mazinu naslo. Da sa syoje strane jos ucinim sto treba, te da oblasti 
kao strucnjak budem na ruku, uputio sam se i sam odmah u Liku; ali mogą 
sudjeloyanja nije trebalo, jer je yeó presyijetli gospodin osobno bio otisao u Mazin. Po- 
znatim taktom i enerźijom upravo je sjajno uspio, te mu je poslo za rukom skupiti 



* I. — IV. u Yiestniku n. s. god. 1. 1895. 



Bnmśmid, Nekoliko naŃaióa novaca na ukupu a Hrv»Łslcoj i SIavoiiiji. 



gotOYO eve, sto ee je naslo. Te je predmete i one, koje je jol naknadno mogao 
dobitj, u dva pnta poslao raTnateljstyu narodnoga muzeja, kojemu sn za obilno 
popuujenje Dumismatićke sbirke veoma dobro dosli bili. 

Mazdnski skup sastoji od skoro 400 komada bakrene kovine (aes rude), 
koja je 11 drevno doba po byojoj tezini ua vagi sluźila kao prometno 8red8tvo za 



SI. 10. Mazinska okolica. Mjerllo ł: 50.000. 

kupovanje i prodavaiije, od 17 ulomaka sa biljezima (aes signatum), te od 770 
italskib i afrikanskih novaca. Povrb toga bilo je tu i nekoliko ulomaka nakita i 
predmeta, koje je negdasnji vlasnik toga blaga bio skapio s namjerom, da do 
zgodę od njih opet salije nove nakite iii onide, koje mu je imało da oloźi za 
syagdanju porabo. 



44 BroDŚmid, Nekoliko nasaśóa novaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 



Doba, kada je negdasnji ylasnik to SYOJe blago sakrio, może se ustanoviti 
po sarnim noYcim OYOga nasasóa. Medu najstarije komade spada aes rude, aes 
signatum i tri komada aes graye; potonje dvije yrste sigumo jos spa- 
dają u IV., a djelomice u prvu polovicu HI. yijeka prije Krista. Najmladi sira- 
kuski noyac iz mazinskog nasasóa koyan je skoro iza godine 215, docim su ostała 
tri nesto starija. Kartaski noyci syakako su koyani prije godine 146., kada je 
Kartaga razorena bila. Jos na kasnije nas doba napućuju numidski, egipateki i 
reducirani rimski noyci. Med numidskim noycima mazinskoga nasasóa ima dyije 
serije sa skacuóim i sa stupajuóim konjem na nalicju. Na temelju nasega nasasóa 
dolazim do sigumoga zakljucka, da su te dyije serije dosele kriyo dodijeljene 
bile. Muller^ je drźao starijima komade sa skacuóim konjem, te ih je pripisiyao 
Micipsi i njegoyoj braói Gulussi i Mastanabalu (14S— 118 pr. Kr.); noyce sa stu- 
pajuóim konjem koyali bi po njemu Micipsini sinovi Adherbal i Hiempsal I. Kako 
je ono 9 komada oye druge serije iz mazinskoga skupa yeoma izlizano, dok je 
279 komada prye serije yelikom yeóinom lijepo i dobro sacuyano, ne może biti 
sumuje, da je druga serija starija od prye. Ja sam stoga toboźnje Adherbaloye 
i Hiempsaloye noyce potpunim prayom dodijelio Micipsi i njegoyoj braói kao 
stariji tip njihoyih noyaca. Medu noycima, koje Muller dodijeljuje Micipsi i nje- 
goyoj braói, poradi yeoma raznolicnih portretnih crta nasuprot mislim, da óe biti 
i takoyih, koji pripadaju njegoyim nasljednicima, ali se — za sada barem — neda 
ustanoyiti koji. 

Medu egipatskim noycima stariji su od Ptolemeja YIH. Euergeta II. 
(170 — 117), yeóim dijelom koyani u Kyreni iza godine 166 prije Blr., a mladi od 
Ptotemeja X. Sotera II. (117 — 81), koji su koyani izmedu godina 117 i 111 pr. Kr. 

Bimski reducirani asi syi su osim jednoga sekstantami (gdje je as imao 
da budę '/e rimske funte tezak) i uncijalni (as = Vi 8 funte). Sekstantami su se 
asi koyali pocam od pryog punskog rata, uncijalni od godine -jjf^p^r* Medu rimskim 
asima mazinskog nasasóa bio je i jedan jedini semiuncijalni komad (as = ^ funte), 
koji se pripisuje rimskoj naselbini Luceriji u Apuliji* To je po svoj prilici najmladi 
noyac cijeloga oyoga nasaśóa. Plinius* priopóuje, da su se semiuncijalni asi poceli 
koyati po nekoj lex Papiria. Glasoyiti Borghesi* misli, daje zacetnik toga 
zakona bio C. Papirius Carbo, pucki tribuu od g. ^, a uzrok redukciji, da je bio 
sayeznicki rat. Ako je taj opóenito poprimljeni i yeoma yjerojatni nazor isprayan, 



537 



o cemu bi se po Plinijeyim rijecima — mox, dakle skoro iza godine ^^ — mogło 
i dyojiti, nas je lucerijski as koyan oko godine 90. pr. Blr., odnosno mazinski je 
skup morao biti skoro iza te godine zakopan. Karakter cijeloga nasasóa u ostalom 
je takoy, da bi ga ooyjek najrade datirao barem za jedno dyadesetak godina prije. 
Obicno se uzimlje, da je ponajoesói razlog za zakopayanje blaga bila 
kakoya ratna pogibija. Ylasnik je za rata zaglayio iii, sto je neyjerojatnije, nije 
dobro zapamtio mjesto, gdje je syoje blago zakopao, te se isto s jednoga iii dru- 
goga razloga nije yise yadilo. Moguóe je, da je zakloniste i kasnije drźao dosta 
sigumim, te si iz njega prema potrebi yadio, sto je trebao i opet dodayao. 



* Num. de Tanc. Afriąue III. str. 18—32. • D' Ailly Rech. sur la monn. rom. II. 3. str. 689' 

• Plin. n. h. XXXIII, 13. * L. c. 

B AnnaU deli' inst. XXT. 11 i 12. 



Brunśmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 45 



Pogledamo li prilike, koje su na końcu II. i na pocetku I. yijeka prije 
Krista yladale u sjeyerozapadnom kuta balkanskoga poluotoka, gdje je a da- 
nasnjoj Lici i susjednoj Bosnoj stanoyao japodski naród, opaziti ćemo i iz mrsayih, 
i nejasnih yijesti, sto nam sacuyase antikni pisci, da je ta bilo cesto i dosta nemimo. 
Godine 114 bio je rimski konsul M. Porcius Cato, koji je borayio u Makedoniji^ 
potucen' od Skordiska, keltskog plemena, koje je onda prebiyalo oko rijeke Moraye. 
Oyaj napadaj na zemlje, koje su u nekom snosaju sprani rimske drźaye bile, stoji 
u sayezu sa seobom Kimbra, koji su kratko prije toga bili poplayili zemlju Skor- 
diska. Iza pobjede nad Katonom oplijenise Skordisci i njihoyi sayeznici Makedoniju, 
te dospjese i do jadranskoga mora,* a na jug ćak do Delfa.' Na tomu ratnom 
pohodu sudjeloyahu uz Skordiske yaljda i kimbrijski copori. Kuda su sye po 
balkanskom poluotoku lutali nije poznato, ali kako se narocito yeli, da su barbari 
doprli i do jadranskoga mora, nije iskljuoena mogućnost, da su na poyratku do- 
spjeli i u sjeyerozapadne strane balkanskoga poluotoka. Nema u ostalom sumuje, 
da su se Kimbri na svom kasnijem putoyanju uz rijeku Sayu, koje ih je doyelo 
u Noricum, dotakli sjeyeme mede japodske zemlje. Protiy Skordiska Bimljani su 
iza toga yodili zestoke bojeye, dok ih nije L. Comelius Scipio Asiagenus oko 
godine 83. pr. Kr.* stjerao na lijeyu obalu Saye. Tecajem oyih borba obilazili su 
skordiskijski copori, plijeneói i harajuói po cijelom balkanskom poluotoku, te su 
mozda uznemiriyali i japodsku zemlju, kojoj kasnije postadose susjedima. Sa Ja- 
podima su i Eimljani u oyo doba imali yise puta posła. Godine 129 borili su se 
protiy njih konsul C. Sempronius Tuditanus i njegoy legat D. Junius Brutus,* te 
je Sempronius 1. listopada u Eimu slayio triumf „de Japudibus".^ ćini se, da 
se je iza toga s njima tukao Ti. Pandusa.'' Ne znamo na kakoy se dogadaj odnosi 
jedna Frontinoya® yijest o neyjeri Japoda spram Eimljana. ZippeP doyodi s njom 
u sayez jednu biljesku iz Salustijeyih historija, koje obuhyataju doba izmedu 
godina 78 i 67 prije Krista,^® ali se neda dokazati sayez tih dogadają. Frontinoya 
yijest spominje jednoga P. Licinija. Zippel je uyjeren, da se ne smije pomisljati 
na konsule toga imena od godine 131 i 97, jer su drugdje zabayljeni bili. Od 
praetora poznaje on osim oye dyojice samo jos pradjeda i djeda L. Licinija 
Murenę, koji je g. 62. bio konsul, ali dyoji, da bi i od oyih koji mogao biti iden- 
tican s onim, sto ga Frontin spominje. Iz oyih nejasnih podataka ipak je toliko 
sigumo, da je u drugoj poloyici drugoga i na pocetku pryoga yijeka prije Krista 
bilo yise ratoya u japodskoj zemlji, koji su mogli dati syijetu poyoda, da syoju 
sirotinju zakopa, ne bili si ju spasio za mimija yremena. 

Mazinsko nasasóe nije pryo syoje yrsti, koje se je dosele na negdasnjem 
japodskom teritoriju nasao. Pojedini egipatski i kartaski noyci nasli su se yeó 
yise puta na ra.znim mjestima austrougarske monarkije. U Lici su u noyije doba 



* Liv. epit. 63 yeli „in Thracia." ' Appian 111. 10. Sr. lijepi dlanak Patschoy: 

* Florus 1., 89. Japodi (u bos. Glasniku YIII. str. 123). 
» Appian 111. 4 i 5. .8 Frontin Strat. 2, 5, 28. 

* Zippel Die rom. Herrsch. in Illyrien str. » N d atr 179 

175 i sl. ,« r. . 

s y. cg ^^'Primam modo Japudiam ingressns. 

* CIl'. i,.' str! 176. ^"'^^"^ ^: ^**- 12- Sr. i 3 fr. 74. 



46 Bransmid, Nekoliko nasasća novaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 



pojedini takovi komadi nadeni u Kuli i Zyonigradu, a u Bosnoj u Dolnjem Uncu 
(kotar Petrovac). Veći se je skup nasao u ozujku godine 1846. na yarosinskom 
brdu kod Śiroke Kule u Lici, ali se je rasprsio i ostao za znanost izgubljen. Od 
IB komada, koji su po vojnickoj oblasti posiani dvorskomu muzeju u Becu, bio je 
jedan egipatski, a ostali kartaski i numidski.* Mnogo je yazniji bio skup, koji je 
u proljeće godine 1887. jedan pastir na brdu Yrankamenu kod Krupe otkrio, jer 
je barem ve6im dijelom dośao u sarajevski muzej, te publikacijom* postao ucenom 
syijetu pristupan. U loncu, koji se je kao obicno pri takovim zgodama razlupao, 
bilo je jedno 25 oka (oko 35 kgr.) bakra i novaca. Od toga je doslo 138 novaca 
i 20 oka bakrena materijala u sarajevski muzej ; 2 numidska i 1 ksaijaski novac 
poslao mi je u Vinkovce, gdje sam onda sluźio, jedan prijatelj, koji se je onda 
tamo desio. Od novaca sarajevskoga muzeja jesu 3 rimska,' 1 od Hierona II., 
sirakuśkoga kralja, 4 egipatska,* 95 kartaśkib** i 36 numidskih. Medu komadima 
bakrene kovine veliku ve6inu naravski sacinjava a es rude, ali ima, kako mi 
g. Truhelka u listu priopćuje, i nekoliko komada aes signatum sa grancicom 
kao biljegom. 

Namiće nam se pitanje, kako li je doslo toliko aftikanskog i italskog 
novca u danasnje hiryatske krajeye. Nema sumuje, da je tu morao uticati nekakoy 
trgoyacki promet. Strani trgovci iz Aftike — moramo pomisljati na Kartazane, 
koji su bili na glasu kao trgovci i brodari kao i njihovi predi Fenicani — i iz 
susjedne Italije dolazili bi u krajeye do istocne obalę jadranskoga mora, da kupuju 
i prodaju. Kupovali su sigumo jantar, koji je jos ne posve sigurno ustanovljenim 
kopnenim putevima uz yelike rijeke dolazio iz baltickili zemalja na jug do Adrije. 
Jantar je u staro doba bio yeoma obljubljena tyar, iz koje su se prayili raźni 
nakiti, te se je stoga yeoma cijenio. U recenu syrhu upotrebljayali su ga yeoma 
rado i sami narodi oko jadranskih obala,^ a suyisak su prodayali stranim trgoy- 
cima, koji su ponj dolazili, tjerajući tako yeoma unosnu posredoynu trgoyinu. Ti 
strani trgoyci dayahu u zamjenu ono, sto se je oyuda najrade primalo, naime 
bakar, mjed i zeljezo, iz kojih su koyina domaói Ijudi nacinjali oruzje, orude i 
nakite, a katkada bi naplaćiyali i gotoyim predmetima i syojim noycem. 

Mazinsko nas nasasće uci, da je u japodskoj zemlji na pocetku I. yijeka 
prije Krista yladala bakrena yrijednota (Kupferwahrung), te da se je noyao i 
koyina uzimao po syojoj efektiynoj yrijednosti na yagi. Nisu se samo neprayilni 
komadi bakra (aes rude) lonuli na manje komade, nego se je za trgoyinu na 
mało rasijecao i koyani noyac. To nam posyjedocuje yise partaziranih kartaskih, 
numidskih i rimskih noyaca (T. XIV. i XV.), koji su se u mazinskom skupu nasli. 



1 



Seidl Chronik 2, 22. od Ptolemeja I. Sotera, Ptolemeja III. Euer- 

Tnihelka Afrikanski noyci od tu6a, nadeni geta i Kleopatrę supruge Ptolemeja YH. 
na Yrankamenu kod Krupe (Bos. Glasnik ** Kartaski je novac i onaj, sto ga g. Truhelka 

I. str. 38 = Wiss. Mitth. I. str. daje hispanskom municipiju Emporiae (Muller 

Po jedan sekstantarni as i sekstans (ne triens), ^' ^' ^^' ^' ^'^' ^f' ^^^•^* 

i jedan uncijalni triens. ^^^«^ '^^^^^^ ^^ J*^^''* '^^^^^ ^® J® °*^^" 

_. . , . . . -, x^ , . TTT stito U nekropolaraa u Prozom kod Oto5ca 

Tl sunoyci kao imazinski od Ptolemeja \ III. Hrvatskoi te u Jezerinama i Sanskom 

Euergeta. II. i Ptolemeia X. Sotera U., a ne . ^ 

® •' ' mostu u Bosnoj. 



Brunsmid, Nekoliko nasasća novaca na skupu u Hrvatskoj i Slavoniji. 47 



Kako je dakle kod Japoda yrijedio kovani novac samo onoliko koliko je bio tezak, 
nije bilo nuźno, da ga se sto yise u prometu sa6uva. Neki ua pola staljeni novci, 
medu kojima ima jedan (sl. 9. na tabli L), koji je pritaljen na komad bakrene 
koYine, zivi su syjedoci, da su domaći majstori (kujundSje) novac saljevali, da iz 
njega naoine predmete za syagdanju porąb u. Mislim, da su komadi aes rude 
pogacasta oblika, koji su od ciśóe kovine, barem dobrim dijelom sastavljeni od 
ovako saljeyenih novaca. 

Najzanimiviji dio mazinskoga nasasća jesu italski novci, koji nam dopu- 
staju ilustrirati poyjest starijega rŁmskoga novcarstva. Kao sto u Homerovo doba 
Orci tako su i stari Eimljani za doba kraljeva i u prvo vrijeme republikę plaóali 
goyedima i ovcama.* Najyeóa globa koja se je sudbeno izreći smjela, sastojala je 
od trideset volova, a za manje se je prekrsaje globilo sa dvije ovce.* Tek mnogo 
kasnije za globe je bila odredena ucjena u novcu. Sam rimski naziv za novac 
(pecunia) postao je od rijeci, kojom se oznacivalo marse (pecus).* Mjesto 
stoke se kasnije u prometu rabio bakar (aes rude), koji se je u komadima 
(raudera, rauduscula) po tezini na vagi davao i primao. Za ovaj naoin pla- 
ćanja ima vise syjedocanstva u latinskom jeziku (aestimare i mnogi izrazi, iz- 
yedeni od glagola pendere), u bogusluzju (stipem iacere) i u pravnim obi- 
cajima (kod kupa per aes et li bram). U mazinskom skupu ovakovih je komada 
bakra bilo veoma mnogo (392 komada), koji se obzirom na oblik dijele na pet 
vrsta: 1. komadi, koji su sada bez ikakva pravilna oblika (T. I. sl. 1.), 2. komadi 
sljeyeni na oblik poluyaljkastih sipka (T. I. sl. 6.), 3. komadi sljeveni u dugu- 
Ijastim formama (bari ; T. L sl. 2, 3 i 6.), 4. komadi u obKku cetverouglastih ploca 
(T. I. sl. 4, 7 i 8.) i 5. komadi pogacasta oblika (T. II. sl. 1 i 2.). Sudeći po yanjskom 
licu komada, kemicka im je sastayina yeoma razlicna; u mnogim komadima prve 
i treće vrste svakako ima veoma mnogo źeljeza, te je njihova povrsina iii sasvim 
iii mjestimice preyucena dosta debelom naslagom źeljeznoga kisa. Oyomu je pojayu 
bio kriy primitiyni nacin, kako se je dobiyao bakar preljeyanjem iz chalkopyrita, 
u kojem ima mnogo zeljeza.* Taj se nedotjerani tehnicki postupak najocitije istice 
i u nejednakoj strukturi komada sa yelikim mjehurima i mnogim primjesama 
necistoće. 

Neprayilni oblik i pomanjkanje garancije za cistoću i prayu tezinu koyine 
prouzrocilo je, da se je oyo najstarije yrijednosno sredstyo napustilo. Dok si je 
dosele syako mogao noyac sam saliti, samo ako je nuźnu kolicinu koyine imao, 
od sada se je toga posla prihyatUa drzayna ylast. Bakar se je od sada saljeyao 
u prayilnim rektangularnim kalupima, a drzaya je preuzela garanciju za tezinu i 
cistoću koyine, kojoj se je primijesala mała kolićina kositera. Na obje se je strane 
oyih noyaca paoetyorinasta oblika mećao po kakay biljeg, a radi toga se oni zoyu 
aes signatum.* Velika yećina cijelih komada oyih noyaca teźi izmedu 5 i 4 

* Varro de r. r. 2, 1, 9; Plin. n. h. 33, 7; Cic * Glavnija literatura o ovim novcima je: Ca- 
de rep. 2, 9, IG. rei li Nummorum Italiae yeteris tabulae. Na- 

* Festufl p. 202, sr. p. 144 i epit. p. 24. poli 1839. Mommsen-Blacas Hist.de la 

* Varro de 1. 1.6,95; Columellade r. r. 6 praef. m. rom. Pigorini L' aes signatum scoperto 

* Chierici u Buli. di paletnologia italiana V. nella proyincia di Parma (Strozzi Periodico 
(1879.) str. 167 i sl. di num. e sfrag. VI (1874) p. 219—229, sa 2 



48 



Brunsmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 



rimske funte. Ali ni ovi komadi nebi ostajali oitayi, jer su ih, prema potrebi kod 
plaóanja, lomili na manje i najmanje komade. Stoga spadaju cijeli komadi od 
aes signatum (kyadrilateii) medu najyeće numismaticke rijetkosti. Chierici raz- 
likuje tri grupę oyih novaca, koje prama najobionijim nalazistima naziylje lacij- 
skom, umbroetrusćanskom i transapeninskom. Potonje dyije yrste u tehnickom su 
pogledu yeoma nedotjerane, a imaj u kao biljeg suhu granu sa granoicama iii 
granu sa lisóem; na umbroetrusóanskim komadima poyrh toga ima jos i lik goyeda 
iii delfina. Oye komade ponajcesće nalazimo u negdasnjoj Umbriji i u porijecju rijeke 
Pada. Da ih ima i izyan Italije dokazalo je skupno nasasóe takoyih noyaca u Gorici 
u austrijskom Primoiju i eyo u Mazinu u Hryatskoj i na Yrankamenu kod Krupe 
u Bosnoj, a pojedini ulomci nasli su se i u Marija Trostu kod Ogulina^ i u Sisku,* 
a prije nekoliko godina nadeno je yise takoyih ulomaka od bronsa zajedno sa 
nekoliko kartaskih noyaca kraj strme jedne stijene kod Dolnjeg Unca (kotar 
Petroyac) u Bosnoj, gdje ih je kisa isprala, docim se samo skroyiste, gdje ih je 
sigumo mnogo yise, nije mogło naói.^ Oyi sa grancicom signirani komadi u nekom 
su odnosaju sa komadima nase prye i treóe yrste od aes rude, s kojima su i 
obzirom na tehniku Ijeyanja, a po syoj prilici i po kemickoj sastayini (naslaga 
zeljeznoga kisa) yeoma srodni. Medu oyako signiranim komadima iz Mazina (T. II. 
sl. 3 — 6.) najyise ih se po tezini kreóe oko dyije rimske funte.* Najteźi ^bar" od 
nesigniranih komada ima skoro 3 funte, nekoliko ih je sasma blizu toj tezini, yise 
ih se kreóe oko 2 i 1 funte, a ima i yise ulomaka ispod te teźine. 

Mnogo su zanimljiyiji lacijalni kyadrilateri. Po tradiciji se prije mislilo, 
da su se ti noyci Ijeyali yeć po5am od doba kralja Seryija Tullija,* ali Milani* 
prayom drzi, da ne spadaju u tsJso staro doba. Pretpostayljajući kod pojedinih 
yrsta yise emisija smatra najstarijima one komade, sto kao biljeg imadu tronogi 
sidro. Oye, od kojih u Mazinu nije nijedan ulomak nadeń, staylja izmedu g. 443(?) 
i 392 pr. Kr.; aes signatum, po Milanijeyu sudu, poceo se dakle Ijeyati bas 
od doba decemyira. Iza oyog najstarijeg tipa slijedili bi komadi sa macem na 
jednoj, a koricama na drugoj strani (g. 390 — 283; iz Mazina yeói ulomak na t. IV. 
i V.), sa galskim stitom (g. 345 — 283; iz Mazina yeći ulomak na t. VL i VIL), sa 
orłom na munji na jednoj, a macem iii Pegasom, te napisom BOMANOM na 
drugoj strani (g, 324 — 290; u Mazinu nezastupan), sa slonom i krmaSom (g. 27B; 
iz Mazina jedan yeliki i jedan manji ulomak na tabli UL), sa kaducejem i 



table). Chierici L'aes signatum dei due 
yersanti deli' Appennino (Buli. di paletnologia 
ital. V. (1879.) p. 148-173 i VI. (1880) p. 
64—72). Garrucci Le monetę deli' Italia 
antica. Roma 1885 (sa tablama). Mi lani Aes 
rude, signatum e grave rinyenuto alla Bruna 
presso Spoleto (Riv. ital. di Num. lY. (1891) 
p. 27-116 sa 16 tabla). A Catalogue of the 
greek coins in the British Museum. Italy. 
London 1878. (sa slikama). — Kgl. Museen 
zu Berlin. Beschr. der antiken Mimzen. Bd. 
III. Abth. I. BerUn 1894 (sa tablama). 



U narodnom muzeju u Zagrebu; biljeg se 
ne vidi. 

Po pripoyijedanju Dra. BojniĆióa, koji je 
jedan komad yidio. 

Iz lista kustosa Dra Truhelke u Sarajeyu. 

Rimska je funta (libra) imała kakoyih S27 
grama. 

Plin. n. h. 18, 12 i 33, 43; Varro de r. r. 2, 
1, 9 ; de vita pop. Rom. I. kod Nonija p. 189. 

Na sp. m. 



Bmnśmid, Nekoliko nasasóa novaca na skupu u Hrvatskoj i Slavon^'i. 



49 



iarozubom (g. 274 — 2B9; iz Mazina mali nlomak na i. VIII. i DL.), sa ogledućim se 
bikom na obije strane (g. 274 — 256; iz Mazina jedan iii dva(?) malena ułomka, 
t. X. i XI.) i sa augurskim kokosima na jednoj te sa po dva delfina i troznba 
na drugoj strani (g. 272 — 260; iz Mazina nlomak na t. 'KU. i Xni). 

Milanijevo mnijenje o kasnijem dobu lacijalnih kvadrilatera mazinsko 
nasasóe prilicno sigurno potyrduje. Nije vjerojatno, da bi se ulomci od aes 
signatum odrzali u prometu do prvili decenija prvoga stoljeóa prije pocetka 
nase ere, kada bi mnogo stoljeóa prije nacinjeni bili. Mazinsko nas nasasóe nadalje 
uci, da aes rude i aes signatum nisu Ijeyali samo prije nego sto je uveden 
Ijeyeni aes grave,' koji se pravio nekako od doba decemyira (451 i 460 pr. Kr.), 
nego da su i preko te periode u doba sekstantame* i uncijalne' mjere (Miinzfuss) 
pa sve do pocetka I. vijeka prije Krista, kada se veó pocela uyoditi semiuncijalna 
mjera,* uz novi i prikladniji novac u prometu bili. MUani misli, da su se neki 
kyadrilateri pravili tekar u ono doba, kada je u novcarstvu pocela yladati od 
njega uz dosta valjane razloge pretpostavljena trijentalna mjera.* To bi po nje- 
govu sudu imało biti nekako onda kada se je uEimu pooeo kovati srebrni novac 
(g. 269^ iii 268^), mozda poslije bitkę kod Mylą (260 pr. Kr.) ; sekstantarna pako 
redukcija bila bi provedena odmah iza g. 255, kada je rimsko brodoylje postra- 
dało bUo, te je trebalo novo sagraditi. 

Priopóujući ovdje tocan popis svili predmeta, koji su iz mazinskog nasasóa 
u narodni muzej dosli, uvidio sam, da óu i hrvatskoj publici i samoj stvari naj- 
bolje koristiti, ako ovomu opisu dodam po mogućnosti sto vise slika. Ja sam 
stoga od syake yrste dao po koji komad nacrtati, a ulomke od aes signatum, da 
budu sto jasniji, projicirao sam na nacrte cijelih komada. 

Rim. Aes rude. I. Komadi bakra nepravilna oblika. Neki su ulomci od yeóih 
okrugljastih komada, koji su bili saljeveni u dupcastim formama, te kasnije raz- 
bijeni. Drugi su bili saljeveni u izdubinama u zemlji, sto dokazuje rapava povr- 
sina na jednoj strani U nekim komadima ima povrli kovine jos i mnogo troskę. 
Syi su komadi patinirani. 



' Glayna jedinica t. zv. teskog bakra (aes 
graye), od kojega se u Mazinii nasao jedan 
rimski i dva italska komada, zyao se je as, 
a trebao je da budę rimsku lun tu teźak ; 
redoyito je u ostalom bio laksi, a osim 
bakra bilo je u njemu i kakoyih 7Vo kosi- 
tera i do 23''/o oloya, koje su koyine yrije- 
dile manje od bakra. Lik na nalióju rim- 
skoga aes grave kod svih nominaLa kon- 
stantno je bila proya ratnoga broda ; na 
prednjoj strani bila je glaya i to za svaki 
nominał druga. Povrh toga jo na obje strane 
jos bila oznaÓena yrijednost novca. As je 
imao Janoyu glayu sa dya lica i yrijednosni 
znak I. (=cjelina), semis (V2 asa) Jupitroyu 



glayu i oznaku S(emis), triens (Ys asa = 4 

uncije) Ateninu glayu i oznaku .... (4 imcije), 

ąuadrans (*/* asa) Herakloyu glayu i • • . (iz 

Mazina jedan komad na t. XV. sl. 1.), sextans 

(*/« asa) Hermesoyu glayu i . ., a uncija (Vu 

asa) Rominu glayu i . . 

As je bio teźak Yo rimske funte, dakle koliko 

je prije imao da budę sekstans. 

As je bio teźak jednu unciju (Vit rimske 

funte). 

As je propisno bio teźak Vs4 rimske fimte, 

t. j. Vs uncije. 

As od Ys funte. 

Plin. n. h. 33, 13, 44. 

Liy. ep. XV. 



BO 


Brnnsmid, Nekoliko nasasóa novaca na skupu 
Najveća duljina 0'085o»., najv. Sirina 0'0fi5m-, najv. 


U Hnratskoj i Slavoniji. 




1. 


debljina 0-035m. 


;teź. 


855 


gr. 


2. 


w 


« 


008 


r 


łł 


0-065 


n 


łł 


0(>4 


n 


783 


łł 


3. 


w 


n 


009 


p 


w 


0-08 


n 


łł 


0032 


łł 


760-5 


r 


4. 


w 


n 


009 


ł» 


f» 


0057 


« 


łł 


0-04 


r 


753-5 


r 


5. 


w 


»» 


007 


« 


« 


0K)6 


łł 


r 


0047 


m 


730-5 


r 


fi. 


•■ 


«« 


0-07 


f 


«« 


0-068 


łł 


łł 


0-04 


łł 


729 


łł 


7. 


r 


r 


0-075 


t» 


r 


0-05 


łł 


łł 


035 


« 


656 


•ł 


8. 


ł. 


»» 


0-08 


t» 


M 


0-083 


łł 


ł» 


0-0.32 


łł 


5.54 


w 


9. 


m 


t« 


0'0<>8 


r 


r 


(H)47 


r 


•ł 


044 


n 


.535 


łł 


10. 


y 


w 


0-087 


«• 


r» 


003 


i« 


łł 


(H)48 


ł« 


532 


łł 


11. 


m 


ł» 


0072 


łł 


łł 


(K)62 


»• 


ł» * 


003 


łł 


496 


•ł 


12. 


t» 


r 


008 


r 


r 


0-06 


r 


łł 


(H)4 


łł 


460 


ł» 


13. 


t* 


« 


O-Ofi 


r 


ł» 


()(>43 


n 


f 


o-asi 


łł 


4.53 


•ł 


14. 


« 


łł 


0()65 


w 


łł 


0-(M) 


ł» 


łł 


ooa5 


r 


442 


łł 


15. 


»» 


r 


0-096 


łł 


łł 


0-066 


łł 


ł? 


0-013 


*• 


407 


ł« 


Ifi. 


r» 


w 


0072 


f 


n 


OOłil 


łł 


łł 


0-02(} 


r 


405 


łł 


17. 


n 


« 


0075 


T» 


ł« 


062 


łł 


1* 


0022 


łł 


395-5 


łł 


18. 


»• 


«. 


0-072 


« 


p 


0-06 


f 


łł 


0.027 


r 


374-5 


m 


19. 


»• 


M 


0-078 


»ł 


r 


0-067 


łł 


łł 


0023 


łł 


368 


łł 


20. 


r 


łł 


0.074 


»ł 


ł« 


0-052 


łł 


łł 


0-024 


« 


343-5 


łł 


21. 


r 


r 


0-075 


«t 


Ił 


0-(m2 


Ił 


łł 


0-028 


łł 


.341-5 


ł» 


22. 


^ 


r 


0041 


r> 


łł 


0-0.35 


łł 


łł 


0-045 


łł 


,332-5 


łł 


23. 


*• 


r 


0-075 


« 


n 


0-06 


r 


łł 


0-023 


r 


311 


r 


24. 


r> 


«t 


0-07 


r 


•ł 


0-055 


r 


łł 


0-022 


r 


296 


łł 


25. 


r> 


ł» 


0-055 


n 


łł 


0-0.52 


łł 


łł 


0.026 


łł 


292 


łł 


20. 


m 


n 


0.068 


r 


ł" 


0-052 


łł 


łł 


0-025 


łł 


283 


łł 


27. 


1" 


w 


0-06 


«« 


łł 


(hm; 


łł 


łł 


0.024 


r 


274.5 


« 


28. 


n 


f 


0()63 


«« 


., 


0-0,53 


łł 


łł 


003 


ł» 


263 


łł 


29. 


r 


»» 


0-065 


*• 


« 


0-056 


f 


i» 


0.023 


r 


262-5 


łł 


30. 


%• 


M 


()-()() 


łi 


r> 


()-(M) 


łł 


łł 


0-021 


łł 


262 


łł 


31. 


f 


w 


0-05 


i« 


r 


0-036 


r 


M 


0-03 


n 


244-5 


r- 


32. 


« 


*t 


0.078 


r 


łł 


0-038 


ł« 


łł 


0-03 


łł 


243-5 


u 


33. 


r 


n 


0-06 


%• 


łł 


0-057 


*> 


łł 


0017 


łł 


243-5 


r 


34. 


r 


ł« 


0-074 


« 


r 


(HM) 


łł 


•• 


0-022 


r 


2.31-5 


n 


35. 


« 


.■ 


0-058 


M 


ł» 


0.0.-J3 


r 


łł 


0-04 


rt 


221 


IT. I. 


36. 


łi 


ł« 


0-055 


!• 


r 


0-(^l 


łł 


łł 


0-028 


ł» 


214-5 


)b1. i. 

r 


37. 


r 


« 


0-05 


f. 


łł 


0-(U7 


r 


łł 


0-028 


łł 


212-5 


r 


38. 


ł* 


ł* 


0-05 


ł. 


łł 


0047 


f 


łł 


0-027 


łł 


212 


m 


39. 


*t 


>ł 


0-05 


ł» 


r 


0.043 


łł 


łł 


0-031 


łł 


210 


ł« 


40. 


« 


w 


0-052 


?• 


»• 


0-051 


r 


łł 


0-022 


łł 


208 


łł 


41. 


m 


n 


0-058 


ł» 


łł 


0-053 


V 


łł 


0018 


r 


204-5 


ł» 


42. 


»• 


ł« 


0-053 


ł" 


ł« 


0-05 


łł 


łł 


0-022 


ł« 


202 


ł» 


43. 


r 


M 


0-057 


ł* 


n 


0-(V18 


łł 


łł 


0-021 


łł 


202 


łł 


44. 


w 


f* 


0-067 


r 


łł 


0-04-ł 


r 


łł 


0-025 


łł 


194-5 


•ł 


45. 


ł» 


r 


0-062 


r 


łł 


o-o:j9 


łł 


łł 


0-028 


łł 


194-5 


T' 


4(). 


r 


1* 


0-043 


łł 


r 


o-o;j5 


łł 


łł 


0-025 


łł 


193-5 


1. 


47. 


M 


r 


0-051 


r 


łł 


0-0:J3 


łł 


ł? 


0-014 


M 


188-5 


łł 


48. 


r 


V 


0054 


r 


r 


0-044 


łł 


łł 


0-024 


r 


186-5 


r 


49. 


«« 


ł* 


0-05 


n 


łł 


0-(H9 


ł* 


ł* 


0-018 


« 


1H3-5 


ł« 


50. 


.* 


M 


0-051 


w 


*) 


0024 


łł 


łł 


0-05 


M 


181 


r 


51. 


w 


.• 


0-064 


M 


r 


0-051 


łł 


łł 


0-02 


łł 


179-5 


T 


52. 


«« 


.• 


0-045 


f 


łł 


0-045 


łł 


łł 


0-021 


ł» 


174-5 


r 


53. 


•• 


.• 


0058 


r 


»• 


0-041 


r 


łł 


0-(^22 


r 


174-5 


łł 


54. 


M 


r 


0045 


w 


łł 


004 


łł 


łł 


0-02 


ł» 


169-5 


łł 



Brunsmid, Nekoliko nasaSća noyaca na skupu u Hryatskoj i Slavoniji. 



51 



55. 


Najveća duljina 


OOSm., 


najv. 


Mrina 


00.35n»- 


, najv. 


debijinfl 


i 0-024m., 


te2. 


169 


56. 


ł» 


m 


0-053 


•• 


«• 


0-044 


•ł 


f» 


0-02 


łł 


165 


57. 


*< 


<• 


0-05 


<• 


ł» 


0-026 


łł 


łł 


0-023 


r 


164-5 


58. 


ł» 


« 


0.(H1 


łł 


w 


0-04 


łł 


łl 


0-025 


łł 


1.57-5 


5J>. 


t« 


»» 


0()52 


m 


M 


0-04 


r 


łł 


0-023 


łł 


157 


m. 


n 


^ 


()-049 


m 


•1 


0-042 


łł 


łł 


0-022 


r 


149-5 


61. 


r 


r> 


0-05 


»» 


ł» 


o.asi 


łł 


łł 


0-018 


łł 


143-5 


62. 


m 


« 


0-052 


«< 


<• 


0-043 


łł 


łł 


0-016 


łł 


142 


63. 


m 


w 


0-057 


W 


łl 


0-035 


łł 


łł 


0-01 (» 


łł 


136-5 


64. 


m 


ł» 


0-043 


r 


« 


0-04 


ł» 


łł 


0-02 


łł 


134 


65. 


t« 


«• 


0-055 


r 


łł 


0-038 


r 


łł 


0-017 


r 


1.33-5 


66. 


«• 


r 


0-038 


ł« 


łł 


0-037 


łł 


r 


0H)22 


łł 


lł3.3-5 


67. 


ł* 


ł» 


0-057 


»» 


łł 


0-043 


łł 


łł 


0-022 


T» 


1.31-5 


68. 


ł« 


»» 


0-035 


r 


łł 


0-021ł 


łł 


ł» 


0-024 


łł 


1.31 


69. 


n 


*« 


()-054 


r 


łł 


0-(H4 


r 


r 


0-018 


łł 


128 


70. 


« 


« 


0-042 


ł» 


łł 


0-042 


łł 


łł 


0-019 


łł 


127 


71. 


r 


« 


0-055 


r 


łł 


0-042 


łł 


łł 


0-021 


łł 


127 


72. 


f 


w 


0033 


«• 


?1 


0-027 


w 


łł 


0-019 


łl 


122-5 


73. 


r 


M 


0-041 


« 


łł 


0-04 


«ł 


łł 


0-022 


łł 


121 


74. 


ł« 


« 


0-06 


n 


V 


0.035 


n 


łł 


(K)18 


łł 


119 


75. 


»• 


n 


0-06 


ł« 


łł 


0-029 


łł 


łł 


0-021 


ł* 


119 


76. 


r 


f 


o-or)i 


»• 


łł 


0-05 


łł 


łł 


0-021 


łł 


118-5 


77. 


«« 


M 


0-04 


.. 


ł* 


0-035 


łł 


łł 


0-023 


łł 


118 


78. 


•% 


%. 


0-052 


w 


1. 


0-038 


r 


Ił 


0013 


Ił 


117-5 


79. 


łi 


łł 


0.041 


«• 


łł 


(>(X31 


łł 


Ił 


fH>25 


łł 


115 


m 


łł 


ł« 


0-(M5 


r 


łł 


0.028 


łł 


łł 


0-025 


łł 


114-5 


81. 


♦1 


ł- 


0(H;2 


r 


łł 


0043 


łł 


łł 


0-016 


Ił 


114-5 


82. 


ł" 


łł 


0-048 


f 


łł 


0-041 


łł 


łł 


0-014 


łł 


114-5 


83. 


łi 


łł 


0-052 


łł 


r 


0-0.35 


n 


ł» 


0-019 


łł 


112-5 


8-1. 


«• 


.. 


0.042 


•% 


r 


0-(K32 


łł 


«ł 


0-022 


ł. 


111-5 


85. 


t. 


M 


o-(h;5 


r 


łł 


0-028 


łł 


łł 


0-02 


łł 


108 


86. 


»• 


9Ą 


0-045 


?» 


łł 


0-032 


łł 


łł 


0-025 


łł 


107 


87. 


.* 


r 


0-048 


i« 


łł 


0-035 


r> 


1- 


0-025 


łł 


l(Hi-5 


88. 


« 


łł 


0-033 


t« 


ł? 


0029 


łł 


łł 


0-025 


łl 


105-5 


89. 


.• 


i« 


0-037 


»« 


łł 


0-0.36 


łł 


r 


(H)19 


łł 


l(>4-5 


90. 


•< 


n 


0-053 


ł» 


łł 


0-039 


łł 


łł 


0-025 


łł 


103 


91. 


.< 


n 


0-05 


« 


łł 


0-027 


r 


łł 


()-022 


Ił 


102 


92. 


w 


»• 


0-(H8 


?» 


łł 


0-0.35 


•ł 


łł 


0-018 


łł 


101 


93. 


w 


i« 


0-048 


«• 


ł* 


0-026 


łł 


r 


0-013 


łł 


1(K) 


tJ4. 


M 


r 


0-042 


»• 


«ł 


0-028 


łł 


Ił 


0-02 


14 


99 


95. 


.• 


M 


0-044 


.■ 


łł 


0-C^ 


łł 


łł 


0*018 


łł 


97-5 


96. 


M 


f 


0-(U8 


w 


łł 


0-043 


łł 


łł 


0-02 


łl 


9(> 


97. 


.ł 


H 


0-047 


w 


r 


0-02 


łł 


łł 


0-02 


n 


95 


98. 


.• 


w 


0()42 


M 


łł 


0-037 


łł 


łł 


0023 


łł 


94 


99. 


ł" 


r 


0.0.-U 


.• 


łł 


0027 


r 


łł 


0-025 


łł 


94 


1(K). 


w 


w 


0-0^13 


%. 


m 


0-031 


n 


łł 


0-013 


łl 


91-5 


101. 


M 


.* 


0-03,3 


W 


łł 


0-031 


ł- 


łł 


<H)21 


Ił 


91-5 


l(^2. 


M 


n 


0052 


łł 


»ł 


0-031 


n 


łl 


0-031 


łł 


91-5 


103. 


M 


•• 


0-05 


łł 


łł 


0-045 


łł 


łł 


0-012 


^ 


91-5 


104. 


« 


M 


0-035 


.ł 


•» 


0-0.35 


łł 


Tł 


0-016 


łf 


lK)-5 


105. 


M 


r 


0-037 


• ■ 


•ł 


0-027 


łł 


łł 


0-022 


Jl 


W 


km;. 


« 


«• 


0-(U4 


łł 


1* 


0-0.32 


n 


łł 


0-016 


łł 


89-5 


107. 


«• 


Ył 


0-043 


r 


n 


0-024 


łł 


J1 


0-018 


łł 


89 


108. 


M 


n 


0-045. 


n 


» 


0-03 


r 


W 


0-019 


99 

n 


89 



gr- 



52 





Brunsmid, Nekoliko 


nasasća 


noyaca na 


skupu 


U Hryatskoj i ■ 


SlayonijL 


1()9. 


Najyeća duljina 


i0-053m 


-1 najv. 


Sirina 0*044" 


' , najv. 


debljina 


. 0-02". 


, teźina 


«H gr. 


110. 


1* 


n 


0-038 


M 


ł? 


0-036 


«ł 


*• 


0-02 


n 


88 . 


111. 


m 


n 


0-031> 


•ł 


Tł 


0-027 


« 


«• 


0-022 


TT 


87-5 „ 


112. 


•* 


n 


0032 


•1 


n 


0-027 


.. 


r 


0.(»22 


r> 


86 . 


113. 


f 




o-o:w 


•* 


n 


0-026 


•ł 


TT 


0-028 


M 


84 , 


114. 


r 


r 


(VOJW 


t» 


•* 


0-028 


ł» 


•ł 


0-024 


T 


84 . 


115. 


r 


.« 


0-035 


M 


•1 


0-024 


<• 


M 


0-017 


M 


83-5 , 


11(). 




łł 


0-05 


•• 


Tl 


0-035 


•1 


11 


0-015 


« 


83 . 


117. 


M 


»i 


0-047 


ł* 


•1 


0-028 


I 


M 


0-027 


M 


«-* r 


lis. 


•ł 


M 


o-o:}4 


M 


łł 


0-03 


« 


łł 


0-024 


.. 


82 . 


119. 


rł 


r 


o-o:m 


•ł 


n 


0-02i» 


TT 


T» 


0-02 


r 


81-5 , 


12(). 


«« 


r> 


0-047 


« 


«« 


(HI29 


Tł 


•ł 


0-021 


T 


«0*5 1, 


121. 


n 


ł» 


()-(KJ7 


•ł 


n 


0-028 


r 


r> 


iHfź 


r 


80-5 „ 


122. 


i« 


Tl 


0-037 


M 


n 


0-0.31 


<• 


r 


0-02 


•* 


79-5 . 


123. 


t; 


• ■ 


0-03ił 


Tl 


r 


0-037 


m 


tł 


0-009 


.« 


79-5 „ 


124. 


r 


n 


0-044 


•ł 


n 


0-027 


M 


M 


0-01 


TT 


78 , 


125. 


ł* 


y% 


0-039 


łł 


n 


0-037 


M 


ł* 


0-014 


*« 


7H „ 


12(>. 


•« 


?ł 


0-042 


1 


r» 


0-029 


«« 


•1 


0011 


J» 


7« T. 


127. 


o 


M 


0-031 


«• 


V 


0024 


« 


•ł 


0-018 


«. 


75 „ 


128. 


•• 


ł« 


0-041 


*^ 


łi 


0-028 


ł« 


• • 


0-02 


*% 


75 . 


12*ł. 


•« 


*• 


0-031 


ł» 


« 


0-028 


.. 


«« 


0-024 


• « 


73 . 


130. 


r 


r» 


()-03H 


^ 


.4 


0-028 


M 


.. 


0-017 


*ł 


72-5 ., 


131. 


n 


r> 


0-0^12 


n 


n 


0-031 


M 


« 


0-015 


M 


72 5 „ 


132. 


V4 


•* 


0-031 


•ł 


«T 


0-025 


Tl 


•1 


0-0-22 


«< 


71 . 


133. 


łł 


« 


o-o;i:j 


r> 


•ł 


0-03 


«« 


ł1 


0017 


.. 


70-5 . 


lai. 


•ł 


M 


0-037 


rt 


łł 


0-024 


Tł 


M 


0-022 


•ł 


()8 . 


135. 


r 


■ » 


0-(Ml 


« 


n 


0-03 


r 


•* 


0-013 


•ł 


♦56 „ 


\m. 


« 


• k 


0-03H 


1 


łł 


0-028 


Tł 


n 


0018 


11 


64-5 ., 


137. 


»i 


•ł 


0-035 


•• 


rł 


0-027 


rt 


•i 


0-02 


« 


rA „ 


13H. 


•* 


^ 


0-03S 


« 


«« 


0-027 


M 


« 


0-02() 


M 


<J4 „ 


131». 


»• 


łj 


0-(KJ8 


M 


•1 


0-025 


M 


•ł 


0-021 


»* 


<i3-5 „ 


140. 


n 


•1 


0*03ił 


<« 


«• 


0-03 


M 


M 


0.(K)(ł 


• * 


<53 . 


141. 


•ł 


« 


0.048 


łl 


?? 


0-021 


•ł 


•1 


0-013 


.. 


62 . 


142. 


n 


1» 


0-028 


«1 


•« 


0-024 


•1 


*» 


0-024 


TT 


«1 T, 


143. 


«ł 


«« 


0-032 


ł< 


M 


0-024 


?1 


1 


0-016 


•1 


W) , 


144. 


M 


T! 


0.042 


n 


n 


0-031 


« 


M 


o-ok; 


M 


59 „ 


145. 


« 


tł 


0-04 


rt 


n 


0-028 


M 


r 


0015 


'1 


58-5 . 


146. 


I* 


n 


0-(M3 


^ 


ł; 


0.036 


t» 


M 


(HKW 


•T 


58 ^ 


147. 


•ł 


n 


0-(H«» 


ri 


•1 


0-025 


M 


•1 


0-012 


»« 


56-5 , 


14«. 


ł« 


«^ 


0-032 


« 


♦ł 


0.025 


r 


^ 


0017 


1 


53-5 . 


14i». 


ł1 


n 


0.02r, 


•^ 


• * 


0-024 


M 


• « 


0-015 


• 1 


.'')3 „ 


150. 


«• 


T« 


oo3r. 


1 


• • 


0-033 


H 


•T 


0-017 


•. 


52-5 „ 


151. 


Tl 


.. 


0-032 


«« 


n 


0-026 


« 


«ł 


0-012 


■1 


51-5 - 


152. 


n 


n 


0-026 


•1 


n 


0-024 


TT 


*l 


0-024 


.« 


51-5 „ 


153. 


M 


1 


0-04 


•* 


n 


0-0-2(> 


łł 


Jł 


O-OK) 


M 


51-5 ., 


IM. 


»^ 


n 


0-033 


ł« 


M 


0033 


.. 


•* 


0-012 


•1 


51 ., 


155. 


?1 


n 


0-027 


•ł 


« 


0-0-25 


n 


rf 


0-024 


• ł 


51 . 


15(;. 


•• 


« 


o-03r. 


•1 


n 


0-032 


•ł 


T> 


o.()i:j 


.ł 


51 „ 


157. 


»n 


•■ 


0-032 


.. 


•ł 


0-024 


>T 


•% 


0-019 


•1 


•''1 . 


15S. 


•* 


•. 


0-030 


*< 


M 


(H)27 


M 


n 


0-012 


•1 


50-5 ., 


151ł. 


ł» 


M 


004 


w 


.. 


0-03(> 


•1 


TT 


(HK)7 


ł» 


50 


160. 


n 


ł« 


0-032 


•ł 


*• 


0-031 


«. 


«ł 


0-016 


TT 


50 , 


Kil. 


ł1 


M 


0-0311 


r 


t! 


0-031 


M 


M 


0-01 


W 


49 „ 


102. 


n 


n 


0-031 


n 


n 


003 


« 


n 


0-018 


Tł 


48-5 „ 





163. 


Bninsmid, '. 
Najveća dulji 


S^ekoliko i 
aa 0-041m. 


aasasó 


a no^y 


'aca na 
i 0-02m. 


sknpu 
, najv. 


U Hryatskoj i 
debljina 0-02m. 


Slayon 
, te2ina 


• • • 




53 




, najv. 


Sirini 


48 


gr- 






164. 


1 


n 


0-033 


łi 


rt 


0.02 


r> 


B 


0-01 


B 


48 


r 






165. 


n 


n 


0-028 


n 


n 


0018 


B 


B 


0-016 


B 


47-5 


n 






166. 


n 


n 


0032 


« 


ł1 


0018 


B 


B 


0-018 


B 


46 


B 






167. 


r 


n 


0-03 


r> 


» 


0.028 


B 


B 


0-015 


B 


45-5 


B 






168. 


M 


M 


0041 


n 


n 


0027 


1^ 


B 


0-006 


B 


44-5 


B 






169. 


V 


•1 


0032 


r 


•1 


0-03 


« 


n 


0021 


B 


43 


B 






170. 


r 


>1 


0034 


B 


B 


0-019 


B 


B 


0-019 


n 


43 


B 






171. 


ł« 


Tl 


0028 


r 


B 


0-025 


B 


B 


0017 


B 


42-5 


B 






172. 


11 


W 


0-031 


V 


B 


0026 


■ r> 


B 


0014 


B 


42-5 


B 






173. 


•ł 


'1 


0-025 


B 


B 


0-02 


B 


B 


0-015 


B 


41-5 


B 






174. 


r» 


r 


003 


n 


B 


0-016 


n 


B 


0-016 


B 


41 


B 






175. 


r 


?i 


(V035 


rł 


B 


0027 


B 


1* 


0-016 


B 


41 


B 






176. 


M 


Ił 


0-031 


r. 


M 


0-025 


•ł 


B 


0-017 


« 


40 


B 






177. 


Tf 


n 


0-033 


11 


.« 


0-024 


B 


ł« 


0-011 


11 


38-5 


11 






178. 


«« 


« . 


0-028 


. . 


• 4 


0.02 


?> 


JJ 


0-015 


11 


37 


11 






179. 


ł % 


«i 


0037 


?• 


J? 


0-025 


>> 


}J 


0009 


11 


36-5 


11 






180. 


'J 


j." 


0-031 


)) 


Jł 


0-02 


11 


11 


0011 


» 


35-5 


11 






181. 


n 


• • 


0028 


« V 


11 


0-023 


11 


11 


0-016 


11 


35 


JJ 






182. 


>ł 


11 


0027 


« . 


11 


0-021 


1," 


11 


0016 


11 


34-5 


»> 






183. 


łł 


>' 


0-028 


11 


J> 


0-022 


11 


11 


0-015 


11 


34 


11 






184. 


łł 


11 


0-039 


11 


11 


0-022 


n 


>> 


0-011 


11 


33 


11 






185. 


>» 


M 


0-035 


>j 


11 


0-02 


11 


)1 


0-016 


M 


32 


JJ 






186. 


n 


r 


0-02 


>j 


«. 


0-02 


11 


>i 


0-015 


>J 


28-5 


Jł 






187. 


11 


?• 


0-03 


j* 


1 1 


002 


>• 


«< 


0015 


11 


27-5 


11 






188. 


. « 


ir 


0035 


• « 


•1 


0.02 


11 


i« 


0-013 


11 


26-5 


11 






189. 


% • 


11 


0-029 


• • 


t 

* 


0.021 


11 


?> 


0-012 


•J 


25-5 


«« 






190. 


. * 


• 1 


0-031 


. « 


.. 


0-021 


*« 


ł' 


0-(X)9 


11 


25 


11 






191. 


n 


ł' 


0-021 


»' 


;i 


0-019 


1 < 


i« 


0-01 


11 


24 


11 






192. 


7." 


ł? 


0-035 


. . 


*. 


0-025 


11 


* « 


0-01 


11 


24 


JJ 






193. 


« 1 


11 


0-021 


1* 


11 


0-019 


• 1 


11 


0-014 


11 


23 


11 






194. 


• « 


.1 


0021 


11 


11 


0021 


i« 


J5 


0-015 


.V 


23 


J> 






195. 


ł1 


11 


0-03 


11 


)> 


0-018 


J5 


11 


0-007 


'> 


22 


Ji 






196. 


ł« 


11 


0-022 


11 


11 


0.013 


»ł 


• » 


0-013 


11 


21 


Ji 






197. 


• 1 


,"1 


0-021 


?; 


J? 


0-019 


>J 


11 


0-01 


11 


21 


JJ 






198. 


•ł 


łł 


0-017 


11 


)ł 


0-015 


JJ 


• 1 


0-014 


>i 


18 


'J 






199. 


• • 


>? 


0.022 


<« 


11 


0-016 


11 


ł« 


002 


•> 


17-5 


J» 






200. 


?ł 


ł> 


0025 


»_« 


11 


0017 


11 


11 


0012 


11 


16 


i« 






201. 


•1 


'ł 


0-023 


n 


?J 


0-016 


.'? 


• • 


0-011 


>' 


16 


11 






202. 


* « 


)i 


0-02 


>' 


»i 


0018 


)> 


• 1 


0-006 


>i 


15-5 


JJ 






203. 


Jł 


• 1 


0-023 


J ł 


.1 


0013 


1* 


» 


0-01 


'ł 


13-5 


J? 





Aes rude II. Komadi 8ljeveni na oblik poluvaljkastih na jednej strani 
zasiljenili sipka. 

1. Duljina 0-077, sirina 0028, debljina 0.011, teźiiia 1435 gr. 



2. 


i« 


0-074 


JJ 


0-019 


JJ 


0-01 1 




97 , 


, (T. I. sl. 6.). 


3. 


11 


0-081 


>• 


0-02 


JJ 


00-11 




88-5 , 




4. 


j; 


0-0()3 


.« 


0-014 


JJ 


0-015 




69-5 , 




5. 


11 


0-039 


«i 


0-022 


11 


0-012 




67-5 , 




6. 


1 j 


0-CM)2 


11 


0018 


11 


0-009 




49-5 , 




7. 


11 


0035 


i; 


0-022 


11 


0-007 




33-5 , 




8. 


?j 


0-054 


JJ 


0018 


j' 


0-008 




31 , 




9. 


JJ 


0013 


JJ 


0-019 


)7 


0-01 




13 , 





54 Bmnsmid, Nekoliko nasaSća noyaca na skupu u Hryatskoj i Slavoniji. 



Aes rude III. Bari (barrenfbrmige Stiicke), koji su sljeyeni a duguljastim 
formama i naknadno prema potrebi razbijani na manje komade. 

1. Duljina 0065,* siiina 007, visina 0*047, teźina 961 gr. 

Ovaj je primjerak skoro potpun, te je samo na jednoj strani odbijcn jedan komad, 
koji je mogao najvise 60-60 gr. yagati. (T. I. sl. 5.). 

2. Duljina 0*087, Sirina 0*058, yisina 0*045, teżina 8895 gr. 





3. 


11 


0085 


ł> 


0057 


łł 


0*038 


łł 


846-5 


łł 








4 


Ił 


0069 


» 


0065 


łł 


0037 


łł 


833-5 


11 








5. 


»> 


0-053 


łł 


0*058 


łł 


0-048 


łł 


821-5 


11 








6. 


»> 


0083 


ł' 


0*054 


łł 


0035 


łł 


759 


?ł 








7. 


łł 


007 


łł 


0065 


łi 


0*038 


łł 


723-5 


yf 








8. 


>ł 


0-08 


łł 


0-048 


łł 


0*038 


łł 


714 


11 








9. 


»ł 


0-0(vl 


łł 


0062 


fł 


0032 


łł 


697 


11 








10. 


?> 


0-074 


łł 


0O74 


11 


0038 


łł 


693 


•1 








11. 


j> 


0*06 


łł 


0-05 


Ił 


0063 


Ił 


684 


11 








12. 


•ł 


0-074 


11 


005 


«« 


0-035 


'ł 


674 


11 








13. 


jj 


0056 


łi 


0-054 


łł 


0*05 


łł 


670-5 


łł 








14. 


łł 


0076 


'ł 


0045 


łł 


0-034 


11 


<>57 


łł 








15. 


» 


0063 


Ił 


0062 


łł 


0-039 


«ł 


616 


łł 








16. 


'1 


0061 


11 


0054 


łł 


0-042 


łł 


596 


łł 








17. 


>7 


0-07 


łł 


0-066 


łł 


0033 


?ł 


594-5 


11 








18. 


łł 


0-057 


'ł 


0*05 


11 


0*038 


łł 


581 


łi 








19. 


11 


0-06 


'ł 


0055 


łł 


0*045 


łł 


528-5 


ł" 








20. 


Jł 


0-06r) 


łł 


0-045 


łł 


0031 


11 


513-5 


11 








21. 


J> 


0-(M)6 


łł 


0*047 


Ił 


0032 


łł 


505-5 


ł' 








22. 


>ł 


0-055 


?ł 


0*048 


łł 


0-053 


łł 


504 


łi 








23. 


n 


0-072 


11 


0*07 


1' 


0*034 


łł 


478 


11 








24. 


ł» 


0-0-17 


11 


0045 


1 1 


0*033 


ł« 


475*5 


»i 








25. 


n 


0-06 


'ł 


0045 


łł 


0*027 


1? 


461-5 


11 








26. 


>) 


0-065 


łł 


0*055 


łł 


0*038 


łł 


460*5 


Ił 








27. 


♦t 


0*047 


łł 


004 


11 


0*03 


11 


450*5 


?ł 








28. 


łł 


0*07 


11 


0045 


11 


0*04 


łł 


437-5 


łł 








29. 


11 


0053 


łł 


0057 


łł 


0025 


»» 


424-5 


11 








30. 


M 


0065 


łi 


0-043 


łł 


0028 


11 


422 


łł 








31. 


łł 


0-06 


11 


0036 


łł 


0044 


łł 


410-5 


ł* 








32. 


11 


0-052 


łł 


0-062 


11 


0025 


11 


40<> 


11 








33. 


11 


0-054 


»ł 


0-038 


łł 


0*038 


11 


398 


11 








3-4. 


11 


0-051 


łł 


0-04 


łł 


003 


łł 


389*5 


11 


(T. 


I. sl. 2.). 




35. 


Ił 


0067 


11 


0-04 


łł 


0*03 


łł 


387 


łł 








36. 


ł' 


0-047 


łł 


0*044 


11 


0*047 


11 


368-5 


11 








37. 


11 


()()48 


'ł 


0-043 


«ł 


0*035 


11 


368*5 


11 








:i8. 


11 


()(M>3 


•ł 


0-035 


•ł 


0046 


1" 


365-5 


1 1 








39. 


11 


006 


11 


0*031 


łł 


0*036 


11 


352 


Ił 








40. 


>> 


0-055 


•ł 


0063 


11 


0024 


* 1 


339-5 


łł 








41. 


11 


0*067 


»ł 


0*05 


11 


0*03 


11 


338 


łł 








42. 


11 


0-06 


11 


0044 


*i 


0*037 


11 


32<;-5 


Ił 








43. 


?? 


005 


11 


005 


11 


0*022 


11 


319-5 


łł 








44. 


1 j 


0083 


«i 


0040 


łł 


0-028 


'ł 


309 


11 








45. 


«« 


0038 


łł 


0*031 


11 


0-040 


1* 


303-5 


łł 








46. 


>• 


005 


11 


0042 


11 


0-025 


1. 


2iK)-5 


11 








47. 


,V 


0055 


11 


005 


11 


0033 


11 


274 


'ł 


(T. 


I. 8l. 3.). 



' Pryobitne dimenzije cijeloga komada oznaćene su rastayljenim brojeyima. 





Bmnśmid 


, Nekoliko nasasća 


noyaca 


na skupu u 


Hryatskoj i Slayoniji. 


55 




48. 


Duljina 


i 0-058 Sirina 0*05 


yisina 


002 


teiina 273 gr. 






49. 


fi 


0041 


11 


0034 


11 


0035 


11 


271-5 „ 






50. 


ł« 


0049 


11 


0048 


11 


002 


11 


248 , 








51. 


>ł 


0037 


11 


0041 


•1 


0-028 


»i 


246 , 








52. 


«« 


0-039 


11 


0044 


11 


0-029 


11 


244 , 








53. 


11 


0038 


>» 


0044 


M 


0022 


łł 


219-5 , 








54. 


łi 


0047 


11 


0-03 


łł 


0-023 


11 


209 , 








55. 


łi 


0-038 


łł 


0-053 


łl 


0033 


11 


207 , 








56. 


»> 


003 


i« 


0-048 


11 


0-03 


łł 


180-5 , 








57. 


11 


0027 


11 


0-055 


11 


0027 


11 


176 , 








58. 


11 


0-036 


t» 


0-04 


>' 


0-02 


łł 


171-5 , 








59. 


11 


0-038 


»ł 


0-035 


11 


0-02 


11 


163 , 






• 


60. 


11 


0-046 


11 


0-04 


łł 


0032 


ł? 


160 , 






• 


61. 


11 


0-03 


j? 


0035 


11 


0-045 


łł 


150 . 








62. 


11 


0-038 


'1 


0023 


11 


0-044 


łł 


149-5 , 








63. 


11 


()-048 


11 


0034 


11 


0-03 


łł 


149-5 , 








64. 


11 


0-032 


11 


0-042 


11 


0-022 


łł 


146-5 , 








65. 


1) 


0-047 


11 


0-034 


V 


0031 


łł 


133 , 








66. 


łł 


0-044 


11 


003 


1> 


0-023 


łł 


123-5 , 








67. 


11 


0038 


11 


0-017 


11 


0-037 


łł 


79-5 , 








68. 


11 


0035 


5' 


0-017 


11 


0-03 


>ł 


77 , 








69. 


11 


0034 


11 


0-029 


>' 


0-023 


łł 


60 , 








70. 


11 


0-029 


11 


0027 


11 


0-014 


łł 


54-5 , 








71. 


ii 


0022 


11 


0-024 


11 


001 


ii 


39-9 , 







Na OYomu je koinadu prikeljen dijelomice staljen noyac od 20mm. prouijera, po syoj 
prilici kartaski. (T. I. sl. 9.). 

Aes rude IV. Komadi u obliku cetyerouglastih ploca. 



1. 


Duljina 


0064, 


Sirina 0*053, 


debljina 0(^23, 


teźina 


467 


gr- 


(T. I. 8l. 4.). 


2. 


11 


0-043 


11 


0-048 


11 


0-024 


11 


332-5 


M 




3. 


11 


0-051 


11 


0039 


11 


0-021 


•1 


312 


11 




4. 


1 : 


0051 


11 


0()46 


11 


0017 


11 


270 


11 




5. 


11 


0099 


11 


053 


11 


0007 


11 


253 


i: 




6. 


71 


0071 


• « 


0-053 


11 


0-008 


1* 


218-5 


11 




7. 


11 


0058 


■ii 


0-054 


11 


0-009 


11 


218 


11 




8. 


• • 


0-07 


11 


0-051 


1" 


0007 


11 


166-5 


*i 




9. 


11 


0-056 


« • 


0-05 


11 


0-008 


11 


154 


1* 




10. 


11 


005 


11 


0-052 


11 


0.007 


•1 


142-5 


*• 




11. 


'1 


0-039 


, , 


005 


11 


0-009 


« . 


141 


1" 




12. 


1- 


0-07 


11 


0-042 


11 


0006 . 


11 


140 


n 


(T. I sl. 7.). 


13. 


n 


0-053 


11 


0-046 


11 


0007 


1". 


138-5 


11 




14. 


11 


0-047 


n 


005 


11 


0-007 


11 


132-5 


11 




15. 


11 


0052 


11 


0-041 


łi 


0-007 


11 


116-5 


11 




16. 


11 


0-(K) 


11 


0-05 


11 


0004 


11 


109 


1" 




17. 


i» 


0-063 


11 


0031 


11 


0-008 


11 


icr2 


'.1 




18. 


11 


0-06 


11 


0-052 


V 


0-004 


11 


101 


11 




19. 


* « 


0-042 


• * 


0041 


11 


0-008 


11 


98 


Ił 


(T. I. al. 8.). 


2(J. 


« % 


0-042 


•1 


0.051 


11 


(HK)5 


11 


97-5 


11 




21. 


*% 


()-045 


11 


0-049 


•1 


0-005 


1" 


96-5 


11 




22. 


% • 


()-041 


• 1 


0-049 


.. 


0-0(K) 


n 


93-5 


« « 




23 


• • 


0-054 


11 


005 


11 


0-006 


11 


90-5 


11 




24. 


11 


0-059 


11 


0-048 


.1 


0-(X)3 


•1 


87 


11 




25. 


11 


005 


11 


0-041 


M 


0004 


łł 


86-5 


11 




26. 


łł 


0-045 


ił 


0-046 


11 


0005 


łł 


78 


ił 




27. 


łł 


0O57 


łł 


0K)5 


łł 


(H)02 


łł 


75-5 


łł 





50 Brunsmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u łIrvatskoj i Slavoniji. 



28. Duljina 0-05, Sirina (H)48, debljina O.fKH, teiina 



29. 


51 


0-058 


Ił 


0-as 


30. 


?ł 


0.056 


łł 


0-04 


31. 


n 


0033 


łł 


0-047 


32. 


łi 


0-064 


łł 


0-04 


33. 


łł 


005 


łł 


0-037 


34. 


Ił 


0-045 


łł 


0-028 


35. 


M 


0-033 


n 


0-03 


3«. 


tł 


0.043 


ł> 


0026 


37. 


n 


0047 


łł 


0-03 


38. 


Ił 


0.045 


łł 


0-03 


39. 


n 


0-035 


łł 


0-03 


40. 


M 


ooa5 


łł 


0023 


41. 


ł? 


0-041 


łł 


003 


42. 


V 


0-027 


łi 


0-025 


43. 


• % 


0039 


łł 


0-023 


44. 


•1 


0-016 


łł 


005 


45. 


'ł 


ooas 


1 1 


0-025 


4r,. 


* « 


0045 


łł 


0031 


47. 


'1 


0-034 


ł. 


0-027 


48. 


« « 


0-037 


łł 


0-022 


49. 


• ł 


0-023 


łł 


0-022 


50. 


'ł 


0-021 


ł« 


0-018 


51. 


M 


0-04 


ł! 


0033 


52. 


•ł 


0-02 


M 


0-013 


53. 


• 1 


0-021 


1* 


0-015 



łł 0-0(V4 „ 
„ O 008 „ 

0-004 

0-003 

0-004 
„ 0-006 



•ł 



łł 



0-005 



„ 0-004 „ 

0004 
„ 0-005 „ 



łł 
ł' 



0005 
0-006 
0-003 
0-008 
0'005 
0-004 



ł' 
łł 
?ł 
łł 



0-003 



łł 



0(KI2 
0-006 
0-003 
0005 



łł 

łł 



„ 0-004 „ 
„ 0-001 „ 



łł 



0004 



„ 0-002 „ 



69 gr. 


63-5 


łł 


62 


•ł 


59 


«i 


57 


i< 


55-5 


łł 


54 


'ł 


52 


łł 


45 


!ł 


42 


łł 


41 


łł 


41 


« * 


40-5 


łł 


39-5 


łł 


34 


łł 


30-5 


łł 


28-5 


łł 


25 


łł 


23-5 


łł 


23 


łł 


21-5 


łł 


17-5 


'ł 


12-5 


łł 


8-5 


łł 


7-5 


łł 


3-5 


ti 



Br. 52. i 63. po svoj su prilici ulomci na pola staljenih s icilsko-karta.sk ih noyaca. 
Kod broją 19. na obje se strane opaźaju tragoyi ostroga instrumenta, s kojim se je 
ploda sjekla na nianje komade. 

Aes rude V. Komadi pogacasta oblika: 

a) cij eli. 
1. Promjer 0081, debljina (Hm, teźina 382 gr. 



2. 


łł 


()(H)2 


łł 


0017 


ł! 


283-5 ., 


(T. II. sl. 


1.). 


3. 


• « 


0-077 


łł 


0-OOJł 


« « 


239 ., 






4. 


• ł 


0-06 


łł 


0-014 


« « 


217-5 .. 


(T. II. 8l. 


2.). 


5. 


• • 


0O7 


•ł 


0.007 


11 


208 „ 






6. 


łł 


0-067 


ł % 


0009 


łł 


188 „ 


Na rubu 


okrhan. 


7. 


łł 


0055 


łł 


0-01 


tł 


186 „ 






8. 


łł 


0-(H>3 


łł 


0-008 


łł 


183 „ 






9. 


• ^ 


0-068 


•ł 


0-(K)8 


łł 


181-5 ., 






10. 


% . 


00<53 


łł 


0-007 


M 


176 „ 






11. 


•1 


(hm;i 


11 


0.007 


Ił 


173 „ 






12. 


'1 


0-(M>3 


• 1 


001 


łł 


146 ., 






13. 


łł 


0-061 


łł 


0-011 


11 


U4 „ 






14. 


łł 


0-05 


łł 


001 


łł 


i:ior) „ 






15. 


ł* 


0053 


łł 


OOl 


łł 


129 ,. 






16. 


łł 


0-06 


łł 


0007 


łł 


114 „ 






17. 


łł 


0-048 


łł 


OOOił 


1 « 


113-5 ., 






IS. 


łł 


0-051 


.« 


0()09 


• 1 


101-5 „ 






19. 


1' 


0-052 


łł 


(HK)8 


1 1 


101 „ 






20. 


łł 


(H)5 


« « 


0-007 


łł 


86-5 „ 






21. 


łł 


0-047 


łł 


0-007 


łł 


86-5 „ 






22. 


!• 


0O47 


łł 


0-007 


»• 


73-5 „ 







Bninsmid, Nekoliko nasasća novaca na skupu u Hrvatskoj i Slayoniji. 57 



h) U 1 m c Ł 

23. Duljina 0101, Sirina 0()51, dobljina 0011, teźina 331 gr. 



24. 




' 0-(H>7 


V 


005 


• • 


001 


11 


288-5 


•1 


25. 


«i 


009 


« 1 


0-041 


V 


001 


11 


226 


11 


26. 


?1 


0()78 


n 


0-038 


«• 


0008 


11 


177-5 


11 


27. 


11 


0075 


M 


0038 


ł ? 


009 


11 


166 


11 


28. 


n 


0-077 


n 


0-049 


1? 


0-006 


11 


159 


?i 


29. 


11 


0-042 


łł 


0042 


t« 


0013 


11 


156 


i« 


30. 


n 


0-068 


11 


0-039 


1? 


0007 


11 


154-5 


11 


31. 


«i 


0-076 


^^ 


0-038 


11 


0-011 


11 


149-5 


11 


32. 


11 


0-047 


11 


0-047 


1? 


0012 


•1 


147 


•• 


33. 


11 


0-044 


11 


0-042 


łł 


0-009 


11 


133 


11 


34. 


11 


0-054 


'1 


0022 


« • 


0028 


«« 


1 16-5 


•1 


35. 


• « 


0-05 


1' 


0038 


n 


0-009 


• 1 


101 


1* 


3(>. 


11 


()(>41 


Ił 


0-037 


• • 


()-(X><) 


11 


90-5 


11 


37. 


11 


0-059 


V 


003J3 


• ł 


0-(K>8 


11 


84 


11 


38. 


* « 


0()6 


« • 


0"034 


« • 


(HX)7 


V 


81 


11 


39. 


^% 


0053 


1 * 


0-035 


• * 


0-009 


» * 


78 


• 1 


40. 


11 


0-tt55 


, , 


0022 


7? 


0006 


11 


65-5 


11 


41. 


« * 


0()44 


11 


0-039 


M 


0-006 


11 


63-5 


11 


42. 


i« 


006 


11 


0-035 


n 


0-006 


11 


62-5 


11 


43. 


•1 


0047 


* • 


031 


1? 


0-007 


1! 


59-5 


11 


44. 


11 


0-041 


« « 


0-033 


11 


0-007 


11 


57 


11 


45. 


» • 


0039 


, , 


()-036 


11 


0007 


ą • 


53-5 


11 


4r>. 


• » 


0-045 


1 * 


0-019 


• ą 


0(K)9 


• 1 


44-5 


■ ą 


47. 


11 


035 


• 1 


003 


• « 


0-007 


% • 


39 


1 1 


48. 


n 


0-01 


1 • 


0026 


• • 


0-005 


71 


35-5 


11 


49. 


»7 


0-033 


1 • 


0027 


• • 


0-008 


1* 


30-5 


11 


50. 


»* 


0-031 


» • 


0029 


« • 


0-006 


11 


25 


11 


51. 


M 


0029 


• 1 


0-028 


» k 


0-00() 


11 


24 


• • 


52. 


• 1 


0-oat 


* • 


003 


• * 


0003 


i» 


22 


« • 


53. 


• • 


0-031 


i; 


0-023 


1' 


0004 


1' 


17-5 


• « 


54. 


11 


0O26 


1 • 


0-021 


łl 


0()05 


11 


17-5 


« ł 


55. 


n 


0-04 


V. 


0036 


Ił 


0-(K)l 


11 


13-5 


11 


56. 


11 


0033 


n 


0-013 


?• 


0009 


11 


11-5 


11 


57. 


u 


0017 


11 


0-013 


11 


0005 


11 


6 


1 • 



Aes signatum. 

I. Na jednej iii obije strane manje iii vise izrazit zuak, koji nalići na 
suhu grancicu sa postranim parom izbojaka. 
Sr. Garrucci n. d. t. VII.— X. i LXVII. 

1. Duljina 0(M>6, Sirioa 0-(K»5, debljina 0-034, teźina S(K)8 gr. 

,, NaoYom jekomadu pritaljen 
„ dortta velik komad bakrena 
,, niaterijala. 

•1 

,, (T. II. ftl. 4.). 

,, Trag dlijetu kod cijepanja. 

„ (T. II. h1. 5 i 6). 

„ Trpio u staro doba od vatre. 





1 1 


007 


11 


0-073 




0024 


„ 750 2 


3. 


11 


0-057 


11 


005 




0-052 


„ 7035 


4. 


• 1 


0055 


1 • 


0-068 




0-033 


„ ()35-5 


5. 


?i 


0052 


• • 


0-078 




0-031 


„ 632 


6. 


11 


0-064 


11 


0O<>8 




0026 


,. 605-5 


7. 


* 1 


0()4 


11 


0-(M3 




o.o:m 


„ 388-5 


8. 


11 


0-039 


11 


0O52 




0019 


., 260-5 


9. 


11 


0048 


»ł 


0048 




0O17 


n 216-1 



58 Bmnsmid, Nekoliko nasaśóa noyaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 



n. Na jednaj strani grancica sa dva para siljastih listo va; na drugoj se 
strani lik nije sacuyao. (T. IL sl. 3.). • 

Duljina 0063, siiina 0.0B7, debljina 002; teźina B30-9 gr. 
m. Mac. 

Końce od maca. 

Garrucci n. d. t. XTTI. i LXIX.; sr. Milani t. XIL 

niomak sa starim rubom iz srednjega dijela, po prilici nesto manje 
od jedne cetvrtine cijeloga kyadrilatera. (T. IV. i V.). 

Duljina 00B7, sirina 0-056, debljina 0-014; teźina 3B3 gr. 
IV. Yanjska strana stita. 

Natamja strana stita sa dvije munje u nakrst. 

Garrucci n. d. t. XIV. 

Ulomak sa ugla, neSto vise od V6 cijelog kyadrilatera. (T. VI. i VIL) 

Dulj. 0O64, sir. 0-066, deblj. 0014, tez. 269-9 gr. 
V. Trozub. 

Kaducej. 

Garrucci n. d. t. XVL ; Milani n. d. t. X. i XI. 

Ulomak sa ugla, reprezentirajući po prilici sedamnajsti dio cijeloga 
komada. Da li je taj ulomak zaista od oyoga kyadiilatera nije sasma sigumo, 
ali neznatni ostaci likoya naseg ułomka barem su oyomu najbliźi. (T. V1IL i IX.). 

Dulj. 0-04, sir. 0043, deblj. 0011; tez. 8B-6 gr. 
VI. Dya delfina izmedu dya trozuba. 

Dyije kljucajuóe kokosi. 

Garrucci n. d. t. XVm. ; sr. t. XVII. i XVIin. ; sr. Milani t. Xni. 

Ulomak sa rubom iz srednjega dijela, po prilici Vi» cijeloga komada. 
(T. Xn. i XIII.). 

Dulj. 0-042, sir. 0*039, deblj. 0*013; tez. 121-8 gr. 
Vn. Na desno okrenuti stupajuói bik. 

Na lijeyo okrenuti stupajuói bik. 

Garrucci n. d. t. XX. i XXI. Milani t. Vni. i IX. 

Dya ułomka. Veći, za koji nije sigurno da li u opće oyamo spada, te 
nije li ulomak plocastoga aes rude, bio bi eyentualno iz sredine, a reprezentirao 
bi po prilici Vi 4 dio cijeloga komada. Dalj.0-0B4, sir. 0-062, deblj. 0*009, tez. 102'6. gr. 
Manji je ulomak sa ruba, te se na njemu raspoznaju papci bikoya. Beprezentira 
po prilici V36 ^io cijeloga komada. (T. X. i XI.). 

Dulj. 0049, sir. 003, deblj. OOl, tez. 44'2 gr. 
VIII. Na desno okrenuti stupajuói slon. 

Na lijeyo okrenuta stupajuóa krmaca. 

Garrucci n. d. t. XXII. 

Dya ułomka. Veći, koji ima originalni rub gore i dole, reprezentira 
nesto preko poloyice cijeloga komada, te sadrzaje likoye obij uh ziyotinja osim 
njihoyih glaya. Dulj. 0082, sir. 0088, deblj. 0028, tez. 903 gr. Na manjemu, na 
kojemu se sacuyao gornji rub, nalaze se obje glaye. Ulomak je po prilici ^9 ^^ 
cijeloga komada. (T. III.). 

Dulj. 0.038, sir. 0056, deblj. 0*022, tez. 184*6. gr. 



Brunsmidf Nekoliko nasasća novaca na skupu u Hrvatskoj i Slayoniji. 59 



Aes grave. 

Roma. Quadran8. (T. XV. sl. 1.). — M; 41""- ; 71 gr. Na lijevo okrenuta 
glaya mladoga Heraklą, pokrita layjom kozom, koja mu je na vratu poyezana. 
Iza glave • • • (yrijednosni znak za tri uncije). 

Na desno okrenuta krma broda; ispod nje isti. yrijednosni znak. 

Garrucci n. d. tab. XXIX, 1. 1 kom. 

Sabini. Sextan8. (T. XIV. sl. 4). — ^; 37™-; 63-6 gr. — Śkoljka pecten 
i yrijednosni znak za dyije uncije • • 

Kaducej izmedu yrijednosnih dyijuh krugljica. 

Garrucci n. d. tab. XXXVn, 6. 1 kom. 

Sahini(?) TJncia. — M] 27'""-; l&l gr. — Na prednjoj strani, u staro doba 
yatrom osteóenoj, yaljda je bio kao lik astragal uz yrijednosnu oznaku za 
jednu unciju • 

Vrijednosni znak za unciju. 

Garrucci n. d. tab. XXXVn, 6. 1 kom. 



/. 



♦, 



Roma RoA\A , HoMA , RoMA^TC^ 

Italia RoA^ANo , m . 

Aegyptus 'J^ , 



Karthago 



Numidia 



$0. II. /*. /3 /♦. fS- 'i //. 
fi. ię. to, ti tz 






Sl. 11. Biljezi na italskim i afrikanskim noYcima \z Mazina. 

RImskI reducirani asi. 

I. Anonimni asi bez Jcoo^nicarskoga biljega, Sekstantarni komadi: 
1. M; 35™"*; 36*60 gr. — Loyorom oyjencana Janoya glaya sa dya lica; 
iznad nje yrijednosni biljeg za as I. 



60 Bransmid, Nekoliko nasasóa noyaca na skupu u IIrvatskoj i Slayoniji. 



Na lijevo okrenuta prova broda sa strazarnicom, koja gore zayrsuje siljatim 

zabatom. Iznad broda yrijednosni biljeg I, ispod njega napis RoM/X (sr. sl. 11. br. 1). 

D' Ailly Eecherches sur la monnaie romaine II.i, tabl. LIV.2. 1 kom. 

2. iE; 33™°'-; 35-23 i 32*33 gr. (T. XIV. sl. 7.). - Slicno, aU je na nalicju 
napis RoMXV (sr. sl. 11. br. 2), a strazarnica se zayrsuje terasom. 

D' Ailly n. d. II.i, tabl. LIY.a. 2 kom. 

3. M] 35'»'°-; 32-86 gr. — Slicno kao br. 2, ali je napis RoMA. 

D' Ailly n. d. II.i, tabl. LIV.4. 1 kom. 

Uncijalni komadi: 

4 M ; 32'°°»- ; 29 82 gr. — Kao br. 3. 

D' Ailly n. d. II.i, tabla LV. i LVI. 1 kom. 
6. M] 33°'™ ; 26.96 gr. (T. XIV. sl. 6.). — Kao predasnji, ali je napis RoMA 
(sr. sl. 11. br. 3). 

D' AHly n. d. H.i tabla LV. i LVI. 1 kom. 

6. M'j 31™™-; 26*18 gr. — Kao predasnji, ali napis je ponesto izlizan te 
se ne raspoznaje oblik slova A. 1 kom. 

//. Anonimni osi sa 8Hkovnim lcovnićarskim biljegom: 

Biljeg: Zyijezda. (Aruntius Stella?) Uncijalan as. 

7. JE: 36™™-; 28*39 gr. — Slicno br. 2, ali je napis RoMA, yrijednosni 
biljeg je desno od broda, a iznad broda nalazi se osmerotraka zyijezda. 

D' Aniy n. d. n.2, tabla LXXI, 6. 

Biljeg: Delfin. (Afrania?). Sekstantaran as. 1 kom. 

8. M: 33™™-; 40-45 gr. — Slicno br. 1 (strazarnica sa zabatom); ali je 
napis RoMA, a desno do broda nalazi se glayom dole okrenati deliin. 

D' AiUy n. d. n.2. tabla LXXIX.3. 1 kom. 

Od drugoga primjerka istoga asa ima partaziran komad, kojega je 
nesto manje od poloyice, a tezi 17*08 gr. (T. XIV. sl. 2.). 
Biljeg: Delfin. Uncijalan(!) as. 

9. JE] 30™™-; 23*76 (sic!) gr. — Slicno predasnjemu, ali se na desno okre- 
nuti delfin nalazi iznad terasę straźarnice, a yrijednosni znak desno do broda. 

D' Ailly n. d. II.2 tabla LXXIX.6, ali njegoy je najlaglji komad 30*15 gr. 
tezak, dakle sekstantaran, docim je nas primjerak po tezini uncijalan. 1 kom. 

Biljeg: Ptica na kr m ilu. (Cipia?). Sekstantaran as. 

10. JE; JM:™™-; 41*33 gr. — Slicno br. 3, ali je yrijednosni znak desno 
do broda, a iznad terasę nalazi se na desno okrenuta ptica, koja sjedi na po- 
łożono m krmilu. 

D' Ailly n. d, II.2 tabla LXXXIV.,4. 1 kom. 

Biljeg: Grif. Uncijalan as. 

11. JE] 32™™; 32*62 gr. — Kao br. 3, ali je yrijednosni znak desno do 
broda, a na terasi straźarnice nalazi se desno okrenuti stupajuói grif. Pod gri- 
foyom desnom pandźom na desno okrenuta zecja glaya. 

D* Ailly n. d. II.2 tab. LXXXIV,i2. 1 kom. 



Brunsmid, Nekoliko nasasća novaca na skupu u Hryatskoj i Slavoniji. 61 



Bilje^: Lep tir na groź d u. Sekstantaran as(?) 

12. M] 31™™-; 32*19 gr. — Slican predaśnjemu, samo sto je nad terasom 
strazarnice komad loże sa grozdom, na koj emu leptir sjedi. 

D' Ailly n. d. n.2 tab. LXXXXII.3. 1 kom. 

Biljeg: Leteća Viktorija i siljak od kopi ja. Sekstantaran as. 

13. JE] 33"™-; 3875 gr. — Slican br. 1 (sa zabatom na straźamici), ali je 
yrijednosni znak desno do broda, a nad brodom nalazi se na desno leteća Vik- 
torija sa vijencem u ruci i ostricom gore okrenuti siljak od koplja. 

D' Ailly n. d. n.2 tab. LXXXXVn.r.. 
Biljeg nejasan. 

14. M; 32™™ ; 3505 gr. Sekstantaran as. 1 kom. 

15. JR] 31™™-; 26*80 gr. Uncijalan as. 1 kom. 

UL Asi sa 1cov7iićarskim monogramom i/i imenom. 

Monogram A (Atilius? sr. sl. U. br. 4). Uncijalan as. 

16. M ; 31™™ ; 2409 gr. — Obićni likovi, gore monogram A, desno yri- 
jednosni znak, dole napis RoM/X. 

D' Ailly n. d. H.^, LXXXXIX. 1-3. 1 kom. 

Monogram A/ (Aurelius? sr. sl. 11. br. 5.) Sekstantaran as. 

17. M\ 32™™-; 3193 gr. — Kao predasnji, ali je monogram A/ iznad broda. 
W Ailly n. d. IL.1 LXXXXIX.ii. 1 kom. 
C. Anłestius Labeo (oko nV pr"Kr )• Uncijalan as. 

18. M] 31—29™™-; 22*10 gr, — Slicno, ali je nad brodom napis C • ANTĘ S Tl , 
a iznad napisa na desnu stranu trceći pas. 

Babelon Monnaies consulaires I. str. 144. br. 4. 1 kom. 

C, Clomus Saxula (oko g j^. Sekstantarni asi. 

19. iE; 33 i 32™™-; 31*94 i 31*69 gr. — SUcno br. 16. (sr. sl. U. br. 6), ali 
je nad brodom monogi^am S ^wC* 

Babelon n. d. I. 362,i. 2 kom. 

P. Cornelius Sula (oko g. ^?). Uncijalan as. 

20. M] 29™™-; 17*08 gr. — SHcno, ali je nad brodom napis P • SVLA. 
Babelon n. d. I. 387,2. 1 kom. 
Q. Marclus Libo (oko g. ^^j). Sekstantaran as. 

21. JR] 33™™-; 30*12 gr. — Slicno, ali je nad brodom napis Q. KARC, a 
desno do broda mjesto vrijednosnog znaka ime LIBo. 

Babelon n. d. II. 182, 2. 1 kom. 

Opeimius oko g. ^. Uncijalan (sic!) as. 

22. M: 31™™ ; 18;i4 gr. — Slicno, ali je nad brodom napis oPEI. 

D' Aillyjevi i Balirleldovi asi (11 kom.) teźe izmedu 39*60 i 30*05 gr. 
nas je valjda pometnjom kovau na plocici, koja je bUa odredena za semis. 

Babelon n. d. II. 271,7. 1 kom. 

Pajńrius Turdus oko (g. jj J. Sekstantaran as. 

23. JE] 33™™ ; 31.88 gr. Slicno, ali je nad brodom ime TVRD (sr. sl. 11, br. 7). 
Babelon n. d. II. 286, 1. 1 kom. 



62 Bmnśmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 



C. Terenłius Varro (oko g. ^^), Sekstantaran as. 

24. M ; 31 "^^^ ; 3008 gr. — Slicno, ali je nad brodom ime \ARo (sr. sl. 11, br. 8). 
Babelon n. d, II. 481, 4 1 kom. 

M. Titinius (oko g. ^. Sekstantaran as. 
26. JE] SI'"""-; 27-42 gr. — SUcan sa napisom M • TITIHI. 
Babelon n. d. II. 493,i. 1 kom. 

Komadi, kojima su D' Ailly i Bahrfeldt teźinu priopćili, 8vi su znatno 
teźi od nasega komada, te im se teźina kreće izmedu 4497 i 31*30 gr. 
Yałeriiis (oko g. ^). Uncijalan as. 

26. ^ ; 32 i 29™™ ; 22*36 i 21*87 gr. — Slican sa monogramom \A# . (sr. sL 1 1, br. 9). 
Babelon n. d. II. 607, i. 2 kom. 

27. M ; 609 gr. T. XIV., 3. — Komad partaźirana asa, po prilici 
^6 iii V« od cijeloga.^ 1 kom. 

Slovo 1/ (Luceria; sr. sl. 11, br. 10). Semiuncijalan as. (kovan oko g. -^), 

28. JE] 26— 24™™ ; 8*41 gr. T. XIV., 6. — Ovjencana Janova glava; iznad 
nje horizontalno poloźen yrijednosni znak I. Ispod vrata bilo je nejasno otisnuto 
slovo I/, od kojega se jedva tragovi opazaju.* 

Na desno okrenuta prova broda, iznad koje je yrijednosni znak 1; dole 
jedva da se raspoznaju tragovi napisa RoMA. 1 kom. 

Italski i sicilski novci. 

Campania. JE] 18™™-; 6*60 gr. T. XIV., 10. — Na lijevo okrenuta Athe- 

nina glava sa korintliskom kacigom. 

ROM AN[o] (sr. sl. 11, III. 1). iza zauzdane na desno okrenute konjske glave. 

Garrucci sp. d. tav. LXXVII, 27 dodijeljuje taj novac sjeveroitalskim 

Gallima. 1 kom. 

Salapia Apuliae, M] 17"™-; 2*60 gr. — Na desno okrenuta Zevsova glava, 

OYJencana lovor-vijencem. 

Na lijevo skacući konj. Iznad njega zyijezda sa sedam trakova, a ispod 
njega monogram HTi (sr. sl. 11, III. 2). 

Katalog berlinskog muzeja III.i tabla IX. 136. Friedlander, koji taj novac 
dodijeljuje Salapiji, dopusta, da bi mogao poticati i iz Kyrenaike. 

Teate Apuliae, JE ; 24™™- ; 14*87 gr. Quincunx. T. XIV., 8. — Na desno okrenuta 
Athenina glava sa korinthskom kacigom (sa perjanicom), mindusicom i dugom 
valovitom kosom. Iznad kacige yrijednosne krugljice za pet uncija 

Tl ATI. Na pol na desno okrenuta na korinthskom kapitelu stojeća sova. 
Na desno polumjesec i yrijednosne krugljice •• 

Katalog beri. muz. III.i str. 206 br. 7. 

Syracusae Siciliae. Iliero II. (275—216). 

1. JE] li)™™-; 6*71 gr. — Na lijevo okrenuta Poseidonova glava sa tenijom 
u kosi. Kruźna crta sastayljena od pikanja. 



* GotOYO yjerojatnije misę óini, daje OYOulomak sia?). Isti biljeg dolazi i na oncijalnim asima 

kartaskoga novca (sr. Kartago br. 19—41). s tim biljezima i sa biljegom C /X (Canu- 

' Sa horizontalno nad glavom poloźenim vri- sium?). Nas je as nesto teźi od najteźeg 

jednosnim znakom I kovali su se semiunci- lucerijskog komada kod d'Aillyja (n. d. II.s 

jalni asi sa biljezima |/ (Luceria) i p (Peru- str. 689.) 



BmnSmidy Nekoliko nasasda noyaca na skupu u Hrvatskoj i Slayoniji. 63 



Uresen trozub izmedu dva glavama dole okreauta delfina ; dole napis 

lEPu — NoS 
AP. 
British Museum. Catalogue of greek coins. Sicily str. 218 br. 606. 1 kom. 

2. M] 19™'" ; B'B3 gr. — Slicno ali biljeg ispod napisa na nalicju o— <|>. 
Cat. Brit. Mus. Sicily str. 218, br. 609. 1 kom. 

3. JE: 18"»°»-; 5-49 gr. T. XIV., 12. — Slicno, ali biljeg ispao. 1 kom. 
Syracusae Kovano iza god. 21 B. pr. Kr. 

4. JE] 23™™-; 10*97 gr. — Na lijevo okrenuta lovorom ovjencana Apollo- 
noya glava sa dugom kosom. Kruzna crta sastayljena od pikanja. 

Dioskuri na konjima na desno, sa podignutim desnim rukama; nad nji- 
hovim glayama zvijezde. Dole ispod crte STPAKo21i2\. 

Na nalicju tragovi dvokova. 

Cat. Brit. Mus. Sicily str. 22B br. 078. 1 kom. 

Incerłi, 1. M; 25»"'"-; 15-30 gr. Veoma surov stil. T. XIV., 9. — Na desno 
okrenuta mladana muska glava. Naokoło kruzua crta. 

Na lijevo okrenuti jarać. 

Novac kao da je u staro doba bio u vatri, te mu je rub sasyim popucao, 
a slicno se je dogodilo i sa nosom one muske glave. 

2. M] 22°"™-; 8*13 gr. — Zev80va glava na desno. 

Raspoznaje se samo gomji kraj desnoga krila na lijevo okrenuta orla. 

Ovaj veoma izlizani novac valjda pripada Brettijcima (Bruttii). 

Greka, Kaphyai u Arkadiji. 

JE] 19'"'"- T. XIV., 13. — Na lijevo stojeći Zevs drźi u desnici Niku, 
a lijeyicom se upire o dugo źezlo. U polju KAWIMA Naokoło kruznica sastavljena 
od pikanja. XoV. 

Na lijevo sjedeóa Achaia, drźi u desnici vijenac, a lijeyicom se upire o 
dugo źezlo. Naokoło [A\AIi2^] — KA^VA[I]-QN; izvana necitljivo magistratsko 
ime. Naokoło kruźna crta sastavljena od pikanja. 1 kom. 

Egipał. Ptoleniaeus VIIL Euergełes II, (170.— 117.). 

1. JE] 25""™- Klasjem ovjencana glava Kleopatrę I. kao Iside, sa dugim 
UYOJcima, na desno. 

irroAEMAloT BAiiIAE£2S. Orao otvorenili krila na munji, na lijevo. 
U polju lijevo monogram j^l (sr. sl. 11, IV., 1). 

Kovan u Paphu na otoku Kypru izmedu g. 146 — 127. 

Sr. Catalogue of greek coins in the British Museum The Ptolemies p. 89. 
brój G— 11. 1 kom. 

2. M] 26""™- Slicno, ali bez monograma na nalicju. 
Kovan u Egiptu izmedu g. 146 — 127. 

Sr. Brit. Museum. Cat. p. 93 br. 67-77. 2 kom. 

3. JE] 43°*™- T. XIV., 11. Glava Zevsa Ammona sa dijademom, na desno. 
BAi:iAi:i2i: nroAi:MAIoV EVKI>rF;roV. Orao otvorenih krila na munji, 

na desno. U polju desno *P. 

Kovan u Kyreni izmedu g. 156 — 146. 

Sr. Brit. Mus. Cat. p. 94. br. 78. 2 komada raźne debljine, od kojih deblji 
pokazuje tragove dvokova. 



G^i Brunsmid, Nekoliko nasasća novaca na skupu u Hryatskoj i Slavoniji. 



4. M; 28 — 27™™ Glava Zevsa Ammona sa dijademom, na desno. 
BAIIAKilS IlloAEMAIoY ETEPI^KłoT. Orao otvorenih krUa na munji, 

na lijevo. U poljn lijevo ^l\ 

Kovan u Kyreni izmedu g. 166 — 146. 

Sr. Brit. Mus. Cat. p. 94. br. 80-81. 6 kom. 

5. M; 2b^"^- Slicno predasnjemu. 2 kom. 

6. JFj] 18™"^- Slicno predasnjemu, ali je na nalicju napis drugacije po- 
rę dan, a u polju lijevo je slovo 1(?). 

Kovan u Kyreni izmedu god. 156 — 146. 

Brit. Mus. Cat. nema sa ovim slovom. 1 komad sa velikom antiknom 
rupom u sredini. 

Egipat Rolemaeus X. Soter II. (117—81). Sa Kleapałrom III (117. — 111.). 

7. JE] 30—29™™-; Grlava Zevsa Ammona sa dijademom, na desno. 
Dva orla na munji, na desno. Pred njima dupli rog obilnosti. 
Kovan u Egiptu izmedu g. 117 — 111. 

Brit. Mus. Cat. p. 106. br. 27—30. 6 kom. 

8. JE] 29™™- — Slicno, ali je rog obilnosti jednostavan. 1 kom. 

9. M] 20 — 19™™' — Slican manji nominał sa jednostavnim rogom obilnosti. 
Brit. Mus. Cat. p. 106 br. 32— 3B. 5 kom. 

KartaSki nOVCi (kovani prije g. 146. pr. Kr.) 

1. JE] 46—44™™-; 102, 104, i 99 gr. T. XIV., 1. — Klasjem ovjencana glava 
Perseplione sa mindusicom u uhu, na lijevo. 

Mirno stojeói zaularen konj na desno. Iznad njegovih leda zraoasta sun- 
cana ploca, do koje je sa svake strane po jedna uspravljena, diskom okrunjena 
Uraios-zmija. 

Muller Num. de Tanc. Afrique II. str. 92 br. 131. 3 kom. 

2. M] 22 — 20™™- — Klasjem ovjencana glava Perseplione sa mindusicom 
u uhu, na lijevo. Oko ruba kruznica sastavljena od pikanja. 

Mimo stojeói konj na desno, iza njega datuljna paoma. Nejasni kov- 
nicki biljezi. 

Muller sp. d. str. 94—96. 3 kom. 

3. JE] 22™™- — Slicno, ali je mjesto datuljne paome dugi kaducej, a pred 
konjem je slovo sl. 11, VII., br. 21. Jedan partaźiran komad, od kojega fali nesto 
manje od polo vice. 

Muller sp. d. str. 95. 

4. JE] 22—19™™- Stil prilicno surov. — Klasjem ovjencana glava Perse- 
phone sa mindusicom u uhu, na lijevo. 

Na desno stojeói i osyrcuói se zaularen konj. Nejasni biljezi. 
Muller sp. d. str. 97, br. 200 i sl. 66 komada, od kojih su dva u staro 
doba probusena. 

5. JE] 19 — 18™™- — Slicno sa kruznom crtom oko glave na prednjoj strani. 
Manji nominał. 

Muller sp. d. str. 97. 2 komada, od kojih jedan u staro doba probusen. 



Bransmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u Ilryatskoj i Slayon^'i. G5 



6. M] 16"™- Dobar stil. — Sliono, ali bez kmzne crte. 

Muller sp. d. str. 97, br. 206. 1 kom. 

7. M] 22""- — Kao br. 4 Pred konjem znak sL 11, VI., br. IB, med njegovim 
nogama znak sl. 11, VI., br. 16. Naokoło kruzna crta. T. XV., B. 

Muller sp. d. sta:. 97 br. 211. 1 kom. 

8. iE; 21°"°*- — Slicno; med konjevim nogama znak sl. 11, VI., br. 17. 
Muller sp. d. sta:. 97. br. 214. 1 kom. 

9. M; 19°*™- — Slicno; pred konjem znak sl. 11, VII., br. 18. 2 kom. 

10. iE; 21 — 20™™-; veoma los stil. — Slicno, ali znaci nejasni. B komada, 
od kojih je jedan u staro doba probusen. 

11. JE] 21—20™™- gr. — Kao br. 4., ali iza konja stoji dugacak stąp sa pal- 
metom na yrsku. Nejasni biljezi. 

Muller sp. d. str. 97. br. 217 i sl. 6 kom. 

12. JE] 20™™- — Slicno, ali je za konjem dugacak kaducej. Nejasni biljezi. 
Muller sp. d. str. 98, br. 223 i sl. 2 kom. 

13. JE] 21™™- — Klasjem oyjencana glava Persephone sa mindusicom u 
uhu, na lijevo. 

Na desno stupajući zaularen konj obazire se na lijevo. Bez biljega. Oko 
ruba kruzna crta. 

Miiller sp. d. str. 98. br. 230. 1 kom. 

14 JE] 20™™-; dobar stil. — Slicno, ali oko obijuh likova kruzna crta, sa- 
stayljena od pikanja. Na nalicju tragovi dvokova. I kom. 

IB. M] 22™™ — Kao br. 13, ali med konjevim nogama znak sl. 11, VII., br. 19. 

Muller sp. d. str. 99, br. 238. 1 kom 

16. JE ] 21™™- — Kao br. 13, ali med konjeyim nogama znak sl. 1 1, VIL, br. 20. 
Muller sp. d. str. 98, br. 230 i sl. 1 kom. 

17. JE ] 21—20™™- — Kao br. 13, ali iza konja datuljna paoma. 

Muller sp. d. str. 99, br. 241. 2 kom. 

18. JE] 4B™™ ; 89 gr. — Klasjem oyjencana glava Persephone sa mindu- 
sicom u uhu, na desno. 

Zaularen konj stupajući na desno. Iznad njegovih leda zracasta suncana 
ploca, do koje je sa svake strane po jedna uspravljena, diskom okrunjena Uraios- 
zmija. Ispod konja izlizano slovo (sl. 11, VI., br. 11). 

Muller sp. d. str. 99, br. 2B1. 1 kom. 

19. M] 29—23™™- T. XV., 2. — Klasjem oyjencana glaya Persephone sa 
mindusicom u uhu, na lijeyo. 

Na desno stupajući zaularen konj. Nejasni biljezi. 

Miiller sp. d. str. 99, br. 242-243. 226 kom. 

20. M ] 28—27™™- — Slic. ; na nalicju je pred konjem krugljica (sl. 1 1 . V., br. 1.). 
Muller sp. d. str. 99, br. 244. B kom. 

21. JE] 29 — 26™™- — Sliono; krugljica med prednjim i straznjim konjeyim 
nogama. 14 kom. 

22. JE] 28™™- — Slicno; krugljica med prednjim konjeyim nogama. 1 kom. 

23. JE ; 29—28™™- — Slicno; krugljica med straznjim konjeyim nogama. 2 kom. 

24. JE] 27™"'- — Slicno; medu konjeyim nogama znak br. 2. 3 kom. 

B 



66 Bronsmidy Nekoliko nasasda noyaca na skupn n Hryatskoj i Slayoniji. 



2B. M 



27inm. — Sliono ; medu konjeyim nogama znak br. 3. 2 kom. 



26. M] 28°™- — SKcno; medu konjevim nogama znak br. 4. 1 kom. 

27. M] 28™™* — Slicno; medu konjevim nogama znak br. B. 1 kom. 

28. M\ 27™™ — Sli8no; medu konjevim nogama znakbr. 6. 1 kom. 

29. M] 27™"- — Slicno; medu konjevim nogama znak br. 7. 1 kom. 

30. M] 28—27™™- — Slicno; medu konjevim nogama znak br. 8. 2 kom. 

31. M] 29 — 27™™- — Slicno; medu konjevim nogama znak br. 9. 2 kom. 

32. JE; 29 — 27™™ — Sliono; medu konjevim nogama znak br. 10. 4 kom. 

33. -ZE; 27™™- — Slicno; pred konjem krugljica, a medu prednjim i straz- 
njim nogama sIoyo br. 11. 

Muller sp. d. str. 99, br. 24B— 246. 1 kom. 

34. M ; 27™™- — Slicno kao br. 33, ali je krugljica med straznjim konjevim 
nogama. 5 kom. 

3B. M] 28 — 27™™ — Kao br. 33, ali je krugljica medu prednjim konjevim 
nogama. 5 kom. 

36. M] 28—24™™- — Kao br. 33, ali bez krugljice. 

Muller sp. d. str. 99, br. 245. 28 kom. 

37. M] 29™™- — Slicno, ali je medu konjeyim nogama slovo br. 12. 
Muller sp. d. str. 99, br. 249. 1 kom. 

38. M\ 28™™- — Slicno, ali je medu konjevim nogama znak br. 13. (dvojben). 

1 kom. 

39. M\ 28™™- — Sli8no, ali je medu konjevim nogama znak br. 14. 1 kom. 

40. M] 27™™- — Sli8no, ali je isti znak br. 14 ispred konja. 1 kom. 

41. uE; T. XV., br. 6 — 9. — Slicni u staro doba rasjeceni (partazir ani) novci 
(7 komada). Od oyih dya su komada bila raspoloyljena, te se na jednom jasno 
raspoznaje trag dlijet£^ na koje se je Sekióem udaralo. Od druga dya komada 
kod jednoga je odsjecena, a kod drugoga odkinuta po prilici jedna treóina. Od 
petoga komada ima po prilici jedna treóina, a od sestoga i sedqLOga sredina. 

42. M] 22—21™™- — Klasjem oyjencana glava Persephone na lijevo- 
Na desno stupajući zaularen konj ; za njim stoji dugacak kaducej. 
Miiller sp. d. str. 100, br. 2B3 i sl. 5 kom. 

43. M\ 21™™- — Sli5no kao br. 42 ali je pod konjem znak sl. 11, VII., br. 22. 
Muller sp. d. str. 100, br. 2BB. 1 kom. 

44. M] 21™™- — Nejasan kartaski partaziran noyac, kojemu fali po prilici 
jedna treóina. 1 kom. 

NoYci numidsklh kraljeva. 

Micipsa i njegova braóa GuhASsa i Masłanabdl (148 — 118.). 

Stariji tip: 

1. M\ 2B™™- — Na lijeyo okrenuta bradata glaya sa dijademom u kosi. Dole 
dva slova (sl. 11, VIII., br. 1.). Naokoło kruzna crta sastavljena od pikanja. 

Na lijeyo stupajuói zauzdan konj. Iznad njega dyanajsterotraka zyijezda 
sa piknjom u sredini, ispod njega nejasna slova (br. 2). 

Sr. Muller n. d. DI. str. 32, br. 37 — 40, koji te noyce pripisuje Adherbalu 
i Hiempsalu I. 1 kom. 



Bmnsmidi Nekoliko nasasóa novaca na skupu u Hryatskoj i Slavon^*i. 67 



2. M] 26 — 2B™™- — Slicno, ali na prednjoj starani nema sloyaispod glave, 
a na nalicju su pod konjem mjesto slova okomito poredane tri kragljice (br. 3.). 

Muller n. d. str. 32, br. 39. 2 kom. 

3. M] 26™*"- T. XV., 10. — Slicno, ali je pod konjem mjesto slova samo 
jedna krugljica (br. 4). 

Muller n. d. str. 32, br. 40. 1 kom. 

4. M; 26 — 25™'"- — Slicno, ali pod konjem dva slova (br. B). 

Muller n. d. str. 32, br. 38. 2 kom. 

5. M\ 27 — 2B"™- — Slicno, ali se ne raspoznaju nikakovi znaci. 3 kom. 
Mladi tip: 

6. M; 29 — 2B™°"- — Lovor vijencem oyjencana bradata glava kraljeva (Micipse 
iii kojega od njegove braće) na lijevo. Naokoło kruzna crta sastavljena od pikanja. 

Na lijevo skacuói zauzdan iU zaularen konj. Bez biljega. T. XV., 12. 
Muller n. d. str. 18, br. 21. 17 kom. 

7. M; 25™™' — Slicno, ali je iznad konjskiłi leda na lijevo okrenuta 
Ammonoya glava u kontrmarki. 

Muller n. d. str. 18, br. 22. 1 kom. 

8. JE\ 27 — 25™°- — Slifino; na prednjoj strani ispod glave sloya br. 2, a 
na nalicju ispod konja slova br. 6. T. XV., 11. 

Muller n. d. str. 18, br. 23. 4 kom. 

9. M; 27—25™™- — SUcno; na nalicju ispod konj^i slova br. 2. 
Muller n. d. str. 18. br. 25. 32 kom. 

10. Jedan slican part|aźir an komad,od kojega ima jedna poloyica. T.XV.,13. 

11. M; 26™™- — Slicno; na naKcju slova sl. 11, IX., br. 7. 1 kom. 

12. JE] 26™™- — SUcno; na naUcju slova br. 8. 

Muller n. d. suppl. str. 61. br. 31A. 1 kom. 

13. M; 28 — 25™™- — Slicno; na nalicju ispod konja samo krugljica (br. 4). 
Muller n. d. str. lą br. 32. * 178 kom. 

14. M] 26™™- — Slicno; na nalicju ispod konja znak br. 9. 1 kom. 

15. M; 28—25™™— SKcno; biljezi nejasni. 43 kom. 

Ulomci uresnih predmeta i nakita. 

Konacno priopóujem jos ulomke nekih uresnih predmeta i nakita, koji su 
takoder po vagi kao novac sluzili i bili odredeni, da se kao neuporabivi stale, a 
iz njih opet novi predmeti naprave: 

1. Masiyna glava i komad vrata od neke ptice (labud ?) ; prednji dio kljuna 
fali. Duljina 0'086, visina 0*042, teźina 463 gr. Ova je glava yaljda sluzila kao 
ukraś na kakoyom veóem predmetu, mozda na tronogu. (T. XVI., 11.). 

2. Fibula sa veoma debelim masiynim stremenom na nacin camca; zavoj- 
cica i igła fale. Duljina 0*042, (T. XVI., 5.). 

3. Ulomak stremena sa nogom od certoske fibule. Duljina 0*039. (T. XVI., 7.). 

4. Ulomak clankovita stremena sa nogom od fibule. Duljina O 05. (T. XVI., 6.). 

5. Ulomak stremena sa nogom od veće valjda la Tenske fibule.'Dulj. 0*062. 
(T. XVI., 9.). 



68 BninSmid, Nekoliko nasasóa noyaca na skupu u Hryatskoj i SlayonijL 



6. Komad sa stremena jedne la Tenske fibule. Duljina 0*037. (T. XVI., 8.). 

7. i 8. Dva ułomka spirala od la Tńnske fibule. Dulj. 0*02 i 0-017. (T. XVL, 3 i 4.). 
9. i 10. Dva ułomka karika raźne debljine. Promjer 004 i 0O42. (T. XVL, 10.). 
11. Savita apka, koja nalici na fiavao. Duljina 0*125. (T. XVI., 12.). 

12. i 1 3. Dva ułomka od narukvica raźne debljine. Dulj. 00B4 i 0O4S. (T. XVI., 1.). 
14. Dugme u sredini cunjasto izboceno. Promjer 0017. (T. XVI., 2.). 
IB. PoloYica okrugle probusene ploce, koja je sudeói po rupi kraj yanjskoga 
ruba sluzila kao priyjesak. Promjer 0038, debljina 0001. (T. XVL, 16.). 

16. Ulomak tankę oblongne ploce sa nekakyim ornamentima. Sudeći po 
dyijema rupama na dolnjoj strani, bio je yaljda pricyrsćen na kozi od pojasa. 
Dulj. 0*038, sir. 0*032, debljina 0001. (T. XVL, 13.). 

17. i 18. Dva masiyna ułomka, od kojih je jedan sigurno od drska oyeóe 
bronsane tave. Duljina 0042 i 0*033, tezina 82 i 60 gr. 

19. Ulomak od nekog masiynog drska. Duljina 0*043, sir. 0*02, deblj. 0*009, 
tezina 56*5 gr. 

20. Na pola staljen ulomak od nekakye tankę płocice. Dulj. 0*023. 



Dodatali. Borave6i u rujnu 1897. povodom iskapanja grobova łiałStatske 
perijode kraj Vrebca u Gospióu, i opet mi je predao presvijetłi gospodin vełiki 
zupan Budisayłjeyió oveóu kolicinu bakra i noyaca iz mazinskoga nasasóa, koje 
je yrijedni mazinsld ucitełj Vojnović jos naknadno mogao od svijeta sakupiti. 
Poyrłi toga darovase jos nekoliko komada noyaca iz Mazina gospoda profesori 
Dr. Gjurasin i Petriceyić. Medu dosełe opisanim noycima iz Mazina nije bio za- 
stupan jedino jedan noyac grada Teate, koji je daroyao gosp. Dr. Gjurasin, docim 
i medu ostałim noyo pridoslim komadima ima nekoliko noyiłi yarijeteta. 

Noyo pridosli komadi slijedeći su: 

Bim. Aes rude I. Komadi bałara neprayilna obłika: 

214. teiina 78 gr. 224. te2ina 44 gr. 

215. „ 75 „ 225. „ 31 „ 
2 IG. „ 72 „ 226. „ 28 „ 

217. „ 72 „ 227. „ 225 „ 

218. „ 71 , 228. „ 18 „ 

219. ;, 71 ;, 229. „ 18 „ 

220. „ 69 „ 230. ;, 14 ^ 

221. „ 63 „ 231. „ 14 „ 

222. „ 58 „ 232. „ 10 „ 

223. „ 56 „ 233. „ 9.5 „ 

Rim. Aes rude II. Poluyaljkaste sipke: 

10. Ulomak teźak 40 gr. 

Rim. Aes rude III. Bari. 

72. Komad teźak neSto preko 11 uncija ("/la funte). Tezina 300 gr. 

Rim. Aes rude IV. Plocasti komadi: 

54. Tezina 99 gr. 56. Tezina 38 gr. 58. Teiina 31 gr. 

55. „ 67 „ 57. « 36 . 59. . 18 . 



204. 


tezina 199 gr 


205. 


n 


188 „ 


206. 


f) 


138 „ 


207. 


» 


132 , 


208. 


łł 


131-5 „ 


209. 


71 


98 „ 


210. 


n 


96 „ 


211. 


n 


89 „ 


212. 


»ł 


82 , 


213. 


n 


79 . 



Brunsmid, Nekoliko naśasća novaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 69 



Bim. Aes rude Y. Pogacasti komadi: 

a) c i j e 1 i. 
58. Teźina 183.5 gr. 59. Teźina 125 gr. 







b) u 1 m c i. 




60. 


Teźiua 130 gr. 


64. Teźina 44 gr. 


6«. Teiina 27 gr. 


61. 


}f 8^ )f 


65. „ 41 „ 


69. „ 13 „ 


62. 


„ 57 ,, 


66. ff 33 jj 


70. „ 12 „ 


63. 


11 ^'^ 11 


67. „ 32 „ 


71. „ 7.5 „ 



Kim. Aes signatum IX. Ulomak sa ugla jednoga kyadrilatera. Duljina 
O04, sirina 002, debljina 0016, tezina 78 gr. Sto je na cijelomu komadu bilo pri- 
kazano neda se sigumo ustanoyiti. Na nasemu ułomku kao da se vidi siljak 
desnoga od rasirenih orlovih krila (sr. Garrucci n. d. t. XXIV.). 

Rim. Reducirani asi. 29. M] 32--31""»-; 275 gr. — Obioni likovi i 
napis M MA iznad prove broda. 

30. M] 33™™-; 26'8 gr. — Uncijalan as, na kojemu se ne raspoznaje kovni- 
carski bUjeg. 

Teate Apuliae. 2. ^E; 24"™-; 10*4 gr. Triens. — Na desno okrenuta 
glaya bradatoga Herakla, pokriyena layjom kozom, koja mu je oko yrata syezana. 
Naokoło kruzna crta od bisera. 

TIATI. Na desno okrenuti lav; iznad njega na desno okrenuti buzdoyan, 
pod laYoyim trbuhom deyeterotraka zyijezda, a ispod crte yrijednosni biljeg za 
cetui uncije (••••). 

Katalog berlinskog muzeja m. 1, 207. 

Kar th ago. K br. 1. M; 46™™-; 83 gr. (def.). — Jos jedan u novije doba 
slomljeni komad, od kojega mali komadió manjka. 

3.a) M ; 20™™- — Persephonina glaya na lijeyo. 

Mimo na desno stojeói konj. 1 kom. 

K br. 4. Jos 1 komad. 

K br. 19. Sa nejasnim biljezima jos 57 kom. 

K br. 21. Jos 1 kom. 

K br. 23. Jos 1 kom. 

23.a) Slicno, ali med prednjim i straźnjim konjeyim nogama sloyo Q. 1 kom. 

23.b) Slicno, ali med prednjim i straźnjim konjeyim nogama polumjesec. 1 kom. 

K br. 24. Jos 2 kom. 

K br. 26. Jos 3 kom. 

K br. 34. Jos 1 kom. 

K br. 36. Jos 3 kom. 

K br. 41. Jos tri partazirana novca, kod kojih su od svakoga preostale 
jos po prilici dyije trećino. 

Nu mi di a K br. 6. Jos 1 kom. 

K br. 9. Jos 4 kom. 

K br. 13. Jos 14 kom. 

Br. 14.a Pod konjem znak * . * . * *1 1 kom. 

K br. 15. Jos 6 kom. 



Braniinid, Nekoliko nasośia noyaca na akupn u Mryatskoj i Sliivoi)iji. 



Bninhiud, Nekoliko naiaija noyaca na skąpa d HnratBkoj i Slavon^i. 71 

Uaziiifiki skąp. Tabla II. 



Aes rude i signatum. 



Bmnsmid, Nekoliko naśaśóa aoyaca na skupu u HrvatBkoj i SlaToniji. 



Mazinski skup. 



Aes signatum s!i alui 



Bninsmid, Nekoliko naśaśća noTaca oa ekupu u Hnratslcoj i Slayonui. 



iki skup. 



AsS signatum sa mafeiii i końuama. Lice. 



Ass signatum lui mafem i kori(»ma. NaliĆje. 



BnuiSmid, Nekoliko naśai^ia novaca na skupa u Hrvstskoj i SlaToniji. 



Uazinski ekup. Tabla TI. i Tli. 



Aes signatum i*a Stitom. Lice 



Aes signatum u atitom. NaliJiJe. 



Bi-unfmid, Nekoliko naSaSia ROvaca na skupu u Hrvatskoj i SIavoDtJi- 



iki skup. Tabla VIII. 



Aes signatum »a irozubom i kaducejem. Lice. 



TC Bmnimid, Nekoliko na^ća noTaoa na akupa u Hrvatskoj i SlavODiji. 



Hazinski skup. Tabla H. 



Aas signatum aa trozubom i kaducejam. Nalieje. 



Brunlmid, NelroUko naJSaića noyaca na sknpu u Hrratskoj i SlaYoniji. 1 

Hazinski skup. Tabla X. i Zł. 



AeS signatum sa bikoviiiia. Li< 



Aas signatum sa bikovimn. Nalićje. 



Brauimid, Nekoliko nariafióa novaca na skupu a Hryatskoj i SlaToniji. 



Mazinski skup. Tabla Xn. i XIII. 



Aes signatum ^a dellinimn i kokoIlDia. l.ii 



Aes signatum aa delfinima i kokoiima. Nalićje. 



BnmSmid, Nekoliko Da^li6a noyaca na skupu a HiraŁskoj i Slavontji. T 

Mazinski akup. Tabla XI7. 



BranSmid, Nekoliko naSa££a novaca na skupu u Hrvatakoj i Slayoniji. 



MazinsM skup. 



Tabla Xy. 







Brunsmid, Nekoliko nsŃańJa novBCa na skupu Q Hrratakoj i SlaYoniji. 6 

UazmaM skup. Tabla 171. 



Predmetl od tu6a. 



82 Brunsmid, NekoHko naśasda noyaca oa skupu u Hryatskoj i SlayonijL 



VI. Naśaśće rimskih carskih novaca u Mitrovici. 

Mjeseca ozujka 1894. raznio se je po Mitrovici glas, da je pri kopanju u 
vrtu nekoga Taubeiia u predgradu Hessendorfu nadeń oveći skup rimskih bakrenih 
novaca. Pryu vijest o tom nasasóu dobiło je ravnateljstvo arheoloskog muzeja od 
revnog muzejskog poyjerenika Ignjata Jnnga, u8itelja u MitrovicL Doskora se je 
medutim ispo8tavilo, da id glasovi nisu bili posvema isprayni, te se je neko vri- 
jeme pńpovijedalo, da se je naslo novca na dva mjesta, a drugi skup od jedno 
lYs kilograma, u kojemu da je biloinekolikomanjihsrebmihkomada dajeiskopao 
u Ostrogon6evu polju iza bolnice neki Ferenc sa Visnjevacke pustare, sto je i 
bilo istinito. Veći je dio nadenoga novca od istoga Ferenca za muzej kupio preo. 
g. opat Pajo Miler, muzejski povjerenik, koji tamo ve6 mnogo godina djeluje na 
yeliku korist oyoga zemaljskoga zayoda, a manji su dio drugi, dobivsi ga od 
istoga nadnicara po Mitrovici porasprodavali. 

Iz noyaca, koji su u muzej dosli, koje posredoyanjem g. opata, koje kao 
dar spomenutoga yeć g. Junga i iz onih, koje je potpisani sam yidio u lijepoj 
sbirci g. Panaotoyića i u drugim rukama po Mitroyici sasyim je jasno, da jedino 
może biti goyora o jednomu nasasóu rimskih bakrenih noyaca iz IV. yijeka po- 
ślij e Krista i da u njemu nije bilo nijednoga srebmoga noyca. 

U mitroyackom je skupu zastupan noyac, stono je pri końcu prye poloyice 
IV. yijeka bio po rimskoj drzayi u prometu. Bakrenogaje noyca u to doba kolalo 
dya nominala: jedan yeći, koji iskljuciyo nalazimo n. p. u gaboskomu skupu (opi- 
sanemu od mene u Vjesniku Viii. p. 10) i drugi manji, koji nam — opet isklju- 
ciyo — daje mitroyacki. I od dragud je poznato, da nije neobicno, da su raźni 
nominali istodobnoga noyca obaska zakopani. Za gaboske sam noyce mogao pri- 
licno sigumo ustanoyiti, da su zakopani tek iza sredine ozujka g. 361, kada je Kon- 
stancije II. imenoyao syoga rodaka Konstancija Gala Caesarom i da je poyod sa- 
kriyanju bio rat sa Konstancijeyim protucarem Magnencijem, koj ega je 28/9. 361. 
u oyom predjelu, kod Murse pobijedio. 

Mitroyacko je blago nesto starije od gaboskoga^ jer u njemu nema ni- 
jednoga komada niti od Konstancija G-ala^ niti od protucareya VetranijaiMagnen- 
cija. Stoga drzim, da je oyaj noyac mogao biti zakopan kratko prije iii poslije 
smrti cara Konstansa (-|- 18/1. 360.) Iza careye je smrti cijelom njegoyom drza- 
yom zayladala buna, koja je urodila tim, da je u Iliriku proglasen carem Vetra- 
nio. Kako od oyoga nema nijednoga noyca^ premdaje blagounegdasnjoj njegoyoj 
drzayi, dapace u predjelu, gdje je on mnogo borayio, zakopano bilo, biti óe tesko 
i pomisliti, da je datum zakapanja oyoga novca mladi od g. 360. 

Mitroyacko nasasóe pruza zanimiyih data za hronolosko fiksirsmje emisija 
Konstansoyih i Konstancijeyih noyaca. Najjace su zastupani noyci sa napisima 
Victoriae dd. augg. q. nn. i yot. XX. mult. XXX., o kojima je yjerojatno da su 
se koyali pocam od godine 343. (Konstancije je postao 20 godina prije Caesarom) 
do blizn 360. Istodobno s njima koyani su oni sa poprsjem boźice Home u ayerzu 
i napisom yot. XX. mult. XXX. u reyerzu, a ne dugo prije Helenini, Theodorini 
i diyinizoyanoga Konstantina Velikoga, kojih je u oyomu nasa^cu razmijemo yelik 



Brunśmid, Nekoliko nasu^ća ROvaca na skupu u Hryatskoj i Slavoniji. 83 



broj. I yanjsko lice 8vih ovih novaca yeoma maloga promjera, kovanih većinom u 
koYnicama istocnoga dijela rimske (lrzave, potyrcluje ovo 8hvaćanje. 

Kovanje ovoga novca manjega promjera, koji niposto nije istoYJetan sa polo- 
yicom maloga bakrenoga nominala, zapocelo je već u zadnjim godinama Konstantina 
Yelikoga, te imamo od njega, Delmacija, Konstantina U. Konstansa i Konstancija U. 
viśe takoyih emisija sa napisom gloria exercitus i jednim bojnim znakom izmedu 
dyojice vojnika na nalicju. Ove su emisije nastale iza g. 336., kada je Delmatius postao 
Caesarom, jer od njega imamo i stariju rjedu većega promjera sa istim napisom i dva 
bojna znaka izmedu obijuh yojnika, koja je kod ostalih spomenutihyladara yeoma 
obiona. Oya potonja dakle sigurno spada u doba do po prilici 336. godine, a one 
prijaśnje zapocese iza te godine ali syakako prije 337., kada je umro Konstantin 
Veliki i smaknut Delmatius, te potrajase sigurno daleko preko g. 340. Kratko 
yrijeme prije Konstansove smrti, napustilo se je, yaljdasa praktickih razloga, ko- 
yanje ovoga manjega noyca, koji kako rekoh ne drźim manjim noycanim nomina- 
łom, te se je opet pooeo izdayati noyac nesto yeóega promjera, odgoyarajući u 
yelicini noycu, kako ga je kovao Konstantin Yeliki od onoga po prilici yremena, 
kada je postao samoyladarom. Ovom najmladom emi8ijom Konstancija i Konstansa 
prije smrti potonjega, drzim one novce sa napisom fel. temp. reparatio uz raźne 
likoye na nalicju. U mitro va6kom nasasću ovi su noyci, posto nisu dugo bili u 
prometu, najbolje sacuvani, ali brojno jos zaostaju iza onih emisija, koje su ne- 
posredno prije njih koyane. Prigodom mijenjanja noYoanoga sustaya oyaj je manji 
noyac moźebiti deyalvoyan tako, da je odsele yrijedio samo poloyicu prijaśnje 
yrijednote, te je time tek faktiono postao manjim nominałom. 

Po gore istaknutim principima dali bi se noyci mitroyackoga nasasóa hro- 
noloski ovako poredati: 

Iz doba prije g. 336. kao da nije bilo vise ni jednoga komada u prometu. 

Od 336.-337. Constantinus I. + 337. (br. 1, 2), Hamiiballianus + 337. (br. 1). 

Od 335.-340. Constantinus H. + 340. (br. 1—3). 

Od 336.-346. Helena (br. 1), Theodora (br. 1 i 2), Constantinus I. (br. 3 i 4), 
Constans (br. 3-8), Constantius IT. (br. 3-7), Constantinopolis (br. 1). 

Od 340.— 345. Constans (br. 9—11), Constantius II. (br. 8—12). 

Od 343.-349. Constans (br. 12, 13, 16 i IG), Constantius II. (br. 13—16), 

Urbs Roma (br. 1). 

Od 349.-350. Constans (br. 1 i 2), Constantius II. (br. 1 i 2). 

U mitrovackom blagu ima noyaca iz svih 13 koynica, koje su sredinom 
IV. yijeka u rimskoj drźayi postojalo, a zastiipane su, u koliko se je koynica dala 
ustanoyiti, sa slijedećim brojem komada: 

Treyeri (Trier) sa 4, 
Lugdunum (Lyon) sa 1, 
Arelate (Arles) sa 2, 
Roma (Rim) sa 37, 
Aquileia (Oglej) sa 48, 
Siscia (Sisak) sa 142, 
Thessaloniko (Solun) sa 177, 



84 Brunsmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 



Herakleia Thracnin (Erekli) sa 26, 
Constantinopolis (Carigrad) sa 56, 
Kyzikos (Balkiz razyaline) sa 81, 
Nikomedia (Ismid) sa 71, 
Antiochia (Antakia) sa 45, 
Alexandria sa 18 komada. 

Najjace su dakle zastupane one dvije kovnice (Sisoia i Thessalonike), koje 
su Mitroyioi najblize. Iz niitrova6ke kovnice, koja je postojala od g. 320. — 326., 
te od g. 351. — 378., nema nijednoga komada, jer onoga starijega novca nije yise 
bilo u prometu, a koynica je iznoya aktiyirana tek iza onoga yremena, kada je 
ovo mitroyaoko blago sakriyeno. 

Pogledamo li pobliże djelovanje koynica, u kojim su koyane one dyije 
yrsti noyca, kojih je u mitroyackom blagu najyise, opaziti óemo nejednak postupak 
u obije drzayne poloyice. Od yrste sa dyijema Yiktorijama nanalicju kovalo seje 
u KonstansoYOJ drzayi u yise oficina pojedinih kovnica yise emisija. 

Aąuilejska je kovnica (A Q) koyala u sve tri syoje oficine : P(rima), S(e- 
cunda), T(ertia) 5 — 6 emisija sa imenom i likom obojice yladara. 

Pet oficina rimske (R) koYnice (P, S, T, Q, 6) izdalo je u 5 — 6 emisija 
samo Konstansoy noyac. 

Od pet sisackih (S I S) oficina ima 6 emisija; prve su tri oficine (A, B, F) 
radile samo za Konstansa, a zadnje dyije (A i 6) samo za Konstancija. 

U Thessaloniki (T S) koyalo je 2 emisije (tesko tri) syih pet oficina (A, B, 
r. A, 6) za Konstansa, a za Konstancija samo zadnje tri (P, A i 6), i to treóa tako 
mało, da će skoro probitaonije biti smatrati noyce sa biljegom SMTSF hibridnima. 

Od ostalih koynica Arelatum (ARL) i Treyeri (TR)) ima tako mało nu- 
mismatskoga materijala, da se iz mitroyackoga blaga ne może nista zakljuciyati. 

Emisije sa napisom yot. XX. mult. XXX. koyane su — yaljda istodobno 
— u Konstancijeyoj drżavi. Brój emisija, kojih je po svjedo6anstyu samih noyaca 
bilo u pojedinim koynicama yise, neda se sigurno ustanoyiti. Od 4 aleksandrijske 
(AL) oficine (A, B, 1", A), koyale su sye sa imenom i likom Konstansoyim, a sa 
Konstancijeyim barem prva (A) i treóa (T). 

Od deyet antiochijskih (AN) oficina ósma (II) u mitroyackom nasasću kao 
da nije zastupana, za Konstansa kao da da kuje samo deyeta (0), a za Konstan- 
cija pryih sedam (A, B, T, /I, 6, S i Z). 

Carigradskih (CONS) je oficina jedanajst; za Konstansa kuje 5. (6). 6. (S), 
10. (I) i 11. (lA), za Konstancija prye cetiri (A, B, F, A), 7. (Z) i 9 (O). 

Iz Herakleje (II) imamo Konstancijeyih noyaca iz 1. i 2. (A i B), tesko da 
jos i iz 4. oficine, Konstansoyih iz 3 — 6. (F, A, 6), a sa glayom Romę iz 9. (©). 

Iz Kyzika (K) su Kostansoyi noyci 1—7. (A, B, F, A, 6, S, Z) i 10. (I) 
oficine, a Konstancijeyi iz 1 — 3. (A, B, F), te 5 — 7. (6, S i Z). 

Iz Nikomedije (N) od Konstansa ima noyaca iz pryih sest (A, B, F, A, 6, 8), 
od Konstancija iz 1. (A), 6. (6), 6. (S), 9. (O) i 10. (I). 

I posmrtne Konstantinoye noyce (jedan sa yn. mr. a drugi sa kyadrigom) 
izdayale su orijentalne koynice: Aleksandrija (A — F,) Antiochija (F, 6 — 8), Carigrad 
(A, F), Herakleja (B, F), Kyzik (A-S, O, •) i Nikomedija (F, 6—0). 



BronSmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u Hryatskoj i Slayouiji. 85 



O ostalim yrstama noyaca, kojih je u mitrovackom nasasća razmijemo 
mało, neóemo stoga ovom pnlikom gOYoriti. 

U mitroYackom skupu zastupani su sUjedeói idpoyi: 

Helena (f 328), 

prya supruga Konstancija Klora, kojemu je rodila Konstantina Yelikoga. 

1. FL IVL HE— LENAE AVG. OdjeYsno caricino poprsje sa diademom 
u kosi, a niżom bisera oko yrata, na desno. 

PAX PV — BLICA. Eirena (boźica mira) sa dijademom u kosi stoji na 
lijeyo; u ispruzenoj joj desnici grandica uljike, a Ijeyica joj drźi dugo zezlo 
upoprijeko. 

Bakreni kvinar. Coh Vn*. p. 96. n, 4 (3 franka). 6 komada. 

KoYnicki biljezi: coNse- (3 kom), cons/(2 kom.) 

Teodora, 

unuka Maksimijana Herkuleja, druga supruga Konstancija Klora. 

1. FL MAX THEO— DORAE AVG. Odjeveno caricino poprsje sa loYor- 
yijencem na glayi, na desno. 

PIETAS — EOMANA. Teodora, drzeói u narucju dijete, oglede se na desno. 
Bakreni kvinar. Coh VII*, p. 99. n. 4. (4 franka). 1 komad. 

KoYnicki biljeg: tr/ 

2. FL MAX THE— ODOEAE AVa. OdjeYeno caricino poprsje sa dijade- 
mom u kosL 

B>eyerz kao u predasnjega. 

Bakreni kyinar. Cf Coh. Vn*. p. 99 n. Ł (4 franka). 1 komad. 

KoYnicki biljeg: r/. 

Komłanłin Yeliki (306—337). 

1. DN CONSTAN- TINYSPFAYG. CareYa glava sa dijademom na desno. 
GLOR — I A EXERC— ITVS. Dva yojnika sa kacigama na glayi, a kopljima 
i stitOYima u rukuh, stoję s obijuh strana bojnoga znaka. 

Mali bakreni noYac (kyinar?) Coh. Vii*, p. 267. n. 249. 2 komada. 



Koynicki biljezi: smna; ///A 

2. CONSTANTI— NVS MAX AVG. OdjeYeno careyo poprsje sa dijademom 
na glayi na desno. 

Beyerz kao u predasnjega. 

Mali bakreni noyac (kyinar?) Coh. Vn*. p. 267. n. 250. 4 kom. 



Koynicki biljezi: consa. 



SMKF. 

o 



O 



PLC (zyijezda nije siguma). 



[smJNB (i zadnja dya sloya samo su yjerojatna). 



86 



Brunsmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u Hrvatskoj i Slayon^'i. 



3. DV CONSTANTI— NYS PT AYGG, Oarevo poprsje sa koprenom 
na desno. 

VN — MR U koprenu nmotana osoba (moźda pokojni car) stoji na desno. 



Bakreni kvinar. Coh. YH'. p. 313. n, 716. (1 franak). 
Kovnicki biljezi: smalą (2), smalb (4), smalf (2), 



77 kom. 



SMANF (1), SMAN€ (1), SMANS (1), SMANS (I), SMAN/ (1), 
CONSA (2), CONSr (1), 



SMHB (1), 

smk7(?) (1), 



SMHF (1), 
SMKB (3), 
SMKS (3), 



SMKF (1), 
*SMKS (2), 



SMKA (4), 
SMK0 (1), 



SMK€ (1), 
SMKI (1), 



SMNF • (3), SMN€ (2), 



SMNS (4)-, • SMNS • (1), • SMNZ • (2), 



SMNH . (1), SMNH (1), SMNO . (1) SMN/ (2). 

Nejasni koynicki biljezi na 25 komada. 

4. Averz kao u predasnjega. 

Bez napisa. Konstantin, jureói na cetyeropregu na desno, rukuje se sa 
rukom, koja mu se odozgor pruza. 

Bakreni kvinar. Coh. Vn.« p. 318. n. 760. 



19 kom. 



Koynicki biljezi: smalą (1), 

SMAN A (1), 
CONS (3), 
SMH6 (1), 
SMKF (2), SMKA (I), 



SMANA (1), SMAN/ (1), 



smh/ (1), 



SMKA) (1), 
SMNA (1), SMNe (1), 

Nejasni koynicki biljezi na 2 komada. 

Constantinopolis. 



SMNS(?) (1), SMN/ (1). 



Oyi su noyci koyani u doba Konstantina Yelikoga i iijegoyih sinoya: 

1. CONSTAN — TINOPOLIS. Poprsje gradske boźice sa kacigom na glayi, 
oklopom na tijelu i źezlom polozenim preko desnoga ramena, na lieyo. 

^ez napisa. Nika sa yelikim zezlom, koje upoprijeko drzi desnicom, na- 
slonjena Ijeyicom na stit, staje na lijeyo desnom nogom na proyu broda. 

Mali bakreni noyac. Coh. VII.» p. 326. br. 21. 1 komad. 

Koynicki biljeg: smt[8/]. 

' Urbs Roma. 

1. VRBS— EOMA. Poprsje gradske boźice sa kacigom, oklopom i źezlom 

na lijeyo. 

VOT— XX— MVLT— XXX u yijencu. 

Mali bakreni noyac. Coh. VII.* p. 329. n. 10. (6 franaka). 3 kom. 

Koynicki^ biljezi: smho (1). 

nejasna (2). 



Bnmimid, Nekoliko nasaióa noyaca na skupu u Hnratskoj i Slayon^L 87 

HannibaUianuSj 

polubrat i zet Eonstantina Yelikoga, od kojega je dobio nasloY pontskoga kralja. 

Smekknut je od yojnika iza smrti Konstantinoye (337). 

1. FL HANNIBALLIANO EEGL Odjeyeno gologlayo poprsje kraljeyo 
na desno. 

SECYRITAS PYBLICA. Na pol goU rijeoni bog (Eufrat) sjedi na zemlji 
na desno okrenut. TT desnici drzi zezlo, a u Ijeyici posudn, iz koje sipa voda. Iza 
Eufrata trska. 

Mali bakreni noyac. Coli. YTE.* p. 364. n. 2. (40 franaka). 1 kom. 

Kovni6ki biljeg: conss. 

ConstantintAS II. 

Caesar 317, Augustus 337, umro 340. 

1. CONSTANTINYS IVN NOB C. Lovor-yijencem ovjencano oarevi6evo 
poprsje sa piastom i oklopom na desno. 

GLOE — lA EXERC — ITVS. Dya yojnika s kacigama na glayi, a kopljima 
stitoyima u rukuh, stoję s obijnh strana jednoga bojnoga znaka. 

Mali bakreni noyac. Coh. YTE.* p. 377 n. 114u 1 komad. 



Koynicki biljeg: consg. 

2. Isti napis kao u predasnjega. Lovor-yijencem oyjenSano careyićeyo po- 
prsje sa oklopom na desno. 

Isti reyerz kao u predasnjega. 

Mali bakreni noyac, kod koYanja dyaput udaren. O oh. Vii.* p. 377. 
n. 114. 1 komad. 



Koynicki biljeg: smtsb. 

3. VIC CONSTANTINYS AVG. Poprsje careyo sa dijademom na glayi, a 
oklopom na tijelu, na desno. 

VniTVS — AVGVSTI. Car, odjeyen u yojniSko odijelo, upirući se desnicom 
o koplje naopako u zemlju zabodeno, a lijeyicom o stit, gleda na desno. 

Mali bakreni noyac. Coh. VII.* p. 394. n. 233. (10 franaka). 1 kom. 

Koynicki biljeg: r/ (moźda rt). 

Constans. 

Caesar 333, Augustus 337, ubijen 350. 

1. DN CONSTA— NS PF AVG. Odjeyeno careyo poprsje sa dijademom i 
oklopom, na desno. 

FEL TEMP— REPAUATIO. Car, odjeyen yojniokom odorom, stojeói na 
ladi na lijeyo okrenut, drzi kruglju, na kojoj stoji feniks ptica, i labarum; desno 
od njega sjedeća Yiktorija drzi kormilo i gleda u cara. 

Mali bakreni noyac. Coh. Vn." p. 406. n. 10. 13 komada. 

Koynicki biljezi: asis>; (2), rsis/ (4), €sisX (2), 

TESA (2), TBsr (3). 



88 3ran8midy Nekoliko nasasća novaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 



2. Averz kao u predasnjega. 

FEL TFMP REPAEATIO. Feniks ptica, sa zracastom osjenkom, na lo- 
maoi na desno. 

Mali bakreni novac. Coh. YII." p. 408. n. 22. 11 komada. 



Kovnicki biljezi:? -Ags (1), 



ASisX (3), . Bsis- (2), Bsisa (1), rsis^ (1), asis« (1), esisl (2). 

3. CONSTANS— PF AVG. Odjeveno carevo poprsje sa dijademom na desno. 
GLORI — A EXER— CITVS. Dva vojnika s kacigama na glavi, a kopljima 
i stitoyima u rukuh, stoję s obijuh strana jednog bojnoga znaka. 

Mali bakreni novac. Coh. VII.* p. 413. n. B4. 1 komad. 



Koynioki biljeg: smtsa. 

4. Kao br. 3, ali je na averzu CONST— ANS AVG, a na reverzu GLOR 
IAEXERC— ITVS. 

Mali bakreni novac. Coh. Vn.* p. 413. n. B3. 1 komad 

o 

Kovnicki biljeg: /// (nejasan). 

5. DN CONST A — NS PF AVG. Glava careva sa lovor-vijencem na desno. 
Kao br. 3. 

Mali bakreni novac. Coh. VII' p. 413. n. 59. 1 komad. 

Koynicki biljeg: smkb« 

6. Kao br. 5., ali je na careyoj glavi dijadem. 

Mali bakreni novao, Coh. VII.* p. 413. n. 60. 6 komada. 



Koynicki biljezi: consi (2), 



SMNB (1), (?) SMNA (1). 

Nejasni biljezi na 2 komada. 
7. Kao br. 3., ali je na averzu DN FL CONSTANS AVG. 
Mali bakreni novac. Coh VII.'* p. 413. n. 62 2 komada. 



Koynicki biljezi: aqp (1), 



R «T (1). 

8. Kao br. 8, ali je na ayerzu CONSTAN-S PF AVG, a na reyerzu na 
bojnom znaku monogram Kristoy. 

Mali bakreni noyac. Coh. Vn.* p. 414 n. 6B (2 fr.). 2 komada. 

mon. Kr. mon. Kr. 

Koynicki biljezi: -3,3^^ 7^;^ 

9. FL CONSTANS NOB CAES. Odjeyeno careyo poprsje sa loyor-vijencem 
na desno. 

SECVRI — TAS REIPVBL. Bozica sigumosti, okrecući se na desno, drzi 
zezlo i upire se o stup. 

MaK bakreni noyac. Cf. Coh. YIL.^ p. 419 n. 102—103 (6 fr.). 1 kom. 
Koynicki biljeg: act (?) 



Bninsmid, Nekoliko Dasasća noyaca na skupn u Hryatskoj i Slayoi^ji. 



89 



10. Averz kao u br. 6. 

VICT — AVG. Yiktorija, stupajuói na lijevo, drzi vijenac i palmu. 

Mali bakreni novac. Ooh. VII.* p. 422 n. 119 (3 fr.). 3 kom. 

KoYnioki biljezi: smka (1), smks (2). 

11. Averz kao u br. 8. 

YICTOR lA AVGK3-. Na lijevo stupajuća a natrag gledajaóa Yiktorija, 
drzi dva yijenoa. 

Mali bakreni novac.' Coh. VII." p. 424 n. 128 (1 fr.) 1 komad. 

Mon. 
I Kr. 

Kovnićki biljeg: * p^^^ * 

12. Averz kao u br. 8. 

YICTOEIAE DD AYGG Q NN Dvije Viktorije, stupajuóe jedna prama 
drugoj, drze po jedan vijenac i palmu u rukama. 

Mali bakreni novac. Coh. VII.' p. 431. br. 176 i 179. 16B kom. 

Koynicki biljezi: 

X^(3), AQj(l), ^^{2) 



.AQ.P(B), •AQ_S(1), 
(rranCica granCica 



A Q P (9), 
granćica 



A Q_S (1), 
granCica 



granćica 

A QT (2), 
graneica 



AQ.P« (1), A 0.8. (1) A OJ. (1), 



AQP(2), 
A 



A 
Aąs(l), 



A 

AClT(l), 



AQ.P(1), AQ.S(1), 

R . S(l), 



RGP (2), 



ROT (4), ROQ_(l), 



ROS (1), 



ROO. (B), ROe (1), 



R granćica P (1 ), R granćica S ( 1 ), 



R granćica P (1), 



Kavinata gran. 
RS 



"(1), 



R. granćica Q (4) 
zaTintiia gran. zaWnota gran. ia vinnta gran . 

""- RcTli), ~^r"~(3), " "1^ (4), 



• • 



ASIS (4), 

• ASIS. (16), 
granćica 
ASIS (8), 

ASIS (4), 



rsis (1), 



. BSIS* (3), 
granćica 

BSIS (13), 

FR 



BSIS (4), 
N 



. rsis . (2), 

granćica 

rsis (7), 

FR 

~Tsis"(3), 



granćica 
TRP (2), 



BSIS (1), 



90 Bransmid, Nekoliko nasasća novaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 



zop (1) napisi nenredno izrezani. 

M ^ 



pn// (1,) //// (1), //// (2), nejasni bUjezi (17), 

13. Isti novac kao br. 12, aU je razdijeljeno CONSTANS— PF AVG. 

103 komada. 



Kovnicki biljezi: smtsa(9), smtsb (17), smtsf (20), smtsa (6), smts€ (4), smts/(11) 

granCica grainCica grantica jtrantica grantica 

SMTSA (2), SMTSB (4), SMTSA (1), SMTS€ (4), SMTS/ (10), 

• • • • • •«« 

granćica granćica granCica gramSica granćica granac* 

SMTSA (B), SMSTB (3), SMTSF (3), SMTSA (2), SMTS€ (1), SMTs/(2). 

14. Averz kao u br. 6. 

VOT— XV— MVLT-XX u lovor-vijencu. 

MaU bakreni novac (Kvinar?). Coh. YH.* p. 434 n. 196 (2 fr.) 3 kom. 



Kovni6ki biljezi: smano (1), smani (2). 

IB. Averz kao u br. 6., ali je razdijeljeno CONST — ANS. 

VOT— XX— MVLT— XXX u lovor-vijencu. 

Bakreni kvinar. Coh. Vn.« p. 43B n. 197 (2 fr.) 6 komada. 



Kovnicki biljezi: smalą (1), smalb (1), smalf (1), smalą (1), ///// 1), 

• SMALB* (1). 

16. Averz kao u br. 6. 

IŁeverz kao u br. IB. 

Mali bakreni kvinar. Coh. VII.* p. 43B n. 197 (2 fr.) 137 komada. 



Koynioki biljezi: sman0(2), 



coNse (1), coNss (3), 

CONS€. (2), CONSI- (4), CONSIA* (2), CONS/ (6). 



SMHF (3). SMHA (2), SMH€ (2), 

SMHr« (2), -SMRA* (3), -SMRe. (1), 



SMKA (1), SM KB (4), SMKF (4), SMKA (B), SMKe(l), SMRS (6), SMRZ (B), SMRI (4), SMK/ (6), 

SMKS« (1), 



«SMKA (1), 



SMNa{1), SMNB (4), SMNF (2) SMN€ (1), SMNS (2), SMN/ (IB), 

SMNA» (2), SMNB* (3), SMNF* (1), SMNA • (3). 

Nejasni biljezi (32). 

17. COSaI — FI-aOC. Odjeveno carevo poprsje sa dijademom na desno. 

///// — I OHO. Dvije Viktorije, jedna spram druge, od kojih ona na lijevoj 
stirani drźi vijenac. U sredini izmedu njih bilina sa cvijetom iii płodom. Dole 
nejasan kovnicki biljeg. 

Mali bakreni kvinar. Ocito barbarska Ui falsifikatorska imitacija tipa 
Coh. Vn.* p. 431. n. 179. 



Bmnśmid, Nekoliko nasasóa novaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 91 



Consłanłius II. 

Caesar 323, Augustus 337, umro 361. 

1. DN CONSTAN-TIVS PF AVG. Odjeveno carevo poprsje sa dija- 
demom na desno. 

FEL TEMP— REPARATIO. Car, odjeven vojnickom odorom, stojeói na 
ladi na lijevo okrenut, drzi kruglju na kojoj stoji feniks-ptica i labarum; desno 
od njega sjedeóa Yiktorija drźi kormilo i gleda u caura. 

Mali bakreni novac. Coh. VII.* p. 446. n. 36. 2 komada. 

Kovnioki biljezi: Asisa (1), esisa (1). 

2. Averz kao br. 1. 

FEL TEMP REPARATIO. Feniks ptica, sa zracastom osjenkom, na 
lomaoi na desno. 

Mali bakreni novac. Coh. VII.* p. 44S n. B8. 3 kom. 



Kovnicki biljezi: asis>; (1), tsisa (2). 

3. CONSTAN— TIVS AVG. Careva glava sa dijademom na desno. 
O-LOR — lA EXERC— ITVS. Dva yojnika s kacigama na glavi, a kopljima 
i stitoyima u rukuh, stoję s obij uh sirana jednoga bojnoga znaka. 

Mali bakreni novac. Coh. Vii.'' p. 466 n. 96. 1 kom. 



Kovnicki biljeg: smanz. 

4. CONSTAN — T1VS AVG. Odjeveno carevo poprsje sa lovor-vijencem 
na desno. 

Reverz kao u br. 3. 

Mali bakreni novac. Coh. ViL* p. 466. n. 96. 1 komad. 



Kovnicki biljeg: smhf. 

6. Kao br. 4, ali na ayerzu ima car dijadem na glavi. 

Mali bakreni novac. Coh. VIL* p. 466. n. 97. 3 komada. 

Kovnicki biljezi: ^aTie (2), nejasan (1). 

G. CONSTANTI— VS PF AVG. Odjeveno carevo poprsje sa dijademom 
na desno. 

Reverz kao u br. 3., aU je razdijeljeno GLORI-A EXER-CITVS. 
Mali bakreni novac. Coh. VII.* p. 465 n. 101. 1 komad. 



Koynicki biljeg : smtsb. 

7. DN CONSTAN— TIVS PF AVa Caieva glava sa dijademom na desno. 

Reverz kao br. 3. 

Mali bakreni novac. Coh. VII.* p. 466. n. 102. 6 komada. 

Koynicki biljezi: const (1), conss (1), cons/(1), 



SMNS (1), 

ne jaśni biljeg (1). 
8. DN FL CONSTANTIVS AVG. Odjeveno carevo poprsje sa dija- 
demom na desno. 



92 BronSmid, Nekoliko nasas&a novaca na skupu u Hrvatskoj i Slavon^i. 



SECYEITAS REIP. Bozica sigumosti, okrecuói se na desno, drzi źezlo i 
upire se o stup. 

Mali bakreni kvinar. Cob. Vn.« p. 467. n. 182 (4 fr.) 1 komad. 

Koynicki biljeg: k&I 

9. Isti novac, ali je na averzu razdijeljeno CONST — ANTIVS, a u reverzu 
SECYRI— TAS REIP. 

Eoynicki biljeg nejasan. 1 komad. 

10. FL IVL CONS [tantius nob c]. Odjeveno carevióevo poprsje sa lovor- 
yijencem na desno. 

SECYRI— TAS REIPYBL. Lik kao u br. 8. 

MaU bakreni kvinar. Coh VIL* p. 467. n. 183. (4 fr.) 1 komad. 

Kovnicki biljeg: r«)S (?) 

11. Averz kao br. 7. 

VICT — AVG. Na lijevo stupajuća Yiktorija drzi yijenac i palma. 

Mali bakreni novac. Coh. VIL* p. 469. n. 196. (4 fr.) 2 komada 

Kovnicki biljezi: coNsr, 

SMNS (?) 

12. Averz kao br. 6. 

YICTOR — lA AVGKjr. Na lijevo stupajuća Yiktorija drzi yijenac i palmu. 
MaU bakreni novao. Coh. YIL« p. 472. n. 209 (2 fr.). 1 komad. 

Mon. 
Kr.j 

Kovnicki biljeg: * ^sis * 

13. CONSTANT— lYS PF AYG. Odjeveno carevo poprsje sa dijademom 
na desno. 

YICTORIAE DD AYGG Q NN. Dvije Yiktorije. stupajuói jedna prema 
drugoj, drze po jedan yijenac i palmu u rukuh. 

Mali bakreni kyinar. Coh. YII.' p. 484. n. 293. 14 komada 



Koynicki biljezi : a oj (2), a os (2), 

•AQ.P (1), -ACLS (3), 

grftnćica granćica 

granćica 



A9T (1), 

nejasni biljezi (2). 
14. Ayerz kao br. 6. 
Reyerz kao br. 13. 
MaK bakreni kyinar. Cohen YII." p. 484. n. 293. 116 komada. 

Koynicki biljezi: n"^ 

PARL (1), 

p 



Bmnsmid, Nekoliho nasasća noyaca na sknpu u IIrvatskoj i Slavoniji. 93 



ASis (2), 



• ASis« (7), -esis* (11), 

granćica granCica 

ASIS (11), €SIS (11), 






ASIS (3), esis (1), 

N N 

ASIS (2), €SIS (1), 

e 



TRSA (1), 



SMTSr (1), SMTSA (15), SMTS€ (18), 
granćica granfiica 

SMTSA (9), SMTS6 (12), 

Nejasni biljezi (9). 

15. Averz kao br. 7. 

VOT— XX— MVLT-XXX u lovor.vijencu. 

Mali bakreni kvinar. Coh. VII.' p. 492. n. 335 (3 fr.). 3 komada. 

KoYnioki biljezi: smala (2), 

SMALF. (1), 

16. Isti novac kao br. 15, ali je razdijeljeno CONSTAN— TIVS. 
Kovni6ki biljezi: 135 komada. 



SMANB (5), SMANF (2), SMAN6 (2), SMANS (1), SMANN (1), 



SMANAl(l) SMANBl(l), SMANH (1), SMANAI (2), SMAN6I (2), SMAN/ (11), 

CONsr (1), CONSA (1), CONSZ (1), CONS0(1). 

CONSA» (2), CCNSB* (2), CONs/ (9), 

_^MHA (3), •^MHB (3), ^IHr(l), 
SMKA (2), SMKB (1), SMKr (3), SMK€ (2), SMKS (4), SMKN (1), 

SMK/ (3), «SMKS (1), 



SMNS (1), SMNO (1), SxMNI (1), SMN/ (4), 



SMNA (2), 



SMN€. (1). 

Nejasni biljezi (55). 



VII. Skup sltnih srebrnih novaca XVI. vljeka u Knegincu 

(obcina Biskupec, kotar i zupanija Yarazdin). 

Ivan Domiter iz Kneginca, rigolajuói svoj yinograd, naide 27. prosinca 
1896. na malen lonac, koji je bio pun sitnoga srebmoga novca. Mogło je biti 
svega skupa kakovih 700 komada, od kojih je do 100 odmah porazdavao. Ostatak 
je htjeo u Yarazdinu jeJnomu zlataru prodati, ali posto mu se je cinilo, da mu 
isti za taj skup premalo nudi, obratio se je dopisnicom na ravuatelJ8tvo arheolo- 



Branemid, NekoUko naśauća Doyiica na skujiu u UrTatskoj i SlBvoniji. 



śkoga odjela uarodnog muzeja a Zagrebn ea apitom, bili ga isto htjelo knpiti i 
pod koju cijeDiL Mozej^ko ravnatelJ9tvo narav9ki da nije mogło nikakoYe ponude 
staviti za neśto, sto nije prije vidilo, te je etoga Domitru odmah odgovorilo i 
apatilo ga, da pośalje cijeli skup na avid i procjenu. To kao da se Domitru nije 
8vidilo, jer je ni ne odgovorivsi na dopis ravnateljstva, novac prodao. Poradi toga 
ne preostade mozBJskoj upravi drugo, nego da uinoli oblast za iutervenoijn. Na 
odnośna molbu 8lavna je kr. kotarska oblast u Yaraźdinu, dobro sbvaćajaći po- 
stojeće odredbe, hvale vrijednom pripravno3Ća uredovala i n dva maha posiała 
muisejskoj upravi na avid i ulomke posude i 8av novai!, u kolJko ga se je joś 
saknpiti mogło. Putem iste kotarske oblasti muzejska je uprara stranki isplatila 
cijelu svotu, koju je Domiter kod prodaje dobio, akoprem je ista bila razmijerno 
prema faktićnoj yiijednosti nadena noyca neśto pretjerana. 

Poaudica, u kojoj se je 

iia.sao kneginećki sknp, dala se 

je iz poslanih ulomaka skoro 

sasvim sastaviti (SI. 12.). Oblik 

joj je posTema isti ouomu, sto 

ga imaju one posudice, koje nasi 

lonoari jos i danas prave za po- 

rabu djece, koja u njima pohra- 

njnju ustedeni svoj sitni novac. 

KnegineÓka ŚteiJna skrabica na- 

lici na podosta plosnatu krusku 

sa ravnim podnoźjem. Totalna 

joj je Tisina 0.076"-, a naJTeći 

promjer 008"- Na vrśku śkra- 

bioe omauji je ćunjasti nastaYak 

SI. 12. Posudica iz KnBQinca.^u_^kojoi su se nafili novcl ^ ^blikn dngmeta. Na jednoj je 

■ ^'* ^' atram(.>03" dugaiOWS'" śiroka 

luknja, kroz koju se je bacao novae u poaudicu. Vaditi ga se je mogło samo, ako 

bi se posudica razbila, a to se je, kako ae Ćiiii, uciuilo prije ufgo sto je posudica 

s noYcem biła u zemłju zakopana. 

Od novca sto ga je Domiter naSao u muzej jp dośło 526 manjih i 6 većili 
komada, koji se po zemljama i vładarima oyako dijele: 

Dołnja Auatrija: Ferdinand I. '2 komada. 

Gornja Austrija: Ferdinand I. 4 n 

Salcburśka: Leonhard Keutscliach G _ 

, Matija Lang 2G , 

, Ernest bavarski 10 „ 

„ Miliajło Kłiuenburg 4 „ 

„ Ivan JakoY Kliuen Bełaay 16 „ 

Stajerska: Ferdinand I. 5 « 

KoruSka : Maksimiłijan I. 2 ^ 

., Ferdinand I, 9 „ 

_ Karlo 14 _ 



Brunsmid, Nekoliko nasasća novaca na skupu u Hryatskoj i SlaYoniji. 95 



Kranjska: Ferdinand I. 2 komada. 

Ćeska: Vladislav TL. 2 ^ 

„ Ferdinand I. ^ n 

Ugarska: Matija Korvin 1 komad. 

Vladi8lav II. 1 „ 

^ Łjudeyit II. 2 komada. 

9 Ivan Zapolja 1 komad. 

„ Ferdinand I. 266 komada. 

^ MaksimiUjan II. 147 ^ 

Bayarska: Albert DI. Pobożni. 1 komad. 

Passau: Wigileus Froschel 1 « 

^ Ernest bayarski 9 komada. 

Leuchtenberg : lyan 1 komad. 
Saska, glayna emestinska linija: lyan Fridrik 1 „ 

Saska, glayna albertinska linija: August 2 komada. 

Najstariji noyac u cijelom skupu biti óe jedan kremnioki denar ugarskog 
kralja Matije Koryina (1458—1490). Drugi barem tako star noyac kao da je od 
bayarskoga yojyode Alberta ID. poboznoga (1438—1460), ali je tako izlizan, da 
se nije sigurno opredijeliti mogao. Oya óe dya noyca biti yaljda jedini u cijelom 
skupu, koji potiou jos iz XV. yijeka ; syi ostali su iz XVI. yijeka, i to yelikom 
yećinom iz druge mu poloyice. Najmladi su noyci Maksimilijana D. za Ugarsku 
(siźu do g. 1676.), stajerskog yojyode Karla, koyani za Korusku (sizu do g. 1672.) 
i salcburskog nadbiskupa lyana Jakoya Khuena Belasyja (sizu do g. 1670). Ne 
może narayski biti sumnje, da kneginecki skup nije mogao biti zakopan prije 
godine 1676., koje su koyani oydje nadeni najmladi Maksimilijanoyi noyci. 

I nehotice se nameóe pitanje, je li se może ustanoyiti razlog, zasto je u 
Knegincu nadeni noyac zjJiopan. Na to mislim, da se może odgoyoriti prilicno 
yelikom yjerojatnosću, da su tomu bili poyodom yażni dogodaji, koji su se na 
końcu treóeg cetyrta XVI. yijeka u Hryatskoj dogodili. Kada je końcem g. 1674. 
umro bio car Selim i zasjeo na turski prijestol Murad DI., zapoceo je na hryatskoj 
medi noyi rat. Turci su proyaljiyali iz Ugarske i Slayonije, a najyise je Hryatskoj 
jada zadao bosanski pasa Ferhad, koji je u nju proyalio sa 12.000 Ijudi. Kod 
Budackoga se sukobi s njim (1676) Herbart Auersperg, ali je mała ki-sóanska 
yojska podległa mnogo preteżnijoj turskoj sili. Sam Herbart pade u boju, a nje- 
govu je glayu Ferhad odneo u Carigrad noyomu sultanu na dar. Do 600 nasih 
pokri bojno polje, a mnogi dopadose ropstya. NajbKża posljedica oye je bitkę 
bila, da su Turci osyojili Bużim, sijelo Kegleyića, Zrinj, djedoyinu Subića Zrinjskih 
i yise manjih gradoya. Careyi poslanici nekako isprosise u Carigradu mir, ali 
otetih hryatskih gradoya nisu natrag dobili. U oyo je bumo doba neki sirotanak 
u Knegincu zakopao ono mało noyca, sto ga je imao. Kako ga yise nije yadio, 
veoma je yjerojatno, da je u ono nesigurno doba, kada su hryatski seljaci stojali 
na medi na strazi protiy Turaka, zaglayio. 

Razmotrimo li inyentar knegineokog skupa, doznati ćemo kakay je sye 
noyac bio u drugoj poloyici XVI. yijeka u sjeyerozapadnom dijelu Hryatske u 



96 BninSmid, Nekoliko nasasća novaca na skupu u Hryatskoj i Slayoniji. 



prometu. Najveći dio (418 kom.), naime oetiri petine cijelog skupa sacinjayaju 
ugarski iiovci Ferdinanda L i Maksimilijana 11^ kraj kojih su se u prometu odrźali 
jos i pojedini komadi Ivana Zapolje, Ljudevita II., Vladislava II., dapaoe ćak i 
Matije Korvina. Medu ugarskim novcima nekoliko je suyremenih falicnih i po- 
grijesnih komada. Kraj ugarskih novaca najjace su zastupani salcburśki (B8 kom.), 
a razmijerno je dosta i novaca vojvodine Koruske (25 kom.) i biskupije pasoYske 
(10 kom.) U manjemu broju ima novca iz drugih nekih austrijskih zemalja (dolnja 
i gornja Austrija, Stajerska, Kranjska i Ceska), a nekoliko je komada (osim pa- 
soYskih) jos i iz Bayarske, Leuchtenburga i Saske. 

DolnJa Austrija. Ferdinand I. (1521—1564.). Kovnica u Becu. 

1. Pfennig od g. 1622. U cetverokutu stit sa austrijskom vrpcom ; iznad 
njega godina 1622. 

Beyers prażan. 

Promjer IS"*"-. Marki Die Miinzen, Medaillen und Pragungen mit Namen 
und Titel Ferdinand I. Prag 1896. str. 16 br. 161. 

2. Pfennig od g. 1556. U 6etverokutu okrunjeni stit sa austrijskom yrpcom; 
na stranama godina 16 — 66, a dole pocetno slovo careva imena F. 

B>evers prażan. 

Promjer 13°*"-. Marki sp. d. str. 16 br. 163. 

Oomja Austrija. Ferdinand I. (1521—1564) Kovnica u Lincu. 

3. Pfennig od g. 1627. U 6etverokutu jedan do drugoga dolnjoau8trijski(vrpca) 
i gomjoaustrijski grb (orao i grede); iznad njih g. 1621., a ispod njih pocetno slovo F. 

Reyers prażan. 

Promjer 11°*™. Kolb Die Miinzen, Medaillen und Jetone des Erzherzog- 
thums Osterreich ob der Enns str. 24 br. 30, 31. 

4. Slican pfennig od g. 1628. 

Promjer 13°»°>- Kolb sp. d. str. 25 br. 39. 

5. SUcan pfennig od g. 1531. 

Promjer 13°^"^ Kolb sp. d. str. 27 br. 63. 

6. Slican pfennig od g. 1637. 

Promjer 12"™- Kolb sp. d. str. 36 br. 117. 

SalcburSka nadbiskupija. Leonhard Keułschach (1495. — 1519.). 

7. Krajcara od g. 1514. U okviru, sastayljenom od tri luka, jedan do drugoga 
dva stita, prvi sa salcburskim (rastući lav i greda), a drugi sa nadbiskupovim 
grbom (rotkva). Iznad stitova infuła, a ispod njih godina 1518. 

Reyers prażan. 

Promjer 17—16""- 2 komada. 

8. Filjir od g. 1612. U ćetyerokutu jedan do drugoga salcburśki i nad- 
biskupoY grb. Iznad njih g. 1612., a ispod njih pocetno slovo nadbiskupova imena L. 

Reyers prażan. 

Promjer 14"" 

Matija Lang WellenburSki (1519.^-1640.). 

9. Dyojka od g. 1520. U okyiru, sastayljenom od tri luka, ispod kardi- 
nalske kapę stitovi sa salcburskim i nadbiskupoyim grbom ; ispod njih god. 1520. 

Reyers prażan. 
Promjer 16* 



!min. 



Brnnsmid, Nekoliko naśasća novaca na skupu u Hrvatskoj i Slayoniji. 97 



10. Slicna dvojka od g. 1621. 
Promjer IB*""- 

11. Dvojka od g. 1B27. 
Promjer 16""- 

12. Dvojka od g. 1B28. 
Promjer 17""°- 

13. Dvojka od g. 1B29. 
Promjer 16"™* 3 komada. 

14. Dvojka od g. 1B31. 
Promjer 16 ""™- 

15. Dvojka od g. 1532. 
Promjer 16°*™- 2 komada. 

16. Dyojka od g. 1533. 
Promjer 15™™- 2 komada. 

17. Dyojka od g. 1535. sa skraóeno zapisanom godinom 35. 
Promjer 16™™- 

18. Dyojka od g. 1536. sa skraóeno zapisanom godinom 36. 
Promjer 16—15™™- 3 komada. 

19. Dyojka od g. 1538. sa skraóeno zapisanom godinom 38. 
Promjer 15™™- 2 komada. 

20. Dyojka od g. 1540. sa skraóeno zapisanom godinom 40. 
Promjer 15™™- 3 komada. 

21. Dyojke, na kojima se ne raspoznaje godista. 
Promjer 16—15'"™ 5 komada. 

Ernest havarsJci, falaSki grof porajnski (1544 — 1554; f 1560.). 

22. Dyojka od g. 1541. U okyiru, sastayljenom od tri luka, tri stita sa 
grboyima (salcburski i dya nadbiskupoya); dole godina 1541. 

Revers prażan. 
Promjer 15™™ 

23. Dyojka od g. 1542. 
Promjer 15™™- 

24. Dyojka od g. 1551. 
Promjer 15™™ 

25. Dyojka od g. 1552. 
Promjer 16 — 15™™ 5 komada. 

26. Dyojka, na kojoj se ne razpoznaje godista. 
Promjer 15™™- 

27. Pfennig od g. 1550. U cetyerokutu jedan od drugoga salcburski i 
bayarski grb. Iznad njih g. 1550., a ispod njih pocetno slovo nadbiskupova imena E. 

B>eyers prażan. 

Promjer 14™™- 

Mihajlo KJiuenhurSJci (1B54— 1560). 

28. Dyojka od g. 1555. U okviru, sastayljenom od tri luka, tri stita sa 
grbovima (salcburski i dva nadbiskupoya); dole godina 1555. 

S.eyers prażan. 

Promjer 15™™ 7 



98 Brunsmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u Hryatskoj i SlayonijL 



29. Dyojka od g. 1559. 

Promjer 15™™- 2 kom. i jedan komad na kojemu se ne raspoznaje godiste. 
Ivan Jakov Khuen Belasy (1560.— 1586.). 

30. Dvojka od g. 1563. U okvira, sastavljenom od dyostrukih lukova, tri 
stita sa grbovima (salcburski i dva nadbiskupoya); dole godina 1563. 

Reyers prażan. 
Promjer 15™°*- 

31. Dvojka od g. 1564. 
Promjer 15"™- 

32. Dvojka od g. 1565. 
Promjer 15™™ 2 komada. 
83. Dvojka od g. 1566. 
Promjer 15™™- 

34. Dyojka od g. 1567. 
Promjer 15™™- 

35. Dvojka od g. 1568. 
Promjer 15™™ 2 komada. 

36. Dyojka od g. 1570. 
Promjer 15™™ 

37. Dyojke, na kojima se ne raspoznaje godiśta. 
Promjer 15™™- 6 komada; na dva se komada vidi 156 . . 
Śtajerska. Ferdinand i. (1521.— 1564.). Kovnica u Gradcu. 

88. Pfennig od godine 1527. U cetyerokutu jedan do drugoga stitoyi sa 
anstrijskom yrpcom i śtajerskim panterom; iznad njih godina 1527, a ispod njih 
pocetno sloyo vladareya imena F. 

Eeyers prażan. 

Promjer 12™™- Marki n. d. str. 192 br. 1830. 

39. Pfennig od g. 1528. 
Promjer 13™™- 

40. Pfennig od g. 1529. 

Promjer 13™™- Marki n. d. str. 192 br. 1831. 

41. Pfennig od g. 1531. 
Promjer 13™™- 

42. Pfennig od g. 1540. 
Promjer 12™™- 

Koraska. MaJcsimilijan L (1493.— 1519.). Koynica u Hallu u Tirolu. 

43. Pfennig od g. 1516. U cetyerokutu yertikalno razdijeljen stit sa ko 
ruskim grbom (tri laya) i austrijskim; iznad stita godina 1516. 

Eevers prażan. 

Promjer 14—13 ™™- 2 komada. 

Ferdinand I. (1521.— 1563.) Kovnica u Klagenfurtu (Oeloyac). 

44. Pfennig od g. 1532. 
Promjer 13™™- 

45. Pfennig od g. 1535. 
Promjer 13* 



Lmm. 



Bnmśmid, Nekoliko nasasóa noyaca na skapn u Hryatskoj i Slayoniji. 99 



46. Pfennig od g. 1550. 
Promjer 12™"- 

47. Pfennig od g. 1551. 
Promjer 13"»°»- 

48. Pfennig od g. 1555(?). 
Promjer 12™™- 

49. Pfennig od g. 1563. 
Promjer 12— 11™"- 2 komada. 

Końrlo, sin Ferdinanda I. (1564 — 1590.). Kovnica u Klagenfurtu. 

50. Pfennig od g. 1566. 
Promjer 12™™- 

51. Pfennig od g. 1567. 
Promjer 12™™ 2 komada. 

52. Pfennig od g. 1568. 
Promjer 12™™- 2 komada. 

53. Pfennig od g. 1569. sa skraóeno zapisanom godinom 69. 
Promjer 11™™- 

54 Pfennig od g. 1570. sa potpuno zapisanom godinom. 
Promjer 12™™- 

55. Pfennig od g. 1571. sa skraóeno zapisanom godinom 71. 
Promjer 11™™- 

56. Pfennig od g. 1572. sa potpuno zapisanom godinom. 
Promjer 13™™- 

57. Pfennig od g. 1572. sa skraóeno zapisanom godinom 72. 
Promjer 13 — ll^nra. 5 komada. 

58. i 59. Dva koruska pfenniga, na kojima se ne raspoznaju godista; oba 
óe biti iz dobę Ferdinanda L, i to iz godina 155. i 156. . 

Kranjska. Ferdinand L (1521. — 1564). Koynica nepoznata. 

60. Pol krajcare od godine 1530. U okviru, sastavljenom od tri luka, jedan 
do drugoga stitoyi sa austrijskom vrpcom i kranjskim orłom. Iznad stitova nad- 
vojvodska kruna, a nad krunom godina 1530. U uglovima, gdje se lukovi sa- 
staju, liljani. 

Ilevers prażan. 

Promjer 17™™- Marki n. d. str. 195 br. 1853. 

61. Pfennig od g. 1527(?). U cetverokutu jedan do drugoga stitoyi sa 
austrijskom yrpcom i kraujskim orłom. Iznad stitoya izHzana godina, a ispod njih 
pocetno sloyo yladareya imena F. 

Reyers praz£m. 

Promjer 14*°™- Marki u. d. str. 195 br. 1854. 

Ćeska. Vladislav II. (1471 — 1516.). Koynice u Pragu i Kutnoj gori. 

62. Praski gros. Nutarnji napis: X WLKDISLKVS S«aVIIDVS; 
yanjski napis: * DBI - t'KKTIK + RHX X BOesRie Kruna. 

tóROSSl + PRKCsanSHS ♦ * ♦ Eastuói dyorepi lay. 

Promjer 28—27™™- 2 komada. 



100 Bransmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u Hrvatskoj i Slayoniji. 



Ferdinand L (1527—1564). 

63. Praski gros od g. 1556. FERDINANDYS : PRIMUS U DEI 8 GRATf A § 
EEX 8 BOEMIE * Kruna. 

X GROSSI ^ PRAGENSES 8 1556. Rastuói dvorepi lav. 
Promjer 27"™- 

64. Filjir bez godine. Gotsko pocetno sIoyo kraljeva imena F izmedu 
slova R — P i dvije sesterotrake zvijezde. Iznad njega kruna. 

Reyers prażan. 

Promjer 12™"- 

Ugarska. Matija Kormn (1468-1490). 

65. Kremnicki denar bez godine. ł M • MATHIE • R • YNGARIE. U 
uzem okviru na cetyero razdijeljeni kraljeyski grb, na kojemu je po srijedi manji 
stit sa kraljeyim grbom (gayran, koji ima prsten u kljunu). 

PATRONA — YNGARIE. Okrunjena majka bozja sa raalim Isukrstom na 
desnom ramenu. U polju biljeg kremnicke kovnice K — ^^^^^ 
Promjer 15™°» 
nadislav IZ (1491—1516). 

66. Kremnicki denar od g. 1504. -^ WhKDlShm * R « VII6KR * 150«. 
Grb kao na predasnjemu, samo sto je na stitu po srijedi razkriljen orao. 

Reyers kao na predasnjemu, samo sto je na pocetku i kraju obijuh rijeci 
po jedna peterolaticna rozeta i sto je koynicki biljeg K — H. 
Promjer 15"^™- 
Ljudemł II (1516—1526). 

67. Kremnicki denar od g. 1520. * LVDOVICVS * R * YMGA * 1520. 
Grb posyema kao na predasnjem Yladislayoyom denar u. 

Reyers kao na predasnjemu, samo sto je koynicki biljeg K— A. 
Promjer 16""- 

68. Denar od g. 1626. LVDOVIC VS o R o VNGAR t 1626 t Grb kao na br. 66 
Reyers kao na predasnjem samo sto je koynicki biljeg A— V. Dole izmedu 

dyije petorotrake zyijezde monogram hK. 
Promjer 16°*»°- 
Ivan Zapolja (1626—1540). 

69. Denar od god. 1627. lOHAMHES « R * YHGARIE » 1627 * Na ce- 
tyero razdijeljeni stit sa kraljeyinskim grboyima, a po srijedi manji stit sa Zapo- 
Ijinim grbom (konj sa raynim rogom na celu, Einborn). 

Reyers kao na br. 66, samo sto se sloyo N pisę 11 i sto je koynicki biljeg (j — M, 
Promjer 16 '"°»- 
Ferdinand I. (1627—1664). 

70. Kremnicki denar od g. 1628. FERDINAND. D. G. R. VNG. 1628. Kao 
predasnji, ali je na malenomu srednjemu stitu austrijska yrpca. 

Kao na br. 66. Koynicki biljeg K— B. 
Promjer 16"*"- 2 komada. 

71. Posye slican kremnicki denar od g. 1529. 4 komada. 

72. Posye sli6an suyremeni falzifikat kremnickoga denara od g. 1629., ali 
na ayersu ima pogrijeska FERDINAD., a na reyersu YNGRARIE. 

Promjer 16 



mm. 



BnmSmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u Hryatskoj i Slayon^ji. 101 



73. Posve slioan kremniSki denar od g. 1B30. 

74. „ „ „ „ „ „ 1B33. 6 komada, od kojih je jedan 
8uvremeno probusen. 

7B. Kremnicki denar od g. 1B34. Pod gospinim nogama peterotraka zvi- 
jezda. 2 komada. 



76. 


Kremnicki denar od g. 1B3B. 


6 komada. 


77. 


7ł 


n 


„ n 1536. 


2 


n 


78. 


7) 


71 


„ „ 1637. 


2 


n 


79. 


n 


n 


„ , 1B38. 


8 


n 


80. 


7) 


n 


„ „ 1B39. 


6 


n 


81. 


rt 


7) 


r, r, 1640. 


3 


n 


82. 


7) 


n 


« „ 1641. 


7 


n 


83. 


n 


n 


„ „ 1642. 


4 


n 


84. 


7) 


n 


„ „ 1643. 


4 


» 


85. 


7) 


n 


n « 1&44. 


4 


» 


86. 


7) 


7) 


„ „ 1646. 


6 


n 


87. 


n 


n 


„ , 1646. 


12 


» 


88. 


» 


V 


, , 1647. 


14 


» 


89. 


r 


n 


, . 1648. 


4 


» 


90. 


n 


» 


, . 1648. 


sa 


kraticom VNGA na onoj strani, 



gdje je grb. 

91. Kremnicki denar od g. 1B49. 10 komada. 

92. „ , « « 1550. 20 

93. , n , . 1551. 10 

94. „ • „ « « 1552. 7 

95. Denar od g. 1562. sa kovni6kim biljegom H — P. 

96. Kremnicki denar od g. 1553. 13 komada. 

97. , n » . 15B4. 7 

98. , « « , 15^5. 10 

99. , . « « 1556. 9 

100. „ n « n 1657. 11 

101. . » . . 1658. 10 . 

102. „ « « n 1659. Odsele napis aversa glasi: FER • D * G' 
E • RO • I • S • AV • GE • HV • B • E ., a godiste stoji zapisano u uzem okviru iznad 
stita. 5 komada. 

103. Kremnicki denar od. g. 1560. 8 komada. 

104. , , , , 1561. 6 

105. . r . ^ 1562. 5 

106. „ „ ^ „ 1563. 11 

107. . , » , 1664. 19 

108. , , , , 1666. 2 , ' 

^ Kalup za donar god. 1565. bio jo yeć dogo- kolióini i kovali i izdayali, kako to dokazuju 

toyljen prije nego sto je Ferdinand umro oya dya primjerka naśega nasasća. 

(1564), te su se ti noyci u prilióno yelikoj 



102 Bnmsmidy Nekoliko nafiasća novaca na skupu u Hnratskoj i Slayoniji. 



109. Kremnicki denari, dvaput koyani, na kojima se ne razpoznaju godista. 
2 komada. 

110. Kremnicki denar, na koj emu je na ayersu pogrjesno majka bozja re- 
yersa negativno utisnuta.* 

111. Sayremeni falsifikat kremnickog denara od posrebrena bakra, koji se 
odaje i po nespretno izyedenim sloyima isprayno napisanoga napisa. Godiste se 
ne raspoznaje. 

Maksimaijm II. (1B64— 1B76). 

112. Kremnicki denar od g. 1565. Tip je kod ovoga i slijedeóili denas 
posye isti kao i kod Ferdinandoyih (br. 102) samo je na ayersu napis: • MAX 
n-D-G-E-EOI-S-AVG-HV-B-E- 4 komada. 

113. Kremnicki denar od g. 1566. 12 komada. 

114. . n n n 1667. 13 , 

115. . . « n 1668. 22 „ 

116. r, f, f, n 1669. 11 „ 

117. , . , « 1670. 26 

118. „ n . . 1671. 12 

119. . , « « 1672. 20 . 

120. „ r, n n 1673. 9 

121. n n n n 1674. 7 „ 

122. , . n n 1675. 9 

123. Suyremeni fasifiłcat kremnickoga denara od g. 1571. Napisi su na 
obje strane retrogradni, i to na aversu: • EVH • O * V * A * SI • OE * DO! II YAN 
1651 (sic!), a na reyersu; « AJTOETAS: * — » aiEAONV * 

Bararska. Albert III póboini (1438—1460). Koynica u Monakoyu. 

124. Pocetno sloyo yladareya imena K izmedu dyije zyijezdice. 
Glaya redoynika na lijeyo. 

Promjer 14™™- Veoma słabo saouyan. 

Passan, biskupija. Wigileus Froschel (1510—1519). 

125. Pfennig bez godine. U cetyerokutu stit sa pasoyskim grbom (stupajuci 
rastuói panter); iznad njega poSetno sloyo biskupoya imena W. 

Eeyers prażan. 
Promjer 14™™- 

Ernest hayarski, falacki grof poranjski (1517 — 1540), kasnije salcburSki 
nadbiskup. 

126. Pfenig bez godine. Kao br. 125, samo Sto je iznad grba pocetno sloyo 
biskupoya imena E. 

Promjer 14 — 13™™- 8 komada. 

127. Pasoyski pfenig sa oznakom godine. — Kao br. 125, samo sto je 
iznad grba zapisana godina, kako se cini, 1556 (treca brojka nije sigurna). 

Promjer 13' 



>rom. 



* Ovakovi pogrjesno koyani noyci nastali bi, iskoyani novac izyaditi. Tako vi noyci ne bi 

kada bi koyniÓar umetnuo neiskoyanu plo- sinjeli doći u promet, ali su ipak dolazili, 

dicu u kalup, zaborayiysi neposredno prije jer je kontrola bila manjkaya. 



Bronsmid, Nekoliko nasasća noyaca na skupu u Hryatskoj i Slayon\ji. 108 



Łenchtenberg; landgroforija. Ivan (f 1531). 

128. Pfennig od g. 1629. U okrugu, sastayljenom od pikanja, jedan do 
drugoga dya stita sa grboyima (pruga i glava u profilu). Iznad stitoya godina 
1529, a ispod njih pocetno sloyo zemaljskoga imena Ł izmeda dyije peterotrake 
zyijezdice. 

Ereyers prażan. 

Promjer 12°»™- 

Saska; glarna erncstlnska llnlja. Ivan Fridrik (1532—1547). 

129. Pfennig od g. 1536. U okrugu, sastayljenom od biserj a, jedan do dru- 
goga dya stita sa saskim grboyima Iznad njih godina 1535., a ispod njih sloyo T. 

Keyers prażan. 

Promjer 14""- 

Saska; glayna albertlnska llnlJa. August, izbomik (1553—1586). 

130. Gros od g. (15)61. AVGVSTVS • D • G • DVX • SAX • SAG • EG. 
Śtit sa grbom (pruge i yijenac), na kojemu je uresena okrunjena kaciga; gore 
razdijeljeno godina 6 — 1. 

. IMP • AECHIMABSC • ET • ELEC Śtit sa grbom (dya unakrst posta- 
yljena maca), na kojemu je uresena okrunjena kaciga sa rogoyima. Izmedu rogoya 
monogram tB. 

Promjer 23mra. 

131. Posye slican gros od g. (15)62. 

Dr. Josip Brunśmid. 



EEOLITSKA NASEOBINA KOD OSIJEKA. 

Kako BB je doznało, da se na breSuljkn, gdje ae danas nalazi yiuograd 
g Drag:atina Herrmanna, u neposrednoj blizini grada Oeijeka dosta ćesŁo nalazi 
na predmete od kamena, koji spadajn u neolitsko doba, poduzela seje na trosak 
op&ine grada Osijeka u proljeóe 1897. na toma brezuljkn, u koUko ista nije bio 
lożom zasaden, iskapanje. G-. Dragntin Herrmann najvećom je pripramoŚóa do- 
ZYoUo na STom zemljistn iakapanje bez ikakore oditete, te je i inaoe iiao na roku 
OYoma poslo. 



SI. 13. Neolltska naseobfna kod Osijeka. 

Naseobina ae nalazila na hamka (tumnluu), koji je mało ne sasyim okrugao, 
te zanzima povrsiuu od 12018"- • (Slika br. 13.) U arcdini je najviśi, te se sa 8vili 
Btrana priliono jednako spusta ka periferiji. Oko humka morao je biti j*rak, te i 
danas, kad već neznatno kisa padnę, lezi Toda, osoblto sa sjevero'istoćne atrane. Zna 
ae, da au i drugdje orakoye naaeobiue imale naokoło iii naaip Oi jarak. Ne może 
ae reći, koliko je kaanja radnióka ruka breźnljak preobrazila i kako ae daleko 
naseobina prostirala, te će ae citav opaeg moći tekar onda uatanoviti kada ae 
citav breźaljak prekopa. Moźda ora naaeobina nije bila oaamljena, veó ae iii pro- 



Celestin, Neolitska naseobina kod Osijeka. 105 



tezala dalje izyan OYOga humka, iii je slijedila druga, jer je na juzno-zapadnoj 
strani tlo yaloyito, a posjednioi kazuju, da nalaze isto takovih predmeta. Kako se 
nije mogło naci predmeta od tuca iii od zeljeza, veoma je yjerojatno, da je ova 
naseobina prestala prije, nego li se pojavio u ovim krajevima tuc. Danas je bre- 
zuljak razdijeljen na 8 ploca, koje su sa 4 puta presjecene. Od ovih su tek dvije 
ploce prekopane, po prilici 794™* Predmeta se najyise nalazilo oko sredine, docim 
ih je k periferiji bilo sve to manje, dok ih se napokon nije niśta yise nalazilo. 
Od predmeta, sto su ovdje nadeni, navesti će se samo nekoji, koji su iii oitaviji 
iii su za ovo doba napose znacajni. 

Kako su izgledale kuce onih źitelja poksizuju nekoji komadi na polak 
pecene ilova6e, koja je bila oko pletera od sibja olijepljena. 

Medu orudem i oruzjem imade razmijerno mnogo kamenih predmeta koji 
su se narayski najlaglje mogli sacuvati. Najkarakteristioniji su ovi komadi: cekió 
(sl. 17 na tabli I.) dug 0*07 °»-, sirina gomje plohe 0-04 °»-, pobocne plohe 0-037"»-, 
premjer rupe O02™ , teźina 22B gr. Drugi su se oekići sacuvali u fragmentima; naj- 
Sesóe su preko rupe prebiti. Ima i takoyih, koji se na jedan kraj zayrsuju u tupi 
silj (T. I. sl. 14; tez. 118 gr.). Jedan je prebit preko rupe, nu iznad stare rupe 
opaza se urezan krug, koji je pocetak nove rupe, koju se namjeravalo napraviti 
(T. I. sl. 20; tez. 131 gr.). Jedna sjekirica (T. I. sl. 18.) prebita je koso preko rupe, 
od rupe do ostrice imade 007"', pobocne su strane poneśto zaobljene; teźina 271 gr. 
Jedno dlijeto (T. I. sl. 13) dugo je 0*09 ""•, s jedne strane glatko, s druge zaobljeno; 
teźina 18B gr., ostrica mu je duga 0*048™-, Drugo je dlijeto (T. I. sl. 19.) usko nu 
dugacko; duźina mu iznosi 0*07™, pobocne su plohe siroke 003™- i 0*015™- u 
sredini; teźina 7B gr. Mało dlijeto (T. I. sl. IB.) dugo je 0*03B™-, s jedne strane ravno 
i 0'012™- siroko, a s druge strane zaobljeno; teźina 7*B gr. Dlijeto T. I. sl. 16. je 
0'03™- dugo, od ostrice 0*02™- duge suzuje se k tupoj strani do 0*01™'; teźina 7.B gr. 
Jednemu je dlijetu (T. I. sl. 21.) ostrica kosa. Ovo je dugo 0*03B™-, ostrica je duga 
0*022™-, a k tupoj se strani neznatno suzuje; teźina 1B*B gr. 

Od mnogo fragmenata kremenih noźeva prikazana su u slikama 3. i 4. na 
L tabli dva komada najobicnijega tipa u naravnoj velicini. Sl. B., 6. i 12. na istoj 
tabli prikazuje kremene strugace, koji su sluźUi za struganje źivotinjske koźe. 
Dosta se je naslo i silą od kremena, medu kojima je na t. I. sl. 8. naslikano 
jedno od najznacajnih, docim je onom na t. I. sl. 10. siljak odbijen. Siljci strje- 
lica nalaze se u raznim oblicima izradeni. Jedni su sasvim dogotovljeni, docim 
su drugi nedovrseni, jednima je gomja strana neobradena, iii mu je koji zaperak 
ostao neizrezan. (Vidi t. I. sl. 1. i 2.) Zanimiy je komad sl. 7. na prvoj tabli, koji 
nam valjda prikazuje svrdao, dug 0'03B™, u sredini prebit. Od kamena nasla se jos 
kocka, kojoj su srboyi i uglovi tupi i kruglja sa dvije plohe na suprotnim stranama. 

Od obsidiana, kojega se mnogo komadića naslo, prikazuje nam sl. 9. na 
prvoj tabli noźić, a sl. U. nucleus, teźak 5*64 gr., sve u naravnoj velicini. Ovo 
se obiije obsidiana dade tumaciti time, sto ga nije trebedo iz dalekih strana do- 
nositi, jer ga je bilo dosta u sjevernoj Ugarskoj, odakle je donesen. 

Jedan komad kamena pokazuje tragove crvene boje, a to daje razloga 
pomisli, da se na njem drobio haematit, od kojega se je jedan komadić nasao. 
Haematitom su bojadisali raźne stvari. 



Celestin, Neolitska naaeobina kod Osijelu. 



Oeobito je mnogobrojno orode od kosti. Śila, Tećmom (5itavih, raźne duzine 
od 016— 006 "■ bilo je 238 komada (sr. t. II. slika 1., 7. i 8). Jedna slomljena 
igła (T. II. fli. 2.), duga 0042", prebita je preko uha, ali se vidi, da joj je oblik 
sasYini nalik na oblik danainjih igala od ćelika. T. II. sl. 3. prikazuje nam O-llS"- 
dugu ploanatu iglu za nyadanje; na jednoj strani ima nipu, a siljak joj je odbit. 
S jedne je strane ugladena. Dva komada (T. II. sl. 6. i 12.) duga O-IS" i OOg"-, 
a 0'02"' i OOIB""- u aredini iiroka, morala su sluSti kao bodeźi, te su s jedne 
BtraiLe lijepo ngladeni. T. I. sl. 17. pńkazaje Siljasti fragmeuat od kosti, koji je 
Taljda sluŹio kao atljak za Btrjelicu iii koplje. ZanimiT je ailjak afcrjelice od kosti 
(T. II. sl. 16.), koji je avojim oblikom i velićinom sasTim nalik na siljke strjelica 
od kremena. Komad kamena {T. II. sl. 27.) pokazuje nam, kojim naćinom i uz 
koliko truda si je ćovjek ovo orude atmgao i gladio. Osobito śila i igle bu vrlo 
pomno izradena, ugladena aa tupe strane do śiljate, te zaokniźena. — T. II. sl. 13. 
i 14. prikazuju nam dva koetana dlijeta, 0-046 " i 0063°- doga, od kojih je jedno 
eire od drugoga; jedno je b jedne strane ugladeno, a drugo s obadvije. Fragmen&t 
t. II. sl. 16. prikazuje nam po avoj prilici ndicu, koja je na donjoj strani prebita. 
Zanimiv je i kośtani noź (T. II. sl. 9.) 0162"' dugaćak i zavinut kao mafi. U 
jednom komadu s ostricom imao je i drźak, koji je na tupoj etrani odbit. 

Oyo nekoliko karakteristićnib komada dosta 
jaano pokazuje, kako je SoYJek yjesto znao koat 
obradiTati za raźne Bvrbe, a zanimiyo je i to, 
da se na tako malom proatoru naŚlo tako mnogo 
— preko 300 — komada. 

Drugu gradu za prayljenje oruda podarale 

BU Źivotinje sYOJim rogovima; od rogOTa jelena, 

ame i raznili bovida, pravio si covjek raźne 

sprave. Imade ovdje fragmenata cekića, dlijeta, 

stmgaca, siljaka, ostvina itd. SUka 10 na I. tabU 

prikazuje nam oatyinu sa ćetiri zaperka, a al, 6. 

drugu Ba jednim zaperkom na jednoj strani; 

sl. 11. je eiljak sa koplja, koji je s jedne strane 

Sl. 14. Zemljana posuda iz neolltske S^BAen, a vrh mu je odbit; kvacice dolje aluzlle 

naselbine kod Osijeka. bu, da se dade bolje prIcvTstiti. Sl. 4. prikazuje 

siljak za koplje isto tako od roga unutra izdubeni 

poprijeko prevrtan, da se bolje dade na kopljiŚte prićvrBtiti. 

Velika mnozina fragmenata poanda pokazuje, da su se ovdje lonci pravili 
bez loncarskoga kola, da su bili gradeni od ilovaće, promijeaaue aa sitnim zmcima 
pijeaka, da sn imali debele stijene, te da su ponajviue bili bez ornamenata. Imade 
i takoyili posuda, koje au pravljene od proćiśćene iIovaóe bez primjese pijeska, 
sa tankim stijenama i raznim ornamentima. Bbine lonaca i zdjelica omamentirane 
su sa niżom tocaka u jedan iii u dva reda, tocke bu kako se <^ni gdjeŚto ispu- 
njene puźevim kućicama, kojim se jos słabi tragovi vide; nadaije ima nizova od 
izmjenicno Tertikalnih i horizontalnih zareza, jedna iii TiŚe narezuckanih pruga, 
kojima su kutevi toSkama iapunjeni (T. II. sl. 20.), dvije stranice u kut sloźene u 
óitayim nizorima (T. II. sl. 18.), dvije kruźnice ispunjene tookama, a imade i oma- 



Celestin, Neolitska naseoblna kod Os^jeka. 107 



menat kiiza. Pruge su u dya komada ispunjeńe psenicnim zmom. Za spretnije 
drzanje pricyrsćuju se na posude ruóice raznoga oblika. Ovdje iznosimo jednu 
(T. II. sl. 19.), gdje je racica udyosfcrucena. Oblik i ornamentika posuda daje syakoj 
naseobini posebni biljeg, jer je tu coyjek samostalnije radio, dooim kod kamenoga 
oruda vlada veóa jednolicnost. U slioi 14. donosimo dobro pecen loncie od orvene 
iloyaoe; yisina OOS™-, promjer dna iznosi 0036"-, promjer otvora 0-06™-, najyeói 
objam trbuha 0066" 

TT pojedinim hrpama nadeno je povise kao saka debelih krugala od zemlje 
Oblik im je nepravilan i prosta a pecene su na polak. Nije poznato, cemu su 
mogle sluźiti; najyjerojatnije mi se cini, da su i oye sluzile kao utezi mreźa, jer 
se i u okolici u napadnoj mnozini nalaze. Isto je tako nadeno i drugih uteza, 
koji imaju rupn, kroz koju je bio konopac proyuSen. Oyo su bez sumnje bili 
utezi za ribarske mreze, a nema sumnje, da su se Ijudi neolitickoga doba u oyda- 
snjem mocyarnom kraju mnogo ribarstyom bayili. 

Ziyotinjskl zubi od psa, yuka, medyjeda i yepra (T. II. sl. 24 i 26.) bili 
su syojom sjajnom caklinom prikladni, da sluźe kao priyjesci na narukyioi iii 
derdanu. U ovoj ih je naseobini nekoliko nadeno, koji su proyrtani i objesali se. 
Ljusture i puzeye kuóice proyrtale se i nosile se kao nakit u nizoyima iii kao 
priyjesak, dapace su sluzile i kao nakit posuda. Od biserastog yapnenca prayile 
se kratkę cjeycice (T. II. sl. 23 ), koje su se naniziyale i nosile budi oko yrata kao 
derdan, budi oko ruke kao narukyica. Kao ornamenat morale su sluziti i kostane 
płocice sa dyije rupe. (T. II. sl. 26.). 

U sl. 21. i 22. na II. tabli iznosimo dyije źiyotinjske glaye od pecene 
zemlje, koje su sluzile kao idoli. Izradene su dosta suroyo i bilo bi ih jos naj- 
lagJj© drźati za glaye oyna i konja. 

Medu oyim mnogobrojnim i raznoyrsnim starinama nadeń je kostur 
coyjeka, koji je licem okrenut prema jugu lezao na desnoj ruci, sa stisnutim i 
skyrcenim rukama i nogama. Nogę su bile tako utegnute, da koljeno dolazi mało 
ne pod bradu. Ne może se reói, sto je s oyim kosturom, da li pripada istoj dobi 
kao i drugi predmeti te jo li po tadanjem obicaju nayalice oyako ukopan, iii je 
pako kakyim drugim slucajem kasuje, mozda i zlooinom, oyamo dospio. Daljna 
će iskapanja mozda i oyo razjasniti. 

Veći dio brezuljka nije jos prokopan, jer je zasaden, a moói će se pro- 
kopayati tekar onda, kada budę koji komad prażan. Ovdje se ne bi smjelo pro- 
pustiti, da se syakom zgodom kopa, dok se citay brezuljak ne prekopa i da se 
tako citay a naseobina dobro istrazi, jer će se za cijelo jos naci predmeta, kakoyih 
se do sada jos nije naslo, tako da će se sadanji nalazi popuniti. 

Oyim je redcima syrha da se u općim crtama prikaźu ponajglayniji na- 
lazi i da se pobudi u pozyanim faktorima yolja, da se za dalnja iskapanja za- 
uzmu, te da se pobudi zanimanje za arheologiju i u sirem gradanstyu. Oye je 
godine grad Osijek yrlo mnogo źrtyoyao za arheologiju, a zasługa je zastupstya 
i gradanstya grada Osijeka i drugih pozyanih faktora, koji syom silom syoje 
ylastite moralne i materijalne snage ki^eću napred, da arheologijska nauka i u 
Osijeku lijepo napreduje. 

VJekoslav Celestin. 



Celestin, Neolitoka naseobina kod Osijeka. 



ł4 



Neolitska naseobma kod Osijeka. T. I Tabla IW. 



III 



OniOe od Itremena l kamena. 



CeleMin, Neolitska naseobina kod Oaijoka. 10! 

Neolistka naseobina kod Os^eka. T. IL Tabla ZYIIL 





S i W 1 



Pradmetl od kasti. kamena I peCene zemija. 



CISTERCITSKI SAMOSTAN U TOPUSKOM. 

Posavska Hrvatska izmedu Drave i Grozda spadała je prije utemeljenja 
zagrebacke biskupije u podrucje Kiiinske biskupije. Jesu li se ovdje Osim njezina 
Bvećen8tva brinuli za dusevnu pastvu i redoynici, narocito Benediktinci, koji su 
tada po Dalmaciji yeoma razgranjeni bili, samo bi se mogło nagadati, aU ipak 
toliko stoji, da u posayskoj Hryatskoj nije bilo redoynickih samos tana prije po- 
cetka Xin. yijeka, kada je zasnoyan pryi cistercitski samostan u Topuskom. 

Osniyac cistercitskoga reda Benediktinac sy. Robert, yideći kako dneyice 
propada samostanska stega, odluci, da ju uspostayi, te stoga ode sa nekolicinom 
odabranih olanoya u Citeaux (Cistercium) kraj Dijona u Francuskoj, te ondje na 
podlozi reguła benediktinskoga reda zasnoya cistercitski red (1098.), koji se u brzo 
razgrani po Francuskoj, a iz nje po Njemackoj, Italiji i drugim pokrajinama. 

Samostanska stega, naobrazba i rad głayna su prayila cistercitskoga reda. 
„Stoi braće kada jedu nesmije biti bez citanja, te onda ima da yłada kod stola 
strogo mucanje, da se ne cuje niciji sapat ni icija rijeS, osim onoga koji cita. 
Cim braća ustanu od yecere nęka posjedaju na jednom mjestu, a jedan nęka cita 
źića sy. otaca iii koje nabożno djeło, a syi su ga duźni slusati." Prayila nadalje 
odreduju, da syaki redoynik mora pocetkom korizme iz samostanske knjiznice uzeti 
kakoyo naucno djelo i prouciti ga; na to se je strogo pazilo, te su bila odredena 
dya starija elana, koji su obilazili ćelije, da se osyjedoce tko uci, a tko je lijen iii 
se razgoyara, a nadu li koga besposlena, da ga dyaputa ukore, a treći put zate- 
cena da kazne. 

Osim ucenja bayili se Cistercite i pisanjem bogosłuznih, bogosloynili i 
naucnih laijiga, koje ces to uresayahu sitnom slikarijom, iii su yezli crkyeno ruho, 
dk bilo je medu njima i raznili obrtnika, koji nijesu radili samo za samostan, nego 
i za trgoyinu, ali su prema prayiłima morali sto jeftinije prodayati. 

Namjera mi je, da u oyim redcima nacrtam, u kołiko je preostalo po- 
yjesnih yrela, poyjest pryoga cistercitskoga samostana u Hryatskoj u Topuskom^ 
Topusko je znatnije mjesto yeó u rimsko doba, kako to syjedoci ovdje iskopano 
rimsko yotiyno kamenje.* Cini se, da se je mjesto zyalo „Ad Fines." Hryati ga 
prozyase radi Ijekoyite topie yode „Toplice", kako je ubiłjezeno u sredoyjecnim 
listinama, docim se u poznijima spominje isky arenom rijeci Topolzka iii Thopuska, 
koji mu naziy osta i danas. 

Topusko u gorskoj zupaiiiji,* naseljenoj od sest hryatskih płemena, bilo 
je yeó na końcu XII. yijeka znatno mjesto, kada je njegoya crkya bl. d. Maiije 
morała g. 1192. płatiti jedan dukat papinske daóe.^ U oyom mjestu i kod ove 



* Viestnik hry. arheol. dnistya. Nova serija I. * Góraka źupanija u XIII. vijeku pniźala se 
str. 157. i sl. medu Koranom, Kupom, Sayom i Unom. 

« Fejer, Cod. dipL n. p. 282. 



Tkalóió, Cistercitski sam ostań u Topuskom. 111 



crkve namislio je Andrija II. kao vojvoda ^Dalmaoije, Hrvatske i Humske^ podiói 
samostan za Cistercite, ali su ga Yojne, sto u Zahumlju, sto sa bratom Emerikom 
mnogo piijecile, da syoju zamisao izyede. Tekar kada je god. 1205. po bratOYOJ 
smrti zasjeo ugarsko-hryatsko prijestolje, pozoye on iz cistercitskoga samostana u 
Clairvauxu (de domo clarevallensi) opata i redoynike, kojima za stan odredi To- 
pnsko doznaciysi im podjedno za uziyanje gorsku zupaniju, u koliko nije pripadala 
Templarima.* Godine 1206. dade ih u posjed uyesti po syojem pristayu knezu 
Martinu sinu Yojinom.* 

Kada je prye poloyine god. 1211. sagraden bio toposki samostan sa crkyom 
bl. d. Marije, izdade mu kralj Andrija II. syecanu utemeljiteljnu isprayu, u kojoj 
spomenu, kako su njegoyi pretsasnici kao bogoljubni kralj eyi, pocitujući sy. 
yjeru, srecne i slayne dane proziyjeli, „a tim yeli, poticemo se i mi, da uzbudimo 
u sebi poboznost prema sy. crkyi. Na to nas osobito nuka ona blagodat bozja, 
koju iskusismo, kada oslobodiysi se teskih neyolja iz zatooenja poyisismo se na 
yladu, iz tamnice na prijestol, da sto i yise porodom sinoya zeljne i spokojne 
dane zadobismo.^ Naglasiysi jos, kako su njegoyi pretSasnici posagradili mnoge 
samostane, da je i on odluoio podiói samostan sa crkyom bl. d. Marije u Topuskom, 
kamo je pozyao redoynike iz cistercitskoga klareyalskoga samostana. Za opskrbu 
istih daroya im yeó druge godine syoga yladanja (g. 1206.) cijelu gorsku zupaniju 
sa syim dancima, osim posjeda templarskih i sestih plemena, te odredio, da u cijeloj 
gorskoj zupaniji osim onih izuzefcih posjeda^ samostanska crkya uziya sya praya 
na oranice, sjenokose, sela, sumę, trgoye, loy, yode, lukę, mline, riboloye, sluge, 
kmete i gradsóane, kako su ih nekoc uziyali i posjedoyali yojyode cijele Slayonije 
i górski zupani. Podjedno zapoyijeda, da se samostanu odmah poyrati syaki od 
kralja daroyani posjed, koji bi bio od koga, preotet. Iza oyoga syecanoga uyoda 
kralj poimence spominje daroyane posjede, ito: riboloy u potocima Hoyenju (utok 
Iloye), Bratkoyióu, Łubinu, Yustilonji, (utok Lofaje), Ćrncu, Terdeći i Bukoyiji. 
Posto bi tegotno bUo, da daroyanim posjedima oznaoi i mede, to im samo imena 
spominje, naime: Teplice (Topusko) sa syojim kotarom, Golina (dan. zupa Bucica) 
sa syojim kotarom, Boyió (u kotara Yirginmost), Podegas preko Kupę od usóa 
Krayarske u Kupu do Pesćenice, Hoytna (Hotnja na potoku Utinji u zupi Po- 
kupskoj) sa syojim kotarom, Strizoy (Strezojeyo kod Krayarskoga), Duzice (selo u 
źupi Zazinskoj), zemlju Mladećevu, zemlju Brestetoyu (Brest preko Kupskog mosta 
kod Petrinje), Hrastoyicu nad Sayom sa riboloyom, Mosóenice (potok i istoimeno 
mjesto medu novim Siskom i Petrinjom), zemlju Strepizoyu, Bakusu (BlatuSu u 
opóini Cermenici), Peći (kod Kladuse), zemlju Stankoyu (Stankoyac na desnoj 
obali Kupę zupę Sesinacke), zemlju Berkiseyu (Brkiseyina, gdje utice Glina u 
Kupu), zemlju Budila na potoku GHni, Obet sa kotarom, zemlju Mogos, ćultió, 
(Cuntić), Melinoga (Mlinoga u zupi Ćuntićkoj), Strezice, Yisoko zemlju Badosa i 
Gradimira, Jalśeynicu zemlju Murte; Brebroyicu (blizn Komoffojne) i Oselsko sa 
kotarom; Gradusu (Gradusa kod Sunje), zemlju Proyinje i Cayku sa kotarom; 
Yerniće, Cernihu i zemlju Slayonje i Kopacu sa kotarom; Bogdanoy otok (na Uni 



* Kralj Bela lU. (1173-1196.) udijelio je Tern- • Tkalnio, Mon. episc. zagrab. T. L Doc. XV., 
plarima mnoge posjede u gorakoj iupan^ji. XVin. 



112 Tkal6ić, Cistercitski samostan u Topuskoni. 



U Bosnoj); zemlju Holdice i Zlobec i Delin sa kotarom, Goznu i Cavu (kod Bu- 
źima) sa kotarom, zemlju Bitiiske i Cudina i zemlju Kretę sa kotarom, zemlju 
Slavena, zemlju Ratena na potoku Glinici, zemlju Godimira i Stabancu (iza Vra- 
nograca) sa kotarom, zemlju Gostovinu i njegove braóe, Eivkovu, Leskovu i Ver- 
kovlju sa kotarom, zemlju Vucenióevu, zemlju Gajna sa kotarom, zemlju Mezilojna 
(Lonjsko polje), zemlju Vulkanovu na utoku potoka Maje u Glinu kod Glinę, 
Gracenicu, zemlju BojlenikoYU, zemlju Brooinu (dolnji Gradec), gdje je sagraden 
prvi samostanski majur, Slatinió i zemlju Trsinu, Strezinju, zemlju Hranka sina 
Hlaponjina, Lahoviće iii zemlju Mu5konovu sa cijelim kotarom, zemlju Yaletu i 
Bucinu sa kotarom i zemlju Leskonovu t. j. Crnee sa prevozom na Savi. 

Nabrojiysi 8ve posjede, koje je darovao topuskomu samostanu doznacuje 
mu kralj i dohotke, i to one iste, koji se davali njemu kao vojvodi cijele Slavo- 
nije, naime : u ime kunovine svako će seliste (unaquaeque mansio) davati na godinu 
24 frisaticka novca, a od toga plaćanja, da nije nitko izuzet osim ove petorice: 
Bremivira u Boviću, Ylkana, Brkise, Bogdana i Gostova. Od ovili će svaka za- 
druga samostanu plaóati godimice tri pense (150 dinara) i davati zalazinu. — 
Syinje, kako se do sada uzimale za kralja, nęka se odsele daju samostanu, a od - 
toga da nije nitko izuzet. Topuśćani morati će osim kunovine davati bacvu vina 
i jednoga vola, a svaka kuca napose po jedan hljeb o boziću, jedan o vazmu a 
jedan na svetak uznesenja bl. d. Marije kao na god samostanske crkve. Sfcotnici 
sa pocinjenom si satnijom moraju tocno obavljafci samostanski poljodjelski posao, 
kao źetvu, kosnju, susenje i dovoz sijena i źita i sijanje usjeva i to o ylastitoj 
hrani i sa svojim kolima, a kada usfcreba moraju popravljati iii dizati samostanske 
zgrade. Svaka će satnija, kako je nekoc davala kralju iii vojvodi, davati od sada 
samostanu svake godine cetiri vola, trideset kokosi, cetiri guske, tri stotine hlje- 
bova, trideset kabla vina i cetrdeset kabała zobi ; a u ime daće dvorskoga źupana 
kabał razi, kabał prosa, kabał meda, jednoga vola, petnajst kokosi, jednu ovcu, 
petnajst vrceva vina, trideset kabała zobi i jednu gusku. U Bakusi ima stanoynika 
koji će, kad im to zapovjedi dvorsld zupan, morati popravljati samostanske zgrade, 
ba6ve, mlinove i krusnu peć drźati u dobrom redu, te połaziti kamo im se źapo- 
yjedi. Ove dosadanje sluzbe, terete i daće może samostansld opat suglasno sa 
braćom promijeniti, ali kod promjene ima. da pazi, da novi tereti, sluzbe i daće 
ne budu ni veći ni tezi od prvanjih. Kralj nareduje nadalje, da se svaki slobodan 
coYJek, dosao on odakle mu drago, dozvolom samostana może naseliti na samo- 
stanskom zemłjistu, te mu onako sluziti, kako i drugi sluze; u tom da ga ne 
smije nitko prijeciti, a kamo li stvari mu zapłijeniti, osim ako je ovim njegovim 
dołazkom nanesena kakova steta prvanjemu njegovomu gospodaru. Svako, kako se 
może slobodno ovdje naseliti, tako se kada ushtije może i odsełiti. Budući da je 
topuski samostan kralj evsld samostan i pod osobitim lirałjevim okriljem, to ne 
potpada pod niciji sud osim laraljeya suda. Zato nijedan ban, ni źupan niti ikoji 
sudac ne smije samostanskim podanicima ni suditi niti u njihov imetak dirati 
osim łiralja ił njegova suca, a ovi samo kada bi to opat narocito zaprosio. Opat 
ima potpunu i nepovrjedivu vłast suditi svojim podanicima, kakovu su imali nekoc 
górski zupani; a uslitije li to może ovlastiti dvorskoga zupana, da im on sudi. Kako 
topusld samostan uziya sve poylastice kao i ostali kraljeysld samostani, to od 



Tkaldió, Cistercitski samostan u Topuskom. 118 



samostanske robę, koja bi se prodavala iii kupiła, ne treba nigdje plaóati ni mai- 
tarine, ni pijacoyine ni brodarine.^ 

Oyo je potpuni sadrzaj utemeljiteljne lisidne topuskoga samostana, koja 
je za nas tim yaznija, sto iz nje doznajemo kakove su nekoc bile piistojbe u toj 
zupaniji za slayonskoga vojvodu. 

Tim sto je kralj Andrija II. prenesao na topuski samostan sye posjede i 
sva praya, sto su ih u gorskoj zupaniji imali slayonski yojyode, kao yojyode i kao 
ylastela, u gorskoj je zupaniji nastała znatna promjena. Kako je ugled syjetskoga 
ylastelina bio znatuiji od samostanskoga, to se i topuski podanici odmah pryih. 
godina poSeli dizati protiy samostana, uskraóiyajuó mu duźne daóe i robotę. Da 
se tomu prkosu za yremena doskoci, topuski se opat Theobaldo sa syoja dya 
slobodnjaka Gostoyom i Petrom sinom JUiurtinim u proljeóu godine 1213. uputi do 
samoga kralja. 

Saslusay kralj opatoye tuzbe, noyom isprayom potyrdi iznoyice sya do- 
sadanja praya topuskomu samostanu „koji mu je, akoprem Ijubi sye cistercitske 
samostane sto su ih sagradili njegoyi preśasnici, ipak najdraźi, posto ga je sam 
utemeljio, posjedi nadario, izuzeo od syacije zalazine, te banskoga i koga mu drago 
drugoga suda''. Naredi nadalje, da stranci, koji bi se na samostanska zemljiśta na- 
selili, te greidsćani po cijeloj gorskoj zupaniji, kunoyinu onako samostanu plaóaju, 
kako su ju nekoc yojyodi plaóali, te uza to da daju jos jedan kabał psenice i 
jedan zobi, a to sye da podmire do Miholja iii Svih svetih. Pobiracima kunoyine, 
kada ih samostan odasalje, imaju naseljeni stranci i gradśóani u ime prehrane od 
syake kuóe dati dyije pogace, kabał zobi za konje i jednu kokos, a tu prehranu 
da moraju na ylastitim kolima doyesti u samostan. Gradśóani su duzni, da kada 
budę od potrebe grade i popravljaju samostanske staje, i to uz yłastitu hranu. 
Gradsćanin ne smije radi duga zapłijeniti nekretnine drugoga gradsćana. Od sło- 
bodnih zadruga, koje su na samostanskim posjedima dati će syaka mjesto kuno- 
yine tri frisaticke pense. Te su zadruge: Gostoyinoya, Bremiyeroya, Brkisina, 
Vratisłavoya, Petra sina Murtina, Bogdanoya, Hołdicina, Yukotinoya, Srepióeya, 
Brgłezoya s onu stranu Kupę, Zlobceya, Dilinoya, Nestursinoya, Vukoya i Hmeł- 
koya. Kako su Gx)stoy i Petar sin Murtin yijemo słuziłi ne samo presasnike 
opata Theobałda nego i njega samoga, prateói ga na kraljeyski dyor, to na naro- 
citu opatoyu prosnju odredi kralj, da oya dyojica i njihoyi potomci od onih sta- 
noynika, koji bi se naselili na njihoyim posjedima imaju dobiti trećinu kunoyine 
a samostan dyije treóine. Ovi posjedi jesu, Gostoyinoyi: Maja i Stebenca, a Petroyi: 
Jałseynica (Komogojna kod Zrinja), Źrnoy i Zelna. — Syi oni slobodnjaci, koji mjesto 
kunoyine plaóaju tri frisaticke pense, kada im zapoyjedi opat, duzni su na yla- 
stitim konjima i o syojoj brani i trosku putoyati u samostanskim posloyima, a 
tko se nebi pokorio, tomu óe opat suditi. Ne samo gradśóani nego i syi drugi 
stanoynici duzni su dayati samostanu syinje onako, kako su ih dayali nekoc yoj- 
yodi. — Opóinari u trgoyistu Topuskom plaóati óe syake godine samostanu deset 
fiisatickih pensa i to: pet pensa o bozióu, a pet o uskrsu; kunoyinu dayati óe 
kao i drugi. — Na templarskom trgu u Gorama połoyina pijacoyine pripada 



» Tkalóić, o. c. Doc. XVIII. 



lU 



Tkal6ió, Cistercitski sam ostań u Topuskom. 



topuskom samostanu osim riba, blaga i prvoga dinara. — Da se sve te odredbe 
proyedu oylasti kralj Hrka, brata Bolandova a sina Bertoldoya imenoyaysi ga 
syojim pristayom.* 

Osim oye ispraye odasla kralj iste godine na opatoyu molbu yise ukaza, 
kojima nalaze da se praya topuskoga samostana u nicem ne kmje. U pismu pisanom 
banoyima i yelikim sucima spominje, kako mu se prituzio opat Theobaldo, da se 
ona milostinja, kojom je kralj obdario samostan, dneyice umanjuje. To da nije na 
cast krune a na śtetu je samostanu. Kako se protiy toga najyise gradsóani ogrije- 
suju, to zapoyijeda i banoyima i yelikim sucima, da one gradane, koje mu opat 
tuzi kao kriyce po udijeljenoj si ylasti kazne.^ Drugim ukazom nalaze se, da syi 
stanoynici gorske zupanije, osim sest izuzetih plemena, onako sluze samostanu, 
kako je kralj odredio. Zabranjuje se tadanjemu i budućim banoyima, da bez naro- 
cifce opatoye priyole ne traze ni od samostana ni od njegoyih podanika zalazine 
iii ikakoye druge daće.' Trećim se ukazom zapoyijeda syim zupanima, da poitiyaju 
praya topuskoga samostana, te da ga brane protiy syakoga zlotyora i otimaoa; a 
kad pronadu, da je sto samostanu oteto, da uznastoje, kako bi mu se s mjesta 
poyratilo.^ Opet noyim ukazom odreduje se, da syi samostanski podanici rabotaju, 
kad im zapoyijedi opat ii njegoy zamjenik, tri puta u godini sa kolima i teźacima.^ 
Napokon zabranjuje kralj, da se nitko ne usudi samos tanske podanike iii njihoye 
zemlje radi duga plijeniti iii nametnuti im, ma i u kraljeyo ime, ikakoy noycani 
namet. Tko bi se usudio to uciniti, taj će izgubiti kraljeyu milost, a posjedi nęka 
mu se otmu i dadu samostanu.® Po syoj prilici istom je zgodom kralj Andrija 
podijelio topuskom samostanu prayo, da smije drzati sajmoye u Bakusi i ondje za 
sebe pobirati pijacoyinu, te da bakuski trg imade ona ista praya, koja imaju i ostali 
oylasteni trgoyi u kraljeyini. Narocito se je nalozilo, da trgoyce, koji bi robom na 
taj trg dolazili iii se s njega kuci yraćali, nitko ne smije uznemiriyati.'' 

Uz oye kralj eye ukaże i uz spasonosno djeloyanje samih Oistercita u 
gorskoj se zupaniji mało po mało poceli pojayljiyati znatniji tragoyi napretka, 
prosyjete i uljudbe. O tomu bi se mogła nayesti oya dya primjera. 

Priyolom opata Tlieobalda osnoyali si Vmicani (u Pounju) posebnu zupu 
i sagradili zupnu crkyu koju je god. 1220. posyetio Martin lorbayski biskup na 
cast sy. Stjepana papę. Tom prigodom izjayiłi su Vrnicani pred biskupom, da će 
kao i do sada topuskoga opata priznayati polo-oyitełjem syoje zupę, a glede uzdr- 
zayanja żupnika, da nikada neće teretiti samostana.® Dyije godine liasnije (1222). 
kada je splitski nadbiskup Guncel, putujući u Eim odsjeo u Topuskom, dosla je 
preda nj Armoseya udoya Gyepa, te izjayi pred njim i pred syjedocima: Gostoyom, 
Azarijem, Tihosłayom, Zióem i Nijemcem Hinkom, daje njezin sin Timpor, prozyan 
i Beranger, na samrtnom casu oporucio topuskomu samostanu za pokój syoje i 
syoga oca duse onaj posjed, sto ga je nekoc kralj Andrija daroyao njegoyomu octl* 



* Tkalóić, o. c. Doc. XIX., XXI., XXIII. 

* Tkalóić, o. c. Doc. XXn. 
» Tkalóió, o. c. Doc. XXIV. 

* Tkal6ió, o. c. Doc. XXV. 

* Tkaldić, o. c. Doc. XXVI. 



• Tkalóió, o. c. Doc. XXVm. 
' Tkalóić, o. c. Doc. XXVn. 

• Tkalóió, o. c Doc. XXXVI. 

• Tkalóió, o. c. Doc. XXXIX. 



Tkalóió, Cistercitski samostan u Toposkom. 115 

Ali uz srećne zgodę bilo je i tuznih. U gorskoj su zupaniji imali i Tem- 
plari znatne posjede, koji su bili ispremijesani sa cistercitskima. U Xin. su se 
-y^jeka u .tomu yitezkomu redu pojavljivale styari sasvim protivne crkvenomu 
duhu^ naroSito pohlepa za tudim. I górski Templań posluzise se yarkom nebi li 
mogli prisYOJiti cistercitski posjed Mogos. Splitski knez Domaldo Kacić (1209 — 1221) 
8vrgDUt sa SYOJe casti iznenada navali na templarski grad Klis, te istjera iz njega 
Templare. Iz Klisaje uznemiriyao Split i njegovu okolicu, te pocinjao sUnestete." 
Kada je kralj Andrija II. za to doznao, nemoguói ga istjerati sa KUsa, to da ga 
kazni pokłoni Subićem njegoy posjed medu rijekom Krkom i Zadrom. U taj se 
spor upleU i gorsH Templari i krivotvoriU darovnicu, kojom im knez Domaldo 
kao otstetu za oteti Klis poklanja posjed Mogos u gorskoj zupaniji, pa na podlozi 
toboźnje ove darovnice htjedose zaposjesti posjed Mogos. Eadi ove otimacine pri- 
tuzio se topuski opat Herberto kralj evióu i slavonskomu vojvodi Beli IV. a ovaj 
odredi, da se na 26. maja 1224 oyaj spor u Topuskom rijesi U odredeni rok 
pred Yojyodom Belom, banom Buzadom, górskim zupanom Julom i mnogim drugim 
plemióima pńsutni knez Domaldo jayno prizna, da u gorskoj zupaniji nije nikada 
nista posjedoyao, dakle ni Mogosa, za koji znade, da je cistercitski. Stoga da ga 
ni Templarima nije mogao pokloniti, a daroynicu proglasuje kriyotyorenom i bez 
syake yrijednosti.* Ovom se izjayom spor nije joste rijesio, pa su oba protiynika 
prizyala na samoga kralja Andriju II. moleći ga, da on sam izrece presudu. Kralj 
zapńjecen drzaynim posłom odredi, da pecujski biskup Bartol suglasno sa kaptolom 
zagrebackim u tomu predmetu rasprayi i odluci. 

Sacuyala nam se listina zagrebaćkoga kaptola bez godine, koju po cijelom 
sadrzaju moramo s ovim prijeporom u sayez doyesti. U toj listini jaylja zagrebacki 
kaptol pecujskomu biskupu, da je po njegoyom nałogu za uredenje parbe odredio 
bio rociśte u templarskom samostanu u GlogoynicL Na tomu da su rociśtu pri- 
sutni bili : kralj ev coyjek Marcij, Toma odaslanik biskupoy, te punomocnici za^e- 
backoga kaptola. Obije stranke da su se izminle, a Templari obrekli, da óe Cister- 
citima yratiti, sto su im oteli. Za yeće jamstyo priseći óe Templari u syojem samo- 
stanu u Gorama u ponedjeljak poślij e duhoyske osmine. U utanaceno yrijeme 
da je kaptol poslao u Gore syoga kanonika lektora sa kanonikom Galom i Domini- 
kance: Stjepana i Bolca. Oyi su tamo nasli bozjackoga yiteza lyana i cistercitske 
odaslanike, ali templarski mestar G. da se nije htio drźati glogoynickoga ugoyora, 
dapace da je tom zgodom jedan Templar posprdno rekao kraljeyu coyjeku Mar- 
dju, da se u ponedjelak ne ugovara o miru yeć u utorak. Poyjerenstyo, ne opra- 
yiysi nista, da se je yratilo u srijedu poślij e Trojstya iii duhoyskih osmina u 
Zagreb. Tu docuje poyjerenstyo, da je prosie nedjelje t. j. u duhoyskoj osmini 
bio kod kaptola templarski preceptor Toma sa nekakoyim coyjekom, koji se izdayao 
za kraljeya pristaya Marcija. Oyi da su izjayili, da su za to dosli, da oydje pri- 
segu poloźe prema zakljucku styorenom u Glogoynici. — Docuysi oyu yijest, da 
je blinjski plemió Bogdan rekao, da je to templar ska yarka, posto onaj coyjek, 
koji se izdayao za Marcija, nije bio kraljey pristay Marcij. Taj bo da je bio tada 
osobno u Gorama, gdje ga je jedan Templar ruganjem uyrijedio. — Jayljajuć oyo : 

» Thomas archid. Spal. c. XXX. * Tkalóić, o. c. Doc. XL, 



116 Tkaldić, Cisteroitski samostan u Topuskom. 

pecujskomu biskupu zamoli ga kaptol^ da se za ljubav boźju i za stoyanje spram 
bl. d. Marije ćim prije utiśa oyaj prijepor s kojega jadni Cistercite mnogo trpe.^ 

Sto je na oyaj izyjestaj peoujski biskup odredio nije poznato, ąli.da je 
spor trajao jos g. 1225. dokazuje listina, u kojoj se yeli, da su na 2. juna r. g. u 
kraijeyskoj kapeli u Krapini nadbiskup splitski Ghincel i krbayshi biskup Martin 
pred kraljeyióem Belom lY. i njegoyim pristayom Medilom ondje prisutnomu 
knezu Domaldu Kacióu ponudili prisegu, da je posjed Mogos, neznajuói da je 
cisteroitski, poklonio Templarima. Domaldo pńsege nije pribyatio nego je rekao, 
da je Mogos ylastnictyo gradsćana gorske 2upanije, te da ne pripada ni njemu 
ni njegoyu rodu.* 

Oya zestoka borba topuskih Cistercita sa Templarima tako je ganula 
kraljeyića Belu lY., da je jos godine 1225. za pokój duse syoje matere Gertrudę 
i syojih preda, te za syoj spaś daroyao topuskomu samostanu kunoyinu od seat 
plemena gorske zupanije, naime: Predislaya iz Bojne, Alpreta, Martina sina Bro- 
kunoya, Sata, Bizlaja i Trmse, zapoyjediysi recenim plemenima, njihoyim zadru- 
gama i kmetoyima, da kunoyinu, koju su do sada slayonskomu yojyodi plaćali i 
^oja je godimice iznosila 20 maraka, plaćąju od sada topuskomu samostanu. Tom 
zgodom zabranjuje buduóim banoyima, da se ne usude zahtijeyati kunoyine od 
reSenih plemena. — U oyoj isprayi, koju je pisao kraljeyićey kancelar zagrebacki 
prepozit Matija, spominju se medu syjedooima: nadbiskup splitski Guncel, biskup 
kninski Mika, biskup krbayski Martin i syijetli gospodin kraljeyióey ujak Hinko 
markgrof istarski.^ 

Oyim je darom mladi kralj i slayonski yojyoda samo donekle zayio ranu, 
koju su Templari zadali topuskim Cistercitima, posto su se onda poyela za Tem- 
plarima i nęka slobodna plemena, te pocela syojatati samostanske posjede. Pryi 
od njih bijahu Sebeslay i Maren, sinoyi Kojanoyi, koji syojoj plemenitoj zadruki 
silomice pripojise poloyinu samostanskoga posjeda Slatenića. Kada su ostale bez 
uspjeha sve opomene, podigne topuski opat parnicu. Oya se syrsila istom g. 1230., 
kada na rocistu, koje je bilo u topuskom samostanu na podlozi ispraya dokazase 
Sebeslay u, da je Slatenió samostanski posjed i da ga on bez grijeha uziyati ne 
może. Tada se je Sebeslay u ime syoje i syoje zadruge odrekao Slateni&a, sto je 
po zagrebackom kaptolu kao yjerodostojnom mjestu potyrditi dao.* 

Drugu poloyinu posjeda Slatenića prisyojio si je bio Sebeslayoy susjed 
plemenitas Trsa iii Trmsa, te je ishodio od yojyode Kolomana nalog za podbfloia 
Nemila, da Trsu uyede u zakonito uziyanje pomenute posjedoyne poloyina Kada 
je podban dosao na lice mjesta, da Trsi predade poloyinu Slatinióa, topuski su 
Cistercite, iznoseći zakladnicu kralj a Andrije II. u kojoj se Slatinió ubraja u 
samostanske zemlje, u prisuóu krbayskoga biskupa Martina i poglayica sestih 
plemena prosyjedoyali protiy uyedenja, jer je neprayedno i protuzakonito. Upi- 
taysi podban krbayskoga biskupa i poglayice sestih plemena, dozna, da je Slatini6 
doista samostanski posjed, te dade samostan uyesti u posjed pristayima: Hryatu 
Jaroslayu i Ugrinu Kesenu.* 

* Liber privileg. mon. b. v. Manae. MSC. u ' Tkaldió, o. c. Doc. XLIIL 
tiadbisk. arh. Doc. LXI. * Tkalóió, o. c. Doc. LVI. 

• Tkalćić, o. c. Doc. XLII. ^ Tkalóió, o. o. Doc. LVIL 



Tkaldi^ Cisteroitski samostan u Topuskoin. 



117 



U isto doba ustade protdy topuskoga samostana plemenitas Bata sa SYOJom 
sadrngom t. j. sa tri sina: Gamatióem^ Martinom i Izanom. Uskratiysi samostana 
kanoyinu, koju je Sata sa syojom zadragom uslijed zadusbine Bele lY. samostana 
plaóati morao, prisyoji si jos na podlozi banoyih pisama samostanska kmetska 
selista: Gostovinovo, YojkoloYO i Slavenovo. Poslije dugih prijepora dode g. 1234. 
do mira^ kad se je pred vojvodom Kolomanom odrekao Bata osvojenih posjeda i 
oł»rekao a ime syoje i syoje zadrage, da 6e a baduóe biti pokoran samostana, da 
neóe goniti samostanskib kmetoya niti im otimati zemljista i da ce poyratiti pisma, 
koja je od bana na reoena zemljista dobio, a slaSi li se s yremenom meda njim 
i toposkim samostanom kakoy prijepor, nęka ga rijese tri odabrana suca: knez 
Babonió, templarski preceptor i sudac Feranski. Glede neprayda, krada i abojstya, 
koja bi nastała poslije oye pomirbe, da óe si medasobno iii oprostiti iii ih pro- 
cjenom nadoknaditi. Ako se pako a tom nebi mogli izraynati prepasta se odlaka 
yise recenim sacima. Ona stranka, koja bi odastala ii prekrsila oya pomirba, nęka 
plati yojyodi sto pensa.' 

I sa górskim Templarima topaski se samostan nekako izmirio, jer sa pred 
zagrebaSkim prepozitom Aleksandrom obrekli i jedni i dragi, da bez naroSite 
priyole neće primati ni slaga, ni kmetoya, ni ikakoya cinoynika jednoga iii dra- 
goga samostana.' 

Oya se azajamna pomirba joste yedma ocitaje oyim. Za posayska je 
Hryatska a to doba grad Senj bio stoyaristem syih proizyoda i styari, koje se 
za nju ayozile iz Dalmacije i Italije. Topaski samostan kao yeleposjednik trebao 
je skladiste a Senja za styari, koje je nabayljao iz pomorskih krajeya. Senj bijase 
tada templarski, te Cistercite zamolise Templare, da im oydje otpaste prazno 
zemljiste, da si sagrade skladiste. Na glaynom sastanka hryatskih Templara, 
drzanom a Glogoynici na 13. marta g. 1240. templarski je mestar Bembaldo de 
Karamp zagoy^^ao cistercitska molbo, a zbór zakljaci, da se Cistercitima dade 
poloyina onoga zemljista, koje je nekoc aziyao prior Oprak, az pogodba, da Oister- 
citi bez dozyole Templara ne smija a Senja niti kapiti, niti primiti a ime zadasbine 
ni zemlje ni trsja. U protiynom slaSaja Templari 6e im daroyano zemljiste i kaóo, 
koja će na njema sagraditi, s mjesta oteti. U cistercitskom skladista da Templa- 
rima pripada od robę, koja se prodaje iii kapaje trzna pristojba, kako ja plaćaja 
ostali trgoyci; jedino ne plaća se nista od robę, koja trebaja Cistercite za sebe. 
Dozna li se, da se Cistercite ogrijesili protiy oye pogodbe izgabiti óe i skladiste 
i zemljiste. Sagrade li Cistercite drago skladiste a Senja a za yeóa trgoyina, 
morati óe a tom skladista, a ne a pryanjema, prodayati i kapoyati roba, koja 
óe a toliko samo oprostena biti od carine, a koliko ja bade trebao samostan 
samo za sebe.' 

Skoro iza toga zadesi Hryatska proyala diyljih Tatara (1242.), ali je cister- 
citska crkya sa samostanom a Topaskom ostała od njihoya bjesnila ne taknatom. 
Jedya se syrsila odajna borba s oyimi diyljaci, kada ali nastade meda topaskim 
samostanom i glinskom opóinom spor o posjedoynim medama. Da se oyaj prijepor 



• Tkalóić, o. c. Doc. LXI. 

• Tkalóić, o. c. Doc. LX. 



» Tkalóić, o. c. Doc. LXV. 



118 



Tkalćić, Cistercitski samostan u Topuskom. 



Sim prije lijesi posao je tadanji opat lyan k Beli lY. u Segnzd, te ga je zamolio, 
da imenuje poyjerenstyo, koje bi razyidilo mede i ucinilo noyi razyod. !Kralj na 
predlog bana Dioniza imenuje za poyjerenike Marka sina Brokunoya, syoga dyor- 
skoga kapelana Nikolu, jednoga Siana kaptola zsigrebackoga, preceptora templar- 
skoga i odbomike opóina Peme i Petrine. ObasayS poyjerenici prijepome mede, 
odredise, da glayna meda, koja dijeli samostanske posjede od drugih zemalja ima 
teći od utoka potoka Skopnika u Gradicu, tokom Gh:adice do njezina usca u Sayu, 
a Sayom do Cigoyc£^ gdje prelazi Sayu te ide lonjskim poljem do potoka Łonje.^ 

Tri godine iza toga razyoda, mjeseca syibnja 1246. usreóio je sam kralj 
Bela IV. syojim posjetom topuski samostan, gdje je knezu Princu sinu I^jnałdoyu 
radi njegoyih znatnih ratnih zasługa iznoyice daroyao neki od Tatara opustoseni 
posjed ne daleko Topuskoga, koji je nekoc kralj Andrija II. poklonio bio nje- 
goyu ocu.* 

Godine 1250. izdao je papa Inocent IV. bulu, kojom odreduje, da na niciji 
ni crkyeni ni syjetoyni poziy Cisterciti ne moraju ići iz samostana, osim ako bi 
bili pozyani da syjedoce, te zabranjuje yisemu i nizemu syeóenstyu i syakoj syje- 
toynoj ylasti, da ih ne zoye preda se ni na sud, ni u duhoyne sastanke, niti za 
ispoyjedi, niti na skupstine iii sabore.^ 

Druga poloyina trinajstoga yijeka po topuski je samostan zapooela borbom 
o posjed Lahoyići, koji su mu oteli Vuk sin Sebeslayoy i Jakob i njihoye zadruge. 
Protiya te otimacine prosyjedoya topuski opat pred podbanom i zagrebackim zu- 
panom, a taj odredi roSste, da presluśa obije stranke. Na rooiste dodu oba tuze- 
nika i opat sa syojim pristayom Gemzinom, sinom Katoyim. Buduói da je jedna 
i druga stranka tyrdila, da su Lahoyići njezini, to podban odredi noyo rooiste, 
na koje da stranke doyedu sto yise syjedoka. Kada se na odredeni rok na skupu 
nasli syjedoci jedne i druge stranke, zamolio je opat, da syjedoci njegoyih protiy- 
nika prisegnu, da Lahoyići nisu samostanski posjed, nego zadrugara Vuka i Jakoba. 
Kada oyi nehtjedose priseći, izrece podban presudu da su Lahoyići samostanski 
posjed (1262.). Da budę podbanoya presuda posye opraydana opatoyi su syjedoci 
pred kaptolom zagrebackim kao yjerodostojnom mjestuipred opatoyim zamjenikom 
kljucarom Bihardom syećano priznali, da su Lahoyići zaista samostanski posjed.^ 

Topuski samostan osim posjeda u gorskoj zupaniji imao je i otok sy. 
Nikole kod Erca u yesprimskoj biskupiji, koji mu je daroyao kralj Andrija IL 
god. 1312.* Budući da je samostanu oyaj otok bio izyan ruke prepusti ga Kar- 
tuzijancima, koji su na njemu sye do tatarsko proyale, u koj oj ih je nestalo, 
borayili. Da se taj zapustem samostan opet naseli, ostrogonski ga nadbiskup 
Stjepan, kada nije mogao naćl Kartuzijanaca, naseli topuskim Cistercitima, sto je 
g. 1253. potyrdio i papa Inocent rV.^ t 

Spomenuo sam, da je plemenitas Bata u ime syoje i zadruge si g. 1234. 
obrekao yojyodi Kolomanu, da će biti topuskomu samostanu odan i da nikada 
neće syojatati ikoje samostansko zemljiste. Iza Ratine smrti njegoyi se sinoyi nijesn 



* Tkalóić, o. c. Doc. LXVL 

« Fejer, Cod. dipl. Hung. IV. i. 389. 

» Tkalóió, o. c. Doc. LXXVIII. LXXIX. 



* Tkaldić, o. c. Doc. LXXXm. LXXXIV. 
» Tkalóić, o. c. Doc. XX. 

• Theiner. Mon. Hung. 1. p. 216. 



Tkalóić, Cistercitski samostan u Topuskom. 119 



osYrtali na to obeóanje, nego zaposjedośe neku samostansku zemlju na potoku 
Glini. Pamicu, koja se je s ove otimacine podigla, rasprayljao je zagrebacki zupan 
Aleksandar, a ban Stjepan na to izrece presudu, da okióki knez Ivan sin Jaro- 
8lavov, koji se u opatovo ime parbio, Ivan sin Ortunov sa Blinje i samostanski 
dyorski źupan Hvet pred zagrebackim kaptolom piisegno, da je prijepoma zemlja 
u istinu samostanska. Posto su to ova trojica drugi dan po Magdaleninju prisegom 
potyrdila, prema banoyu nałogu zagrebacki zupan Aleksandar zemlju dopita 
samostanu.^ 

U OYO su doba obicayala ylastela i yeleposjednici na syojim posjedima 
osim majura dizati gradoye i kule za stanoyanje i za obranu. I topuski opat 
odluci, da óe na unskom otoku, koji je samostanu god. 1222. oporucio Timpor iii 
Beranger, ssigraditi gradió. Sto je namislio i izyede, te dozyolom kralja Bele IV. 
podigne ovrstu utyrdu kod Bihaóa na otoku, sto ga cini Una pod pianinom Bena- 
koycem. Taj otok i tyrdu prozya „otokom sv. Ladislaya^. Kako je utyrdu yaljalo 
opskrbljiyati hranom, a topuski je samostan bio yeoma udaljen, zamoli opat 
Belu IV., da koji oblizDJi posjed dade u ime opskrbe. Kralj se molbi odazoye, te 
na 26. februara g. 1260. doznaci bliźnju Kralju sa njezinim otokom, sumama i 
riboloyom, koji je posjed nekada bio ylasnost bez roda i potomaka umrlih Pri- 
bislaya i Ludugara.* Prema tadanjemu obicaju, syaki no vi posjednik morao se dati 
u posjed uyesti, a to ucini u oźujku 1264. sanski zupan, koji je u prisuóu yojyo- 
dina kancelara kninskoga biskupa Ladislaya, pristaya Jakoba i susjeda uyeo na 
15. ozujka topuski samostan, cemu nitko nije protusloyio.' 

Posjedom Kraljom proticahu tri potoka: Cesta, Trelja i Hrenió, u kojima 
je na temelju kraljeye daroynice topuski samostan imao prayo riboloya. Oyo si 
prayo htjede susjedna općina Poljanska (de Polhana) prisyojiti, te se s toga izleze 
medu njom i samostanom pamica, koja se god. 1266. yodila pred Dionizijem zu- 
panom poljanskim i krupskim. Osim stranaka prisustyoyaU su na rocistu: Ladi- 
slay biskup kninski kao yojyodin kancelar, i bihacki Domimkanci. Pretresaysi 
syestrano prijepor, uyjeri se poljanski sudac Slayió i opóinski zastupnici, da ne 
imaju prava na riboloy, te ga se u ime općine odrekose. Jedini Desetinec sin Pol- 
prudoy ne htjede se odreói. Źupan Dioniz na to odredi, da Desetinec sa dyajiajsto- 
ricom prisegne, da receni potoci zaista nisu samostanskL Desetinec ni toga nije 
htio uciniti, docim su ostała dyanajstorica suglasno priznala samostanu i potoke 
i prayo riboloya, a na temelju oye izjaye izrece zupan presudu u prilog topu- 
skoga samostana, te ga po syojem pristayu Jaksi i po Nadeyenu pristayu poljanske 
općine dade u posjed uyesti.* 

Iste su godine topuski Cistercite yodili i pamicu sa Blinjanima radi 
yinską desetine od trsja na kupskom Vinodolu, predjelu od usóa Kupę preko 
Mosóenica, Petrinje i Blinje do Hrastoyice. U tom je prijedjelu topuski samostan 
sye do godine 1265. mimo pobirao yinsku desetinu, ali oye su godine Blinjani 
otprayili samostanskoga kljucara sa dyorskim zupanom Hyetom, a tomu su otporu 
biU na celu: Jurko, Jakoy, Matej, Juraj, Josip i Junk. Da si obrane syoje dese- 



» Tkalóić, o. c. Doc. CCLII. » Tkalóió, o. c, Doc CXV. 

» Tkalóió, o. c. Doc. CYIII, * Tkaldić, o. c. Doc. CXXU, 



120 Tkalóió, Cistercitski samostan u Topuskom. 



tinsko prayo otuziśe Cisterciti Blinjane pred banom Siolandom, a oyaj odredi, da 
u Gorama pred templarskim preceptorom i banovim pristayom samostanski i 
dyorski zupan Hyet i kljucar sayjesno iskazu sya yinodolska trsja, koja topuski 
saunostan desetini, te tu izjayu, da prisegom potyrde. Kada su recena dyojica 
pred templarskim preceptorom i banoyim izaslanikom poljanskim zupanom Hren- 
kom iskazali sya yinodolska trsja, koja potpadaju pod samostanski royas, i prisegu 
polozili, Blinjani se pokorise. Jos mjeseca listopada 1266. zupani: Hrenk poljanski 
i Inus zagrebacki obadose sya trsja i popisase.^ 

Kako su topuski Cisterciti bili na dobru glasu, najbolje svjedoci pismo 
papę Klementa IV. zadarskomu nadbiskupu Loyri. U tom mu pismu od g. 1268. 
jaylja, da mu se rogoyski opat reda benediktinskoga prituzio, kako mu je samo- 
stan zlobom i nebrigom samih monaha duseyno i styamo propao, te da je prijeka 
nuzda, da se preustroji. Papa s toga nalaźe nadbiskupu, da taj samostan razgleda 
a pronade li, da ga preustrojiti yalja to nęka unj pozoye Oistercite iz Topuskoga 
ostayiy ih podredene topuskoj opatiji.* 

Osim spomenute papine odredbe, iz koje mozemo zaklju&yati, da je u 
topuskomu samostanu bilo yrsnih redoynika, imamo jos jednu yijest, iz koje opet 
razabiremo, da se je u Topuskom i oko gospodarstyene priyredbe mnogo nastojalo. 
Godine 1269. topuski je opat Matej pred yojyodom Belom mladim sinom Bele IV. 
i njegoyim kancelarom kninskim biskupom Ładislayom kupio od Farkasa sina 
Damjana kneza Klokockoga za sedamnajst maraka srebmih dinara dyanajst sługa 
i sluskinja i to: Ljubna, zenu mu Juricu i sina Badomira, Martislaya, Obrada, 
Maru, Martu, Ljubusnu, Kalkayu, Vucicu i Dayolu; a drugih dyanajst mu je daroyao 
u ime zadusbine : Tomu i zenu mu Kaniseylu, Badoselu, Badisku, Luciju, Łupeka 
i zenu mu Dragyu, Tekayu, Miloyanu, Jelenu, Srnicu i Drobrinu.* 

Isti opat Matija mnogo se brinuo, da uredi u Pounju nastale razmirioe. 
n źupaniji poljanskoj lezao je do samostanskoga posjeda Pounja yeliki posjed 
poljanskoga zupana Hrenka, koji se zvao Jaroylje. Dok je Hrenk ziyio bilo je 
mira medu jednim i drugim posjednikom, no iza njegoye smrti sinoyi mu Marin, 
Petar i lyan pocese rastezayati mede syoga posjeda i uylaciyati se u samostansko 
Pounje. Poradi toga nastadose najprije syade, zatim progoni, a napokon je doslo 
i do kryi. Nastojanjem opata Mateja budę za rijesenje oyoga prijepora izabrano 
poyjerenstyo, u koj emu su bili: okióki knez lyan sin Jaroslayoy kao zastupnik 
samostana i Egidij sin Berislayoy za Hrenkoye sinoye, a dya samostanska Ginoy- 
nika Torda i Poyrzen bili su prisjednici. Ovomu je mjesoyitomu sudu poslo ssa 
rukom izmiriti protiynike, a 14. maja 1270. pred zagrebackim kaptolom opat Matej 
i kljucar Desiderij utyrdi sa knezom Marinom, koji je zastupao syoju braóu, 
medusobno trajno prijateljstyo.* ^^,^ 

Oyaj je cin mnogo djeloyao i na drugoga samostanskoga susjeda^a' Uni, 
naime na općinu Bihce (Bihao), koju je god. 1262. proglasio Bela IV. slobodnom 



* TkalÓić, o. c. Doc. CXX. osobne slobode koji su bili nasljedno dobro 
■ Tbeiner. Mon. Hiing. I. p. 293. kojega plemenskoga roda. Gospodar ih je mo- 

• Tkalóić, o. c. Doc. CXXXVII. U trinajstom gao prodati, zaloźiti iii za dusu namąjenitL 
jośte yijeku bilo je u Hryatskoj Ijudi bez * Tkalóić, o. c. Doc. CXXXIX. 



Tkalnio, Cistercitski samostan u Toposkom. 121 



opóinom. Uz Bisóe bio je samostanski posjed Eralja, ciji se podanici radi veóih 
slobostina izseljiyali i dozYolom Bihicke opóine naseljiyali na njezinom prijedjela 
Yelihi (Velova kraj Une prema Brekovici). Samostanci opet, da si taj gubitak 
nadoknade poziyahn u Ejalju bihicke podanike, obecayajući im razue blagodati. 
TeSki spor, koji je tako nastao opet je rijesio opat Matej, te je u Bihóa s općin- 
skim sncem JakoYom i općinskim zastupstyom sklopio sayez, kojim se obije 
stranke obyezase, da će u buduóe zapnjeoiti syako izseljiyanje.^ 

Beyni opat Matej u samostanskim je posloyima cesto dolazio u^ Zagreb i 
mnogo prijateljeyao sa arcidzakonom Petrom, odlicnim dobrotyorom zagrebackih 
Cistercita. Arcidzakon Petar bio je ylasnikom jedne kuce u Senju, koju je neki 
Belzanin uzeo u najam. Kako spomenusno topuski je samostan g. 1240. dobio u 
Senju od Templara zemljiśte, da si sagradi skladiste, aU kako je oyo premaleno 
bilo, to mu g. 1271. arcidzakon Petar pokłoni 8Voju kucu. Uprayo u to je doba 
bio topuski Cistercita Hinko izabran za senjskoga biskupa. Kada je polazio u 
Senj uruci mu opat Matej arcidźakonoyu daroynicu, da ju proyede. Senjsko gradsko 
zastupstyo ubayijesti o tomu najamnika Belzanina, koji odmah predade kljuce i 
polozi raSun o duznicima, a gradsko poglayarstyo uyede topuski samostan u osobi 
biskupa Hinka u posjedoyanje.* 

Kako se je topuski samostan najyise morao parbiti radi ne uredenih posje- 
doynih meda, mnogo se je reyni opat Matej trudio da i to uredi. Najprije g. 1272. 
proyede noyi razyod izmedu cistercitskih i templarskih dobara, jer su medasi bili 
stranom propali, a stranom nejasni postali.* Tri godine kasnije (127B.) uspostayi 
prema starim noye medase medu posjedom topuskim i posjedima zadruge Poyr- 
zenoyica: Suhecememice i Stirocene, pa ih dade po syojem prioru lyanu i dya 
Poyrzenoyića: Marku sinu Martinoyu i Radoslayu sinu Izanoyu* kod zagrebackoga 
kaptola oyjeroyitL Poradi yelikoga samostanskoga majura (grangia abbatis) Bro- 
Sne oko Maje bilo je sa susjednim plemenom Baćejeyim cesto medasnih zadje- 
yica, ali opat Matej isposloya, da se je g. 1278. pred zagrebackim kaptolom sklopio 
mir. ćuk sin Humerloy bio je zastupnik opatoy, a od plemena Baćejeya bili su 
prisutni: Yukoyoj sin Dragaćey, Dobroteh sin Crbićey i Bek sin Nadaj eyoy, koji 
izjayise, da su jos i onu syoju dotadanju zemlju kod Brocine, koja je istocno od 
potoka Adulnake, posto je starinom samostanska bila, otpustili samostanu, ali da 
im je za to opat Matej odbrojio dyanajst pensa dinara.^ 

Opat Matej nastojao je, da noyim posjedima pove6a samostansku imoyinu. 
O". 1278. kupi od plemena Poyonjina, t. j. od Budiyoja sina Budiloya, Vucete sina 
Bratenoya, Vlkana sina Mladićeya, O-rge sina Tribislayoya, Stjepana sina Vukojeya 
i Slayena sina Radislavova say njihoy posjed na Uni s oranicama, mlinoyima, 
trsji^lM sa unskim otokom Yukom i manjim otocićima, za cijenu od sto i dyije 
markę banskih dinara.® Iste je godine kupio za trideset i tri markę zagrebackih 
dinara od plemena Surlova iU od lyana sina Iyankova, Jalkana sina Petroya, 



* Tkaldić, o. c. Doc. CLHI. * Tkalóió, o. o. Doc. CLXXViri. 

• Tkalóić, o. c. Doc. CLII. ^ Tkalóić, o. c. Doc. CXCII. 
' Tkalóić, o. c. Doc. CLVUI. « Tkaldić, o. c. Doc. CXCin, 



122 Tkaldid, Cistercitski samostan u Toposkom. 



Dragoslaya sina Sebeslavova i Vratislava sina Yukojina njihoy posjed Źmov do 
Blinje.^ U oba oya posjeda uveo je topnski samostan zagrebacki arcidzakon Manfred. 

Slijedeće su godine (1279.) pred zagrebaokim kaptolom bili topuski prior 
Ivan u ime opata Mateja s jedne a zadrogań plemena Ba6ejeva: Badoslay, Jesen, 
Grdomir i Semko sinovi Izanoyi s druge strane, te potonji izjayise, da su syoju 
djedoyinu u Kuóama lezeću do samostanske Cememice, za dyadeset deyet i pol 
banskih dinara prodali topuskomu samostanu, a tu syotu da im je opat Matej 
isplatio. * 

Ne ima sumnje, da je na narocitu molbu opata Mateja god. 1281. kralj 
Ladislay IV. potyrdio topuskomu samostanu sve daroynice a naroSto onu glede 
posjeda Ghrasnióa nad Sayom.^ Oyo bijase bez dyojbe poslednji rad toga zasluznoga 
opata, koji je samostanske posjede tako prośirio ^da ih ni najbolji jasilac za cetiii 
dana objezditi nebi mogao^. Oprastajuó se s opatom Matijom nećemo pogrijesiti 
ako med njegoye zasługę ubrojimo i to sto je g. 1282. ban Stjepan Babonić Bła- 
gaj ski podigao u apsidi samostanske crkye oltar sy. Kriza, daroyaysi za njegoyo 
uzdrzayanje syoj posjed Syinicu, koju je kupio od Farkasa sina Jurkoya, pleme- 
nita Blinjana.* 

Matijina nasljednika opata Jakoba spominju samo dyije listine Radoslaya 
zupana glaskoga, yrbaskoga i sanskoga od g. 1285. i 1288., gdje yeli, da je Tim- 
poroy otok na Uni po njegoyoj smrti na temelju kralj ey a pisma zaposjeo brat 
mu Dioniz, po Diozijeyoj smrti da ga je on bastinio i dulje yremena bez ioijega 
prigoyora uziyao, dok mu topuski opat nije podastro kraljeyu daroynicu, iz koje 
se uyjerio, da je Timporoy otok prayo samostansko ylasnistyo, koje, da si neogri- 
jesi duse spokojno uziyati ne może, pa ga stoga yraóa samostanu.^ 

Kada je u Hryatskoj zadnje desetine Xin. yijeka iza groźne smrti Ladi- 
slaya Kumanca nastao pokret i borba — izmedu oba pretendenta za ugarski 
prijestol, — posljednjega Arpadoyca Andrije III. i Anzuyinoa Karla Roberta, 
topuski je samostan prionuo uz Andriju HI., koji mu je 26. februara 12%. sye 
daroynice i poylastice syojih pretsasnika potyrdio.* Stojeó uz Andriju HI. Cister- 
cite su imali da pretrpe znatne progone, a naroSito u Pounju, gdje se ban Bado- 
slay junacki borio za Karla Roberta. 

Kada je oya borba, iza smrti Andrije IIL, u Hryatskoj. (koja prizna Karla 
Roberta zakonitim kraljem) jenjala, okusi blagodati mira i topuski samostan. Iza 
smrti naime bana Stjepana Babonića Blagajskoga, sin mu ban Stjepan i unuoi 
Ladislay i Stjepan 30. syibnja 1302. u ime zadusbine i za bolju dotcwiju oltara 
sy. kriza, daroyase syoj posjed medu Brocinom i Majom, kupljen od Ratina ple- 
mena za sto dyadeset maraka.'' 

Nasljednik opata Jakoba bijase Nikola. To nam syjedoci izjaya njegoya 
klju5ara i zastupnika lyana, te Belosa i Petra plemióa sanskili, koji su prea zagre- 
baokim kaptolom 10. koloyoza 1308. izjayili, da su syoje sluge Radana i njegoya 



• Tkalóić, o. c. Doc. CXCV * Lib. priyigil monast. Toplic. Doc. XXIX. 

• Cod. com. Blagay. Mon. Hung. vol, XXVIII. « Tkalóić, o. c. Doc CCXIX. CCXXTII. 
Doc. XVII. « Tkalźió, o. c. Doc. CCXTiTTT. 

• Tkal6ió, o. c. Doc. CCVII. ^. Lib. priv. mon. Toplic, Doc, XLI, 



Tkalóió, Cistercitski samostan u Topnskom. 123 



dva sina Badina i Eadoslaya i sve njihoye potomke topuskomu samostanu prodali 
za pet maraka staroga banskoga novca.^ 

Cetiri godine kasnije 21. syibnja 1312. Dioniz sin Petrov, a unuk zupana 
Hrenka dariva topuskoj crkvi za bolju opskrbu oltara 8v. kriza jedan dio svoje 
djedoyine u Komogojm s jednim mlinom, livadama i trsjem, te obrice, da ce i 
8V0Je potomke obyezati, da budu dobrotvori toga oltara, te da ga stite i brane.* 

Za slijedeće dvije godine nije se niSta yaznoga po topuski samostan zbiło, 
osim Sto je 8. Kpnja 1313. povjeren8tvo pod predsjedanjem zagrebackoga biskupa 
Augustina Kazotija tamo dijelilo djedovinske posjede brace Babonića: bana Stje- 
pana, Ivana i Radoslava, te i 12. syibnja 1314. opet o istoj toj diobi raspravljalo.' 

Da je ban Stjepan Babonić-Blagajski bio vrlo skłon topuskim Cistercitima 
syjedoci nam i ovo. Već 7. rujna 1286. u prisucu kneza Ivana Arlandovića kao 
banova pnnomoćnika izjavise pred zagrebaokim kaptolom: Zemko i Maren sinovi 
Bozini, Vlceta sin Stojslavov, DobroSec i Radej sinovi 6mkovi i Petko sin Bra- 
tesin iz zadruge Drozgomeća, da su svoj djedovni posjed Vucin6ret u Drozgovi- 
óima za dyadeset maraka zagrebackih dinara zalozili banu Stjepanu Baboniću pod 
tim uyjetom, da će, ako ga do Martinja ne otkupe, pripasti banu; samo ako budę 
taj posjed procijenjen na vise nego sto su od bana uzajmili, da im on to nado- 
plati. Kako o uskrsu 1316. nalazimo pred zagrebackim kaptolom topuskoga klju- 
cara Hinka sa molbom, da mu se recena zaloznica u yjerodostojnomu prijepisu 
izdade, mogli bi naslućiyati, da je ban Stjepan Yucincret prenio na topuski samostan.* 

Topuski su Cisterciti obitelji Blagajskih knezova vraćali milo za drago. 
Tako je opat Jakob ustupio 29. syibnja 1323. Ivanu Baboniću, sinu Stjepana bana. 
u YazalstYO samostanski posjed Ćehno, nazvan i Źivinarjevo, (jer ga je do tada 
Ziyinar kao samostanski vazal uzivao), pod tim uvjetom, da se ne ogrijesi s ne- 
yjere spram samostana i da plaća godimice o Martinju jednu marku dobrih zagre- 
backih dinara.* 

Opat Jakob po svoj je priKci skoro iza toga umro, jer veó 2. listopada 
g. 1323. ban Nikola njegovomu nasljedniku opatu Ivanu dosuduje na temelju da- 
rovnice kralja Bele IV. samostanski posjed Kralju, koji su obliźnji plemići dulje 
yremena nepravedno uzivali;* a zadnjega dana iste godine na opatovu molbu 
potyrdi kralj Karlo Roberto zakładu sto ju ucinise god. 1302. Babonići za oltar 
ST. Kriza u samos tanskoj crkvi.' 

O djeloyanju opata Ivana nije nam se druga joste yijest sacuvala, osim te, da 
gaje papa Benedikt Xn. 4. ozujka 1339. ovlastio, da sudi u pamici,koju je zigrebacki 
kaptol vodio protiy njemackih Krizara radi desetine u Metlici, Ćmomlju i Źumberku. 

Za Ivanova opatovanja zadesila je topusku samostansku crkvu velika 
nesreóa, jer je B. velja5e 1342. u pol noći uz silnu grmłjavinu udario grom u 
njezin żvonik i zapalio ga.^ 



* Lib. priv. mon. Toplic. Doc. LXXTTT. • Lib. priv. mon. Toplic. Doc. XXII. 
■ Lib. priv. mon. Toplic. Doc. XXrV. ^ Lib. priv. mon. Toplic. Doc. XLI. 

* Cod. com. Blagay. Mon. Hung. XXVni. Doc. " Anno Domini MCCCXL1I. in yigilia beate 
XXXV. XXXVII. Agathe media nocte audita sunt tonitrua et 

* Lib. priv. mon. Toplic. Doc. LII. fulgur incedit campanUe hic in Toplica. — 
^ Cod. com. Blagay. Mon. Hung. XXVIU. Doc. Codex u zagreb. dioec. bibL coL XLIV. ser. 4. 

ZLYin. 



124 Tkaldid, Cistercitski samostan u Topuskom. 



Iza lyanoYe smrti (f oko 1348.) izabrase ma za nasljednika nekog Yil- 
łielma iii Guilerma, ali uslijed spletkarenja monaka Sifrida u brzo skianie Yilhelma 
s opatske casti, te na nju uzyisise istoga Sifrida. Sifrid medutim nije bio yri- 
jedan oye uzyisene casti, jer je samostanska dobra haraSio i protepayao,^ a to 
bijase poyodom, da su Topusćani samostanu otkazali podanost i slozbu. Na oelo 
oye bune stayise se gradani: Majhen sin lyekoy, lyan sin Mergakoy, Bados sin 
Hebertoy, lyek sin Gh:dayinoy i Łuka sin Margareidn. Oyi dapaSe u to zapletose 
i samo trgoyisno zastupstyo, naime: lyana postolara suca i prisjednike: Petra 
sina Herbertoya, Mateja sina Dragayina, Krizana sina DragaSeya, Adrijana sina 
łysina, Blaza sina Markoya, Marka sina Stojka i Benka sina Yukojeya. Da se 
buna utisa i mir uspostayi, dosao je na molbu topuskoga samostana ban Payąo 
Ugal u Topusko, te iza istrage proglasi 6. ozujka 1350. na podlozi daroynioe 
kralja Andrije II. duźnosti koje ima općina Topusko spram samostana.' Sifrida, 
koji je nesto yise od jedne godine opatoyao, skinuse s casti, i uspostayise Yilelma.^ 
Iza banoya odlazka bukne buna joś jace, jer ju je poticao syrgnuti opat Sifrid, a 
buntoynici ustyrdise, da općina Topusko ne spada pod opatoyu iii samostanska 
ylast, nego slobodna poput drugih da spada samo pod bana. U toj je pobuni 
zaglayio samostanski kljuSar lyan. 

Ne ima sumuje, da je samo silom i to pocetkom g. 1352. buna utisana 
bila, kada je Sifrid kao glayni kriyac zatyoren u syjetoynu tamnicu, a koloyode: 
Majhen, lyan, Rados, lyek i Luka liseni syoje imoyine bili izagnani. Opóinski sudac 
lyan postolar i zastupnici: Petar, Matej, Krizan, Adrijan, Blaz, Marko i Benko 
zamoliysi u opata Yilhelma oprostenje ispoyjedise, da su bili zayedeni, a da su 
neyini u ubojstyu samostanskoga kljuoara. Obrekose da de biti samostana yigemi 
i da óe nositi propisane terete, a ako bi itko ikada ustao protiy samostana, da óe 
ga oni syim silama braniti. KonaSno prihyatise i to, da se sya njihoya imoyina 
zaplijeni za samostan, i da se i oni i njihoyi potomci do sedmoga koljena drie 
za izdajice i yjerolomce, ako bi oni iii njihoyi potomci yjerom krenalL Oyu izjayu 
potyrdise pred zagrebacklm kaptolom 12. ozujka iste godine.^ 

Sada, kako je bila buna utisana yaljalo je zemljiste, sto ga je Sifrid pro- 
tepao, samostanu poyratiti. Opat Yilelmo isposluje od kralja Łjudeyita naredbu 
od g. 1354., po kojoj su syi oni, kojima je Sifrid isto samostanskoga poklonio, to 
s mjesta imaU da samostanu poyrate.^ 

Opat Yilhelmo da nagradi yjemo sluźboyanje blinjskoga slobodnjaka 
Teukusa ustupi mu mjeseca koloyoza 1355. samostanski posjed Sracice kao ya- 
zalstyo uz pogodbu da godimice plaća o Martinju tri markę dinara, da oz zalazinu 
daje i tri obicna dara na godinu, i da kao slobodnjak yrsi slobodnjaoka slazbu.^ 

Ćetri godine kasnije 28. traynja 1359. izdade opat Yilhelmo priznanico, 
da je topuskomu samostanu Markulin, Ostrozacki gradjan, izplatio zsJdadu od 
357, for. koju je neko6 njegoy preśastnik opat lyan dao knezu Duj mu Babonióu 
Blagajskomu. Tim je samostan bio potpuno namiren.^ 



' Veli listina o njem: „bona ipsius monasterii * Lib. pńv. mon. Toplic. Doo. ŁXIX. 

dilapidare et alienare non expavit"' • Lib. priv. mon. Toplic. Dcc. XXV. 

" Lib. priv. mon. Toplic. Doc. XVI. ' Cod. com. Błagaj. Mon. Hung. vol. XXVIIL, 

Theiner Mon. Hung. n. p. 62. Doc. LXXVm. 

lab. priy. mon, Toplic. Doc. TiXTT. 



Tkaldió, Cistercitski samostcui u Topuskom. 125 



Sljedeće godine 1360. na YllhelmoYU molbu oslobodi kralj Łjudeyit na 
temeljn starih poylastica topuski samostan, njegoye slobodnjake i kmetoye, da ne 
moin^n banovima dayati ni konoyine ni syinjske desetine, sye ako bi ja od njih 
ikada i zahtjeyali.^ 

S oyim će bez dyojbe biti u sayezn i onaj spor, koji je g. 1360. nastao 
medu topaskim samostanom i općinom Sraoicauna. Tomu sporu bijahu glayni po- 
kretaoi: Grdak sin Grgin, Badió sin Yukoslayoy, Eatko sin Vukoy, lyan sin 
Grgoroy, Stjepan sin Badunoy i Nikola sin Ilijin, koji su u ime syoje i cijele 
opńine otkazali nosenje samostanskih tereta, plaóanje obicna Sinza (Martinsćine) i 
dayanje obicnib daroya. Styar bi se morala bila rijesiti na saboru, koji se o Mai> 
tinju u Zagrebu sastao, ali kako se nagomilalo presnijih styań, odredio je ban 
Łeustakij, da se durdeyskih osmina sljedeće godine o tomu raspraylja. Do toga 
nije ni doslo, jer se posredoyanjem sraćićkoga żupnika Martina nagodila općina 
sa samostanom. Na 23. oźujka 1361. pred zagrebackim kaptolom obje stranke oyako 
ugoyoriise: Sracinska óe si općina t.j. njezini slobodnjaci birati suca iii naSelnika, 
kojemu pripada treći dio globe od razbojstya, krade i umorstya; ostała dya dijela 
su samostanska. Sracinski slobodnjaci plaćati će samostanu syake godine o Martinju 
tri pense dinara i dati će jednu zalazinu. U koga budę deset syinja, deseta je 
samostanska. Odsjedne li kada u samostanu kralj iii ban, to će u ime prisjelice 
syaka slobodnjacka zadruga platiti cetiri dinara. — Nijedan slobodnjak, koji bi 
imao na syojemu prediju kmetoya, ne plaća od syoga slobodnjaókoga kućista 
kunoyine; nema li kmeta, to mora od syoga kućista u ime kunoyine samostanu 
dayati deyet dinara. 

Oyaj se je ugoyor procitao u saboru, a kad su obje stranke obrekle, da 
će ga se drźati, ban ga 15. syibnja 1361. sa saborom odobri i potyrdi.' 

Uz Sracićane digli se protiy samostana i plemenitasi Badostići u Dolcu i 
Sadostićima. Naylas: Łuka i Stjepan sinoyi Łuckoyi, Benko sin Mihaljey, Andrija 
sin Ilijin, Durdek, Ilija sin Rastojnoy, Mikoy sin Petrinin, lyan sin Brajsin, Vuk 
Lukec sa braćom, Dimitar sin Yukmanoy, Grdona sin Jelkoy i Tomsa sin Jekminoy 
uskratiysi syako plaćanje i sluźbu. I tu je styar uz sracinsku radi rijesenja yaz- 
sijih styari morao g. 1360. ban na durdeysku osminu sljedeće godine odgoditi, 
ali se je posredoyanjem sraćićkoga żupnika Martina i zagrebaćkoga prepozita 
Jakoba, koji je podjedno bio i arcidzakon gorskoga kotara, nagodilo i oyo pleme 
sa samostanom te 23. oźujka 1361. pred zagrebackim kaptolom sklepiło oyaj 
ugoyor: Pojedine plemenite obitelji u Dolcu i Radostićima dayati će samostanu 
dyije pense dinara o Martinju, tri obićna dara i jednu zalazinu. — Glede syinjske 
desetine odredilo se, da onaj, koji ima samo jedno prasę, ne plaća nista, a koji 
budę imao yise, da od syake glaye plaća cetiri dinara. — Suca iii nacelnika birati 
će si sami, a taj ima kao i sracaćki treći dio globa od krade, razbojstya i umor- 
stya; ostała dya dijela pripadaju samostanu. Syi dotadanji parnićki spisi progla- 
suju se niśtetnim i bez yrijednosti. I oya se je nagoda proglasila u saboru, te ju 
je ban Łeustakij 16. syibnja potpisao.* 



* Lib. priv. mon. Toplic. Doc. VI. * Liber priy. mon. Toplic XLIV. XLV. 

* Lib. priy. mon. TopUc. Doc. XLVII. XLVIII. 



126 Tkalóió, Cistercitski samostan u Topuskom. 

Kada se je skoro iza toga pocelo pleme Badostica dijeliti na tri sknpine, 
zayadi se radi razdiobe svoje djedoyine Dolca i Badostióa. Iz toga nastase tri 
pamice: jedna za zapadni dio Badostióa, druga za treóinu posjeda Badostióa a 
treóa za zapadni dio posjeda Dolca. Badostiói podastrijese styar banu Łeustakiju 
moleói ga, da ih on pravedno podijeli. Za ovaj postupak kojim se je vrijedalo 
prayo topuskoga samostana, doznao je opat Vilhelmo, pa osobno pred banom pro- 
svjedova protiv toga, da ban Badostióe dijeli. Po daroynici Andrije IL Badostiói 
spadają pod topuski samostan ; stoga jedino opatu pripada prayo dijeliti ih. Ban 
da nepoyrijedi opatoya praya odredi, da opat uz njegoya pristaya Ładihu pozoye 
preda se i dnige plemenitase i ostale topuske podanike, te da diobu proyede. 
Prema toj banoyoj odredbi sazoye opat plemenite Ijude iz Badostióa, Brocine i 
Bomoyca, te s njima, koje na temelju pismenih ispraya, koje po usmenoj predaji 
podijele pleme Badostióa u tri skupine oznaciysi syakoj tocno njezin kotar. Kao 
obyeze podijeljenoga plemena odredise, da óe syaka pojedina zadruga plaóati kao 
i prije o Miholju od syoga kuóista dyije pense, dayati tri obiona dsora na godinu 
i jednu zalazinu, a i glede syinjske desetine i dobotka suca i samostana od globa 
ustanoyilo se, da yrijede prijasnje odredbe. 

Da se dioba i s njom spojene duznosti tocno yrse, stayise kao jamce Vuko- 
slaya sina Andrijina iz Badostióa, lyana sina Bogdanoya iz Brocine, Dimitra sina 
Badinoya iz Bujceye, Bartomana sina Payloya iz Bratolióa i Grdaka sina Seisina 
iz Sracióa. Opat Yilhelmo brzo je iza ove diobe umro tako, da ni nije dospio, da 
o njoj praynu isprayu sastayi, te ju je mjesto njega 27. listopada g. 1362. izdao 
njegoy nasljednik opat Gryido.^ 

Protiy izbora opata G^da poznati je syrziopat Sifrid pred rimskom sto- 
licom prosyjedoyao. U optuznici, koju je tadanjemu papi Vrbanu V. podastro, tuii 
se da je on sam dayno yeó izabran za topuskoga opata, kao takoy dapaSe i po- 
syeóen, da je jednu godinu i nesto yise opatijom uprayljao, ali da je bio syetoy- 
njackim nasiljem syrgnut i bez ikakoya prayna uzroka u syjetoynjaSke uze bacen. 
U uzama da je deyet godina nosio teske yerige oko yrata, na rukama i nogama, 
cesto da je bio yezan uzetima i remenjem, sest mjeseci da je sjedio u kladi, a 
napokon da je bio prisiljen urućiti syjetoynjacima samostanski pecat i obeóati, da 
ih za sye to nikada ne óe tuziti. Pa eyo sada, kada je slobodan, usuljao se na 
njegoy o opatsko mjesto neki Gyidon de Clarayalle. 

Na oyu je Sifridoyu tuzbu papa odredio mjeseca koloyoza 1364, da solno- 
gradski nadbiskup poyede istragu.^ Je li se istraga zaista poyela i kako je ispala 
nije nam poznato, ali je Gyido ostao topuskim opatom. 

O djeloyanju opata Gyidona sacuyale se samo dyije yijesti. Njegoyim na- 
stojanjem senjski je magistrat poyratio samostanu neke kuóe u Senju, za koje se 
ne zna, na koj su nacin samostanu oduzete bile. U posjed tih kuóa uyeo je topuski 
samostan 18. studena 1363. podnacelnik Fuxo te je odredio, da osim topuskoga 
opata iii njegoya zamjenika iii bez opatoye dozyole ne smije nitko u njima 
stanoyati.^ 



* Lib. priv. mon. Toplio. Doc. XLII., XLIII. ■ Theiner. Mon. Jlung. II. Doc. CXVn. 
XLVI. » Lib. priv. mon. Toplic. Doc. LXXIL 



Tkalnio, Cistercitski samostan u Topuskom. 127 



Druga nam yijest piipoyijeda, kako je Gvido od petrinjske općine ispo- 
sloyao, da je samostanu povratila nekoje otete posjede i kako je s njom aglavio 
konacni medasni razYod. Mjesto Petrinju godine 1240. proglasio je vojvoda Ko- 
loman slobodnom opóinom, a tadanji joj je ban Stjepan oznacio posjedoyni kotar 
i iiveo jn u posjed.' Do polovine XIV. vijeka tocno se drzala oznacenih joj gra- 
nica, ali yeó god. 1357. za suceyanjn Jycina pocela je dirati u posjede topuskoga 
samostana, te si silom prisyojila Mlinogu i Visoko, a od Streźića je otela polo- 
yinu, unistila sedam samostanskih mlinoya i dyadeset kmetoya izćerala sa njihoyih 
zemljista. 

Sedam godina se nzalud trudio topuski samostan, da mn se oteto yratL 
Istom godine 1364. na tuzba opata Gyidona odredi tadanji glayni uprayitelj kra- 
Ijeyine Slayonije, zagrebacki biskup Stjepan UL, da se taj prijepor rijesi na 
zagrebackom saboru, koji 6e zasijedati desetoga i sljedeóih dana mjeseca lipnja. 
Na oyaj sabor, kod koj ega prisustyoyahu dya kraljeya izaslanika: njitranski biskup 
Stjepan i Tomo, brat ostrogonskoga nadbiskupa Nikole, dodose i izaslanioi pe- 
trinjske općine i opat Oyido. Bazloziysi oyaj saboru nasilje petrinjske općine, 
zaprisegne kraljeyski namjesnik prisutne yelike suce i plemiće, da istinito reknu 
sto znadu o tim posjedima, njihoyim medama i prijeporu; na sto syi jednodusno 
izjayise, da je petrinjska općina oborila i unistila stare medasnike i postayila 
noye, ali da je mnoge odmakla od pryanjih i tako posyojila samostanske posjede. 
TT kolikom je to opsegu uoinila, da ne mogu tocno znati, kao ni to, koliko je 
samostan oyim osyajanjem śtete pretrpio. Protiy te izjaye ręce Tajsa sin Jakoboy 
iz Morayća, odyjetnik petrinjske općine, da općina nije nista posyojila ni od samo- 
stanskih posjeda ni od posjedoynih cestica, nego da je samo syoj kotar prema 
daroynici yojyode Kolomana noyim medasnicima ozna^cila. 

Da se prijepor mjerodayno i konacno rijesi, izabere sabor za poyjerenike 
prabiljeznika Jakoba, Gala sina Mihaljeya, nećaka njitranskoga biskupa, Ladislaya 
sina Stjepana Koyaca i jednoga yelikoga suca zagrebaćke źupanije, koji će poćam 
od trećega dana iza lyanja u prisutnosti susjeda i medasnika obici mede posjeda 
Mlinoge, Yisokoga, Streźića i Petrinje, te postayiti noye i ocite mede tamo, gdje 
su pryobitno bile. Oyo dojavi 13. lipnja kraljeyski namjesnik zagrebackomu kap- 
tolu kao yjerodostojnomu mjestu i zamoli, da i on kao takoyo odasalje syoga 
Soyjeka s recenim poyjerenicima, pa da i taj noyi razyod meda izdade pod syojim 
yjerodostojnim pecatom.* Kada se je oyaj razyod doyrsio, prestao je i taj prijepor. 

Yise nam o djeloyanju opata Gyidona nije poznato, ali naslućujemo, da 
je onda trebalo yise takoyih razyoda uciniti, te je nekoje, koji su ostali nepro- 
yedem syrsio Gvidoy nasljednik opat Tomo. Oyaj je mjeseca listopada g. 1380. 
proyeo razyod medu posjedom topuskim i malom Bojnom, posjedom knezoya Bła- 
gaj skih, lyana, Nikole i Stjepana Babonića.^ 

Tomina, nasljednika opata lyana zatece hryatsko-bosanski pokret, koji na- 
stade iza smrti kralja Ljudeyita I. (f 1382.) protiy Sigismundoye iii ugarske stranke. 
Kako je topuski samostan pristao uz Sigismunda, morao je mnogo pretrpiti. 



* Kukuljeyió Jura regni C. S. D. I. pag. 60. * Cod. com. Błagaj. Mon. Hnng. XXVin. Doc. 

* Lib. priy. Mon. Toplic. Doc. LX,V. LXVI. XCVI. 



128 Tkaldió, Cisteroitski samostan u Topuskom. 



O djeloyanju opata lyana znamo, da je 16. ozujka 1384. samostanskom privolom 
predao na doziyotno uziyanje posjed gomju Łeskoyu knezu Nikoli sinu Dujma 
Blagajskoga uz uyjete, da mjesto ondjesnje samostanu pripadajuóe knnoyine, 
syinjske desetine, zalazine i tńju obicnih daroya syake godine o Maridnju plaóa 
deset zlatnih forinta, a to doklegod budę ziyio i taj noyac tocno plaćao ; zatim da 
bez narocite opatoye dozyole na zemljista tamosnjih samostanskih kmetoya ne 
naseljiya drugih kmetoya, napokon da óe kada budę od potrebe, oruzjem braniti 
crkyu i samostan. Stanoynicima dobije Łeskoye pridrzalo se prayo pasę u sumama 
i liyadama gomje Leskoye.' 

Topuski se samostan dugo yremena parbio sa plemenitasi BAtetići radi 
posjeda Kupkę gońce. Opat se lyan uyjerio, da óe samostan imati silan parbeni 
trosak radi posjeda za koji nema nikakoyih pismenih dokaza, te tim i słabe nade 
da óe parnicu dobiti. Iz izjaya susjeda Kupkę gorice doznao je, da je oyaj posjed 
nekadanji ban Stjepan Babonió !Batitióima oteo. Stoga da samostanu ne nametne 
suyisna troska opat 20. prosinca 1386. poyrati zadruzi, a narocito Nikoli i nje- 
goyim sinoyom Andriji, Tomi i Gjuri Kupku goricu.* 

Da je za opatoyanja lyanoya topuski samostan morao mnogo stradati^ 
dokazuje jedna jedina yijest, koja nam se sacuyala. Na 27. ozujka 1392. tuzi se opat 
lyan pred banom Detrikom Bubekom, kako su topusku crkyu i samostan orobile 
bosnjacke cete* i odnijele crkyeno ruho, kaleźe i knjige. Da se uzmogne poprayiti 
orkya i nabayiti noyo ruho i sy. posude, trebalo je tri samostanske posjede gomju 
i dolnju Łeskoyu i B>uhoyo za tri sto dyadeset for. Stjepanu sinu Dujma Bla- 
gajskoga kneza zaloziti Opat je morao obeóati, da oyih posjeda dyadeset i sedam 
godina ne óe iskupiti. Elada je ban dozyolio zalaganje samostanskih posjeda, Stjepan 
Blagajski pred njim odbroji opatu dyije stotine forinta, a oyaj se obyeze, da de 
mu u ime syoje i samostana izdati poylasticu, cim isplati ostalih sto dyadeset for.' 

Kada je 25. traynja i. g. knez Stjepan spomenuti zaostatak isplatio, opat 
lyan izdade mu odnosnu isprayu, po kojoj je imao samostan da plaóa i drzayni 
porez na recena imanja, dok ih ne iskupi. Umrę li knez Stjepan pnje izminuóa 
ustanoyljena roka od 27 godina, to óe topuski samostan biti duźnikom Stjepanoya 
brata, njegoyih sinoya i neóaka.* 

lyanoy je nasljednik opat lyan Alben 18. lipnja 1399. na spomenuta tri 
posjeda uzajmio jos sto for. i izdao zaduznicu na oetiri sto dyadeset for. uz sye 
prijasnje obyeze.** 

Oyaj se opat lyan spominje jos god. 1402., a god. 1408. bio je „Thomas 
episcopus Srebemicensis commendatarius abbatiae". Po tomu topuski su Cisteroite 
medu god. 1403 — 14f)8. napustili svoj samostan pa se kojekuda razselili. TTzrok 
tomu pojayu sigumo su bili ratoyi, koji se u tom razdoblju yodili medu kraljem 



^ Cod. com. Blagąj. Mon. Hang. XXyiII. sina Dore Zrinskoga. Tom je zgodom bez 

Doc. CII. dyojbe bio poplijenjen i topuski samostan. 

' Cod. com. Błagaj. Mon. Hung.XVin. Doc. CIV. ' Cod. com. Błagaj. Mon. Hung. XXVIII. 

* Neznamo, koje se godine to zbiło, ali naslu- Doc. CV. 

ónjemo da je godine 1387., kada je vojvoda * Izvor na kozi u arb. jug. akad. 

Hrvoja sa banom Yukom i yelikom bosan- ^ Cod. com. Błagaj. Mon. Htmg. XXVIIL Doc. 

skom Yojskom proyalio na posjede Pavla CXI. 



Tk&16i^ Ciatercitaki Bamostan u Topnskoi: 



SigUmandom, te Tvrtkom TTrtkovićem bossnsldm krabem i ToJTodom Hrvojein. 
Od toga TTemeiia o topnskom samostaun i njegOYOJ opaUji molo ee je Yijesti 
BatSaralo, a iz njih doznf^emo, da sa s njom uprayljale raźne duhoToe liSnosti 
sve do godiue 144S, Tada dodje d Topnsko op6i vizitatoT oistercitskoga reda u 
Hrvat8koj, TJgarskoj, Stajerskoj, Eranjskoj itd. Iran opat Morimnndski i postayi 
topnskn opatijn pod nadzirauje Kranjske opatije od Zationa (Sittdch), proglasiy 
ora materom topnske opatije, bndaći da je pryaeuja mati Francezka od Clair- 
vaxixa, pradaleko bila.* 

U opnstjeli topuBki samostan sada se po dmgi pat doselile Gistercite iz 
ZatiSna, ali se samo kratko yrijeme odrzaie, jer se opet — na oTijek — odselise, 
kada je iza pada Bosne (1463.) stupio Tarcinna prag Hryatske. Od tada topnskom 
opatijom i njezLnim imaojem opet nprayljahu raźni crkveni dostojanstvenici pod 
imenom topuskih opata, dok konaćno kralj Ferdinand I. g. 1668. i naeloY i dster- 
ótflke poejede ne podijeli za TJeĆna Tremena zagrebaSkim bisknpima. Od cister- 
citakoga samostana i veli<San8tvene njihoTe orkve, koja je jos a prosjom stoljeńa 
postojala,' danas se je sacaralo samo Telebno njezitio prooelje.* 

Ivan Tkalćić. 



SI. t5. Pećat topuskoga samostana. 



* KiikTaj«vió u Kujiieyuilia I. atr. 85. II. Uartin 1317. 

* TieBtnik arheoL druSt. g. 1880. br. 2. 12. Jakob H. 1323. 

* Od toposkih opata, (dok en nairoe Cistercite IS. Itsu II. 1334. 1348. 
bili n Topoakom) poznati sn nam ovi: IŁ Tilłielmo 1360. 

L N. N. 1306. 15. Sifrid U61. g. 1353. Bvrgniit. 

2. K. N. . . . - Yilhelnio, (uzpoatayUen) 1363. 1861. 

8. Tlioobaldo. 1213. 1217. 16. Gvido IL 1862. 1366. 
4 Herberto. 1224. 17. Toma 138a 

6. Orido 123a 18 Ivan III. 1881 1392. 

6. Iran Ł 1242. 19. lyan Atben 1398. 

7. Matej 1366. 1281. — Toma, biskup srebeniidki, apraTite^' opft- 
a Jakob I. 12®. 1288. tijo topoake 1408. 

9. Nikola 1306. 2C. Barnaba 14&Ł 
la Salic 1314. 



t PEOF. SIME LJTJBIO. 



Yreim źslosna dimioBt, da pisetu nekrolog veoma zasluzna i marljiTa 
hryatakog knjiźeynika : Prof. Sime Ljubić umro j© 19. liatopada 1896. a Starom 
gradu na HTam u velikoj starosti, kojoj je breme u zadaje doba Teó dosta tesko 
podnoeio. Hryatsko arheolosko dmstyo żali za SYCJim osmradem, arbeoloild odjel 
narodnoga mazeja za sYojim mnogogodisnjim ravnateljein, koji gaje iz neznatnili 
pocetaka podigao do znatne viuine, a hrratski naród za jednim od najmarljlTijih 
radmka na poljn narodne historije. 

Śime Ljnbić rodio se je 24 sTibnja IS22. a Starom grado na otoka Hraro, 
gdje je polazło i puSku ikoln. Oimnazijo, filozo£ja i bogosloTija srrlio je n Da- 
brovnika, Spljeta i koji se je prvi OBvrtao 

Zadru. Yeć prije pe- i na narodno blago, 

deset i jedne godine, zabiljezivsi n njemu 

iate godine kada je nekolikonarodoihpje- 

osnOTan narodni mu- sama. Kada je g. 1847. 

zej, kojemu je on kroz Ljubi6 bio zareden za 

mnogo godinabioraY- STećemka i postao ka- 

nbteljem, pojavljnje pelanom u STOJema 

se Ljnbić na polja rodnomn mjestn, zivo 

brvatake knjizevnoati ae je latio posła, da 

foUdoristićkim djetom tamo askriai u ono 

„ObiĆaji kod Ylahab u doba nsparana na- 

Balmaciji". U Zadra rodnn syljeat. U Sta- 

1846. Josiste je godine roma je gradn oano- 

izdao i „Bibanje i ri- vao narodna Sitaonn, 

barsko prigovaranje", posve&ena bana Jela- 

djelo svog« .emlj.ka 5, ,^ p^^, j,^^ ^^^ ate i priv.ta» śkota 

Jretra HektoroYica, gimnazijakib naaka, a 

a Slancima po domaćim i stranim noTinama atao je pisati o odnoia.jima, potrebama 
i teźnjama hrvab8koga naroda n Dalmaciji. To ma je orodilo zlim płodom, jer ga 
najpiije gtpustise iz aluźbe, a kaanje premjestiee a Sapetar na otoka Brafia. Tekar 
tza nekoga vremena upet ae je mogao pOYratiti a syoj Stari grad, koji ma je bio 
arcu priraaao. TT Ljubića je naime bio yeoma razvijen lokalni patrijołizam, tć ma 
nije nijedno mjesto na 8vijetu bilo tako lijepo kao njegOT rodni Stari' grad. 

U Starcia gradn, gdje je negda opstojala grSka naaelbinef Pharoa, osno- 
vana na poćetka IV. yijeka prije Krista, imao je Ljnbió prilike, da se upozna aa 
antiknim spomenicima, kojih se je tamo dosta ćeato naslo. U njegOTomn uostojanja 
dosta ga je apaćivao njegov rodak Nisiteo, koji je imao lijepn zbirkn grSkih 
novaca, sto au ^e na sarnim dalmatinskim otocima koTali, te je i kao iateligentan 
diletanta u znanstyenom svijeta bio na dobrom glasn. NisiteoY je prinyer potakao 



Brunsmid, Prof. Śime Ljubić. 131 



i Łjubióa, da kupi steure grdko-dalmatmske novce, te je sabrao dosta yeliku zbirkn, 
koja je kasnje veóim dijelom nabavljena za narodni mozej u Zagrebu. 

Monotoni malogradski zivot bez znatnijih ciljeva nije za dugo bio za Lju- 
bióa, koji se odluoi posyetiti naukama. Proboravivsi dvije godine na beckom sve- 
uSilistu, gdje je slusao poyjest i slayisfciku, postade Ljubić g. 1867. uciteljem na 
gimnaziji u Spljetu, te je neko vrijeme upravljao i tamosnjim muzejem. Ali ve6 
slijedeóe ga godine nalazimo u Mlecima, gdje je po nałogu ministra Bacha u 
arkiyu 5inio istraziyanja, koja su se odnosiła na postanak za onda turskih enklaya 
Elleka i Sutorine, kojima je Dalmacija bila na troje rasjecena. Iza rata od g. 1869., 
koji je presjekao njegov boravak u Mlecima, presao je Ljubić u hrvatsku sluzbu, 
•te je godine 1861. — 1863. sluźio na osjeokoj, a 1863. —1867. na rijeckoj gimnaziji. 

Nova perijoda u Ljubićeyu zivotu nastade, kada je g. 1867. postao 8u- 
yarom arheoloskoga odjela narodnoga muzeja, a g. 1871. ravnateljem narodnoga 
muzeja. Od sada se je on nalazio u syojemu elementu, te je po miloj volji mogao 
kupiti starine, sto su se nalażile po Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji i knjiźevno 
raditi, kako- bi si stekao dobar glas u domaćem i yanjskom syijetu. Narodni muzej, 
kada ga je Ljubić primio, jedya da je zasluziyao, da se naziylje imenom muzeja. 
Tomu je bio razlog, sto je gotoyo jedino bio upućen na daroye rodoljubiya op- 
ćinstya, te Sto je gdjekoji od tih rodoljuba imao yrlo cudnih pojmoya, sto sye u 
jedan muzej spada. Sye dotlę nije muzej imao stalno namjestena cinoynika, koji 
bi mu zbirke zaista i cuyao i poyećayao. Ono sto je reyni major Sabljar prikupio 
bio, yise je obogatilo prirodosloyni odjel nego li arheologicki. Sabljar je rijetko 
kada mogao da dobije koji yrijedniji starinski predmet; mnogo je toga u ono 
doba za noyac, a cestoputa i bez otstete odilazilo izyan zemlje. Kako su Ljubiću 
bila na raspolaganje dosta cedna sredstya, sto ih je ylada u ime dotacije muzeju 
dopitiyala, to je mogao tecajem od yise nego dyadeset godina styoriti arheologicki 
ł historicki muzej, koji je barem donekle odgoyarao casti hryatskoga naroda; 
na styaranje hryatskoga etnografickoga odsjeka u narodnomu muzeju radi ne- 
znatnih noycanih sredstaya zaliboze nije mogao prayo ni pomisljati. 

Ljubićey knjizeyni rad obuhyatao je poyjest i arheologiju hryatskih i 
jugoslayjanskih zemalja. Nije mi namjera, da podyrgnem strogoj kritici njegoy 
ananstyeni rad, koji u mnogom pogledu ne odgoyara posyema onim zahtjeyima, 
sto ih danasnja znanost na takoye radnje staylja. Isticem narocito, da se Ljubiću 
mora priznati, da je bio yanredno marljiy i plodan pisać, te da je mało hryatskih 
ucenjaka, od kojih bi bilo toliko radnja stampano kao od njega. Najyaznije su 
one njegoye radnje, koje se tiou numizmatike i diplomatike. Spominjući samo uz 
put njegoyu zastarjelu rasprayu o staro dalmatinskom pjenezosloylju, u kojoj se 
bayi antiknim noycima grckih naselbina u Dalmaciji, zaustayiti mi se je za oas 
kod njegoyoga glaynoga djela „Opis jugoslayenskih noyaca. Zagreb 1876. U oyoj 
knjizi se Ljubić bayi starim bugarskim, srpskim i bosanskim noycima do XV. 
yijeka na temelju ogromnoga materijala, sto ga je proucio po raznim jaynim i 
criyatnim zbirkama. U mnogim detaljima Ljubić je dosao do noyih pozitiynih 
* rezultata, te si je stekao tim yeliku zaslugu, koju ni najmanje ne może da okrnji 
cinjenica, da i u oyomu njegoyomu djelu ima dosta pogrjesaka, medu kojima 
spominjem samo neke od najglaynijih. Najstarijim bugarskim noycem drźi Ljubić 



182 Bmnfimid, Prof. Śime Łjnbió. 



zlatan noyac Yladimira, ali to nije bugarsH nego rusłd noyao, NajobiSnije bu- 
garske noYoe, po tipu srodne sa jednom rjedom seiijom (po Łjubióu noyci Simeona 
Yelikoga), dodijeljuje on kiiyo Asenn I. jer su od lyana Aleksandra, kojemn 
Łjubió nije dodijelio nijednoga noyca. Pooetak koyanja u Bogarskoj on je dakle 
bez suninje prerano metnuo. Istu je pogrjesku ucinio i kod srpskih noyaoa. Na 
pryo mjesto tamo meóe toboznje noyce Stefana Yladislaya I., koje yalja razdijeliti 
meda Stefana Dragutina i Stefana Yladislaya II. Eod Srba je dakle pryi poSeo 
koyati Stefan Uros I. Od bosanskib noyaoa dodijeljuje Łjubió jednu seriju Ste- 
fanu Kotromanoyióu Ł, ali ti su noyoi bea sumuje od Stefana II., koji je po syoj 
prilici prye syoje noyce dao koyati izyan syoje drzaye u Dubroyniku. — Kada 
su se oko g. 1875. u trgoyini pojayili toboźnji starosrpski zlatni noyci, Łjubió je 
stao braniti njihoyu auteticnost. (Na obranu prayosti starosrpskih zlatnih noyaca. 
Sad jugoslay. akademije XXXIY., str. 75 i sl.). Danas je stabio ustanoyljeno, da 
su ti zlatni noyci dosta nespretno izyedeni falzifikati nekih preyejanaca, kojima je 
do toga stało bilo, da uSine sto bolji posao; jedan dio njihoyih originahiih kalupa 
nabayljen je kao dokazalo za to sljeparstyo za beogradski muzej. łjubió je tako 
sibio mogao zabasati samo stoga, sto mu je manjkao prayi osjeóaj aa stil u 
umjetnosti. Tko srayni te falicne zlatne noyce — nekoliko ih je i u narodnom 
muzej u -^ sa prayim srebmim srpskim noycima, taj ne może i ne amije ni jedan 
Sas biti u dyojbi, da jedni i drugi sa stilistiokih razloga ne mogu biti iis igtoga 
doba. — Moram da spomenem jos jednu Ljubióeyu numizmatiokT:^ radnju o atarim 
hryatskim noycima, sto su ih kraljeyi i banoyi u arpadoysko i anzuyinsko doba 
koyali za Hryatsku (moneta regis per Solayoniam i pro Solayonia) 
Łjubió je bio sabrao dosta materijala, te je dapaóe radnju o tomu zamrsenomu 
pitanju Sitao u jednoj sye&moj akadem\jinoj sjednici, ali radnja nije nikada stam- 
pana (osim maloga izyoda u „Łjetopisu^), jer ju Łjubió, kako mu je jedan dio 
rukopisa na nepojmiyi naoin nestao, nije mogao doyriiti i akademgi predati- 
Jedan dio toga rukopisa, i to o partiji yeoma neznatne yaznosti, iza Łjubióeye je 
smrti akademiji poyraóen! Da li se ostatak nalazi u pokojnikoyoj ostayini ląje 
poznato, a nebi ni bilo od yaznosti znati, jer je Łjubióeya radnja iza krasne 
Truhelkine monografije o hryatskim noycima sigumo antikyirana. 

Łjubićey ostali arheologicki rad yeóinom je stampan u „Yiestniku hryat- 
skoga arheologickoga drustya^, od koj ega je on óasopisa izdao u syemu detmajst 
godisnjaka. Uz epigrafióke, topografske i numizmatióke raduje susretamo tu nmogo 
clanaka o prehistoriji, koju je nauku Łjubió za prayo pryi kod Hryata po6eo sa 
nekim uspjehom gojiti; najmanje je sretan bio sa syojim ólancióima oisto-arheolo- 
giSkoga iii umjetnicko-historijskoga sadrźaja. 

Yeliku si je zaslugu Łjubió stekao izdayajuói pisane spomenike, koji se 
odnose na poyjest juznih Slayena. Akademija je izdala od njega redigiranih detet 
syezaka „Łistina o odnosajima izmedu juznoga Slayenstya i mletaSke republika^ 
i tri syeska sa izyjeśtajima, koje su republici podastrli mletaoki fiinoynici (Com* 
missiones et relationes). Osim toga je priopóio mnogo druge po^jesnicke grade u 
„£adu^ i Starinama jugoslay. akademije u „Archiyu'' beSke akademije i drog^je. 

Prastajuói se sa yeoma zasluznim pokojnikom na oyomu mjestUi kliiem 
mu „Siaya mu'' i pokój mu dusi! 

Dr. Josip Brunśmid. 



ZAPISNIK 

glavne skupstine hry. eurheoloskog drustya u Zagrebn obdrzayane dne 6. traynja 

1896. n dyorani yladina odjela za bogostoyje i nastayn. 



Predąjednik: Dr. Isidor KrSnjayi. 

Perovoda: Prof. J. J*urić. 

Prisntni: lyan TkalĆić, potpredsjednik, dr. 
Joeip BrnnSmid, błagaj nik i urednik „Yiest- 
nika", dr. lyan pi. BojniĆić, E. pi. Laszoy- 
sky, dr. Fr. pi. Maixner, Ferdo Miler, dr. 
August Musić, odbomici, Gjuro Crnadak i 
Gjuro D e 2 e 1 i ć , reyizori druStyenih ra^una, Spiro 
Brusina, dr. Jyan Hoić, Payle Karić, lyan 
KostrenÓić, Oto KuÓera, Petar Markoyić, 
dr. A. Miler, dr. lyan Novak, C. F. Nuber, 
dr. y. Buyarac i J. Sarkotić Ćlanoyi. 

Predąjednik pozdraylja gg. Ćlanoye, konsta- 
tuje, da je za dr2anje glayne skupStine prisutan 
prayilima propisani brój Ćlanoya i proglafiuje 
glaynu skupStinu otyorenom. 

Tajnik prof. J. P u r i ć , Ćita slijedeći izyjeStaj : 
Yelepofitoyana gospodo! Obnoyljeno hryatsko ar- 
heolofiko drufityo proźiyjelo je eyo pryu syoju 
godinu, od kada se iz sna probudilo, pa na iz- 
maku te godine dozyolite mi, da se u pryom redu 
sjetim onih zaslu2nih muźeya, koj ima druStyo ima 
da zahyali syoj opstanak. Na pryom mjestu spo- 
menuti mi je yrijednog mnogogodiSnjeg druStye- 
nog potpredsjednika lyana Tkaljfića, koji je kroz 
pune dyije godine na$emu drufityu bio sye i njemu 
je zahyaliti, da drufityo nije zaspało za uyijek. 
Oosp TkalĆić se je odluĆno opro predlogu nekih 
upliynih liĆnosti, koje su iSle za tim, da se dru- 
fityo naSe razide, a druStyena imoyina preda kojem 
srodnom druStyu. Nu nije to jedina zasługa gosp. 
lyana TkalĆića. Yidei^i on, da druStyo samo syo- 
jima sredstyima ne mo2e nastayiti niti izdayanje 
Yiestnika a kamo li poduzeti koje ya2nije podu- 
zeće, obrati se kr. zemaljskoj yladi s molbom, da 
drufityu priskoĆi u pomoc. Yisoka kr. zemaljska 
ylada se je toj molbi i odazyala doznaćiy za 
god. 1895. za izdayanje Yiestnika 600 for. Kada 
se je u proSlogodifinjoj glaynoj skupStini, koju je 
g. Ł Tkalóić kao potpredsjednik sazyao, sakupio 
lijep brój odliĆnih liĆnosŁi, predloii ba§ on, da 
se za drufityenoga predsjednika izabere poznati 
prijatelj arheologije presyijetli gospodin dr. Isidor 



KrSnjayi, uyjeren, da će se pod njegoyom upra- 
yom druStyo opet osoyiti na ylastite nogę. Glayna 
skupStina je ne samo taj predlog jednoglasno pri- 
hyatila nego odmah i g. L Tkalćića ponoyno iza- 
brala syojim potpredsjednikom. Zatim su u gla- 
ynoj skupStini izabrani u uprayni odbor gg. dr. 
Ł pi. Bojnićić, dr. J. BrunSmid, E. pL 
Laszoysky, dr. Fr. Maizner, dr. Aug. Musić, 
prof. F. Miler i prof. J. Purić, a u reyizio- 
nalni odbor gg. Gjuro Crnadak i Gjuro De- 
ielić. Po zakljuĆku glayne skupStine sazyao je 
potpredsjednik g. I. TkalĆić odmah noyoizabranl 
odbor, da se konstituiSe, te je za tajnika i knji2- 
niÓara izabran prof. Jos. Purić, za blagajnika i 
urednika druStyenoga Yiestnika dr. Jos. Brun- 
Smid. 

U toj odborskoj sjednici budę izabrana depu- 
tacija, koja će predyodena g. potpredsjednikom 
umoliti presy. g. dr. I. KrSnjayoga, da primi pred- 
sjedniStyo druStya. Na pozdray g. I. TkalĆića 
izjayio je presy. gospodin, da rado prima pred- 
sjednićku Ćast hry. arh. druStya, da 6e nastojati, 
da u syakom pogledu promiĆe druStyene interese. 
To syoje obećanje je izabrani g. predsjednik u 
punoj mjeri i ispunio. Odbor hry. arheoloSkog 
druStya nije tećajem oye uprayne godine drźao 
onoliko odborskih sjednica, kako to prayila pro- 
pisuju, jer za to nije bilo potrebe. U ono neko- 
liko sjednica uĆinjeni su oyi ya2niji zakljuĆci : 
Da se Sto yiSe probudi mar za poyijest i domaće 
starine u naSem općinstyu, snizio je odbor oyla- 
Sten proSlogodiSnjom glaynom skupStinom cijenu 
syima druStyenima publikacijama, a uz to se je 
obratio i na nsoku kr. zemaljsku yladu, odjel za 
bogoStoyje i nastayu sa molbom, da druStyene 
publikacije preporuĆi u syom „81u2benom glas- 
niku** naSim srednjim zayodima, da jih nabaye 
za syoje knjiinice. Yisoka kr. zemaljska ylada je 
to odmah najyećom pripraynoSću i uĆinila, na 
Ćemu joj budi i oydje izrećena najtoplija zahyal- 
nost Odbor je pomiSljao i na istra2iyanje zemlje, 
pa je zakljuĆio, da se imadu najprije pretratiti 
prehistorijske naseobine na Zagajcima i Sama- 



134 



Zapisnik lirv. arheol. dmStya. 



toYcima na zemIjiStu ylastelinstya valpoyaĆkog i 
bizoyaÓkog, ylaatniStvu grofova Oustaya i Ru- 
dolfa Nonnanna Ehrenfelskih i stara sloYJenska 
naseobina u Bijelom brdu kod Osijeka, gdje je 
sa uspjehom \eć kopao g. C. F Nu ber iz Osijeka. Da 
86 uzmogne taj zakljućak odboroy izyesti, obratila 
se je dru§tvena uprava na yisoku kr. zemaljsku 
yladu, odjel za bogośtoyje i na^tayu, da u to 
ime doznaĆi dru§tvu potporu i na ylasnike do- 
tiĆnih zemljiSta) da dozYole, da se ta zemlji^ta 
prekopaju. Yisoka kr. zemaljska vlada, odjel za 
bogośtoyje i nastayu, doznaĆila je za ta iskapanja 
potporu od 6(K) for. a ravnatelj valpovaćkog yla- 
stelinstya dr. Dragutin Neumann javio je dru- 
Styenoj uprayi, da je grof Rudolf Normann Ehren- 
felski dozYolio, da dru§tyeni izaslanik może na 

y 

hjegoyom zemljiśtu kopati. Cim nastanę pogod- 
nije yrijeme, zapoćeti de se sa istraźiyanjem do- 
tiĆnih mjesta. 

Jednoj odborskoj sjednici prisustyoyao je kao 
gost Ólan druStya g. O. F. Nuber iz Osijeka, te 
je zagoyarao osnutak arheoloSkog druStya i arheol. 
muzeja za Slayoniju, u koji bi imale doći sye 
starine nadene u Slavoniji. Odbor je taj predlog 
g. C. F. Nubera jednoglasno zabacio, premda su 
odbornici izim dyojice 8vi iz Slavonije. Odbor se 
je izjayio spremnim podupirati razvoj osjeÓkog 
gradskog muzeja i ako se ustrój i osjećko lokalno 
arheoloSko dru5tvo. 

Nadalje je odbor zakljućio, da se dni§tvena 
strukoyna knjiźnica pripoji knjiźnici arheolonkog 
muzeja i da se u budude sve publikacije, koje 
dru8tvo dol)iva u zanijenu za druStyeni Yiestnik, 
predadu muzejskoj knjiźnici uz uyjet, da 8ve 
knjige, koje druźtyo muzejskoj knjiźnici daruje 
uz muzejsku §tampilju nosi i druStyenu i da se 
u inyentarima niuzejske knjiźnice u opasci pri- 
piSe, koje su knjige dar hrv. arheol. druStya i da 
uporaba knjiźnice budę i na dalje dru§tvenim 
ćlanovima dozYoljena. Odbor se nada, da će taj 
zakljućak usvojiti i oya glavna skupStina, tim 
yiśe śto je yeć proSlogodiSnja glayna skupStina u 
principu taj zakljućak prihyatila i Sto se sliĆna 
misao vidi yeć u zapisniku glavne skup.^tine za 
godinu 1883. 

Dru5tvo je na§e prvanjih godina dobiyalo u 
zamjenu za Yiestnik publikacije od stotinu uÓenih 
dru§tava, ali budud, da je Viestnik prestao izla- 
ziti, prestala su nęka dru§tva slati syoje publi- 
kacije, te za sada stojimo u svezi samo sa 00 
stranih ućenih dru$tava. Upraya se punim pravom 
nada, da će se prekinute sveze sa tim <lruStvima 
opet obnoyiti a sa nekini novim nadovezati, (kao 



Sto je yeć uĆinila sa noyo osnoyanim sloyaÓkim 
muzejskim druStyom u Turć. sy. Martinu), jer je 
evo ugledao syijetlo druStyeni Yiestnik u IjepSem 
ruhu i obilnijim sadriajem nego pryanji Yiestnici, 
pa se nadamo, da će prayedna kritika o njemu 
moći samo prayedno suditi. Prednost oyogodiSnjeg 
Yiestnika ne leźi samo u IjepSoj opremi i IjepSem 
formatu nego naroĆito u tom, Sto je oyaj godiS- 
njak bogato ilustroYan. NajljepSa i najyaźnija 
ilustracija je „Grboynica kraljeyine Slayonije", 
koja je izradjena u poznatom zayodu Angerera i 
(Toschla u BeĆu na troSak kr. zemaljske ylade, 
te je druStYO i na tom koli skupocjenom toli 
krasnom daru harno kr. zemaljskoj yladi. Da je 
brój ilustracija premaSio daleko pol dnigu stotinu, 
najyeća je zasługa samoga redaktora, koji je opi- 
sane predmete yećinom sam fotografisao i pri 
tomu mnogo troSka priStedio. 

Glede broją Ćlanoya ne mogu na źalost oyoj 
glavnoj skupStini iznijeti poyoljan izyjeStaj. Brój 
ćlanoya utemeljitelja porasao je za 8, a ti su : 
g. Frań Bulić u Spij et u, muSka ućitelj. Skola u 
Zagrebu, dr. Dragutin Neumann u Osijekn, 
Dragutin Riffer u Osijeku, Petar Stanic u 
Kalju, dr. Feliks Suk u Zagrebu, dr. Josip 
Śiloyić u Zagrebu, dr. Miliyoj Śrepel u Za- 
grebu i Ćitaonica u Yalpoyu. Brój prinoanika je 
spao na 133, moźda je brój i yeći, ali buduć, da 
joS nisu stigli izyjeStaj i druStyenih poyjerenika, 
znamo samo za toliko. Tu Źalosnu Ćinjenicu ta- 
maćimo si tako, da je u naSem općinstyu zayla- 
dalo prema dru§tvn nepoyjerenje, jer Ćlanoyi nisu 
dobiyali Yiestnik ni za god. 1893. ni za 1894. a 
oyaj za 1895. neSto zakasnio, ali se nadam, da će 
se poYJerenje u druStyu poyratiti, Ćim oyogodiSnji 
druStyeni dar d(Tpre u naród. Ćlanoya prinoanika 
ima najyiSe u glaynom gradu Zagrebu, a nadati 
se je, da će se i druga veća mjesta poyeati za Za- 
grebom, jerbo baS u ovogodiŚnjem Yieatniku ima 
gradiya, koje se odnosi mało ne na aya yaŹnija 
mjesta nase domovine. 

Żałosna mi je duźnost, da apomenem, da je 
druStyo izgubilo u zadnje doba ayoga poĆaanoga 
ćlana glasoyitoga I. K. Rossia, utemeljitelja dr. 
Cecha i ćlanoye prinosnike Y. Yezića i Herkoya 
u Zagrebu i Yaclaya Radimakoga u Sarąjeya. 
Slaya im! 

Moleći OYU slaynu głaynu skupStiuu, da iz- 
yoli oyo izyjeSće primiti na znanje, Ćast mi je 
zahyaliti se na iskazanom mi dosadanjem po- 
yjerenju. 

Błagaj uik dr. Josip BrunSmid podaatire glav- 
noj skupStini sljedeći 



Zapisnik hry. arheol. dmStya. 



186 



Iskaz 

o prihodu, rashodu i imoyini hrv. arh. dniStya teĆajem godine 1895. 



A. P r i h o d. 

I. Prinos jednoga ćlana za godiDu 

1892 for. 2.— 

II. Gotoyina predana po g. TkalĆića „ 42.75 

III. Prinosi godi§DJih Ćlanova . . „ 268. — 

IV. Prinosi utemeljitelja . . . . „ 102. — 
V. Za prodane druSty. publikacije . „ 5.28 

YI. Subyencija kr. zem. ylade za 

Yiestnik „ 600.— 

VI I. Podignuti kamati drufity. glaynice „ 234.78 

VIII. Yjeresijsko posloyanje . . . . „ 967.05 



Ukupno for. 2221.86 



B. Rashod. 






I. Papir za Yiestnik 


for. 


465.60 


n. Fotografijska utenzilija . . . 


n 


28.35 


III. ADgereru i Goschlu za kliSeje . 


» 


525.06 


IV. Albrechtoyoj tiskari za tisak 






Vie8tnika . . • 


n 


100.— 


V. Kojiieyni hoDorar 


ł» 


30. 


VI. PoStarine 


n 


14.92 


Vn. Manji izdaci 


n 


24.82 


Vni. Yjeresijsko posloyanje . . . 


n 


967.05 


IX. Gotoyina koncern god. 1895. . 


n 


66.06 



Ukupno for. 2221.86 



Iskaz 

o stanju dru^^tyene imoyine koncern godine 1895. 



1. Uloinica I. hry. Stedione . . 

■*•• ł» n • • 

A- w rt • • 

■*" n Tł • • 

hry. eskompt. bankę 



2. 


» 


3. 


V 


4. 


n 


5. 


» 


6. 


n 


7. 


n 


8. 


n 


9. 


n 



n 









Ukupno. 


Kamata. 


br. 


5.700 


for. 


509.49 


for. 


78.86 


n 


36.519 


łł 


654.74 


» 


89.94 


n 


43.224 


n 


639.68 


n 


32.14 


V 


48.119 


n 


145.44 


n 


19.94 


n 


3.815 


7) 


989.99 


» 


37.69 


» 


3.816 


n 


317.24 


» 


43.63 


» 


3.817 


n 


1233.63 


n 


46.38 


» 


3.818 


7J 


1144.77 


n 


157.57 


n 


5,240 


n 


106.34 


n 


6^ 


ine 


1895. 


ł» 


66.06 


n 


9 



10. Gotoyina u błagaj ni koncern godine 1895. 

Ukupno for. 5807.38 for. 512.49 

Prema tomu koncern godine 1895. iznosi druStvena glaynica for. 5228.83 

Kapitalizoyani kamati „ 512.49 

Gotoyina u blagajni „ 66.06 



Poslije pro^itanog blagajnikoyog izvjeS<?a pre- 
gledaSe na poziy predsjednikoy revizori gg. Gjuro 
Ornadak i Gjuro Deźelić druStyene raĆune, izja- 
yiSe, da su raĆuni u redu i predloiifie, da se g. 
bhigajniku dr. Josipu Brunfimidu podijeli abso- 
lutorij za raćune od 1. sijednja do 31. proHinca 
1895. Hto skupStina jednoglasno i primi. 

G. dr. Josip BrunSmid, urednik Vie»tnika 
izyjeSduje, da je druStyenom glasilu promijenio 
oblik, te uzeo format kao §to ima berliński 
„Jahrbuch", koji mu se uĆininio najugledniji i 
najspretniji. Na«tojao je, da knjiga budę śto bo- 
gatije ilustroyana, Ćemu je pomogła yisoka kr. 
zemaljska ylada platiydi Angereru i Goschlu 
^grboynicu Slayonije*' napokon on sam syojim 



Ukupno for. 5807.38 

fotografijama i prof. J. Purić syojima, te su tim 
troj^koyi znatno manji, nego da su fotografije pla- 
ćane fotogratima. O yrijednosti samoga Yiestnika 
nęka sudi glayna skupStina i prayedna kritika. 

Tajnik i knjlŹni^tr prof. J Purić obrazlaŹe 
i zagoyara predlog odboroy, da se druStyena 
knjiinica pripoji knjiźnici arheoloSkog odbora na- 
rodnog muzeja. Prima se jednoglasi^p. 

Profesor g. 8. B rusi na predlai^^e, da se izyje- 
Staj tajnikoy tiska u slijedećem Viestniku. Prima se. 

Buduć, da drugih predloga nema, moli pred- 
sjedatelj glaynu skupStinu, da preduzme izbor 
noyoga upraynoga odbora za god. 1896* 

Na predlog prof. S. Brusine budę aklama- 
cijom ponoyo izabran dosadanji odbor. 



186 



Zapisnik hry. arbeol. dmstya. 



Buduć da je tim dneyni red iscrpljeD, zahya- 
Ijiije se predsjednik na povjerenju i moli gg. Ćla- 
ncYe, da svaki u SYOm krugu uznastoji druStyu 
pribayiti Sto yiSe Ćlanoya, da se druStyo moie 
osoyiti na ylastite nogę i da uzmogne razyiti Sto 



yeću djelatnost, zahyali gg. (^anoyima, da so se 
potrudili u glaynu skupStinu, kojn tim zaklja6ije. 

U Zagrebu 6. traynja 1897. 

Prof. Josip Purlć. 
tajnik. 



-♦♦♦■ 



ZAPISNIK 

glavne skupśtine hrv. arheoloskog drusta u Zagrebu obdrzayane dne 16. 8vibnja 

1897. u prostorijama arheoloskog odjela narodnog muzeja. 



Predsjednik: Dr. Isidor KrSnjayi. 

PeroYodja: Prof. Josip Purić. 

Kao gost prisustyuje gosp. fra Luigi Marun, 
predsjednik bryatskog starinarskog druStya u 
Kninu. 

Predsjednik otyara skupStinu i pozdraylja 
prisutne Ćlanoye, raduje se prisutnosti gosp. fra 
Luigi Maruna, predsjednika bryatskog starinarskog 
druStya u Kninu i żeli, da srodna druStya stupę 
u syezu, da se medusobno podupiru. 

Tajnik prof. J. Purić ćita slijedeći izyjeStaj : 
YelepoStoyana gospodo! Dozyolite, da prije nego 
oyu slaynu glaynu skupStinu izyjestim o radu 
bryatskog arbeoloSkog druStya teĆajem proSIe 
qprayne godine, yrSeći źalosnu duinost jayim> 
da je naSe druStyo izgubilo syoga osniyaĆa i ćlana 
utemeljitelja profesora Śimu Ljubića> koji je oyaj 
syijet boljim zamijenio u Starom gradu na Hyaru 
dne 19. listopada 1896. Buduć da je sye naSe 
noyinstyo bez razlike stranaka poyodom smrti 
yrloga pokojnika donijelo njegoy źiyotopis i ocije- 
nilo njegoy knjiieyni rad, ne ću ja toga u ovoj 
slaynoj glaynoj skupStini opetovati, nego ću samo 
u kratkim crtama prikazati, Sto je on bio naSemu 
druStyu. Profesor Śime Ljubić je osniyać i ute- 
meljitelj bry. arbeoloSkog druStya u prayom smislu 
rijeĆi, jer kada je 13. lipnja 1878. u glaynoj skup- 
Stini druStya za jugoslayensku poyjesnicu i sta- 
rine imało se to druStyo po zakljuĆku odborske 
sjednice od 13. traynja 1878. razići, ustade prof. 
Śime Ljubić i predlo2i, da se druStyo ne razilazi, 
nego da imade i nadalje opstajati, ali sa pro- 
mijenjenim imenom, programom i prayilima, da 
Stegnę syoje djeloyanje samo na arbeologiju i da 
se nazoye „bryatskim arbeoloSkim druStyom*^. 
Glayna skupStina je skoro jednoglasno pribyatila 
Ljubićey predlog i tako je njegoyim nastojanjem 
od dru§tva za jugoslayensku poyjesnicu i starine 



postało „bryatsko arbeoloSko druStyo*'. U istoj 
glaynoj skupStini budę izabran i noyi nprayni 
odbor, koji se je odmab poslije glayne skupfitine 
i konstituisao izabray lyana pi. Kukuljeyića Sak- 
cinskoga syojim predsjednikom, Śimu Ljnbića 
potpredsjednikom, a dr. Isidora KrSnjayoga taj- 
nikom. U odborskoj sjednid drźanoj 16. lipnja 
1878. budę na Ljubićey predlog zakljnĆeno izda- 
yati druStyeni organ „Yiestnik" a uredniStyo budę 
poyjereno samomu Ljubiću. Od toga Ćasa pa sye 
do 1892. ostao je Ljubić reynim nrednikom i 
mamim radnikom druStyenoga „Yiestnika**. Za 
punib 14 godina urednikoyanja napisao je Ljubić 
u „Yiestniku" uz syu silu sitnih yijesti i bilje- 
2aka, obznana i kritika do blizu stotinn ćlanaka 
arbeoloSkih, epigrafijskih, numizmatiÓkih i bisto- 
rijskib. Ostayljamo budućnosti da sudi, da li je 
„Yiestnik" odgoyarao strogim zabtjeyima arhe- 
ologijske znanosti, jer u njemu bijaSe i preyiSe 
diletantizma pa i mnoga radnja samoga Ljubića 
nije bila dotjerana, ali si je Ljubić opet mnogim 
yrsnim radnjama podigao trajan spomenik u 
naSoj arbeologijskoj literaturi. Uz to je Ljubić bio 
uprayo duSa naSega druStya do godine 1890. kao 
potpredsjednik, a kaSnje sye do 1892. kao pred- 
sjednik promićuć u syakom pogledu druStyene 
probitke i Sireći na sye strane interes za arheolo- 
giju i perom u Yiestniku i iiyom rijeĆi, kamogod 
bi doSao. Poloyinom godine 1892. otiSao je Śime 
Ljubić u syoj zayióaj u Stari grad na Hyaru, 
gdje je joS uredio XIY. knjigu Yiestnika a onda 
se odrekao i uredniStya i predsjedniStya. Koliko 
je Ljubić yrijedio naSemu drnStyn, yidi se nąj- 
bolje po tomu, da je ono poslije njegoyoga od- 
laska spayalo mało ne tri godine. Kada je za- 
sluźni nam biySi predsjednik i urednik prof. Śime 
Ljubić ispustio duSu, a njegoyi smrtni ostand 
predani materi zemlji, koju je ijubio prayom 
Żarkom siuoyskom Ijubayi, poloiilp je hamo hry. 



Zapisnik hrv. arheoL dniStya. 



187 



arheoloiko dmStyo po sTOJem poyjerenika i 
nwlapiiflra dr. Antunn Biankinijn yijenac na 
njegOT groby a Stnjući Djegoyn nspomenu n da- 
naSnjoj, iza njegoye snurti pryoj glaynoj sknpfitiDi, 
kliknimo: 81ava Śimi Łjubićul Slava! DraStyn 
je nadalje ograbiła nenmoljiya smrt Ćlana uteme- 
yitdja Dragutina Biffera, odyjetnika u Osijeku i 
ćlana prinoanika preĆ. g. Konrada Śnapa, kano- 
nika u Zagrebu. Slaya im I 

Odbor je driao oye uprayne godine u syemu 
pet odborakih sjednica, nije to dodufie prayilima 
propisani brój, ali nije bilo od potrebe drźati ih 
yifie. Brój dniStyenih dobrotyora i Ćlanoya je oye 
godine znatno ponarasao, ali jofi nije ni izdaleka 
onoliki, koliki bi trebao da budę, da druStyo 
moie razyiti potpnno gyoje djeloyanje. Kao Ćla- 
noyi ntemeljitelji pristupiSe: Prya hryatska fite- 
dionica n Zagrebu sa 200 for., presy. g. Budolf 
grof Norman-Ehrenfelski, ylastelin u Yalpoyu sa 
100 for., presy. g. Eryin pi. Ćeh, yeliki iupan 
srijemski, bogosloyija u Zadni, g. Matę EHasid 
trgoyac u Makarskoj i g. Dujam MikaĆić, biljeźnik 
u Spljetn sa 50 for. Syega imade druStvo 30 
utemeljitelja. 

Brój ćlanoya prinosnika premafiio je 500, 
toĆan brój za sada nije poznat, jer od mnogih 
poyjerenika jofi nisu stigli imenici Ćlanoya. Daje 
brój Ćlanoya prinosnika prema brój u od profile 
godine tako znatno ponarasao, zasługa je reynih 
poyjerenika bry. arbeol. drufitya, koji su raspa- 
dayali drufityeni Yiestnik i pribirali drufityu Ćla- 
noya, Sto starih drufityenih prijatelja fito po8ve 
noyih, pa mi je oydje sa zahyalnoS<5u naroćito 
istaknuti gg. lyana Rabra, raynatelja kr. gimna- 
zje u Osijeku, Frana Bulića, raynatelja gimn. i 
arbeol. muzeja u Bpljetu, dr. Frana Gundruma 
grad. flzika u Kri£eycima, Josipa Zulechnera kr. 
kot. predstojnika u Nafiicama, Ljudeyita Yukelića 
kot predstojnika u Senju, Frana babana kr. kot. 
pristaya u Karloycu, zatim Josipa Benakoyića 
profesora u Yinkoycima, presy. Budu Budisaylje- 
yića pi. Prijedorskog, yelikog 2upana liĆko-krbay- 
skoga, Łuku Ćosića ylastelinskoga pribodamika u 
Bizoycu, dr. Antuna Biankinija u Starom gradu 
na Hyaru, Stjepana Djakoyića prof. u Yinkoy- 
cima, Gustaya FleiSera, raynatelja u Beloyaru, 
Ferdu Hefela ućitelja u Sisku, Ignjata Junga 
uĆitelja u Mitroyici, Eugena Elamenara, profesora 
u Yukoyaru, Roberta Koprinskoga, profesora na 
SuSaku, pre^. Payla Milera, opata i żupnika u 
Mitroyici, MiSu Mutaygjića, trgoyca u Dubici, dr. 
Matu Noyosela, biskup, tajnika u Djakovu, N. No- 
yotnoga profesora u Yara2dinu, Jerka Payelida 
u^telja u LeŚću, A. Perkoyića, żupnika u Ogulinu, 



Ljudeyita Bartorija, inpnika u Krapini, Mirka 
Stndna, trgoyca u Kostajnid, dr. Gjnni Torióa 
profesora u Petrinji, Roberta Tnrmajera żupnika 
u Sotinu, Apolonija Zanelln, natpopa n Yian, 
lyana Zatlukn u Noyoj Gradifiki i jofi mnoge 
druge, koji sn prema mjesnim prilikama ućinili, 
fito se je nĆiniti dało. 

Profile godine pokłoniło se je drufityo po po- 
sebnom izasłanstyu preuzyifienom g. nadbislnipu 
Jurju Posiłoyićn i predało mu Yiestnik. Preuz- 
yifieni gospodin je izasłanstyo primio yeoma Iju- 
bazno, pohyalio rad drufitya, zażelio mu l>oiji 
blagosłoy i obe6io mu i nadalje syoju blagona- 
klonost. Nadalje se pokłoniło drufityo presyjet- 
łomu gospodinu Otonu £[rajÓoyiću-Iło6kom, koji 
je izasłanstyo takoder łijepo primio i ol>ećao 
dru&tyn potporu i za izdayanje Yiestnika i za 
iskapanja. 

Buduó, da upraya nije htjeła taknuti dru- 
Styenu glaynicu, Óekala je sa izdayanjem Yiest- 
nika za god- 1896., dok se sal>ere tołiko sredstaya, 
da izdanje Yiestnika budę osig^rano hez defidta, 
te 6e Yiestnik oyih dana u fitampu sa obilnim 
arbeolofikim i bistorijsłdm gradiyom. Za iskapanje 
biła je drufityenoj uprayi na raspołaganje malena 
syota, kojom su se preduzela iskapanja u Bijelom 
brdu, Syinjareydma i Stenjeycu. U Bijelom brdu 
u ulici Yeneciji kopało se je u tri maha. Pryo 
iskapanje rukoyodio je g. O. F. Nul>er, za onda 
jofi drufityeni Ćlan. Drufityo je oyąj put bilo u 
nekoj kumpaniji sa g. C. F. Nul>erom i to s raz- 
loga, fito je g. Nuber pryi upozorio drufityo na 
tamofinje starine i fito je u odborskoj sjednid 
priopćio bio, da je on yeć sa ylasnicima zemljifita 
sldopio ugoyore, tako da će isti samo njemu do- 
zyoliti na syojim zemljifitima iskapati. Rezultat 
toga iskapanja je bio, da je ondje obreteno staro 
bryatsko grobłje i to 189 groboya sa kosturima 
sa zanimiyim prilozima: ogrlicama, narukyicama, 
prstenjem, rindżicama, gjerdanima i t d., 9 gro- 
boya sa paljeyinom i 1 sa skyrÓenim kosturom. 
Kada se je odbor uyjerio, da g. Nuber nema sa 
ylasnidma zemljifita niłcakyih ugoyora i kada se 
je kod diol>e predmeta iskopanih u Bijelom brdu 
naifilo i na potefikoće, tako da je ćak i obra- 
niĆki sud morao posredoyati, odlućio je odł>or 
dalnje iskapanje preduzeti bez g. Nul>era. Drugo 
iskapanje rukoyodio je profile jeseni drufityeni 
tajnik, te je obreo 32 groba i to 30 sa kosturima 
a 2 sa paljeyinom. Treće iskapanje rukoyodio je 
dr. Brunfimid i obreo je 37 groł)oya, medn oyima 
1 sa paljeyinom. Po noycima, nadenima u grobo- 
yima, opredijelio je dr. Brunfimid, da ti groboyi spa- 
daju u 11. yijek. Sye predmete iskopane prigodom 



188 



Zapisnik hry. lurheoL dmfitya. 



drugog i trećeg iskapanja predalo je hry. ariieol. 
draStYO arheoloSkom odjelu narodnog muzeja ; od 
pryog iskapanja doSla je u muzej samo poloyica 
predmeta, doóim je druga pola zapala g. C. F. 
Nubera, koji je rekao, da će te predmete obijelo- 
daniti u- Yiestniku. Sye u Bijelom brda iskopane 
lubaDJe Ćuyaju se u naSem narodDom muzeju. 
Iskapanje u Bijelom brdu nije joS dovrSeno, jer 
ylasnik joS Deprekopanoga zemljiSta traźi pre- 
ogromni! otStetu, te se mora ćekati, dok se on 
predomisli iii dok oblastima ne pode za rakom 
sklonuti ga, da popusti. Slićno bjelobrdskom 
groblju je ono u Syinjarevcima, samo §to je neSto 
mlade, naime iz 12. sto^eća, a nedayno je obre- 
teno jo§ jedno u Veri. 

O iskapanju u Stenjeycu na njiyi 2upnika 
g. lyandana imam oyo da izyijestim. Te2aci gosp. 
lyanĆana orući njiyu zapeSe pługom na yelik 
kamen, a kada su ga u prisutnosti g. iupnika 
podigli, naSli su pod njim dyije posude lijepo 
omamentoyane i jednu zdrobljenu boĆicu. Gk>sp. 
iupnik lyanĆan je taj nalaz odmah prijayio arheol. 
druStyu, a izorane posude poklonio arheol. odjelu 
narodnog muzeja. Iskapanje na iupnikoyoj njiyi, 
koju je on drufityu besplatno na istraźiyanje 
ustupio, rukoyodio je druStyeni tajnik. Istraźiti 
saje mogao samo jedan mali dio te njiye (45x22m) 
s obzirom na skromna drufityena sredstya i na 
nepoyoljno yrijeme proSle jeseni. Na pretra2enom 
prostom nadeno je tada do 60 groboya sa pa- 
Ijeyinom, u tri groba su posude sa pepelom i 
spaljenim kostima bile medu sloźenim kamenjem, 
jedan grób je bio zidan iz opeka u obliku lijeyka, 
ali je bio yeć prije pretra2en, jer se na dnu groba 
nafila prazna poklopljena urna a na povr§ini yi§e 
fragmenata od posuda, u ostalim groboyima su 
urnę i posude bile prosto u zemlju zakopane i 
to iii na gariStu samom iii blizu njega. Po na- 
djenim rimskim carskim noycima potiĆe to groblje 
iz końca 1. i poĆetka 2. stolje^a po Isusu. 
Syakako bi bilo nuźno, da se iskapanje tamo 
nastayi. 

Osim toga je u Slayoniji konstatoyano ne- 
koliko starih naseobina kod Mirkoyaca, Lipoyca 
i Batroyaca; za potonju po nadenom posudu i 
kremenitom noźu je yjerojatno, da je prethisto- 
rijska, a suded po slayenskim ornamentima na 
nekim fragmentima posuda bila je tu kaSnje i 
slayenska naselbina. 

DruStyena knjiŹnica je po zakljućku proSle 
glayne skup§tine predana arheol. odjelu narodnog 
muzeja, te je spojena sa muzejskom knjiinicom, 
ali će u noyim inyentarima taj dar biti u opasci 



oznaÓen. Knjiinica se je poyećala i oye go^ 
dine publikacijama, koje dobiyamo za Yiestnik 
od kakoyih sto druStaya i noyina. DruStyeni 
Ćlanoyi imadu i na daije prayo rabiti knjige ix 
knjiźnice. 

Drufityena upraya je nastojala, da u smislu 
druStyenih prayila syoje djeloyanje rafiiri, pa je 
odlućila u zemlji osnoyati yifie filijalaka u mje- 
stima yainima sa arheologijskoga glediSta. Buduć 
da grad Osijek imade yeć syoj gradski muzej, 
pokuSala je druStyena upraya, da osnuje filijalku 
naj prije u Osi jęku, koja bi filijalka bila od ko- 
risti i tamoSnjem gradskomu muzeju. Osnutku 
filialke pokazali su se skłoni i tamoSnji mjero- 
dayni faktori i samo osjeĆko noyinstyo, ali na 
odbóroyu predstayku na gradsko zastupstyo 
osjećko stigao je odgoyor, da se predstayka 
glede filijalke ne uya2aya, buduć da će se u 
Osijeku osnoyati noyo samostalno arheoloftko 
druŚtyo. 

Radi toga neuspjeha ne treba buduća upraya 
sustati, nego nęka pokuSa ostyariti fiUjalke ne 
samo u Osijeku nego i na drugim mjestima, 
gdje je potreba i gdje drufityo imade prijatelja, 
koji će mu ozbiljno ići na ruku. Medutim 
taj neuspjeh druStyenoga nastojanja u Osijeku 
naknaden je na drugoj strani. Sa kompetentne 
strane iz posestrime Dalmacije stigla je naioj 
druStyenoj uprayi ugodna poruka, da je tar 
moSnje druStyo BihaĆ spremno stnpiti u uiu 
syezu sa nafiim drufityom i da će nafi Yiestnik 
smatrati syojim organom, u kojem bi se tiskao 
godiSnji druStyeni izyjeStaj BihaĆa i struĆne radnje 
njegoyih radnika. Taj predlog je upraya rado 
prihyatila. Kako je i yelepoStoyani ^podin fń 
Luigi Marun predsjednik kninskog i starinar- 
skog druStya izjayio se spremnim atupiti s nama 
u syezu, nadam se, da će buduća uprata naci 
na skupu sya tri postojeća hryatska arheoloSka 
druStya, da zajednićkim silama rade oko otkii- 
yanja spomenika Sirom naSe mile domoyine iz 
dobę prehistorijske, rimske i hryatske, a naród 
hryatski spreman na sye irtye za syoju pro- 
ayjetu sigurno će rad sloinih druStaya izdaino 
poduprijeti imajuć na umu „prosyjetom k slo- 
bodi". Zaliyaljujući se slaynoj skupfitini i vel©- 
poStoyanom odboru na dosadanjem poyjerenju, 
molim, da izyole oyaj moj izyjeStaj o radu i 
nastojanju hryatskog arheol. druStya primiti na 
znanje. 

Błagaj nik dr. Josip BrunSmid proĆitao je 
glavnoj skupStini iskaz o prihodu i rashodu hry* 
arheol. druStya teĆajem god. 1896. 



Zapisnik hry. arheol. drostya. 



189 



A. P r i h o d. « 

1. Gotoyina koncern g. 1895. . . . for. 66.06 

2. Uplata ćlanova utemelitelja g. 1896. „ 255.— 
8. Prinos redoyitih ćlanoya prinos- 

nika g. 1896 „ 

4. Za prodane starije publikacije . „ 

5. Podignuti kamati od dru&tyene 
glavnice „ 

6. Potpora iris. kr. zem. ylade za 
iskapanja u Bijelom brdu, SyiDJa- 
reydma i Stenjeycu „ 

7. yjeresijeko posloyanje (izyadeno 
iz Stedione) 



752.— 
59.31 

512.49 



400.— 



Ukupno for. 2645.42 



B. R a 8 h o d. 

1. ADgereru za klifieje za Yiestnik 

g. 1895 for. 

2. Wittaseku sa §tampaDJe . . . „ 

3. HoDorari piscima „ 

4. Fotografska utensilia „ 

5. Iskapanja u Bijelom brdu, Syinja- 
reycima i Stenjeycu „ 

6. Yjeresijsko posloyanje (uloźeno 

u Stedionu) „ 

7. Pofitarine i brzojayi „ 

8. Sitniji izdaci „ 

9. Gotoyina koncern g. 1896. 



• • n 



21.08 
581.70 
347.37 

29.57 

480.99 

1000.— 
93.02 

7.85 
83.84 



Ukupno for. 2645.42 



I s k a Z 

o imoynini hry. arheol. druStya u Zagrebu koncern godine 1896. 



1. Uloinica hry. eskomptne bankę br. 3815 



. for. 



2. 
3. 
4. 
5. 
6. 
7. 
8. 
9. 
10. 



n n 

I. hry. Stedionice 

I . 



n 



n 



n 



3816 

3817 

3818 

5240 

5700 

36519 

43224 

48119 

92043 



11. Gotoyina u blagajni 31. prosinca 1896. 



n 



n 

n 



989.17 

284.35 

1233.23 

1025.95 

103.87 

447.87 

587.27 

631.11 

130.48 

613.07 

83.84 



Ukupno . . for. 6130.21 
Kako je koncern g. 1895. iskazana kao druSty. glaynica syota od for. 5228.83 
te kako su prinosi druStyenih utemeljitelja 1896. iznosili . . „ 225. — 

to i/nosi drui^tyena glaynica koncern g. 1896 „ 5483.83 

odbije li se od gore iskazane imoyine ^ 6130.21 

druStyena glaynica ; „ 5483.83 

ostaje koncern g. 1896. raspoloiiya syota od for. 646.38 za izdayanje drui^tyenoga ćasopisa. 



Na predlog predsjednika budu za pregledanje 
druStyenih raĆuna izabrana gg. Gjuro Crnadak, 
Gjuro Deźelić i dr. A. Miler. 

Tajnik prof. J. Purić predlaźe, da hryatsko 
arbeol. druStyo u Zagrebu kao najstarije pozoye 
ostała bry. arheol. drufitya, da se sjedine u jedno 
arheoloSko druStyo sa yi§e filijalaka i jednim 
druStyenim strućnim organom. 

YeleĆasni g. fra Luigi Marun, predsjednik 
hry. starinarskog druStya u Kninu, zahyaljuje se 
najprije na pozdrayu predsjedniku i glaynoj skup- 
Stini, zatim izjayljuje, da je u principu za za- 
jednicu druStaya sa jednim organom, ali kao 
uyjet staylja, da bi se u buduće imało druStyo 
bayiti strogo hryatskom arheologijom. Iza razla- 
ganja fra Luigi Maruna predloźi predsjedatelj, da 



I 



se predlog tajnika Purića poslje iscrpljenog dney- 
nog reda glayne skupStine pretrese u poyjerljiyoj 
konferenciji. Glayna skupStina taj predlog usyaja, 
te prelazi na izbor noyog upraynog odbora. Gosp. 
Gjuro Deźelić predlaie, da se izabere cio dosa- 
danji odbor. Skup&tina prima predlog jednoglasno. 
Buduć da je tim dneyni red iscrpljen, zahyali 
predsjedatelj Ćlanoyima na trudu i preporućiy 
jim druStyo zakljuĆi glaynu skupi^tinu. 

Prof. J. Purlć. 

Primjedba. U konferenciji, koja je bila po- 
slije glayne skupStine, rasprayljalo se je o pred- 
log^ prof. J. Purića. U rasprayi ntjecahu gg. dr. 
I. KrSnjayi, fra Luigi Marun, dr. Jos. BrunSmid, 
I. KostrenĆić, i sam predlaga^, ali do pozitiyna 
rezultata i konkretnog zakljućka nije doSlo. 



IZYJESTAJ 

treóe glayne skupstine „Bihaóa'', hryatskog dmstya za istraziyanje domaće poTJestd, 
drzane u Spljetu, u dyorani opóinskog doma, dne 30. prosinca 1896. 



Prisutni od strane upraye^ Predsjednik Mons. 
Fr. Bulić, Ćuvar Dr. Srećko Karaman, bla- 
gajnik prof. Ivan B en zon. Ćlanoiri: Prof. Dr. 
Aranza J., bar. Loyro BorĆić, Dr. M. BioĆić, 
Fr. Bradić, Dr. Juraj Buić, Ivaii Bulić, 
uĆitelj, Mijo BuianĆić, Dr. Vilko Dubo- 
koYić, don Mijo DubravĆić, Petar Ergoyac, 
Yicko Juras, Dr. Eduard Karaman, don 
lyan Lubin, Dr. Herkolan Luger, don Jyo 
Matę San, Filip MuljaĆić, prof. Vid P e- 
trićeyić, prof. lyo PiyĆeyić, Martin Pleti- 
kosić. Dr. Dujam Rendić MioĆeyić, Dr. 
Miho Śimetin, Dr. I^eonard Tommaseo. 

Predsjednik Mons. Bulić konstantuje da je 
prema zahtjeyima druStyenoga prayilnika pri- 
sutno preko 10 ćlanoya, te otyara skupStinu. U 
otsutnosti tajnika predsjednik poziylje Dra. Herku- 
lana Luger a da zauzme mjesto peroyode. Pred- 
sjednik predlaźe, da se odobri bez Ćitanja zapisnik 
n. glayne skupStine, jer je bio tiskan i razdijeljen 
medu Ćlanoye. (Prima se). 

I. IzYJeśtaj uprave o dosadanjem dru§tvenom radu. 

Predsjednik Mons. Bulić izreće slijedeću 
besjedu : 

Śtoyana gospodo, slayna skupStinoI 

U goyoru, koji sam dne 14. syibnja godine 
1894. izrekao na kafitelanskomu polju, na mijestu, 
kojega ime nosi nafie druStyo, bijah istaknuo mi- 
sao, da źalost i boi, pod pritiskom kojih se bi- 
jasmo tada u druStyo sloiili, daj u radu neki osobiti 
peĆat ne samo patetiĆnosti i Ćuystyenosti, nego 
uhyano i trajnosti ; da je rad pod oyim pritiskom, 
jer dublje osjećan, i plemenitiji i ozbiljniji i 
trajniji. 

I zbilja taj se pojay opaźa u skromnomn radu 
naSega druStya. 

Nikło u boli, u yeoma tihu zanosu, eyo 
već u trećoj godini, tiho se razyija i tiho radi. 
Radi tiho, ali ozbiljno ; uhyano i trajno će raditi, 
ako mu yi Stoyana gospodo ne uskratite syoje i 
materijalne i moralne pripomoći. 

Mi svi hoćemo, da nade drustyo "dade pri- 
mjera, kako treba u tijesnim granicama i sa yeoma 



ograniĆenim sredstyima raditi na polju naSe do- 
maće poyjesti, kako treba da na£ rad zadahnjiya 
hryatska ideja, da mu budę yodom, ali ozbi^nim, 
kako se rad ima naslanjati na tyrdim Btnpoyima 
poyjesne kritiĆne znanosti, na kojim se oya znanost 
medu kultumim narodima razyija. Nafie druityo 
u syojemu znanstyenomu radu ima biti narodu 
primjerom one ozbiljne umjerenosti, koja mu 
toliko treba u syim granama njegoya kultumoga 
razyitka i napretka. 

I na oyomu polju treba da iz doba, gotoyo bi 
rekao heroićke, predemo na historićku, na strogo 
ozbiljan i sistematiĆan rad. Treba da gyi Ćlanoyi 
budemo o toj potrebi uyjereni, i prema oTomu nvje- 
renju da radimo i da Sirimo granice nafiega dru^tya; 
Mi hoćemo da radimo po onoj Horacijeyoj non 
fumum ex fulgore, sed ex fumo lucern 
dare, t. j. ne dim iz sjaja yeć iz dima 
syjetlost dati. Da je druStyo prema oyim na- 
Ćelima udesilo syoj rad i kroz tekuća godinu 1896., 
moći ćete Stoyana gospodo razabrati iz oyo mało 
mojih rijeĆi, a jofi yiSe iz izyjefitaja strukoynoga 
odbora o znanstyenomu radu dmStya. 

Prema dyojakomu smijeru drufitya, i oye se 
je godine na dyostrukom polju radilo, naime ko~ 
pało i knjiieyno radilo. 

Pofito se nije raspolagalo mnogim sredstyima, 
kopało se je oye godine samo na Miriman 
kaStelanskom polju. Na Riiinicama u Bupotini i 
kod Gospe od Otoka na Solinu nije se kopało 
sbog nestaSice sredstaya i jer se htjelo fito prije 
doyesti kraju iskapanje na Mirima, koje je bilo 
yeć daleko dospjelo. Pri iskapanju iSlo je na mkn 
i oye godine kao i lanjske općinsko nprayiteljstTO 
u Noyomu, a na Óelu mu potpredsjednik nafiega 
druStya gosp. Śimetin. Udesio se je rad tako, da 
je jo§ lane odgmuti materijal kod iskapanja pa i 
onaj od oye godine, prenaSan na koUma zemljaka 
oye općine, koji su duźni stanoyit brój dana na 
godinu za općinu rabotati, uz oddtetu od samo 
80 nĆ. na dau. Tako mjesto pla6iti kola po for. 
3 na dan, plaćalo se noy. 80, a materijalom je 
bio nasut nasip noye obałe, koju općina Noyska 
gradi u syojim sełima. Za oyo ide yełika hTala 



Izyjestaj treóe glayne skupStine „Bihaóa*'. 



Ul 



općinskomu upravitelJ8tYU u NoYomu i njegoyu 
gospodinti naĆelniku. 

Sa znanstyenog gledifita, iskapanja su smje- 
rala na to, da pofito je bio lane yiSe maąje 6to 
otkopan, Sto nagadanjem udaren prayac peri- 
metralnih zidova ovog dyorca kraljeya, a kaanije 
samostana, oye godine, a i buduće, otkapaju se 
ove bar za sada zamrSene zgrade. Onaj rad nije joS 
doyrfien, ali će yaljda te^^jem nastające godine. 
I pri oyom se je iskapanju naSao yaźan predmet, 
za domaói obrt u doba hryatske narodne dinastijej 
. o £emu 6e izyijestiti strukoyni odbor. 

Na knjiźeynom polju druStyo je radilo tim 
8to je izdalo syoj izyjeStaj o syomu radu kroz 
profilu godinu i dyije druge broSurice. 

Poznato je gospodi, da Ijetos poYodom obijelo- 
danjeńja talijanskog prijeyoda djela naSeg poyje- 
sniĆara LuĆića, pojayila se je potreba, da se oyaj 
iskriyljeni prijeyod i napadaj na naS naród znan- 
styeno procijeni i dostojanstyeno odbije. To je 
nóinio druStyeni Ćlan kand. profesurę Don Barę 
Poparić. Nafie je druStyo smatralo syojom duinosti 
da nzme na se onaj trud, pa i nakładu tiskanja 
istih broSirica. To je od druStya zahtjeyala narodna 
pcYJest i narodni ponoś. Kojim je to uspjehom 
uSnjeno gospoda sn Ćlanoyi, koji su primili oye 
dyije brofiirice, u stanju prosuditi. 

Strukoyni odbor na temelju fotografiĆkih 
gnimaka i nacrta opisao je i protumaóio rezultate 
oyogodifinjih iskapaiga na Mirima, o Ćemu će po- 
tanje biti goyora. 

Poznato je gospodi da je druStyo nabayilo 
lijepi brój LuĆićeyih pisama, koja su pregledala 
dya Ćlana nadega druStya, naime sayjetnik AlaĆeyić 
i Don B. Poparić. Uz yaine podatke ima u 
oyim pismima i takoyih, koji su yiSe priyatne 
narayi. Stoga razloga nije se jofi odluĆilo kako 
da se obzirom i na osobn poyjesnićara, i na dosta 
rijetke epistolarije na&ih knjiieynika, oya pisma 
u cjelini obijelodane. Upraya će odluĆiti, 6to da se 
nĆini, kako se uebi druStyo moralo baciti u pre- 
yeliki trofiak. Najbolje bi bilo, da akademija fitampa 
ta pisma iii u „Starinama** iii u „Spomenici 
Badkomu." 

Strukoyni je odbor ne samo sabrao gradiya 
za sredoyjeĆne spomenike, na pr. 1) tri fotografije 
jiapisa sy. Matę u KaStelanskomu polju ; 2) dyije 
fotografije sy. Jurja od Żestinja; 3) napisa sy. 
Nikole u Yelikom Yaro&u; 4) tri fotografije arhi- 
tektonskih i napisnih ulomaka na KoSljunu, nego 
se je bayia i sredoyjeĆnim spomenicima u spljetskoj 
stolnoj crkyi. Osim fotografija juźnih yrata stolne 
crkye i dyiju posuda za syetu yodu, joś je uĆinjeno 
pet detaljnih fotografija kora stolne crkye. Oyako 



se je priprayilo gradiyo za jednu od lane yeć 
oznaćenih Studija za RaĆkoyu spomenicu, naime 
„o spomenicima spljetske stolne crkye za srednjeg 
yijeka.'' Mogu spomenuti i to da je oyo pro- 
udayanje yeć dobro unapredeno, i da se je doSlo 
do yaźnih rezultata. Po mnijenju glaynoga izyje- 
stitelja strukoynog odbora kor je jedan od najstarijih, 
Sto su dosele u Europi poznati, po syoj prilid iz 
XL iii najkasnije iz Xn. yijeka; a nije djelo 
Guyinoyo, kao &to se dosle mislUo. Tek XYn. yijeka 
je dospjeo u stolnu crkyu. Dosele se je nagadało, 
da je pryobitno pripadao benediktinskomu samo- 
stanu sy. Eufemije; nu yjerojatnije je, daje pri- 
padao samostanu sy. Stjepana pod Boroyima 
(De Pinis). Dekoracija oyoga kora u yelike je 
zanimiya, ne samo s toga, Sto medn omamentalnim 
Ćestima sadrźaje motiya na pięter, koji se nąjdedóe 
susreću na spomenicima iz doba narodne dinastije, 
nego i s toga fito medu mnogobrojnim fignralnim 
predstayama imamo i ćetiri syeca pokroyitelja 
Spljeta, koji se spominju u Trpimiroyoj poTe^i 
god. 852: Sy. Dujma biskupa, sy. StaSa Tangara, 
te sy. Kuzmu i Damjana. Oya dya zadnja pri- 
kazana su sa Ijekarskim i IjekamiĆkim atributima, 
kao pokroyitelji lijećniĆtya. Oyaj spomenik ne 
samo da je za naSu poyjest umjetnosti u n i c u m, 
nego je baS prayo rezbarsko remekdjelo, a po syoj 
je prilici iz najkasnijeg doba hryatske samo- 
stalnosti, te usko skopćano sa inim spomenicima, 
o kojima dosele bijasmo u polutami. 

Osobitu brigu je strukoyni odbor oye godine 
posyetio onomu razdoblju sp^etske poyjesti, koje 
dosele nebijafie ni najmanje istraieno, naime naj- 
starijoj poyjesti do końca UL yijeka, koja je 
temelj za poyjest sredąjega yyeka. 

Yeć imamo tri poglayja gotoya, u kojima 
glayni izyjestitelj prof. Jelić na temelju monn- 
mentalnih spomenika dokazuje, daje Spljet prije 
sagradenja Diokledjanoye palaĆe opstojao, a oko 
njega kao naseobine Yisoka, Dragayoda, Paga- 
nismus. Tu se susreću napisi i noyci iz pnrog 
yijeka poslije Kr. i stare oeste. ZnaĆajno je, da je 
na ManoSu, za koji predaja potpunim prayom 
hoće, da je najstariji dio Spljeta, nadeń grćki 
napis iz IL yijeka poslije Krsta sa raznim rufie- 
yinama Cisto grĆkih iitelja. 

Kad budu oya istraźiyanja doyrfiena, imati 
ćemo gotoyu izyjesnu podlogu za sustayno obra- 
diyanje spljetskih spomenika u srednjem yijeku. 

YiSe put se je pojayila sumnja, koja je praya 
ortografija imena nafiega druStya, Da se rijeSi i to 
pitanje, uprayiteljstyo je zamolilo Ćlana profesora 
Dr. Aranzu, da istrażi oyo pitanje, a on će nas 
joS u oYoj sjednid izyijestiti sa poyjesno-filolo- 



142 



Izyjefitaj treće glayne skupStine „Bihaća*'. 



giókog glediSta, da li je ime dniStya „BiłiaĆ" iii 
„Biha^*." 

8trukoviii je odbor uĆinio popis i izyadak 
Btarih igpraya, koje bu lane iiabavljeiie odpokojnog 
Ćlana Ivana Danila, i to dosad od 40 ih, doĆim 
će 86 ostało popisati nastajuće godine. 

Glede Spomenice RaĆkove, prema za- 
kljuĆku u lanjskoj skupśtini, ye6 sam rekao, da 
se je dobrano sabralo gradiya. Iskapanja na 
Mirima i Riiinicama nijesu jo§ dovr§ena, 
tako da bi se mogło misliti na sustayno objelo- 
danjenje. Ćim budu oydje iskapanja doyrSena, neće 
biti nikakye poteSkoće sa strane strukoynog od- 
bora, da budę oya plemenita misao oźiyotyorena. 
A i potedkoći financijalne narayi może se reći, 
da je doskoćeno. Prema zakljuĆku lanjske skup- 
Stine, upraya se je obratila molbom na jugo- 
slayensku akademiju, da bi se ista pobrinula za 
obijelodanjenje te spomenice. Toj je molbi 
jugoslayenska akademija djelomice doSla u susret, 
jayiySi cijenjenim odpisom od 26/XI. 1895. brój 
179. — 1895. da se je ona već oduiila uspomeni 
pok. RaĆkoga izdaySi „Żiyot i djela dr. Fr. 
R a ó k o g a**, a da je spremna za oyu spomenicu 
opredijeljene raspraye Stampati u syojim publi- 
kacijama, u koliko su iste prikladne za Stampu. 

Upraya će s toga kasnije stayiti predlog, da 
se izrazi zahyalnost akademiji na susretljiyosti) 
izrażujuć £elju, da se publikaciji po mogućnosti 
saĆuya yeć oznaćeni nasloy RaĆkoya spo- 
m e n i c a. 

Odnosno na zakljuĆak lanjske skupStine o 
druStyenom pećatu, upraya je drźala za shodno, 
da po^to nije rijes^eno pitanje, kako da se pi§e ime 
B i h a ć i po^to bi ba§ iskapanja u M i r i m a i 
u Riźinicama mogła koji bołji podatak za 
kompoziciju pretataye na połju grba pruźiti, da 
se za sada ne ostyari , nego da se poĆeka 
na zgodniji Ćas. 

Po§to sam bacio opći pogłed na rad naSega 
druStya kroz oyu godinu, u dyojakomu smjeru, 
koji će rad bid sada opdimije razyijen, duinost 
mi nałaźe, da priopćim ; kojim smo sredstyima 
mogli naScilj postignuti. Kako proizłazi i z izyje^!itaja 
blagajnikoya, koje će biti kasnije proĆitano, ne 
samo da nemamo p a s i y a , nego imamo nei^to i 
akt i y a. Kako smo se dosad ćuyałi yratołomnih 
financijalnih skokoya, tako i?emo i unaprijeda ra- 
•diti. Izim redoyitih prinosa Ćlanoya utemeljitełja 
i godii^njit), harno«<f*u se moramo ajetiti onih, koji 
su izyanredno pripomogłi na§e druStyo. 

Yiftoki zemaljski odbor u Zadni poyisio je 
oye godine dru.śtvu potponi na for. 2<X). Isto tako 
i yisoka łiryatrtka ylada u Zagrebu. Upraya se je 



yeć za te pripomoći zahyalila. Poziyljem skupStinu 
da i oydje izrazi syoju zahyalnost Yisoko mini- 
starstyo za bogoStoyje i nastayu, koje se bijane 
prye godine sjetilo obilato druStya podijeliySi mu 
potporu od for. 400., za god. 1896. nije niSta 
dało, a to jedino sbog nestaSice sredstaya, ali 
izri^no je obe^alo, da će dotiĆnu molbu za god. 
1897. uyaźiti. SrediSnje poyjerenstyo za istraŹiyanje 
i Ćuyanje poyjesnih i umjetniĆkih spomenika 
syojim otpisom od 13/Vn. t. g. br. 939. je izjąyilo 
da je interesom uzeło na znanje drugi izyjeStaj 
naSega druStyenoga rada. * 

Pok. Dr. Antę Starćeyić sjetio se je naSega 
druStya, te i ako obyezno, ostayio for. 200. Poziyljem 
gosp. da u znak harnosti ustanu i da mu uskliknu 
S 1 a y a. (SkupStina ustaje i klice: 8 1 a y a.) 

I za godinu 1897. uprayiteljstyo je podastrlo 
mołbe za podporu na ylade i na druge korporadje, 
kao Sto i na raźne općine. Nekoje su se pohyalno 
odazyałe, a nadati se je, da će i ostale uyiditi 
potrebu da priteku u pomoc nafiemu druStyu. 

I oye godine naSe je druStyo pretrpilo gu- 
bitaka uslijed smrti. U pryom redu sjetiti nam se 
je naSeg neumomog istraźitelja na poyjesnom i 
starinarskom polju don Śime Ljubióa, koji je Umro 
u syojem rodnom mjestu dne 21. proSloga listopada. 
Tko je bio don Śime Ljubić, to je syakomn po- 
znato. Neizmjerno yelike su njegoye zasługę na 
połju naSe poyjesti. SuyiSnoje, jer je syakomu po- 
znato, da oydje istaknem njegoye zasługę na po- 
yjesnićkom polju u poćetku nad^a kultnmog 
preporoda. On je bio medu pnrima, koji su pohrliU 
u naśe druStyo, te mu i prayac i rad odobrio. Pri 
njegoyu sproyodu u Starom gradu dne 21. proSlog 
m